Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-345/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika: Svea ekonomi d.o.o., OIB 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Igora Vujičića, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 27. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2031/02-27 od 05. studenog 2004., pravomoćne i ovršne 26. prosinca 2004. godine tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417 kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika.

II. Obustavlja se postupak izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2031/02-27 od 05. studenog 2004., pravomoćne i ovršne 26. prosinca 2004., te se ukidaju sve ovršne radnje i nalaže se Financijskoj agenciji da zaplijenjena novčana sredstva vrati tužitelju (ovršeniku) na njegov račun.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelj naknadi parnični trošak u roku od 15 (petnaest) dana.“.

II Nalaže se tužitelju ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Svea ekonomi d.o.o., OIB 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, naknadi trošak parničnog postupka isplatom novčanog iznosa od 312,50 8tirstodvanaest eura i pedeset centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 27. ožujka 2025. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da tužbu podnosi postupajući po zaključku Općinskog suda u Puli

– Pola posl.br. Ovr-1493/2023-11 od 25. listopada 2023.godine kojeg je tužitelj zaprimio 8. studenog 2023. godine tužitelj je kao ovršenik upućen da protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana zaprimanja zaključka, zbog razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točki 11. Ovršnog zakona.

Tužitelj u tužbi od bitnoga navodi kako je ovrha je nedopuštena jer tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika u postupku izravne naplate kod Financijske agencije u predmetu oznake „Izravna naplata – presuda: P-2031/02 IZ.NA.“ provodi ovrhu izravnom naplatom temeljem zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja od 21.10.2021. godine za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke Općinskog suda u Puli i to presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 05.11.2004.godine koja je postala pravomoćna i ovršna dana 26. prosinca 2004.godine.

Predmetnu tražbinu je tužitelj iz predmeta P-2031/02 Zagrebačka banka d.d. ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 17. lipnja 2021. godine prenio ovrhovoditelju-ovdje tuženiku Svea ekonomi d.o.o.

Predmetna ovrha – izravna naplata pokrenuta je zahtjevom ovrhovoditelja od 21.10.2021. godine gotovo 17 godina nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave dakle protekom desetogodišnjeg roka iz članka 233 Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa je dakle tražbina ovrhovoditelja u cijelosti zastarjela, a zastarjele su i kamate kao povremeno potraživanje, slijedom čega tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, koji je pravovremeno podnio, navodi u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te osporava da bi nastupila zastara predmetnog potraživanja.

U odnosu na točku I tužbenog zahtjeva tuženik navodi da iz presude posl.br. P- 2031/02 od 05. studenog 2004. godine proizlazi da se novčana tražbina utvrđena istom presudom odnosi na potraživanje tuženikovog prednika, Zagrebačke banke d.d., nastalo po tekućem računu 8802067314, te da je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna dana 26. prosinca 2004. godine.

Tuženik dalje navodi kako je nagodbom od 10. listopada 2014. godine, sklopljene između tužitelja i društva Pikas solutio d.o.o., Ivana Banjavčića 13, Zagreb, tužitelj izričito i nedvosmisleno priznao dugovanje prema Zagrebačkoj banci po tekućem računu 3216648821, u iznosu od 562.063,94 kuna, dok iz potvrde Zagrebačke banke d.d. od 09. veljače 2022. godine proizlazi kako je tekući račun tužitelja broj 8802067314 konvertiran u broj 3216648821, slijedom čega proizlazi istovjetnost tražbine iz presude posl.br. P-2031/02 i nagodbe od 10. listopada 2014. godine, a prema saznanju tuženika, tužitelj nije vršio uplate temeljem nagodbe od 10. listopada 2014. godine.

Odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Odredbom čl. 240. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

Nagodbom od 10. listopada 2014. godine tužitelj je kao dužnik izričito priznao postojanje duga prema Zagrebačkoj banci temeljem tekućega računa 8802067314 (naknadno konvertiranog u broj 3216648821).

Tuženik tvrdi da je u konkretnom slučaju, zastara počela teći 27. prosinca 2004. godine, a prekinuta je pisanim priznanjem duga tužitelja u nagodbi od 10. listopada 2014. godine, nakon čega je, u smislu odredbe čl. 245. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, počela teći ispočetka, a budući da je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude posl.br. P-2031/02 dana 25. listopada 2021. godine, unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, zastara očigledno nije nastupila.

U odnosu na točku II tužbenog zahtjeva tuženik navodi kako sud nije ovlašten odlučivati o obustavi izvansudske ovrhe koja se vodi povodom zahtjeva za izravnu naplatu, pri čemu se poziva na stav zauzet od strane Županijskog suda u Varaždinu, u odluci posl.br. Gž Ovr 757/2020 od 05. siječnja 2021. godine i Županijskog suda u Šibeniku, u odluci posl.br. Gž Ovr 144/2021 od 22. travnja 2021. godine.

S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu.

3. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao na ročištu održanom dana 22. siječnja 2025. navodeći da osporava navode tuženika da je nagodbom od 10. listopada 2014. prekinuta zastara naplate tražbine iz pravomoćne presude, jer je u čl.5 nagodbe ugovorena izravna raskidna klauzula, ali je posebno ugovoreno i da nagodba neće proizvoditi pravne učinke u slučaju neispunjenja obveze tužitelja, a obzirom da tužitelj nesporno nije ispunio obvezu, a u tom slučaju je ugovoreno da nagodba nema pravnih učinaka, tužitelj stoga tvrdi da ista nagodba nema ni učinaka prekida zastare jer je prekid zastare pravni učinak.

4. Sud je dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi: zahtjev za izravnu naplatu (stranica 7-8), presuda Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 05.11.2004.godine (stranica 9-18), Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 09.10.2017. (stranica 19-36), potvrda o konverziji od 09.02.2022. godine (stranica 48), nagodba od 10.10.2014. godine (stranica 49-51), uvid u isprave u spisu Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Ovr-1493/23 (stranica 79-104).

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su dva tužbena zahtjeva od kojih se prvi odnosi na zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se provodi kod Financijske agencije izravnom naplatom temeljem zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja od 21.10.2021. godine za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27, od 05.11.2004.godine, dok se drugi odnosi na obustavu postupka izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2031/02-27 od 05. studenog 2004., na ukidanje svih ovršnih radnji i davanje naloga Financijskoj agenciji da zaplijenjena novčana sredstva vrati tužitelju.

7. Iz tužbe i odgovora na tužbu sud zaključuje kako je u ovoj pravnoj stvari nesporno:

- da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom podnesena u roku;

- da spornu tražbinu iz predmeta P-2031/02 Zagrebačka banka d.d. ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 17. lipnja 2021. godine prenio ovrhovoditelju- ovdje tuženiku Svea ekonomi d.o.o.;

- da je presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-2031/02, od 05. studenog 2004. godine, postala pravomoćna i ovršna dana 26. prosinca 2004. godine;

- da je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-2031/02 dana 25. listopada 2021. godine.

8. Između parničnih stranaka sud nalazi spornim da li je za potraživanje tuženika, kao ovrhovoditelja, nastupila zastara, te da li je sud ovlašten odlučivati o obustavi izvansudske ovrhe.

9. Čitanjem isprava u ovršnom spisu Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Ovr- 1493/23 (stranica 79-104), utvrđeno je da je tužitelj, kao ovršenik, Zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno posl.broj: Ovr- 1493/23-11, od 25.10.2023. godine (stranica 99), od strane suda upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od dana dostave istog zaključka, zbog razloga iz čl.50.st.1.toč.11 Ovršnog zakona.

10. Sukladno čl.210.st.2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

11. Sud utvrđuje da je uputa ovršnog suda u skladu s čl. 52.st.1. u vezi sa st.3. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 06/2024 – dalje: OZ), prema kojem prvostupanjski sud donosi zaključak kojim ovršenika upućuje da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu odnosno ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tj. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (toč.7.), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč.9.), ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč.10.) ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (toč.11.).

12. U povodu istaknutog prigovora zastare iz čl.50.st.1.toč.11. OZ-a, sud u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ispituje je li nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka na temelju konkretne ovršne isprave, dok se o nastupanju zastare tražbine utvrđene ovršnom ispravom odlučuje u postupku koji prethodi donošenju takve odluke (VSRH Rev 2332/2012-2 od 18. rujna 2013.g).

13. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu (stranica 7-8) i presudu Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 05.11.2004.godine (stranica 9-18), utvrđeno je da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, dana 25.10.2021. godine pokrenuo ovrhu na novčanoj tražbini po računu izravnom naplatom temeljem ovršne isprave pravomoćne presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 05.11.2004.godine, koja je postala pravomoćna dana 26.12.2004. godine.

14. Čitanjem Potvrde o konverziji od 09.02.2022. godine (stranica 48) i Nagodbe od 10.10.2014. godine (stranica 49-51), utvrđeno je da je raniji tekući račun tužitelja broj 8802067314, temeljem kojeg je nasta dug na koji se odnosi ovršna isprava tj. presuda Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 05.11.2004.godine (stranica 9-18), konvertiran u broj 3216648821, te da je u istoj nagodbi tužitelj, kao korisnik predmetnog tekućeg računa, priznao da ukupno dospjelo dugovanje po predmetnom tekućem računu iznosi 562.063,94 kune.

15. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 – dalje: ZOO) u čl.233.st.1. propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16. Međutim, prema odredbi čl.240 st.1. ZOO-a propisano je da se zastara prekida kada dužnik prizna dug.

17. Polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u više njegovih odluka (npr. broj Rev-523/11-2 od 23.4.2014., Rev-877/11-2 od 20.5.2014., Rev-259/14-2 od 23.5.201.8. i dr.) prema kojemu priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka, te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje, ovaj prvostupanjski sud ocjenjuje da Nagodba od 10.10.2014. godine (stranica 49-51) istome udovoljava.

18. Nadalje, sud ocjenjuje da za priznanje duga nije od nikakvog utjecaja čl.5. Nagodbe od 10.10.2014. godine, na koji se poziva tužitelj odnosno da neispunjenje obveza iz Nagodbe ista nema pravnih učinaka, već bi to značilo da je nagodba raskinuta u smislu izvršenja kondemnatornog dijela nagodbe tj. radi uplate iznosa od 216.394,62 kune.

19. Sud stoga prihvaća kao osnovanu tuženikovu tvrdnju da je zastara prekinuta sklapanjem Nagodbe od 10.10.2014. godine (stranica 49-51) uslijed priznanja duga od strane tužitelja, čime je došlo do prekida desetogodišnjeg tijeka zastare

20. Kako je u konkretnom slučaju sklapanjem Nagodbe od 10.10.2014. godine (stranica 49-51) došlo do prekida zastarnih rokova, čiji se pravni učinak ogleda u tome što nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, te obzirom na nespornu okolnost da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-2031/02 dana 25. listopada 2021. godine, sud utvrđuje da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen unutar roka predviđenog za zastaru tražbina koje su utvrđene pravomoćnom odlukom suda tj. unutar desetogodišnjeg roka zastare kako je to propisano čl.233.st.1. ZOO-a, a koji je počeo iznova teći od dana 11.10.2014. godine, stoga je tužiteljev prigovor zastare iz čl.50.st.1.toč.11. OZ-a neosnovan.

21. Stoga sud utvrđuje kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika na temelju ovršne isprave - Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 05.11.2004.godine (stranica 9-18) - te je temeljem čl.55. u svezi s čl.50.st.1.toč.11. OZ-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I tužbe za proglašenjem ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl.50.st.1.toč.11. OZ- a, slijedom čega je stoga odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

22. Budući da je sud odbio prigovor zastare kao neosnovan, stoga je temeljem čl.5. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020) odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužitelja iz točke II tužbe da se obustavi postupka izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2031/02-27 od 05. studenog 2004., te ukinu sve ovršne radnje i da se naloži Financijskoj agenciji da zaplijenjena novčana sredstva vrati tužitelju, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

24. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 6.636,00 eura.

25. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

26. Obzirom da je tužitelj izgubio parnicu isti je dužan je tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 21.01.2025. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura po Tbr.8.toč.4. Tarife – ostali podnesci;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 62,50 eura po Tbr.46 Tarife.

27. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 312,50 eura, slijedom čega je sud je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučio kao pod točke II izreke ove presude.

28. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 i 73/2017).

29. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018).

30. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužitelj dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 27. ožujka 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.