Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-77/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice JZ (ranije J) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Sanja Barbarić, odvjetnica iz Oroslavja, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa odvjetnik Damir Metelko i ostali odvjetnici iz OD Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj: P-47/2023-18 od 13. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj: P-47/2023-18 od 13. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

"

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 10./ Troškovi i naknada/u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607-5105583325 kojeg su sklopili dana 11.03.2011.g. tužiteljica JZ (ranije J) OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, kao kreditor, kojom je ugovoreno da je korisnik kredita dužan u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2.500 % iznosa kredita, odnosno minimalno 250,00 kn obračunate s datumom Ugovora, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 da tužiteljici JZ OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 613,01 eura/4.618,75 kn/1, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

tekućim od 11.ožujka 2011.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31.srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320 da tužiteljici JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 674,96 eura/5.085,49 kn/1 sa zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinačenje i ukidanje prvostupanjske odluke.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe točke 10. Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke sklopile 11. ožujka 2011., a kojom je ugovoreno da je korisnik kredita dužan u korist banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 2.500% iznosa kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna obračunate s datumom ugovora, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj.

Budući je tužiteljici odobren isplaćen kredit u iznosu od 25.000 Eur-a u protuvrijednosti kunama to joj je temeljem navedene odredbe kredita naplaćeno 4.618,75 kuna kroz 613,01 Eur-a.

7. Prvostupanjski sud je osnovano odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

Tuženik se poziva na odredbu ugovora kojom je ugovorena nadležnost suda u sjedištu tuženika tj. nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

8. Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu tuženika, stranke nisu pregovarale o tako formuliranim ugovornim odredbama, pa sud pravilno zaključuje da tužiteljice nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj, a koji sadržaj je formulirao tuženik.

9. Neosnovano žalitelj tvrdi da navedenom odredbom tužiteljica nije dovedena u nepovoljniji položaj jer bi kako to obrazlaže i prvostupanjski sud tužiteljica i njezin punomoćnik trebali putovati na ročište u [adresa] iz [adresa], što bi uzrokovalo tužiteljici dodatne troškove.

Na ugovaranje sudske nadležnosti u korist tuženika upućuje i činjenica da u gotovo svim slučajevima ove vrste sporova su banke ugovarale nadležnost koja njima omogućava povoljniji položaj, a to je nadležnost suda u kojem je sjedište banke.

10. Nesporna je činjenica i da je sporna odredba članka 10. Ugovora sačinjena na isti način, odnosno da tužiteljica nije bila u mogućnosti pregovarati o visini navedene naknade za obračun kreditnog zahtjeva. Iz navedenog razloga ta odredba je nepoštena u smislu članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, budući je suprotna na čelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Saslušana je tužiteljica, te je sud opravdano prihvatio njezin iskaz kao logičan i uvjerljiv, jer je u skladu sa Ugovorom o kreditu iz kojeg je vidljivo da se radi o tipskom ugovoru, dok tuženik ničim nije dokazao da nije riječ o tipskom ugovoru, niti je na tu okolnost predložio dokaze.

12. Tužiteljica tijekom sklapanja Ugovora nije obavještena na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se odnosi ugovorena naknada, a činjenica da je tužiteljici bila poznata visina postotka naknade ne znači da je bila upoznata na koje troškove i naknade za obradu kreditnog zahtjeva se odnosi ta naknada.

13. Iz svega utvrđenog proizlazi da je tuženik sam sebi ostavio isključivu slobodu određivanja visine predmetne naknade, bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljicom kao drugom ugovornom stranom, pa da je opravdano utvrđena ništetnost te odredbe.

14. Također nema razumnog razloga da troškovi naknade budu ovisni o visini odobrenog kredita, jer je Ugovor tipski, u istom se mijenjaju samo podatci o klijentu, visini kredita i visini sporne naknade.

15. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbijajući tuženikov prigovor zastare pozivajući se na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. ( Su-IV-47/2020-2), a prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljen ništetnost ugovora.

16. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a, kao i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

17. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda i rješenje potvrđeni.

Vukovar, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak