Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-502/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri iz Zadra, protiv tuženice Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koga zastupa punomoćnica Iris Šanjug odvjetnica iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 24. siječnja 2025., poslovni broj P-69/2024-15, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 24. siječnja 2025. poslovni broj P-69/2024-15.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, s nadnevkom 28. ožujka 2006., ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za troškove obrade kredita u visini od 1,25% od iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 435,33 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. travnja 2006. godine pa do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 236-67/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 28. ožujka 2006. sadržana u čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita", te da se naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 435,33 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. travnja 2006. do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu broj:

236-67/2006 sa Sporazomom o osiguranju novčane tražbine 28. ožujka 2006 kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 56.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, da je kredit odobren kao stambeni kredit podignut za adaptaciju nekretnine u kojoj tužitelj živi zajedno s obitelji, te da je rok otplate kredita ugovoren u trajanju od 30 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, da je odredbom čl. 5. st. 2. Ugovora određeno da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita, te da je tužitelj navedenu naknadu platio 4. travnja 2006. u visini od 3.279,97 kn, prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 435,33 EUR.

8. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena isplata jednokratnih troškova obrade kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima, te da tužitelj nije ni mogao pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj.

8.1. Naime, iz iskaza tužitelja koje je prvostupanjski sud prihvatio proizlazi da mu je ponuđen isključivo ugovor u valuti CHF, da tom prigodom s djelatnikom banke nije ništa pregovarao vezano za naknadu troškova obrade kredita, da je sve bilo "uzmi ili ostavi", te da je naknada naplaćena prilikom odobrenja kredita.

9. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik ugovaranjem obveze plaćanja jednokratne naknade za obradu kredita u visini od 1,25% iznosa kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.1. Naime, iz presude suda Europske unije donesene u spojenim predmetima broj C-259/2019 i C-224/2019 zauzeto je shvaćanje da čl. 3. st. 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.

9.2. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da naknada u visini od 1,25%, a što u predmetnom Ugovoru o kreditu iznosi 435,33 EUR, odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – dalje ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10.1. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11. Kako je odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o jednokratnim troškovima obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, niti je bio upoznat na što se točno navedeni troškovi odnose, to je s pravom prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna odredba sadržana u čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 435,33 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 5. travnja 2006. do isplate (čl. 322. st. 1., 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18, 126/21, 114/22. – dalje ZOO).

12. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.

13. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020.).

14. Neosnovano se u izjavljenoj žalbi osporava i odluka o parničnom trošku uz tvrdnju da je sud trebao odlučiti i o troškovima tuženika.

14.1. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, tako da je prvostupanjski sud s pravom naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

15. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović