Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-504/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-316/2024-7 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-316/2024-7 od 13. siječnja 2025u pobijanim točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita]. sklopljenog 17. svibnja 2005. između tužitelja ĆL i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika, koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika Joze Aščića 23. svibnja 2005. pod brojem OV-4941/05, a koja u članku 8. glasi: "U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke."

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 1.849,07 eura (slovima: tisuću osamsto četrdeset devet eura sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke."

2. Ovu presudu u točkama I. i II. izreke,, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska..

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na odredbi čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu i stanju spisa proizlazi da se radi o standardnoj odredbi, s tim da je naknada za prijevremenu otplatu kredita podložna Odluci banke prema njenoj poslovnoj politici.

7. Visina te naknade nije jasno definirana, a prvostupanjski sud je na osnovi izvedenih dokaza utvrdio i ocijenio da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj te odredbe, a da tužena na kojoj je bio teret dokaza nije dokazala da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03., dalje ZPP).

8. Tužena je isticala tijekom prvostupanjskog postupka, a ističe i sada u žalbi da naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja naknadu štete koja joj je nastala zbog prijevremene otplate kredita.

9. Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da bi tužena imala pravo samo na naknadu stvarno pretrpljene štete koje su izravno povezane s prijevremenom otplatom kredita, odnosno administrativne troškove koji su potrebni za radnje radi prijevremenog zatvaranja kredita, ali ne i na posebnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

10. Prema rezultatima postupka proizlazi da pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavljaju nadoknadu dijela iznosa kamata, odnosno izmakle dobiti, koje je tužena trebala primiti do kraja trajanja ugovora.

11. Radi se o neostvarenim kamatama, a ta ugovorna odredba suprotna je kogentnoj zakonskoj odredbi čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 23/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) i stoga je nepoštena u smislu navedene odredbe ZZP-a u vezi sa čl. 87. st. 1. tog Zakona.

12. Pobijana presuda u skladu je sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 101/17.), koji iako se ne primjenjuje na konkretnu pravnu stvar, pravno je relevantan jer je tim Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske ugrađena Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i Izmjeni Direktive 2008/48 EZ i 2013/36/EU i Uredbe EU br. 1093/2010 (Sl. list 60, 28. veljače 2014.).

13. Tim Zakonom otklonjen je nedostatak ranijeg važećeg zakona kojim je bankama bila onemogućena naplata neostvarenih kamata zbog prijevremenog ispunjena obveze.

14. Žalbeni navodi tužene u osnovi se svode na isticanje vlastitog i subjektivnog pravnog mišljenja i stoga nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ističe da je trebalo provesti financijsko vještačenje na okolnost visine štete koji je tužena imala, s obzirom da se u ovoj radi o pravnom pitanju ima li tužena pravo na naknadu štete zbog neostvarenih kamata, a koje joj prema rezultatima postupka ne pripadaju.

16. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita.

17. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a u pobijanim točkama I. i II. izreke.

18. U nepobijanoj točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran