Poslovni broj: Usž-3127/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Edvard Sušec, odvjetnik u Splitu, Velebitska 71, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-3573/2023-6 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-3573/2023-6 od 15. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-20/22-01/510, urbroj: 513-04- 23-2 od 26. listopada 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, klasa: UP/I-410-20/2022-001/0256, urbroj: 513-007-17-01-2022-008 od 16. svibnja 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 26. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 16. svibnja 2022., kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 562.771,89 kn i porez na promet nekretnina (po stopi od 3%) u iznosu od 16.883,15 kn.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), tj. bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su upravna tijela osporena rješenja donijela na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prvostupanjski sud je njihove zaključke i stajališta prihvatio, bez valjanih i argumentiranih razloga, a što je dovelo do donošenja nezakonitih odluka u kojima nedostaju odlučni razlozi na kojima se temelje.

Tužitelj u žalbi navodi da usporedni podaci o drugim nekretninama u konkretnom slučaju nisu primjenjivi, jer se ovdje radi o neizgrađenom zemljištu na kojem se, zbog urbanističkih uvjeta, ne može uopće graditi, a smatra da porezno tijelo nije s dovoljno pažnje ocijenilo specifični položaj predmetne nekretnine, dok je sud također pogrešno ocijenio bitne činjenice, jer se podaci o usporednim nekretninama uopće ne mogu smatrati relevantnim. Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt i na druge parametre, odnosno podatke o drugim nekretninama, a napominje da je njegova namjera stjecanja predmetne nekretnine bila samo u cilju potencijalne izgradnje objekta u slučaju promjene prostornih planova. Stoga, zaključuje da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine upravo cijena naznačena u kupoprodajnom ugovoru na temelju kojeg je tužitelj upisan kao vlasnik te nekretnine u zemljišnim knjigama. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, te poništi pobijanu presudu, a u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud, utvrđujući činjenično stanje, uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

8. Tužitelj je na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana **.**.2022. sa ČŠ iz [adresa], kao prodavateljem, stekao nekretninu označenu kao čes. zem. 342/1, zu. 2223, k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, površine 669 m[2] , a u članku 3. ugovora je naveo kupoprodajnu cijenu u iznosu od 301.852,89 kuna.

9. Porezno tijelo je u ponovnom postupku donijelo prvostupanjsko rješenje, jer je u ranijem postupku poreznu osnovicu, odnosno tržišnu vrijednost predmetne nekretnine utvrdilo u iznosu od 861.678,69 kn, a kao usporedni podatak je koristilo vrijednost usporedive nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], površine 559 m[2] , zu. 1824, k. o. [katastarska općina], koji promet je ostvaren u 2021., a za koju je utvrđena vrijednost od 1.288,01 kn/m[2] .

10. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je porezno tijelo u ponovnom postupku izvršilo novu procjenu tržišne vrijednosti predmetnog zemljišta, pri čemu je koristilo usporedne podatke, a o čemu je sastavljen zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 29. travnja 2022.

Prilikom nove procjene tržišne vrijednosti nekretnine porezno tijelo je koristilo usporedne podatke zemljišta unutar građevinskog područja, obuhvaćenog (čest. zem. [katastarska čestica], zu. 596, k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], zu. 1662, k. o. [katastarska općina]). Korišteni su i usporedni podaci za prodaju zemljišta unutar građevinskog područja (čest. zem. [katastarska čestica], zu. 2241, k. o. [katastarska općina], površine 662 m[2] ), za koju cijena iznosi 1.001,30 kn/m , a i za prodaju zemljišta unutar građevinskog područja (čest. zem. [katastarska čestica], zu. 2289, k. o. [katastarska općina], površine 517 m[2] , a za koju je cijena iznosila 925,00 kn/m .

11. Dakle, iz navedenog slijedi da je u ponovnom postupku porezno tijelo umanjilo procijenjenu vrijednost predmetnog zemljišta, na način da je vrijednost nekretnine utvrdilo na temelju prodaje 154 m[2] zemljišta unutar građevinskog područja u k. o. [katastarska općina], obuhvaćenog čest. zem. [katastarska čestica], površine 84 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica], površine 70 m[2] , dok na zemljištu površine 154 m , odnosno na čest. zem. [katastarska čestica], površine 84 m[2] nije dozvoljena gradnja.

12. Dalje iz podataka spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da se predmetno zemljište nalazi u zoni mješovite namjene u neizgrađenom dijelu građevinskog područja. Prema Generalnom urbanističkom planu Grada Splita ta čestica se većim dijelom nalazi u zoni mješovite namjene M2, a manjim dijelom u koridoru prometnica, što znači da nije izvan građevinskog područja.

Dalje proizlazi da se usporedni podaci odnose također na zemljište koje se nalazi na istom području kao i predmetno zemljište, a na kojem nije dozvoljena gradnja, s time da s obzirom na površinu zemljišta koje je porezno tijelo koristilo kao usporedni podatak uopće ne postoji mogućnost gradnje, kao i na dijelu predmetnog zemljišta. Zbog toga je porezno tijelo ocijenilo da se radi o relevantnom usporednom podatku, što je prihvatio i prvostupanjski sud, a s tom ocjenom je suglasan i ovaj Sud.

13. Naime, na temelju utvrđenih činjenica proizlazi da je porezno tijelo za procjenu vrijednosti predmetnog zemljišta uzelo najnižu cijenu zemljišta od 805,11 kn/m[2] , premda su druga zemljišta koja je koristilo kao usporedne podatke imala veću cijenu. Dakle, u predmetnom slučaju je došlo do prometa, odnosno stjecanja nekretnine u smislu članka 4. stavaka 1. i 2. Zakona porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.). U postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine porezno tijelo je koristilo relevantne usporedne podatke o kretanju cijena sličnih zemljišta na istom području u približno isto vrijeme u smislu članka 9. tog Zakona, te je donijelo pravilno i zakonito rješenje.

14. Naime, prema članku 9. stavku 5. Zakona o porezu na promet nekretnina, procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. tog članka utvrđuje službenik porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

15. Prema stajalištu ovog Suda, porezno tijelo je prilikom procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine koristilo relevantne usporedne podatke, jer je koristilo podatke o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s istog područja te u približno isto vrijeme, zbog čega je procjena tržišne vrijednosti u konkretnom slučaju izvršena u skladu s člankom 9. Zakona o porezu na promet nekretnina. Žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, tim više jer su u bitnom isti s onima koje je tužitelj isticao tijekom upravnog spora, a o tim navodima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao te dao ocjenu i zaključke s kojima je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

16. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja po vještacima geodetske i građevinske struke, ocijenivši da provođenje daljnjeg dokaznog postupka u ovom slučaju nije potrebno, s obzirom da se na temelju raspoloživih dokaza i podataka spisa predmeta može donijeti pravilna i zakonita odluka.

17. Budući da je ovaj Sud utvrdio da tužitelj žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović