Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-59/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Branki Raić-Sudar, odvjetnici iz Vinkovaca te po preuzimatelju ureda Hrvoju Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđivanja ništetnosti ugovora i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-438/2023-19 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-438/2023-19 od 27. studenog 2024. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke), kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke).

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj: 198- 50-4148350 klopljenog između tužiteljice IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koji je kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca, Duga ulica 10,1.kat , dana 30. svibnja 2007. zaveden pod brojem OV- 8672/2007.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 2.689,27 eura (slovima: dvije tisuće šesto osamdeset devet eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:

- 0,02 EUR počevši od 31.07.2007. do isplate,

- 0,43 EUR počevši od 31.08.2007. do isplate,

- 0,02 EUR počevši od 30.11.2007. do isplate,

- 1,08 EUR počevši od 31.01.2008. do isplate,

- 1,89 EUR počevši od 29.02.2008. do isplate,

- 3,29 EUR počevši od 31.03.2008. do isplate,

- 1,19 EUR počevši od 30.04.2008. do isplate,

- 0,37 EUR počevši od 31.05.2008. do isplate,

- 1,42 EUR počevši od 31.06.2008. do isplate,

- 0,87 EUR počevši od 30.09.2008. do isplate,

- 7,79 EUR počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 3,15 EUR počevši od 30.11.2008. do isplate,

- 9,04 EUR počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 9,95 EUR počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 10,36 EUR počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 9,64 EUR počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 9,87 EUR počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 8,06 EUR počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 6,74 EUR počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 7,09 EUR počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 7,79 EUR počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 7,73 EUR počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 7,02 EUR počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 8,35 EUR počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 9,41 EUR počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 10,93 EUR počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 10,58 EUR počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 12,63 EUR počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 12,24 EUR počevši od 30.04.2010. do isplate,

- 13,00 EUR počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 19,57 EUR počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 18,22 EUR počevši od 31.07.2010. do isplate

- 22,35 EUR počevši od 31.08.2010. do isplate,

- 20,93 EUR počevši od 30.09.2010. do isplate,

- 18,63 EUR počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 23,47 EUR počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 29,64 EUR počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 25,27 EUR počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 26,81 EUR počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 24,86 EUR počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 25,21 EUR počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 33,47 EUR počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 34,28 EUR počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 40,83 EUR počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 37,31 EUR počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 33,46 EUR počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 32,21 EUR počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 31,92 EUR počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 33,71 EUR počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 35,27 EUR počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 35,48 EUR počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 34,40 EUR počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 35,13 EUR počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 35,63 EUR počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 34,79 EUR počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 35,01 EUR počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 34,38 EUR počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 33,02 EUR počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 34,47 EUR počevši od 31.10.2012. do isplate,

- 35,17 EUR počevši od 30.11.2012. do isplate,

- 34,68 EUR počevši od 31.12.2012. do isplate,

- 31,95 EUR počevši od 31.01.2013. do isplate,

- 34,27 EUR počevši od 28.02.2013. do isplate,

- 34,47 EUR počevši od 31.03.2013. do isplate,

- 33,57 EUR počevši od 30.04.2013. do isplate,

- 30,73 EUR počevši od 31.05.2013. do isplate,

- 30,66 EUR počevši od 30.06.2013. do isplate,

- 31,36 EUR počevši od 31.07.2013. do isplate,

- 32,47 EUR počevši od 31.08.2013. do isplate,

- 34,01 EUR počevši od 30.09.2013. do isplate,

- 33,32 EUR počevši od 31.10.2013. do isplate,

- 33,78 EUR počevši od 30.11.2013. do isplate,

- 34,42 EUR počevši od 31.12.2013. do isplate,

- 34,82 EUR počevši od 31.01.2014. do isplate,

- 35,67 EUR počevši od 28.02.2014. do isplate,

- 35,38 EUR počevši od 31.03.2014. do isplate,

- 34,45 EUR počevši od 30.04.2014. do isplate,

- 34,17 EUR počevši od 31.05.2014. do isplate,

- 34,29 EUR počevši od 30.06.2014. do isplate,

- 944,05 EUR počevši od 31.07.2014. do isplate,

sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.266,45 eura (slovima: tisuću dvjesto šezdeset šest eura i četrdeset pet centi) u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 66,45 eura (slovima: šezdeset šest eura i četrdeset pet centi) kao neosnovanim."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke) te zbog odluke o parničnom trošku (točka III. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 198-50-4148350 od 30. svibnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak kao i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su stranke 30. svibnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 198-50-4148350 (u daljnjem tekstu Ugovor) u iznosu od 12.055,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca, radi kupnje osobnog automobila,

- da je Ugovorom ugovorena valutna klauzula u CHF, a da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koji je tužiteljica otplaćivala,

- da je Ugovor potpisan po tužiteljici kao korisnici kredita i punomoćniku kreditora i solemniziran po javnom bilježniku pod poslovni brojem OV-8672/2007,

- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno kako je tužiteljica u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete po osnovi promjene tečaja CHF i promjenjive kamatne stope preplatila ukupni iznos od 2.689,27 EUR,

- da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja podneskom od 4. srpnja 2024. sukladno nalazu i mišljenju konačno postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu po osnovi preplaćenih iznosa ukupno u iznosu od 2.689,27 EUR sa zateznim kamatama,

- da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka,

- da je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 190. i članka 191. ZPP dopustio preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva, budući je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu prema članku 186.b stavak 4. i 5. ZPP,

- da tužiteljica u svom iskazu navodi kako tuženik s njom nije pregovarao o valutnoj klauzuli i načinu otplate kredita, već je dobila unaprijed pripremljen ugovor od strane tuženika i da joj odredbe nisu bile protumačene,

- da tuženik nije predložio dokaz na okolnosti da su tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu dane odgovarajuće okolnosti o sadržaju sporne odredbe.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev uz zaključak da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne u smislu odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje ZZP) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu članka 81. i 83. ZZP/03, sve u povezanosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

9. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (članak 7. i 8. ZPP-a).

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno važećem ZZP u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to članaka 96. i

97. te suprotno odredbama ZOO-a.

12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.) te se primjenjuju kao nacionalni propis. Nastavno valja ukazati da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužiteljici morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute i kamatne stope kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

13. Prihvaća se zaključak prvostupanjskog suda da tuženik na kome je kod standardiziranih ugovora teret dokaza da se o pojedinim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnosti pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora o kreditu.

14. Naime, u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica kao prosječni potrošač mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz te zaštitne klauzule pa suprotno žalbenim navodima niti javni bilježnik prilikom solemnizacije nije mogao objasniti tužiteljici kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF niti je imao takve ovlasti, a koja obveza je postojala na strani tuženika kao kreditora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-II5458/21 od 30. lipnja 2022.

15. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je tužiteljica bila upozorena na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način, kao što su neosnovani žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju nije došlo do nastupanja zastare budući prema, a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17. Konkretni predmetni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 13. lipnja 2023., tako da u smislu članka 241. ZOO-a nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara nije nastupila.

18. Restitucijski zahtjev po odredbi članka 1111. ZOO-a u svezi članka 1115. ZOO-a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio sa zaključkom da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama pa se smatra nepoštenim stjecateljem.

19. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a,) tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

20. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio u vrijeme isplate kredita ukupno preplaćen iznos od 2.689,27 EUR pa je po provedenom vještačenju tužiteljica po punomoćniku specificirala svoj tužbeni zahtjev potražujući taj iznos, a koji iznos je na kraju i dosuđen tužiteljici u ovom postupku.

21. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, a nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja je konačno specificirala svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu od 2.689,27 EUR, uz deklaratorni dio zahtjeva za utvrđenje ništetnosti. Prvostupanjski sud je pravilno dopustio navedenu preinaku, obzirom da je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja te tužiteljica do provođenja knjigovodstvenog vještačenja nije bila u mogućnosti određeno postaviti tužbeni zahtjev, a što je sve u skladu sa zaključkom Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

22. Pritom ovaj sud ponavlja kako se tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije protivio provedenom vještačenju niti stavljao prigovore u svezi izračuna, nakon što mu je vještačenje dostavljeno.

23. Ostalim žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

24. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te valjano utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

25. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. U skladu s navedenim, tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka.

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš