Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-192/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Katici Krajnović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika BF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ana Posavčić, odvjetnica iz Kutine, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Povrv-61/2024- 5 od 13. studenog 2024., 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Povrv-61/2024-5 od 13. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić broj Ovrv-1557/2020. od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku BF da predniku tužitelja Totalna televizija d.o.o. Zagreb isplati iznos od 57,93 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 18,29 eura od 21. srpnja 2019.,

- na iznos od 18,29 eura od 21. kolovoza 2019.,

- na iznos od 18,29 eura od 21. rujna 2019. i

- na iznos od 3,05 eura do 21. listopada 2019. do isplate i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb da tuženiku BF naknadi troškove postupka u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i platni nalog održi na snazi uz naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koja se ističe u žalbi, a niti je počinjena koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. ZPP-a).

6. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 57,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate i zahtjevom za naknadom troškova postupka, te je rješenjem javnog bilježnika Mladena Matoša poslovni broj Ovrv1557/2020. od 19. listopada 2020. na koje je u zakonom propisanom roku tuženik izjavio prigovor, te je isto stavljeno izvan snage, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu neplaćenih računa za pruženu uslugu zasnovanu na pretplatničkim ugovorom s ugovorenim trajanjem od 24 mjeseca tuženiku u predmetnom razdoblju.

8. Tuženik ne osporava da je s prednikom tužitelja sklopio ugovor broj 900005444 dana 5. svibnja 2017. na rok od dvije godine i da je ugovor raskinut 5. svibnja 2019., da je za vrijeme u kojem je trajao ugovor platio sve račune tužitelja i da je tužitelju vratio opremu nakon isteka ugovora.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio uvidom u ugovor broj 900005444 od 4. prosinca 2010. utvrđeno je da je zasnovan pretplatnički odnos između prednika tužitelja Totalna televizija d.o.o. Zagreb i tuženika na neodređeno vrijeme, da je zahtjevom istog broja od 5. svibnja 2017. promijenjen pretplatnički ugovor s ugovorenim trajanjem od 24 mjeseca.

10. Uvidom u Opće uvjete poslovanja za uslugu Total TV utvrđeno je da je člankom 7. stavak 1. propisano da se pretplatnički ugovor u pravilu sklapa na neodređeno vrijeme. Stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor može sklopiti uz određeno razdoblje obveznog trajanja koje je određeno u zahtjevu ili potvrdi o sklopljenom ugovoru, te da se po isteku razdoblja obveznog trajanja ugovora pretplatnički odnos nastavlja na neodređeno vrijeme do raskida od strane pretplatnika ili Total TV-a. Člankom 25. stavak 1. propisano da pretplatnik ima pravo raskinuti pretplatnički ugovor u svako doba, pisanom i vlastoručno potpisanom izjavom o raskidu pretplatničkog ugovora koja sadrži naziv ili oznaku pretplatničkog ugovora koji se raskida te adresu pretplatnika i pretplatnički broj te pri tome dostaviti presliku svoje osobne iskaznice.

11. Tužitelj svoje potraživanje od tuženika na ime naknade za korištenje njegove usluge tuženiku za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2019. temelji na tvrdnji da je ugovor raskinut 5. rujna 2019. sukladno zahtjevu tuženika, međutim, iz utvrđenja suda slijedi da tužitelj nije dokazao da je ugovor raskinut upravo navedenog datuma, pismenim zahtjevom tuženika za raskid ugovora nakon isteka obveznog trajanja ugovora, propisan Općim uvjetima poslovanja.

12. Naime, suprotno žalbenim navodima iz utvrđenja suda slijedi da je Općim uvjetima propisano a bi se raskinuo ugovor propisano je da pretplatnik mora dostaviti pisanu i vlastoručno potpisanu izjavu o raskidu pretplatničkog ugovora, a time je tužitelj morao primiti takvu izjavu da bi prihvatio raskid ugovora s tim danom.

13. Kako tužitelj nije priložio takvu izjavu tuženika, time nije dokazao svoju tvrdnju da je ugovor raskinut 5. rujna 2019. po pismenom zahtjevu tužitelja, a niti je dokazao da je tijekom spornih mjeseci tj. od lipnja do rujna 2019. tuženik koristio njegove usluge jer ne osporava navod tuženika iz prigovora da je isti nakon isteka obveznog trajanja ugovora (5. svibnja 2019.) vratio opremu tužitelju (koja se sastoji od NDS kartica, daljinskih upravljača, adaptera, satelitskih prijamnika, te HDMI kabela) sukladno čl. 11. st. 10. Općih uvjeta poslovanja.

14. Slijedom izloženog, valjano je prvostupanjski sud ocijenio da je ugovor raskinut istekom njegovog obveznog trajanja tj. 5. svibnja 2019., time tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja koje se potraživanje odnosi na razdoblje kada je predmetni Ugovor raskinut, a učinak raskida ugovora je da je svaka strana oslobođena svojih obveza osim naknade štete prema čl. 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud donio pobijanu presudu pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbijen tužbeni zahtjev.

16. Suprotno žalbenim navodima, time što je tužitelj tuženiku isporučivao račune ne znači da je postojao ugovorni odnos, a niti iz dopisa tužitelja od 9. rujna 2019. kojim tužitelj obavještava tuženika da je zaprimio njegovu izjavu o raskidu ugovora, ne proizlazi da je izvršen pismeni zahtjev tuženika za raskid s danom 5. rujna 2019., te s pravom prvostupanjski sud prihvaća kao istinit navod tuženika da je ugovor raskinut istekom njegovog obveznog trajanja, tj. 5. svibnja 2019. kada je i vraćena oprema tužitelju.

17. Slijedom izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Sudac

Katica Krajnović