Poslovni broj: Us I-3535/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, Istarska 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupane po opunomoćeniku JK (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe DM- Drogerie market d.o.o., Zagreb, Kovinska 5a, OIB: 94124811986, zastupana po opunomoćeniku CK, [adresa], radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice VK, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Višić i partneri u Splitu i opunomoćenika tuženika, te u odsutnosti zainteresirane osobe, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/23- 01/715, Urbroj: 338-01-06-05-23-05 od 16. studenog 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/23- 02/362, Urbroj: 338-17-02-01-23-4 od 31. srpnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 1.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II-502-03/23-01/715, Urbroj: 338-01-06-05-23-05 od 16. studenog 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/23-02/362, Urbroj: 338-17-02-01-23-4 od 31. srpnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici ozljeda od 26. travnja 2023. dijagnoze Dislokacija ramenog zgloba šifre prema MKB S43.0 nije priznata ozljedom na radu te joj u svezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija zakonitost osporenih rješenja u bitnom navodeći da je tuženik počinio bitne povrede odredaba upravnog postupka koje se očituju u tome da da u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, ne analizira sve raspoložive i nesporne činjenice, pa donosi odluku koja nema uporišta, kako u pozitivnopravnim propisima, tako i u sudskoj praksi Upravnog suda i stajalištima upravnih tijela, kao i u činjenici da prvostupanjsko upravno tijelo nije na valjan način obrazložilo pobijano rješenje, niti je dalo bilo kakve razloge za donošenje istog, pa se stoga pobijano rješenje ne može valjano ispitati. Također, prvostupanjsko tijelo samo navodi odredbe propisa temeljem kojih se odlučuje o zahtjevima za obvezno zdravstveno osiguranje, a da pritom uopće ne obrazlaže zašto je iste primijenilo u konkretnom slučaju. Nadležno prvostupanjsko tijelo je potpuno pogrešno utvrdilo činjenično stanje u ovom upravnom postupku, a drugostupanjsko tijelo potvrđuje prvostupanjsku odluku bez da posebno analizira sve odlučne činjenice. Prvostupanjsko tijelo se poziva na članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju navodeći da podnositeljica žalbe ne ispunjava osnove za priznavanje ozljede na radu, budući da je predmetna ozljeda nastala zbog kolapsa žaliteljice, odnosno prilikom pada u nesvijest. U predmetnom rješenju prvostupanjsko tijelo navodi da se u tom slučaju radilo o prirođenoj ili stečenoj predispoziciji stanja, te da se iz tog razloga ne može smatrati ozljedom na radu. Međutim, tužiteljica da potražuje priznanje ozljede na radu pod šifrom S43.0 „dislokacija ramenog zgloba“ koja iako je nastala pri padu tužiteljice, ne može se nikako smatrati „urođenom ili stečenom predispozicijom zdravstvenog stanja koja ima za posljedicu bolest“. Dislokacija ramenog zgloba je ozljeda isključivo mehaničke prirode, koja je nastala za vrijeme redovitog radnog vremena i ni na koji način ne može biti uvjetovana kroničnim zdravstvenim stanjem tužiteljice. Tužiteljica ne potražuje priznanje radne ozljede za zdravstvene tegobe i posljedica koje su nastale pri napadaju kronične bolesti ili urođene zdravstvene smetnje, već za odvojenu mehaničku fizičku ozljedu koja je nastala za vrijeme redovitog radnog odmora. Shodno navedenom, logično je zaključiti da su kod tužiteljice ispunjeni svi uvjeti za priznanje ozljede MKB S40.0 kao ozljede na radu. Nadalje, u obrazloženju rješenja nigdje nije navedena dokumentacija i mišljenje na kojemu se rješenje temelji, a iz kojeg se izvodi zaključak o postojanju urođene predispozicije zdravstvenog stanja. To ne proizlazi iz nijednog nalaza ili zdravstvenog kartona tužiteljice, pa nije jasno otkud takvo utvrđenje prvostupanjskog tijela. Očito je kako prvostupanjsko tijelo samostalno i proizvoljno donosi zaključke koji nisu utemeljeni na stvarnom činjeničnom stanju. Tužiteljica neopravdano nije pozvana na iskazivanje pred prvostupanjskim tijelom. Prvostupanjsko tijelo je bilo dužno pozvati tužiteljicu da se u ovom upravnom postupku očituje o svim činjenicama i okolnostima, što je propustilo učiniti. Tužiteljica stoga zahtjeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje konkretne stvari, te da se provede ispitni postupak kako bi se pravilno i potpuno utvrdile sve činjenice i okolnosti, te na temelju tako provedenog postupka donijelo pravilno i zakonito rješenje, a sve sukladno odredbama čl. 113. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku. Sve navedeno ukazuje na opravdanost tužbe, te osnovanost pobijanja spornog rješenja, budući da nadležno tijelo nije pravilno primijenilo odredbe materijalnog prava, nije utvrdilo u potpunosti činjenično stanje, te je stoga povrijedilo zakon na štetu tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik nakon u bitnom iznošenja tužbenih navoda, navodi da smatra da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u pravilno provedenom upravnom postupku temeljem važećih zakonskih propisa. Tuženik citira i poziva se na relevantne zakonske i podzakonske odredbe koje su sadržane i u osporenom drugostupanjskom rješenju, te u bitnom iznosi utvrđenja u provedenom upravnom postupku koja su sadržana i u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja, kao i navode u pogledu žalbenih prigovora koji su istovjetni tužbenim prigovorima. Ističe da tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješenje zahtjeva, te obzirom da je osporeno rješenje tuženika zakonito predlaže donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev.

6. Sud je rješenjem od 25. siječnja 2024. pozvao DM-Drogerie Market d.o.o. Zagreb, da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

6.1. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu navela da je kao poslodavac tužiteljice zainteresirana osoba navodeći da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga jer da je sama tužiteljica odgovorna za nezgodu radi koje je došlo do predmetne ozljede odnosno do ozljede nije došlo zbog procesa rada. Navodi da je iz spisu priložene dokumentacije nesporno da je poslodavac tužitelja postupio sukladno Zakon o zaštiti na radu i proveo je sve postupke i mjere zaštite na radu i da ozljeda do koje je došlo padom tužiteljice nije posljedica procesa rada ili nepoduzimanja mjera ili ne provođenja postupka zaštite na radu po poslodavcu. Poziva se na odredbu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i navodi da je tužiteljica uslijed nesvjestice pala za vrijeme pauze u prostorijama poslodavca i uslijed pada je došlo do ozljede. Sama tužiteljica je navela da je za vrijeme korištenja pauze osjetila trenutnu slabost i zamračenje pri čemu je pala sa stolice i ramenom jako udarila u pod. Navedeno je potvrđeno i po vještačenju liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP- 502-03/23 02/362, Urbroj: 138-17-46-23-3. Zaključak nalaza je da je u konkretnom slučaju kod tužiteljice radilo o prirođenoj ili stečenoj predispoziciji stanja koje je dovelo do predmetne ozljede. Nadalje, nisu točni navodi iz tužbe da se u pobijanom Rješenju ne navodi mišljenje, a na kojem se isto temelji s obzirom je u pobijanom Rješenju na str. 3. predzadnjem odlomku jasno navedeno o kojem se nalazu i mišljenu radi - Rješenje se temelji na vještačenju liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP-502- 03/23-02/362, Ur.br. 338-17-46-23-3. Isto tako ističe da postupak nije proveden nezakonito i na štetu tužiteljice jer je ista dala sve bitne činjenice i okolnosti nastanka ozljede stoga nije bilo potrebno za dodatnim očitovanjem. Isto tako smatra da je jasno kako nesvjestica osobe koja doručkuje nije u svezi s procesom rada u uvjetima koji su nesporno bili kod poslodavca. Slijedom svega navedenog te priloženih isprava te prije svega odredbi zakona, zainteresirana osoba smatra da su tužbeni navodi neosnovani i da treba odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da naknadi troškove postupka, kako tuženiku tako i zainteresiranoj strani.

7. Tužiteljica se podnescima tijekom spora očitovala u odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženika i odgovora na tužbu zainteresirane osobe navodeći u bitnom da u cijelosti osporava navode iz tužbe, te da se tuženik poziva na nalaz i mišljenje liječničkih povjerenstava upravnih tijela, kao i na odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kao i članka 67. Zakona. Tuženik navodi kako je kod tužiteljice došlo do ozljede prilikom pada sa barske stolice uslijed nesvjestice, prilikom čega je tužiteljica ozlijedila rame, što je prema tuženiku urođena predispozicija zdravstvenog stanja te se kao takvo ne može smatrati ozljedom na radu. Takav stav tuženika je pogrešan. Ozljeda koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju nastala je uslijed iznenadnog napadaja slabosti. Takvo stanje ni po čemu se ne može smatrati urođenom predispozicijom zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu kroničnu bolest. Tužiteljica prethodno predmetnom štetnom događaju nije patila ni od kakvih kroničnih ili akutnih zdravstvenih stanja koji su mogli rezultirati nesvjesticom, zamračenjem ili slabošću. Dakle, obzirom da kod tužiteljice nije postojalo medicinski evidentirano zdravstveno stanje iz kojeg bi se moglo zaključiti da su kod nje postojale urođene predispozicije za predmetnu bolest kao niti da je evidentiran ikakav oblik kronične bolesti, jasno je da stanje tužiteljice ne podilazi pod odredbu članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (iz razloga što se ne radi niti o „ataku kronične bolesti“, kao ni o „urođenoj predispoziciji zdravstvenog stanja“ koju odredbe predmetno članka Zakona propisuju), te ustrajući u tužbenim navodima da se kod tužiteljice radi o ozljedi Dislokacija ramenog zgloba koja je ozljeda isključivo mehaničke prirode, koja je nastala za vrijeme redovitog radnog vremena. Također napominje kako se i tuženik i zainteresirana osoba uporno oglušuju na očitovanje na činjenicu kako tužiteljici nije bilo omogućeno sudjelovati kao stranka u postupku, te da ista nikada nije bila pozvana da se očituje o meritumu stvari i iznese svoje stavove i da iskaz, što predstavlja grubu povredu prava tužitelja. Tužiteljice ističe kako je upravo prethodni postupak vođen protivno prisilnim propisima Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZUP) s obzirom da uopće nisu uzeti u obzir tvrdnje tužiteljice niti joj je omogućeno da sudjeluje u ispitnom postupku. Zbog navedenih propusta, tužiteljici je bilo uskraćeno sudjelovanje u upravnom postupku čime je prvostupanjsko upravno tijelo propustilo u potpunosti utvrditi činjenično stanje, a što je drugostupanjsko tijelo opravdalo paušalnim obrazloženjem. Navedenim postupanjima povrijeđena su tužiteljičina prava dokazivanje, kao i načelo materijalne istine. Naime, davanje mogućnosti stranci da sudjeluje u postupku predstavlja jedan od temeljnih procesnih postulata upravnog postupka, okosnicu kojeg čine odredbe članka 30. ZUP-a, ali i više drugih odredaba ZUP-a, poput članka 47. (utvrđivanje činjeničnog stanja, članaka 48. -50. (pretpostavke za neposredno rješavanje upravne stvari), članka 52. (prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku), članka 54. (usmena rasprava), i dr. Navedenim su odredbama komplementarne i odredbe vezane uz načelo pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a. Dakle, sudjelovanje stranke u postupku nije samo sebi svrha, već je u funkciji ostvarivanja prava i pravnih interesa stranke, kao i javnog interesa.

8. U sporu je održavanjem rasprave 27. veljače 2025., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

9. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Među strankama je sporno može li se ozljeda od 26. travnja 2023. dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S43.0 Dislokacija ramenog zgloba priznati ozljedom na radu te joj u svezi navedene dijagnoze priznati prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

14. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

15. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. akutne kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

16. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19,, 20/20, 39/20 i 2/22; dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

17. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

18. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

19. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je 5. svibnja 2023. pred prvostupanjskim tijelom zaprimljena tiskanica Prijave o ozljedi na radu poslodavca tužitelja DM-DROGERIE MARKT d.o.o. Zagreb za ozljedu tužiteljice od 26. travnja 2023. u 12 sati; da je radno vrijeme tužiteljice na dan ozljede bilo od 7,30 do 15,00 sati. Do ozljede je došlo za vrijeme korištenja pauze u čajnoj kuhinji poslovnice 076, Split, Tolstojeva 4, unutar koje se nalazi prostor za konzumiranje hrane djelatnika. Kao specifična aktivnost u vrijeme ozljede navedeno je da je žaliteljica sjedila na barskoj stolici koja se nalazi u čajnoj kuhinji uz šank za konzumiranje hrane. Krenuvši doručkovati osjetila je trenutnu slabost, odnosno zamračenje, pala je s barske stolice na pod, na lijevu stranu tijela pri čemu je ozlijedila rame;

- da je u Izvješću izabranog doktora opće/obiteljske medicine, pod točkom 57. Prijave kao dijagnoza ozljede navodi se dg. S43.0.

- u Zapisniku o ozljedi na radu poslodavca tužiteljice navodi se izjava očevidca prema kojemu je tužiteljica dana 26. travnja 2023. netom prije 12 sati išla iskoristiti pauzu u čajnoj kuhinji gdje se nalazi šank s dvije barske stolice. Sjela je na jednu stolicu i potom osjetila trenutnu slabost uslijed čega se dogodio pad. Jako je udarila ramenom u pod, osjetila užasnu bol i shvatila da joj je rame iskočilo. Uspjela je dozvati kolegicu koja je radila u prodajnom prostoru te je ista pozvala hitnu pomoć;

- da je tužiteljica u svojoj izjavi navela da je dana 26. travnja 2023. prilikom pauze netom prije 12,00 sati sjela na barsku sjedalicu doručkovati, osjetila je trenutnu slabost, zamračenje pri čemu je pala sa sjedalice na lijevu stranu i ramenom udarila jako u pod, te je tužiteljica priložila i medicinsku dokumentaciju vezano za predmetnu ozljedu;

- da je prvostupanjsko tijelo zatražilo provedbu stručno-medicinskog vještačenja liječničkog povjerenstva Zavoda koje svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/I-502-03/23-02/362, URBROJ: 338-17-46-23-3 navelo da se dg. S43.0 ne može priznati ozljedom na radu vezano za događaj od 26. travnja 2023. jer je ozljeda nastala zbog kolapsa osiguranice. Kod osiguranice da se radilo o prirođenoj ili stečenoj predispoziciji stanja koje je dovelo do predmetne ozljede;

- da je na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene Zavoda doneseno prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu članak 67. točke 5. Zakona, a na koje rješenje je tužiteljica izjavila žalbu.

20. Nadalje, razvidno je da je povodu žalbe tužiteljice u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22) pribavljeno stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

21. U nalazu, mišljenju i ocjeni Direkcije Zavoda, Klasa: UP/II-502-03/23-010 Urbroj: 338-01-10-04-23-03 od 13. listopada 2023. se navodi da se osiguranici, ovdje tužiteljici, koja je dana 26. travnja 2023. tijekom redovnih radnih aktivnosti, a na korištenja pauze i uzimanja obroka, pala s barske stolice i luksirala lijevo rame uz prijelom tuberkuluma. Uzrok pada bio je, prema iskazu same osiguranice, prethodno poremećaj svijesti (slabost i zamračenje). Neutemeljeno je promišljanje predmetne medicinske problematike iz žalbe. Slijedom navedenog s medicinskog motrišta nije utemeljeno udovoljiti predmetnom zahtjevu osiguranice, dislokacija lijevog ramena S43.0 nastaje u predmetnom događaju uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi suženja i gubitka svijesti, što je i uzrok predmetnog pada i ozljeđivana. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu dokumentaciju utvrđuje da je dijagnoza S43.0 Dislokacija ramenoga zgloba u uzročno posljedičnoj vezi nastala kod osiguranica u događaju od 26. travnja 2023., ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi suženja i gubitka svijesti, što je i uzrok predmetnog pada i ozljeđivanja.

22. Osporeno drugostupanjsko rješenje donijeto je pozivom na naprijed navedeni nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda iz kojeg nesporno proizlazi da postoje prepreke za priznavanjem ozljede na radu u smislu odredbe članka 67. točke 5. Zakona obzirom da je uzrok predmetnog pada tužiteljice i njezinog ozljeđivanja poremećaj svijesti (slabost i zamračenje).

23. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je istima dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

24. Naime, cijeneći da se ovdje radi o primjeni stručno-medicinskog znanja, a da su stručna tijela medicinskog vještačenja u oba stupnja nakon uvida u priloženu dokumentaciju utvrdila da je dijagnoza S43.0 Dislokacija ramenoga zgloba u uzročno posljedičnoj vezi nastala kod tužiteljice u predmetnom događaju od 26. travnja 2023., ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi suženja i gubitka svijesti, što je i uzrok predmetnog pada i ozljeđivanja, te da je tužiteljica i u svojoj izjavi navela da je kritične zgode osjetila trenutnu slabost, zamračenje pri čemu je pala sa sjedalice na lijevu stranu i ramenom udarila jako u pod, to je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem utvrđeno postojanje zapreke iz članka 67. točke 5. Zakona te tužiteljici ozljeda od 26. travnja 2023. dijagnoze Dislokacija ramenog zgloba šifre prema MKB S43.0 nije priznata ozljedom na radu te joj u svezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

25. Prema ocjeni ovog suda navedeni nalazi, mišljenja i ocjena dani su u skladu s raspoloživom medicinskom i drugom dokumentaciju i u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, te je istima dano valjano i argumentirano obrazloženje, a koje ovaj sud u cijelosti kao stručna prihvaća te smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku. Navedene nalaze, mišljenje i ocjenu tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u sumnju, niti je tužiteljica priložila ili predložila dokaze kojima bi iste dovela u sumnju.

26. Pri tome u svezi prigovora tužiteljice da istoj nije omogućeno sudjelovanje niti izjašnjavanje tijekom upravnog postupka, a koji je ujedno bio i žalbeni prigovor, za navesti je, a kako to pravilno navodi i tuženik u svezi navedenog prigovora da spisu upravnog tijela prileži izjava tužiteljice u kojoj je navela da je osjetila trenutnu slabost, odnosno zamračenja, a i kroz žalbu kao i tužbu joj je dana mogućnost izjašnjavanja o okolnostima ozljede. Pored toga s obzirom da se tužiteljica izjasnila o okolnostima koji su doveli do pada (sjela je na barsku sjedalicu doručkovati, osjetila je trenutnu slabost, zamračenje pri čemu je pala), te da je odbijena sa zahtjevom upravo iz razloga što je padu prethodio poremećaj svijesti (slabost i zamračenje) kao predispozicije zdravstvenog stanja, njezino dodatno izjašnjavanje ne bi niti promijenilo osnovu za odlučivanje o predmetnoj prijavi odnosno zahtjevu.

27. U izloženom, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti. Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

29. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki I. izreke presude.

30. Tužiteljici, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubila, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

31. S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 1.250,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23). Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke

U Splitu 27. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku,

- u spis.