Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-397/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Čvrljak, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2443/2020-18 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2443/2020-18 od 20. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužiteljica CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica za cijelo fizičkih dijelova nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to dio označen slovima [broj poduloška] površine 1527 m2 i dio označen slovima [broj poduloška] površine 1990 m2 na skici mjesta očevida koju je izradio Ured za izmjeru d.o.o., Šibenik po vještaku ABC, dipl. ing. geodezije od 30. siječnja 2023., koja skica čini sastavni dio ove presude."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je tuženica i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica fizički određenih dijelova k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela označenog točkama [broj poduloška] površine 1527 m2 i drugog dijela označenog točkama [broj poduloška] površine 1990 m2 prema skici lica mjesta Ureda za izmjeru d.o.o. od 30. siječnja 2023.

8.1. Tužbu temelji na činjeničnim navodima da je ove fizički određene dijelove k. č. br. [katastarska čestica] stekla temeljem pravnog posla, odnosno darovanjem od majke, a njezini prednici dosjelošću, s obzirom da su bili u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine još od 19. stoljeća i da ih u tome nitko nije smetao.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao vlasništvo tuženice;

- da je u posjedovnom listu Ureda za katastar u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] upisan kao posjednik Hrvatske šume;

- da je očevidom na licu mjesta ovlašteni geodeta utvrdio da sporni dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] u naravi predstavljaju obiteljsku kuću iza koje se nalazi maslinik sa posađenim novim i starim maslinama te da je cijeli taj dio ograđen starim suhozidima; da se drugi dio proteže prema vrhu brda Trtar i da je također ograđen suhozidima i u naravi predstavlja maslinik;

- da je tužiteljica kod nadležnog tijela ishodila ozakonjenje jednostavne zgrade i pomoćne zgrade koja je sagrađena na spornom dijelu k. č. br. [katastarska čestica];

- da su prema dosudnici Kotarskog suda Šibenik A-375/26 od 22. veljače 1927. iza smrti pok. PŽ pok. RŽ (koji je predjed tužiteljice) koji je umro **.**.1926. njega naslijedili EŽ, RŽ, SŽ, LŽ, ZŽ, HŽ i CŽZ;

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku br. O-333/2001 od 6. rujna 2001. iza pok. BŽ (djeda tužiteljice) koji je umro **.**.2021.naslijedili VŽ, ČŽ, IŽ i MŽ.

- da je tužiteljica kćerka IŽ koja je jedna od zakonskih nasljednica pok. BŽ pok. PŽ i kojoj je ista usmeno darovala tako fizički određene dijelove k. č. br. [katastarska čestica] a koje je ona stekla diobom sa svojim sestrama iza smrti BŽ pok. PŽ;

- da je saslušanjem predloženih svjedoka od strane tužiteljice i to posebno OŽ i IŽ, utvrđeno da je sporni dio predmetne nekretnine od kada se oni sjećaju bio u posjedu djeda tužiteljice (BŽ) na kojem je bio vinograd koji se obrađivao dok uslijed starosti nije propao, a da su ostale samo masline koje se i danas obrađuju i to dio novih i dio starih maslina te da je na jednom dijelu tužiteljica izgradila kuću;

-da je sporni dio nekretnina u cijelosti ograđen starim suhozidima;

- da niti tužiteljicu niti njene prednike u posjedovanju iste nekretnine nikada nitko nije smetao niti je tužena dokazala da je ikada vršila bilo kakav posjed u odnosu na predmetne nekretnine.

10. Na temelju ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem pravnog posla u smislu odredbe čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV) od stvarne vlasnice koja je vlasništvo istog stekla nasljeđivanjem od svog prednika (BŽ), a koji je vlasništvo predmetnog dijela stekao dosjelošću i to nesmetanim kontinuiranim i poštenim posjedom kroz razdoblje dulje od 40 godina unatrag računajući od dana ukidanja izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV/96.

11. Ovakav stav suda prvog stupnja kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud.

12. Pri tome se pravilno sud prvog stupnja kod utvrđivanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva prednika tužiteljice na temelju dosjelosti poziva na izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZV/96 prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, odnosno potrebno je da je do 17. studenog 1999. (a ne do 1. siječnja 1997. kako to navodi sud prvog stupnja) kao dana kada je navedena odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH br. U-I-58/97 proteklo vrijeme od 40 godina poštenog, samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine, što onda znači da je vrijeme dosjedanja prednika tužiteljice trebalo početi teći najkasnije 1959. godine.

12.1. Kod toga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno cijenio iskaze saslušanih svjedoka i to posebno svjedoka OŽ koji nije rodbinski povezan sa tužiteljicom i koji je u dobi od 73 godine, te je, s obzirom da je on u vrijeme kada je počeo teći rok dosjedanja bio u dobi od 10 godina, prihvatio kao vjerodostojan njegov iskaz da je kao dijete dolazio na spornu nekretninu koja je predstavljala vinograd koji je obrađivao djed tužiteljice, te se sjeća kako se taj sporni dio u to vrijeme upravo nazivao po nadimku tužiteljičinog djeda (C gonjaj).

12.2. Suprotno žalbenim navodima tuženice, potrebno je navesti da isti svjedok nije imao saznanja o načinu na koji su preci tužiteljice stekli istu nekretninu, kao što je naveo da nema saznanja na koji način su točno njegovi preci stekli nekretninu koja se nalazi u neposrednoj blizini nekretnine koja je predmet spora

12.3. S obzirom na navedeno neosnovan je žalbeni navod tuženice da presuda suda prvog stupnja nema razloga o odlučnoj činjenici u pogledu toga kada su prednici tužiteljice stekli posjed predmetne nekretnine.

13. Također, neosnovano u žalbi tuženica ukazuje da se niti tužiteljica niti njezini prednici ne mogu smatrati poštenim posjednicima, odnosno da je tuženica oborila pretpostavku poštenja posjeda kao jednu od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to time što je u posjedovnom listu predmetna nekretnina bila upisana kao posjed Hrvatskih šuma.

13.1. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok se prema odredbi st. 5. čl. 18. ZV-a poštenje posjeda presumira, osim ako se dokaže protivno.

13.2. Naime, sud prvog stupnja je utvrđujući postojanje savjesnog posjeda na strani prednika tužiteljice, kao materijalnopravne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, utvrdio da su prednici tužiteljice kroz vrijeme posjedovanja od 40 godina do dana dok je bila na snazi odredba čl. 388. st. 4. ZV/96 bili u posjedu spornih nekretnina i da su bili uvjereni da su to njihove nekretnine koje su naslijedili od svojih prednika; da su kroz cijelo to vrijeme prednici tužiteljice obrađivali iste nekretnine; da ih u tome nikada nitko nikada nije smetao; da su ih tijekom posjedovanja ogradili suhozidima i na taj način ograničili od susjednih nekretnina.

13.3. S obzirom na navedeno, posjed prednika tužitelja ima se u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a smatrati poštenim i to neovisno o tome što su u posjedovnom listu kao posjednik upisane Hrvatske šume. Naime, kako je tijekom postupka utvrđeno da su se prednici tužiteljice oduvijek ponašali kao vlasnici spornih nekretnina, da su svoja vlasnička ovlaštenja manifestirali ograđivanjem spornog dijela nekretnine, podizanjem maslinika i sl., to sama okolnost što je u posjedovnom listu kao posjednik upisana druga osoba ne čini posjed prednika tužitelja nepoštenim. Naime, na temelju utvrđenih činjenica u postupku, oni su osnovano vjerovali da su vlasnici pa im se stoga propust da izvrše uvid u zemljišne knjige i posjedovni list ne može stavljati na teret (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-2426/1990 od 15. veljače 1991.).

14. Kako su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 159. st. 4. i čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su prednici tužiteljice dosjelošću stekli pravo vlasništvo predmetne nekretnine do dana ukidanja izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV- a, a da je potom tužiteljica pravnim poslom u smislu čl. 115. ZV-a stekla vlasništvo iste nekretnine.

15. Kako žalbenim navodima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude to je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac