Poslovni broj: Pn-2823/23-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici u Zagrebu, Đorđićeva 19, protiv I-tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Ante Župiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić i partneri iz Zagreba, Budmanijeva 1 i II-tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku ED, odvjetnik iz [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2025. godine, radi naknade štete, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivanu Dunger Dalbello, odvjetnicu, zamjenika punomoćnika I-tuženika DDĐ, odvjetnicu te punomoćnika II-tuženika ED, odvjetnika, dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku CROATIA osiguranje d.d. i II-tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste isplatiti tužitelju DD iznos od 2.720,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. studenoga 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja DD kojem od I-tuženika CROATIA osiguranja d.d. i II-tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 3.480,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenoga 2023. godine pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se I-tuženiku CROATIA osiguranje d.d. i II-tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste naknaditi tužitelju DD troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 840,46 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 27. studenoga 2023. godine navodi da je dana 26. studenoga 2020. godine tužitelj na nogostupu ulice Ružmarinka kod kbr. 27-35 pao i ozlijedio se na način da je stao u neodržavani kolnik koji je bio popucan i neravan. Dalje navodi da je za štetu odgovoran II-tuženik koji je trebao održavati navedenu cestu u ispravnom stanju te I-tuženika kao njegov osiguravatelj.

Tužitelj je konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev na ročištu održanom 18. ožujka 2025. godine te predlaže isti usvojiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

Prvo tuženik Croatia osiguranje d.d. u svom odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, no osporava da bi štetni događaj nastao na mjestu i na način kako ga opisuje tužitelj, uzročnu vezu, odgovornost, odnosno osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva. Prvo tuženik navodi da nije sporno da je II – tuženik zaključio policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti broj 078700060722, slijedom čega priznaje pasivnu legitimaciju. Međutim, u cijelosti je sporan i nedokazan navod tužitelja iz točke 2. tužbe da bi štetni događaj nastupio u vrijeme i na mjestu kako je to sam tužitelj opisao, osobito u svjetlu činjenice kako je navodni očevidac štetnog događaja ZD u mirnom postupku dao proturječnu i manjkavu pisanu izjavu gotovo tri (3) godine od dana štetnog događaja, slijedom čega se II- tuženik protivi saslušanju navedenoga svjedoka jer se radi o nepodobnom dokaznom sredstvu. Opreza radi, tuženik osporava i uzročnu vezu između navodnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, kao i odgovornost osiguranika, ovdje I-tuženika u cijelosti te ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja s obzirom na navodni mikrolokalitet i navodni stupanj te intenzitet oštećenja koji proizlazi iz priležećih fotografija. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom na to da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Opreza radi, tuženik osporava i visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku

U svom odgovoru na tužbu drugo tuženik Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste navodi kako osporava da bi štetni događaj nastao na mjestu i na način kako ga opisuje tužitelj te osporava uzročnu vezu, odgovornost, odnosno osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva. Osporava uzročnu vezu između navodnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, kao i odgovornost II-tuženika u cijelosti te ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja s obzirom na navodno mjesto događaja i navodni stupanj te intenzitet oštećenja koji proizlazi iz fotografija koje prileže tužbi. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći obzirom tužitelj nije dostavio dokaz da je istu plaćao. U tom slučaju, po mišljenju II-tuženika, zatezne kamate na takav oblik imovinske štete teku od dana utvrđenja odnosno presuđenja. Obzirom je sporna i visina tužbenog zahtjeva to se II-tuženik ne protivi provođenju medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu, a radi utvrđivanja visine naknade štete, ranijeg zdravstvenog stanja te svih kvalifikatornih okolnosti i završetka liječenja. Predlaže da sud, radi provođenja vještačenja dostavi u spis cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kao i presliku cijelog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite sve kako bi se razgraničile eventualne prijašnje ozljede od eventualnih posljedica predmetnog štetnog događaja. Obzirom na izloženo II-tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te ga obveže na platež troškova postupka, u iznosu kojeg odredi sud, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao prijepis posjedovnog lista (list 5 spisa), fotografije mjesta događaja (list 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 12-18 spisa), izjavu svjedoka ZD (list 25 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 43- 45 spisa), te iskaze svjedoka ZD i tužitelja osobno dani na ročištu 18.03.2025. godine (list 49-51 spisa).

Na ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. stranke su izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da su provedeni svi dokazi predloženi po strankama te su predložili donošenje odluke temeljem stanja spisa. Obzirom na ovakvo raspolaganje stranaka sud nije provodio daljnje dokaze.

Time su provedeni svi predloženi dokazi.

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Sud je izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista te je utvrdio da je čestica 230/1, u naravi Ulica Ružmarinka označena kao nerazvrstana cesta.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. svjedok ZD je izjavio kako se zapravo navedeni događaj dogodio ne u Ulici Ružmarinka nego na Sveticama. Naime predmetna zgrada prednjom stranom gleda na ulicu Svetice, a stražnjom stranom gleda na parkić i Ružmarinku, pa je možda zato tako navedeno. Sam događaja se dogodio sa zadnje strane zgrade. Kad mu se pokazuju fotografije izjavljuje da se na fotografiji na listu 6 spisa vidi mjesto gdje se nalaze mali stupići koji onemogućuju prolaza autima i iza tog prostora se dogodio sam događaj, on je išao rano ujutro iza tužitelja te je išao na posao, bilo je oko šest ujutro, bilo je još mračno, a javna rasvjeta je slaba iza zgrade. Vidio je kako se tužitelj popiknuo na neravninu na asfaltu te je pao. Tamo ima dosta mjehura koji su se izbočili uslijed djelovanja temperatura a neki su se od njih ispuhali pa su izgledali kao polu lopte te misli da se na jedan od njih tužitelj popiknuo. Kad je vidio da je tužitelj pao prišao mu je i pružio pomoć, a on mu je rekao da ga boli ruka. Koliko se sjeća tužitelj nije u rukama imao nikakav teret. On je hodao iza tužitelja na udaljenosti na nekih cca deset metara. Ne sjeća se kakvu je obuću tužitelj imao na nogama. Pomogao je tužitelju da ustane i rekao mu da ide odmah u Draškovićevu. Ostavio je tužitelju broj telefona te je otišao jer je morao ići na posao. Tada su se rastali, a nakon nekog vremena tužitelj ga je kontaktirao telefonom. Ne sjeća se da li je tog dana padala kiša ali je inače tih dana bilo kišno vrijeme. On je sam ponudio tužitelju svoj telefonski broj jer zna da u takvim slučajevima se može dobiti odšteta. Događaj se dogodio na mjestu koje odgovara kućnom broju šest sa ulične strane.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. godine tužitelj DD je izjavio kako je predmetnog dana išao prema Kennedyevom trgu gdje mu je bio parkiran auto. Kad mu se pokazuju listovi 6 -7 sudskog spisa prepoznaje mjesto svoga pada, te može reći da je pao na mjestu koje se vidi na listu 7 kao sjecište dviju pukotina na asfaltu. To je bilo negdje između 6,30-7,00 ujutro, bio je sumrak, slaba rasvjeta, nije padala kiša. U rukama nije ništa nosio, na nogama je imao tenisice, kad se popiknuo i pao na toj pukotini istu je pogledao. Pao je na desno rame. Sjedok ND mu je pomogao da se ustane a on je bio u šoku, malo se je sjeo na klupicu u blizini, zatim se ustao i nastavio dalje. Otišao je do auta kojeg je morao maknuti jer je bio nepropisno parkiran, a i dalje ga je boljela ruka i rame te je zato popodne otišao u Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj. Tamo je obavio liječnički pregled i slikali su ga te su mu rekli da mu je pukla kost u desnoj ruci pri samom vrhu kod desnog ramena. Nosio je longetu dva puta po tri tjedna. Trebala mu je pomoć u kući te su mu u tome pomagali susjedi. Nije išao na bolovanje jer je već bio u mirovini u to vrijeme. Dobio je tablete za bolove te je to pio protiv bolova. U kontakt sa svjedokom je došao na način da ga je nazvao na broj telefona koji mu je on sam dao. Prilikom pada malo je i zaokrenuo sa tijelom i zato je pao na ruku i rame. Ne zna zašto je u medicinskoj dokumentaciji napisano da je pao u deset sati ujutro. Nije se odmah javio doktoru jer je mislio da nije ništa slomio te da će bol proći. Navodi da nije bila odmah jaka bol već da mu je ruka više bila drvena.

Vezano uz osporenu odgovornost od strane tuženika sud je utvrdio slijedeće.

Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23), sve ceste na području Grada Zagreba, osim državnih cesta i obilaznica, svrstane su u nerazvrstane ceste. Donošenjem Odluke o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste (NN 44/12) nekadašnje javne ceste (županijske i lokalne) postale su nerazvrstane ceste.

Sukladno odredbi čl. 108 navedenog Zakona, građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstanih cesta (bivših javnih i bivših nerazvrstanih cesta) na području Grada Zagreba financira se rasporedom prihoda proračuna Grada Zagreba iz svih Zakonom predviđenih izvora, a planira u Programu prema propisima koju uređuju komunalno gospodarstvo. Zakon o cestama u čl. 98 st. 1 definira nerazvrstane ceste kao ceste koje se korite za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima previđenim ovim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona i to, između ostalog, ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te druge ceste na području naselja i gradova.

Nakon donošenja Odluke o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste (NN 44/12) pravni status ranijih nerazvrstanih cesta ostao je neizmijenjen, te se za sve ceste na području Grada Zagreba primjenjuju gradske odluke kojim se regulira građenje i održavanje nerazvrstanih cesta. Predmetna prometnica na kojoj se dogodio štetan događaj je sukladno naprijed navedenom nerazvrstana cesta. Sama nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu uključujući zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično te sama građevna čestica na kojoj se nalazi.

Odredbom čl. 10 Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba iz 2013. godine (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 18/13, 16/14, 25/15, 2/17, 7/18, 20/18, 22/20 i 34/20), a koja je bila na snazi i u vrijeme samog štetnog događaja, određeno je da se radovi redovnog i izvanrednog održavanja provode na temelju godišnjeg programa održavanja nerazvrstanih cesta što ga donosi Gradska skupština Grada Zagreba, dok je odredbom čl. 8 iste odluke određeno da će poslove redovnog i izvanrednog održavanja obavljati trgovačko društvo prema odredbama o javnoj nabavi, a iznimno trgovačko društvo Zagrebačke ceste (sada u sastavu Zagrebačkog holdinga). Člankom 2 navedene Odluke je određeno da je Grad Zagreb vlasnik nerazvrstanih cesta na svom području.

Iz provedenih dokaza, ponajprije iz fotografija te iskaza tužitelja i svjedoka sud je utvrdio da se navedeni štetni događaj dogodio dana 26. studenoga 2020. godine na dijelu ceste Ružmarinka kod kbr. 27-35 i to na onom dijelu koji se nalazi iza stambene zgrade (dakle ne na strani koja gleda na cestu te da je taj dio kolnika posebnim stupićima koji onemogućuju prolazaka automobila odvojen od ostalog dijela prometnice te je time pretvoren isključivo u pješačku zonu.

Iako je svjedok ND u svom iskazu djelomično konfuzno iskazivao kao i njegova pisana izjava nije bila u potpunosti jasna to zapravo samo govori da navedeni svjedok govori istinito i da nije unaprijed naučio što treba reći a da je njego iskaz djelomično neprecizan obzirom na protek vremena od štetnog događaja. Ali kad se uzme u obzir što je navedeni svjedok rekao, zatim informacije koje pružaju fotografije te iskaz samog tužitelja sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio na sjecištu dvaju pukotina na asfaltnoj površini koja se vidi na listu 7 spisa gdje se vidi da određeni dijelovi su potonuli i nastale su određene rupe, a drugi dijelovi su se savinuli prema dole i gore, što sve zajedno daje opasnu površinu za promet pješaka. Da se radi o oštećenju koje već postoji duže vremena vidljivo je da je na sjecištu tih pukotina počelo rasti bilje kao i na samom kraju prema zgradi što dovoljno govori o tome koliko je navedena pukotina stara te da već egzistira duže vrijeme. Ovaj sud smatra da je upravo ovakva neravna površina opasna za promet pješaka te da je ona uzrok pada tužitelja što je dovelo posljedično i do njegovog ozljeđivanja.

Odgovornost Zagrebačkih cesta, a time i njegovog osiguravatelja - ovdje tuženika proizlazi iz činjenice da nije uredno održavao prometnicu na kojoj se dogodio štetni događaj, odnosno nije na vrijeme sanirao navedenu rupu na prometnici u koju je ugazio te se ozlijedio tužitelj.

Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem i odredbe čl. 1045 ZOO-a sud je utvrdio pasivnu legitimaciju i odgovornost prvo i drugo tuženika za nastanak i posljedice predmetnog štetnog događaja jer su Zagrebačke ceste d.o.o. propustile popraviti navedenu prometnicu i zakrpati rupu, a koja je isključiv razlog za pad i ozljeđivanje tužitelja u ovom štetnom događaju. Croatia osiguranje d.d. odgovara temeljem police osiguranja od odgovornosti kao osiguravatelj Zagrebačkih cesta d.o.o. na dan štetnog događaja.

Obzirom da je u trenutku štetnog događaja II-tuženik bio osiguran policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti br. 078700060722 kod I-tuženika to II-tuženik solidarno odgovara sa I-tuženikom sukladno čl. 964. ZOO-a, a tužitelj je imao pravo osim prema II- tuženiku postaviti odštetni i tužbeni zahtjev i neposredno prema I-tuženiku sukladno čl. 965. ZOO-a. Sud u izreci nije odredio solidaritet tuženika jer to nije traženo.

Temeljem odredbe čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO-a), a u vezi s čl. 1100 i čl. 1089 istog zakona tužitelj ima pravo od tuženih zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, saslušao je tužitelja te je proveo medicinsko vještačenje po dr. Jakši Filipoviću, kirurgu.

Provedenim medicinskim vještačenje je utvrđeno da je tužitelj DD u nesreći od 26. studenoga 2020. godine stradao i to prilikom zadobio ozljedu u vidu prijeloma velike kvrge bez pomaka lijeve nadlaktične kosti. Dalje se u nalazu citira dokumentacija a što u bitnom se govori da je provedeno ordinirano liječenje, da je prijelom potvrđen RTG obradom te da je nakon provedene fizikalne rehabilitacije zaostala rotacija za 1/3 opsega pokreta. Na kraju je utvrđeno da je liječenje završeno 17.12.2021. godine.

Zatim je utvrđeno je da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću i životnu sposobnost tužitelja za 3-4 %, a u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima tužitelja. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta još 55 dana. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio jaki strah jedan dan, srednji straha pet dana te kasni strah 45 dana. Na kraju, utvrđeno je da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana. Naruženje nije nastupilo.

Ovdje valja napomenuti da se tužitelj nije odazvao na pregled vještaka te da u spis nije dostavljena preslika zdravstvenog kartona tužitelja. Ali, kako su stranke na zadnjem ročištu rekle da nemaju prigovora na nalaz i mišljenje vještaka to je sud prihvatio takav nalaz i mišljenje tim više što se radilo o objektivno utvrđenoj ozljedi prijeloma kvrge lijeve nadlaktične kosti koja je potvrđena objektivnom RTG metodom, a smanjenjem opsega je također utvrđeno tijekom liječenje kod kirurga i fizijatra što je upisano u medicinsku dokumentaciju te sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u istu. Stoga je sud prihvatio ovakvo raspolaganje stranaka da nemaju prigovore na nalaz i mišljenje te nije traži dopunski pregled tužitelja i dostavu zdravstvenog kartona.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jakša Filipović, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

Obzirom da utvrđeni opseg duševnih boli zbog nastanka trajnih posljedica kod tužitelja , a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 EUR.

S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli kod tužitelja, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kod tužitelja, a na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 EUR.

Tuđa pomoć i njega je, prema vještacima, tužitelju bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno kroz 40 dana, odnosno ukupno 80 sati. Ovaj sud smatra da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 4,00 EUR, što ukupno iznosi 320,00 EUR, a što je dopušteno prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 233 ZPP-a.

Slijedom svega naprijed navedenog sud smatra je osnovan dio preciziranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.720,00 EUR dok je sud odbio daljnji dio zahtjeva u iznosu od 3.480,00 EUR kao prekomjerno zatražen.

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.). Sud napominje da je tužitelj uspio u dokazivanju odgovornosti sa 100 %, dok je vezano uz visinu tužitelj uspio sa 43,87 %, a tuženi sa 56,13 %. Kada se uzmu oba dva kriterija dobiva se rezultat da je tužitelj uspio u omjeru od 71,94 % tuženi u omjeru od 28,06 %. Kada se od većeg postotka odbije manji postotak dobije se rezultat da je tužitelj uspio u ovoj parnici sa 43,87%, te mu je u tom omjeru i priznat trošak. Trošak medicinskog vještačenja je tužitelju priznat u cijelosti obzirom da je bio neophodan za vođenje postupaka neovisno o uspjehu u parnici.

Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 27.11.2023. g. sa 200,00 EUR (Tbr. 7/1), trošak sastava odštetnog zahtjeva sa 200,00 EUR (Tbr. 32), trošak pristupa na ročište 19.3.2024. g. sa 50,00 EUR (Tbr. 9/5), trošak pristupa na ročišta 15.5.2024. i 18.3.2025. g. sa 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1), trošak sastava podneska od 25.3.2024. g. sa 200,00 EUR (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročište 27.3.2025. sa 100,00 EUR (Tbr. 9/3) ili ukupno 1.150,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu od 40,98 EUR, te na presudu u iznosu od 40,98 EUR pa se dobiva iznos od 1.231,96 EUR. Ali, kad se na taj iznos primjeni omjer uspjeha u sporu dobiva se iznos od 540,46 EUR. Tom iznosu valja još pribrojiti trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa sveukupni trošak tužitelja iznosi 840,46 EUR koji mu je i dosuđen na teret I i II tuženika.

Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 27. ožujka 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Prvo tuženiku po pun.

3. Drugo tuženiku po pun.