Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: Ovr-89/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, na temelju prijedloga sudske savjetnice Doris Horvat Gerić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o., Josipa Marohnića 1, Zagreb, OIB: 70133616033, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 27. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se ovrhovoditelju Telemach Hrvatska d.o.o., Josipa Marohnića 1, Zagreb, OIB: 70133616033, da ovršeniku LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak ovog postupka u iznosu od 25,00 EUR (slovima: dvadeseti pet eura), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
II. Odbija se kao nesnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadom troškova ovog postupka.
i
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu u bitnome navodi kako je ovrhovoditelj 16. prosinca 2024. podnio Financijskoj agenciji prijedlog da se aktivira osnova za plaćanje, i to rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić iz [adresa], posl. broj Ovrv-210/14, koje je postalo pravomoćno i ovršno 20. svibnja 2014. te da je na temelju navedenog prijedloga ovrhovoditelja, ovršeniku zaplijenjen iznos od 1.345,18 EUR, koji se odnosi na glavnicu, zakonske zatezne kamate (prema specifikaciji u rješenju o ovrsi), troškove ovršnog postupka te zakonske zatezne kamate na troškove, tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Nadalje navodi kako ukupan iznos zaplijenjenih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose glavnice te na troškove ovršnog postupka iznosi 577,50 EUR. Također pojašnjava kako je predmetna osnova za plaćanje prvi puta podnesena na provedbu Financijskoj agenciji 22. svibnja 2014., kada je utvrđena nemogućnost izvršenja na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te je Financijska agencija prestala s izvršenjem te osnove 4. kolovoza 2018. Stoga ovršenik podnosi prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom po predmetnoj ovršnoj ispravi, a na temelju odredbe članka 37. i članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona, a u vezi s odredbama članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona, i to u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na pojedine iznose glavnice, kao i na zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka. Predmetno obrazlaže time da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom u dijelu koji se odnosi na spomenute zakonske zatezne kamate na glavnicu i troškove ovršnog postupka te se poziva na odredbu članka 233. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbe pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, odnosno u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) zauzeto na sedmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 21. studenog 2019., prema kojem potraživanja spomenute zatezne kamate iz članka 233. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, zastarijevaju u trogogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava. S obzirom na navedeno, smatra kako je od 4. kolovoza 2018. (kada je predmetna osnova isknjižena iz redoslijeda naplate) pa do 16. prosinca 2024. (kada je ovrhovoditelj ponovno aktivirao predmetnu osnovu) proteklo više od tri godine, točnije šest godina i četiri mjeseca, čime je nastupila zastara potraživanja iznosa zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kao i iznosa zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od 577,50 EUR. Također ističe kako je prekid zastarijevanja nastao kada je 22. svibnja 2014. ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu Finnacijskoj agenciji, te je ponovno počeo teći 5. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, pa budući da ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju od 5. kolovoza 2018. do 16. prosinca 2024. kojom bi prekinuo zastarijevanje tražbine u odnosu na zakonske zatezne kamate, kao povremene tražbine, to smatra kako je nastupila zastara u tom dijelu. Slijedom svega navedenog predlaže da sud na temelju odredbe članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona, uputi ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, i to u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate te potražuje i trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja te se isti u dodijeljenom mu roku od osam dana u bitnome očitovao na način da ističe kako je nesporno da su radnjama ovrhovoditelja više puta prekinuti tijekovi zastarnih rokova te da potraživanje nije zastarjelo, pa smatra nepotrebnim raspravljati i odlučivati o pitanju zastare zakonskih zateznih kamata sadržanih u samom rješenju o ovrsi jer se ne radi o samostalnom potraživanju kamata, već cjelokupne tražbine koja uključuje glavnicu, troškove i kamate. Pojašnjava kako zakonska zatezna kamata kao akcesorno potraživanje dijeli sudbinu glavnog potraživanja, pa kada zastari glavno potraživanje, zastarijeva i sporedno, a iz cjelokupnog spisa razvidno je kako glavno potraživanje nije zastarjelo, stoga smatra kako je ovršenikovo pozivanje na zastaru potraživanja zateznih kamata i odredbe o zastarijevanju povremenih tražbina, apsolutno neutemeljeno i pravno neprihvatljivo jer se takve odredbe primjenjuju isključivo na samostalno potraživanje kamata kada je glavno potraživanje prestalo postojati ispunjenjem, a što ovdje nije slučaj. Zaključuje i kako nema mjesta primjeni odredbe članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima jer ista propisuje zastarijevanje zatezne kamate kao povremene tražbine kad ona nije utvrđena ovršnom ispravom, odnosno nije izričito dosuđena, pa je tada ta tražbina samostalna i na nju ovrhovoditelj ima pravo prema članku 30. stavku 1. Ovršnog zakona. Stoga smatra da budući da zakonska zatezna kamata ne proistječe iz ovršne isprave, tj. da nije utvrđena na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Ovršnog zakona, već je izričito određena ovršnom ispravom (u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to u točki I. rješenja o ovrsi), to se na istu po pitanju zastare ima isključivo primijeniti odredba članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima te se poziva na presudu VSRH-a od 26. ožujka 2019. posl. broj Rev 1635/2018. Također ukazuje na odredbu članka 29. i 172. Zakona o obveznim odnosima iz kojeg smatra da proizlazi kako je svrha, tj. ratio instituta zakonskih zateznih kamata kazniti dužnika koji nije na vrijeme ispunio svoju novčanu obvezu pa zatezne kamate teku neprekidno od dana dospijeća do isplate, odnosno dospijevaju dnevno. Zaključuje kako je ovršenikovo neosnovano pozivanje na zastaru potraživanja zakonskih zateznih kamata usmjereno isključivo na pokušaj izbjegavanja podmirenja tražbine. Dodatno se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda od 30. svibnja 2006. posl. broj Pž-6237/03 i presudu VSRH-a od 28. veljače 2012. posl. broj Rev 644/2011. S obzirom na sve navedeno predlaže prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbiti kao neosnovan te potražuje i trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama, i to za sastav odgovora na predmetni prijedlog ovršenika.
3. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
4. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 54. stavkom 1. istoga zakona propisano je da će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.
5. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, odnosno da je nastupila zastara tražbine, i to u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na pojedine iznose glavnice i na troškove ovršnog postupka.
6. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 55. stavkom 1. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku. Ističe se kako se u konkretnom slučaju ne radi o činjenicama koje su općepoznate, odnosno koje se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
7. Obzirom da je ovršenik uspio u ovom postupku jer je prijedlogom zatražio da ga sud uputi u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, što je ovim zaključkom i učinjeno, ovršeniku je priznat trošak sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. – dalje: Tarifa/23), a ne u traženom iznosu od 125,00 EUR (VPS: 577,50 EUR). Ovršeniku nije priznat trošak sudskih pristojbi jer se za ovaj postupak iste ne naplaćuju te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke rješenja.
8. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Karlovcu 27. ožujka 2025.
Prijedlog odluke izradila
Sudac: Zrinka Ban
Sudska savjetnica: Doris Horvat Gerić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.
Protiv zaključka žalba nije dopuštena.
Dostavljeno:
1. Hrvoje Sučić, odvjetnik u Zagrebu
2. Odvjetnici iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu
