REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-378/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Tea Majsan, u pravnoj stvari tužitelja UK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženika UKB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženika JK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Azri Garankić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prvotuženika, punomoćnika prvotuženika i drugotuženika tuženika, 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o je
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici UKB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.654,46eur, sve uvećano za zatezne kamate tekuće na iznos od 1327,23eur od 19.8.2013 i na iznos od 1327,23eur 20.08.2014 pa do 31. 12. 2022. godine, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženici JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.977,10eur, sve uvećano za zatezne kamate tekuće na iznos od 3981,68eur od 1.9.2016, na iznos od 1000,00eur od 28.11.2016 i na iznos od 4000,00eur od 19.01.2017 pa do 31. 12. 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.
IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak ovog postupka u iznosu od 2.200,00 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi koju je podnio protiv prvotuženika VK i drugotuženika JK navodi da je dana 1. lipnja 2012. godine zaključio sa prvotuženikom ugovor o zajmu na iznos od 6.000,00 EUR i 2. kolovoza 2012. zaključio je ugovor o zajmu također na iznos od 6.000,00 EUR. Tužiteljica mu je vratila navedene zajmove na način da je dana 19. kolovoza 2013. isplatila iznos od 10.000,00 kn, dana 20. kolovoza 2014. isplatila iznos od 10.000,00 kn (uplata putem MK). Također je drugotuženici, vanbračnoj supruzi prvotuženika, dana 1. rujna 2016. isplatila iznos od 30.000,00 kn, dana 28. studenog 2016. isplatila iznos od 7.500,00 kn, dna 19. siječnja 2017. isplatila iznos od 4.000,00 EUR. Unatoč navedenoj činjenici prvotuženik je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu ishodio presudu broj P-2475/2017 od 11. siječnja 2019. radi isplate cjelokupnog iznosa zajma od ukupno 12.000,00 EUR. Naime, sud je zauzeo stav da su ugovori o zajmu u stranoj valuti ništetni, te da svaka strana mora vratiti drugoj ono što je primila temeljem navedenih ugovora, te je obvezao tužiteljicu na povrat cjelokupnog iznosa unatoč činjenici da je II tuženica kao svjedok priznala povrat navedenih iznosa. Tužiteljica je predložila da sud provede postupak u kojem bi se utvrdile činjenice povrata zajma, kako bi ista mogla ostvariti povrat uplaćenih iznosa kao pravnu posljedicu ništetnosti ugovora.
2. Prvotuženik VK se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako tužiteljica ne navodi pravni osnov tužbe, te da nije jasno na čemu temelji tužbeni zahtjev, činjenični navodi i dokazi kojima se potkrepljuju tvrdnje su kontradiktorni, zbog čega tužba nije razumljiva te smatra da nije podobna za raspravljanje. Nadalje, prvotuženik ističe prigovor presuđene stvari te predlaže odbaciti tužbu. Nadalje navodi kako nije sporno da su tužiteljica i prvotuženik dana 1. svibnja 2012. zaključili Ugovor o zajmu na iznos od 6.000,00 EUR te dana 1. lipnja 2012. Ugovor o zajmu, također na iznos od 6.000,00 EUR. Prvotuženik poriče tvrdnju tužiteljice da bi prvotuženiku vratila navedene zajmove na način kako to ista navodi u tužbi. Upravo iz razloga jer se oglušila na višekratne pozive da prvotuženiku vrati pozajmljena novčana sredstva po navedenim Ugovorima, prvotuženik je dana 28. travnja 2017. Općinskom građanskom sudu U u Zagrebu protiv tužiteljice podnio dvije tužbe radi povrata zajmova, kasnije spojene u jedinstveni postupak, koji se vodio pod poslovnim brojem P-2475/2017. Nadalje navodi da je točan navod tužiteljice da je prvotuženik ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2475/2017 od 11. siječnja 2019. Ističe kako tužiteljica u tužbi iznosi svoje viđenje obrazloženja pravomoćne i ovršne presude, navodeći kako je sud zauzeo stav da su ugovori o zajmu u stranoj valuti ništetni, te da svaka strana mora vratiti drugoj ono što je primila temeljem navedenih ugovora. Također ističe kako je sud obvezao tužiteljicu na povrat cjelokupnog iznosa unatoč činjenici da je drugotuženik kao svjedok priznala povrat navedenih iznosa. Prvotuženik ističe kako je tužiteljica od prvotuženika po Ugovorima o zajmu od 1. svibnja 2012. i 1. lipnja 2012. pozajmila ukupno 12.000,00 EUR u stranoj valuti, pa je kao posljedicu ništetnosti zajma u stranoj valuti dužna prvotuženiku vratiti ono što je i primila tj. 12.000,00 EUR i to u eurima, a ne kunsku protuvrijednost eura. Prvotuženik ističe kako joj tužiteljica nije vratila pozajmljenih 12.000,00 EUR, a niti je pokazala dobru namjeru da to u dogledno vrijeme učini.
3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu predlaže odbaciti tužbu, a sve iz razloga jer tužiteljica ne navodi pravni osnov tužbe, nije jasno na čemu temelji tužbeni zahtjev, činjenični navodi i dokazi kojima se potkrepljuju tvrdnje su kontradiktorni zbog čega tužba nije razumljiva, a niti podobna za raspravljanje. Nadalje II tuženik ističe prigovor presuđene stvari. Navodi da nije sporno da je njezin izvanbračni drug, ovdje prvotuženik i prije spornih pozajmica iz 2012. na različite načine i u više navrata tužiteljici pozajmljivao novac, da je čak i od nje (drugotuženika) uzimao novac koji bi potom pozajmio tužiteljici i o tome s tužiteljicom sklapao ugovore o zajmu na svoje ime, što je tužiteljici itekako bilo poznato.
4. Budući da je tijekom postupka prvotuženik preminuo, postupak je u odnosu na njega nastavljen sa nasljednicom UKB
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju te proveo dokaz saslušanjem stranaka te je izvršen uvid u spis P-2475/2017.
6. Ostale dokaze sud nije izvodio jer se nisu ukazali potrebitima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. Tužbeni zahtjev je neosnovan .
8. Uvidom u spis P-2475/2017 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom naloženo ovdje tužiteljici isplatiti ovdje prvotuženiku iznos od 12.000,00 eur sa zateznim kamatama.
5. Nadalje, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice UK, koja je u svom iskazu navela da je od g. UKB posuđivala novac za uređenje vile na moru te da mu je sve iznose vratila na njegov zahtjev, a neki dio iznosa je vratila putem njegove izvanbračne supruge jer je rekao da je to njezin novac te je ona potpisala da je primatelj, pri tome je bio prisutan i g. UKB te mu je uplatila dva puta po 10.000,00 kn na njegov bankovni račun i to sve je uplatila prije tužbe u predmetu P- 2475/17. Navodi da se kamata uvijek obračunavala unaprijed. Nadalje navodi navodi da je vila na moru velika, ima 25 soba i 2 restorana te joj je trebao novac da se ista pokreči i izvrše ostali sitni radovi te je uvijek posuđivala novac u proljeće, a vraćala ga nakon sezone. Na temelju pravomoćne presude u predmetu P-2475/17 pokrenuta je ovrha protiv nje na iznos od 25.000,00 EUR-a. Ističe da je sastanke za vraćanje pozajmljenog iznosa dogovarala s g. UKB. Potvrde je pisala ona, a potpisala je g. JK. Imala je trgovačko društvo koje je također posuđivalo novac od g. UKB. Davno je počela posuđivati novac od g. UKB ali ne sjeća se točno kada. U nije sudjelovao u opremanju i uređenju vile, u kupnji namještaja ali je svako ljeto sa suprugom ljetovao u Vili Marco Polo. Ovrha se vodi samo po presudi iz predmeta P-2475/17 gdje je utvrđeno da je dužna dva puta po 6.000,00 EUR-a. Ne zna na što se preostali iznos do 25.000,00 EUR-a odnosi.
6. Sud je proveo dokaz saslušanjem drugotuženika JK, koja je u svom iskazu navela da je tužiteljica sa njom dogovarala povrat novaca te su se dva puta našle u Areni Zagreb i jednom ispred Narodne banke. Drugotužena je preuzela novac i potpisala potvrdu. U je bio u autu samo kad je preuzimala novce ispred Narodne banke. U je tankirao auto tužiteljici, a to je vidjela po računima. Opremio joj je kuhinju u Vili pa su radi toga i ljetovali u toj Vili. Posuđivao je iz svoje firme novčane iznose firmi tužiteljice.
7. Sud je proveo dokaz saslušanjem prvotuženika UKB, koja je u svom iskazu navela da je istina da je tužiteljica uplaćivala neke iznose ali s tim iznosima je podmirila neka ranija dugovanja, a ne dugovanja koja su pravomoćno utvrđena presudom na temelju koje ista sada traži povrat. Novci su uplaćeni na račun oca prvotuženika, a prijašnji iznosi uplaćivani su većinom na ruke.
8. Iz iskaza stranka proizlazi da je pok. VK u više navrata pozajmljivao tužiteljici, kao i njezinom trgovačkom društvu neke novčane iznose te da je tužiteljica neredovito podmirivala pozajmljene iznose, ali ne u cijelosti.
9. Iz dokumentacije koja prileži spisu i to rukom napisanih potvrda o primitku iznosa proizlazi da je tužiteljica JK vraćala neke iznose novaca, međutim nije moguće utvrditi na koji dug su se ti iznosi odnosili budući da je tužiteljica imala više dugovanja prema pok. VK, a kako to i same stranke navode.
10. Člankom 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP) određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
11. Budući da je u ovom postupku teret dokazivanja bio na tužiteljici koja je bila dužna dokazati da je iznose pozajmljene na temelju Ugovora o zajmu sa pok. VK vratila, a ista to nije učinila, to je sud na temelju pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev.
12. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u skladu s čl. 154. ZPP-a. Tuženicima su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu, podneska od 7.12.2023. te zastupanja na ročištima 31.3.2021., 7.10.2021., 8.2.2022., 10.8.2024., 25.9.2024. i 18.2.2025. u iznosima svaki od po 250,00 eur s PDV uz povećanje od 10% (Tbr. 8., 9., 40. i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.).
13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Sudac
Marijan Glavaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2.I i II tuženiku po pun.
