REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d, Krk
Poslovni broj : P-311/2021.- 13.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: AL iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa punomoćnica Nataša Petančić odvjetnica iz [adresa] , protiv tužene : ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate ( v.p.s. 7.000,00 eura ) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 11. veljače 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika te objave odluke dana 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženici ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužnu tražbinu u iznosu od 7.000,00 eur-a kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, uvećanom za zateznu kamatu po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, koja teče na ovaj iznos od dospijeća 25.rujna 2019.godine do isplate, te naknaditi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana."
II. Tužitelj AL , OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tuženoj ML, OIB: [osobni identifikacijski broj] , nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura ( slovima: tisućueura), u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška , tužena odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da mu tužena isplati iznos od 7.000,00 eura koji da joj je iznos pozajmio dana 25. veljače 2019. , za kupnju osobnog vozila marke BMW reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj navodi da se tuženica, prema usmenom dogovoru stranaka, obvezala tužitelju vratiti pozajmljeni iznos u roku od sedam mjeseci računajući od dana primljene pozajmice što znači najkasnije do 25. rujna 2019. Tužena tužitelju do dana podnošenja tužbe primljeni iznos nije vratila , a na usmene pozive da vrati pozajmljeni iznos oglušila se. Dana 10. ožujka 2020. tužitelj navodi kako je pisanim putem pozvao tuženu na vraćanje pozajmljenog iznosa uz napomenu da je rok povrata istekao i uz upozorenje da će povrat zahtijevati putem suda. Tužitelj tvrdi da je i nadalje u više navrata od tužene zahtijevao usmenim putem da mu vrati pozajmljeni novac, ali se ista na to oglušila. Predlaže stoga prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tužena u odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tvrdi kako je spomenuto motorno vozilo marke BMW, kupila u cijelosti svojim novcem dobivenim prodajom prethodnog vozila marke Seat i to za ukupni iznos od 7.000,00 eura. Navodi kako je vozilo prodala 3. ožujka 2019. kupcu LL. Nakon toga kupila je vozilo marke BMW za iznos od 8.400,00 eura. Tužena tvrdi kako je cjelokupni iznos za kupnju vozila podmirila od prodaje prethodnog vozila dok je razliku podmirila iz vlastitih prihoda ostvarenih radom. Tužena tvrdi kako su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani te su rezultat narušenih odnosa između parničnih stranaka kao bivših izvanbračnih partnera. Ukazuje kako su odnosi između stranaka u vrijeme navodne posudbe novca, bili izrazito narušeni uslijed neriješenih pitanja oko skrbi zajedničke mlt. djece nakon prestanka izvanbračne zajednice 2017. godine. U to vrijeme stranke su jedna protiv druge podnosile i prekršajne prijave pa je sasvim nelogično da bi tužitelj u tom razdoblju tuženoj posuđivao novac. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3.U dokaznom postupku izvedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka, saslušani su svjedoci LL, GL i NL te je izvršen uvid i pročitane su isprave iz priloženog spisa posl. br. R1 Ob-151/20 te sve isprave iz ovog spisa.
4. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.
5. Uvidom u predmet posl. broja R1 Ob-151/20 utvrđeno je da su parnične stranke bivši izvanbračni drugovi. Njihova je zajednica života prestala ujesen 2016. godine, a iz te zajednice imaju dva mlt. sina. Međusobni odnosi stranaka bili su toliko narušeni da su utjecali na rast i razvoj njihove djece pa je nadležni Centar za socijalnu skrb dana 29. rujna 2020. podnio prijedlog radi donošenja odluke o oduzimanju prava na stanovanje s djecom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djeci udomiteljskoj obitelji. Stranke su inače postigle sporazum o podjeli bračne stečevine prema kojemu je svakome od stranaka pripao po jedan stan, a u vrijeme navodne posudbe stranke su živjele u zgradi u [adresa] u odvojenim stanovima na istoj etaži zgrade.
6. Tužitelj u stranačkom iskazu ustraje kod tvrdnje kako je tuženoj 25. veljače 2019. na ruke predao gotov novac u iznosu od 7.000,00 eura i to u novčanicama po 100,00 eura, a što joj je trebalo za kupnju vozila. Tvrdi da su u to vrijeme on i tužena bili u dobrim odnosima.
7.Tužena u stranačkom iskazu kaže kako su u to vrijeme odnosi između stranaka bili narušeni , svatko je živio u jednom stanu, u istoj zgradi, a djeca su sedam dana bila kod mame, a sedam dana kod tate. Tužena tvrdi da je svoj auto marke Seat prodala 3. ožujka 2019. za 7.000,0 eura LL. U to vrijeme radila je u agenciji Stangrad koja je poslovala s tvrtkom Azimut koja uvozi automobile iz inozemstva, tvrtka je uvezla automobil iz Njemačke na njeno ime, a ona je platila cijenu za auto nakon što ga je preuzela u Hrvatskoj. Tužena tvrdi da je novac za kupnju novog automobila dobila od prodaje Seata , a ostatak od svoje zarade.
8. Saslušani svjedok LL potvrdio je da se s tuženom našao u Senju, da su potpisali kupoprodajni ugovor koji je tužena donijela sa sobom i da joj je on predao 7.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Na ugovoru su naveli iznos od 40.000,00 kuna zbog izbjegavanja poreza. Svjedok nema saznanja o tome za što je tužena trebala novac , oni su realizirali kupoprodaju i nakon toga više nisu bili u kontaktu. Iskaz ovog svjedoka sud prihvaća, ali nije odlučan za donošenje odluke.
9. Svjedoci NL i GL saslušani su na prijedlog tužitelja jer su navodno svjedočili posudbi novca. Tako je svjedok GL izjavio da je početkom 2019.godine bio s tužiteljem na kavi i on ga je pozvao da dođe k njemu pred večer. Kad je došao tamo su već bili tužitelj i tužena i tužiteljev sin NL. Svjedok kaže da je tužitelj tuženoj dao bijelu kovertu , a pretpostavlja da je unutra bio novac, ali ne zna koji iznos. Inače mu je tužitelj rekao da je tuženoj posudio 7.000,00 eura za kupnju auta, a kad ga je kasnije upitao da li mu je vratila novac rekao je da nije. I svjedok NL, inače sin tužitelja, izjavio je da je bio prisutan kada je tužitelj tuženoj dao bijelu kovertu. Otac ga je inače par dana prije toga nazvao da bude prisutan prilikom predaje novca kako ne bi morao pisati priznanice. Otac mu je rekao da tuženoj novac treba za kupnju auta i koliko on zna nije ga vratila tužitelju.
10. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi tuženoj posudio 7.000,00 eura. Naime, o tome ne dostavlja niti jedan materijalni dokaz. Neuvjerljivo izgleda da za tako znatan iznos novca tužitelj nije sastavio potvrdu, a još je manje uvjerljivo da je pozvao svjedoke da budu prisutni predaji, a da nije mogao sastaviti neku potvrdu. Ako ih je već zvao da budu svjedoci onda je čudno zašto novac nije pred njima izbrojen nego samo kažu da su vidjeli da je tužitelj predao tuženoj bijelu kovertu. O visini iznosa saznali su posredno i to upravo od tužitelja. Svjedok NL navodi kako mu je otac rekao neka dođe da bude prisutan posudbi kako ne bi morao pisati priznanice što je neuvjerljivo i neživotno. Osim toga, svjedok NL je sin tužitelja ( ne i tužene ) koji i radi u očevoj firmi te je kao takav neposredno zainteresiran za ishod ovoga spora.
11. Tužitelj tvrdi da je tuženu pisanim putem pozvao da mu vrati pozajmljeni iznos. O tome dostavlja rukom pisanu potvrdu s datumom 10. ožujka 2020. i kaže kako je taj papir tuženoj stavio u poštanski sandučić. Tužena to osporava navodeći kako su stanovi u kojima su u to vrijeme ona i tužitelj živjeli , imali jedan poštanski sandučić. Ako je tužitelj želio uvjeriti sud da je tuženu pisano obavijestio da mu vrati novac onda je to mogao učiniti poštom s povratnicom. Ovako takav dopis ništa ne dokazuje.
12. Tužitelj kako je već navedeno nema niti jednu ispravu kojom bi dokazao svoje tvrdnje o tome da je tuženoj posudio ovac i da su dogovorili rok za povrat novca. Tužiteljevoj tvrdnji u prilog govore samo svjedoci NL i GL koji sudu nisu uvjerljivi. Naime, oni uopće nisu vidjeli da li je u koverti novac i o kojem se iznosu radi nego svoja saznanja crpe iz priče tužitelja. Osim toga, svjedok NL je i neposredno zaineresiran za ishod spora.
13. Obzirom na sve navedeno, utvrđujući tužbeni zahtjev neosnovanim, odlučeno je kao u izreci ( čl. 221. a. ZPP-a).
14. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu S Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje OT ). Tužena je uspjela u parnici pa su joj priznati slijedeći troškovi : odgovor na tužbu 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., zastupanje na ročištima 9. 10. 2023., 22. 10. 2024. i 11. 02. 2025. za svako po 200,00 eura prema tbr. 9.t.1., kao i ODV na navedene iznose od 25 %. Tuženoj nije priznat trošak za sastav podneska od 4. 04. 2023. jer nije bio nužan za vođenje parnice kao niti trošak ročišta od 26. 02. 2024. jer na to ročište punomoćnici nisu niti pristupili te je isto odgođeno. Stoga je tuženoj ukupno priznat trošak u iznosu od 1.000,00 eura, o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.
U Krku 27. ožujka 2025.
Sutkinja:
Davorka Podnar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
