Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-559/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Željku Marinu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Awaze A/S (ranije Novasol As), Kraljevina Danska, Virum, Virumgardsvej 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku iz Rijeke protiv tužene IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Ivi Hubertusu Šimiću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: Povrv-466/2023-16 od 22. srpnja 2024., dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci broj: Povrv-466/2023-16 od 22. srpnja 2024. preinačava u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl.br. Ovrv- 137/2023 od 23. veljače 2023. i u kojem je odlučeno o parničnom trošku ( točka II. i III. prvostupanjske presude) i u tom dijelu sudi:

- Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl.br. Ovrv- 137/2023 od 23. veljače 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Awaze A/S, OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri potraživanje u iznosu od 750,00 EUR-a (sedamsto pedeset eura i nula centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. svibnja 2018. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl.br. Ovrv-137/2023 od 23. veljače 2023. ukida se u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 211, 56 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama.

- Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 471,69 Eur- a u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška prvostupanjskog postupka tužitelj odbija kao s neosnovanim.

II.Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 196,80 eura u roku od 15 dana.

Za više zatraženi trošak žalbe zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom presuđeno je:

" I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl.br. Ovrv-137/2023 od 23. veljače 2023. u dijelu kojem je naloženo tuženoj IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju I A/S, OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri potraživanje u iznosu od 82,00 EUR (osamdeset dva eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. ožujka 2018. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana, posl.br. 2 Ovrv-137/2023 od 23. veljače 2023. kojim je naloženo tuženoj IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri potraživanje u iznosu od 750,00 EUR (sedamsto pedeset eura i nula centa), kao i da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR (dvjesto jedanaest eura i pedeset šest centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj trošak ovog postupka u visini od 156,00 EUR (sto pedeset šest eura i nula centa), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2.Tužitelj je po punomoćniku u zakonskom roku, podnio žalbu protiv dijela navedene presude kojim je predmetni platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika ukinut, odnosno tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno o parničnom trošku (točka II. i III. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da sud održi na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika opisan u točki II. prvostupanjske presude, te naloži tuženoj u cijelosti naknaditi tužitelju parnični trošak i trošak žalbenog postupka.

3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 832,00 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos je prema tvrdnjama tužitelja tužena mu obvezna isplatiti zbog nepravovremeno raskinutog ugovora o iznajmljivanju apartmana zaključenog između stranaka 13. siječnja 2017., a koja obveza da proizlazi iz Općih uvjeta poslovanja tužitelja.

6.U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:

- da su tužitelj i tužena 13. siječnja 2017. sklopili ugovor za iznajmljivanje apartmana, koji ugovor se odnosio na smještajnu jedinicu CKO724 a čiji vlasnik je tužena;

- da je u sklopljenom Ugovoru jasno navedeno da se raskid ugovora može izvršiti tek 14. siječnja 2019., kao i da je u Općim uvjetima ugovora u člankom 6. propisano da se raskid Ugovora može obaviti najkasnije do 31. svibnja tekuće godine, što znači da se raskid omogućuje prije nego što dođe do automatskog obnavljanja Ugovora, te da je u istom članku propisano da u slučaju nepoštivanja odredbi Ugovora vlasnik smještajne jedinice dužan isplatiti tužitelju iznos od 750,00

EUR za pokrivanje troškova marketinških aktivnosti;

- da je tužena raskinula predmetni ugovor prije ugovorenog roka ( dvije godine od sklapanja) – 22. veljače 2018.;

- da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su mu nastali troškovi izvedenih marketinških aktivnosti;

- da je obveza tužene bila za vrijeme trajanja ugovornog odnosa primanje gostiju u njezinu smještajnu jedinicu koju obvezu tužena nije izvršila uslijed čega je tužitelj gosta ZŽ koji je napravio rezervaciju za smještajnu jedinicu tužene premjestio u drugu smještajnu jedinicu, a da je razlika u cijeni iznosila 82,00 Eur-a.

7.Na osnovu utvrđenog prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 82,00 Eur-a koji iznos se odnosi na gore navedenu razliku u cijeni nastalu uslijed premještanja gosta ZŽ u drugu smještajnu jedinicu, pa je u tom dijelu održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, dok je za preostali iznos od 750,00 Eur-a koji iznos tužitelj potražuje na ime troškova marketinških aktivnosti tužbeni zahtjev odbijen, odnosno ukinut platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi.

8.U postupku po žalbi sporno je je li tužena u obvezi isplatiti tužitelju i iznos od 750,00 Eur-a na ime troškova marketinških aktivnosti.

9.Kako pravilno u žalbi navodi tužitelj iz predmetnog spisa proizlazi da je tužena na raspravi održanoj 3. srpnja 2024. iskazala: „tužitelju nije nastala šteta budući je isti izvršio samo marketinške aktivnosti“ temeljem čega valja zaključiti da činjenica da je tužitelj izvršio marketinške aktivnosti nije niti bila sporna među strankama, pa sukladno odredbi članka 221. stavak 1. ZPP-a navedenu činjenicu tužitelj nije niti morao dokazivati. Osim toga, i iz iskaza svjedokinje ĐŽ također proizlazi da je tužitelj ispunio ugovorenu obvezu obavljanja marketinških aktivnosti. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj pronašao gosta koji je trebao odsjesti u objektu tužene, a što je kako pravilno u žalbi ističe tužitelj bilo moguće samo marketinškim aktivnostima.

9.1.S obzirom na navedeno, a na što pravilno žalbom ukazuje tužitelj obrazloženje prvostupanjskog suda glede pitanja je li tužitelj obavio marketinške aktivnosti je protivno sadržaju isprava i iskaza stranaka i svjedoka saslušanih tijekom postupka, pa je postupanjem prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10.Nije sporno da su tužitelj i tužena sklopili Ugovor o posredovanju u pružanju usluga smještaja, kao i da sastavni dio toga Ugovora čine Opći uvjeti poslovanja tužitelja.

Člankom 6. navedenih Općih uvjeta poslovanja tužitelja navedena je obveza vlasnika apartmana koji se iznajmljuje posredstvom tužitelja da u slučaju nepravovremenog raskida ugovora isplati tužitelju iznos od 750,00 Eur-a na ime naknade za marketinške troškove.

10.1.Kako pravilno u žalbi navodi tužitelj navedenom odredbom ugovoren je učinak koji nastaje uslijed nepravovremenog raskida ugovora, a što za tuženu u konkretnoj pravnoj situaciji predstavlja obvezu isplate unaprijed utvrđenog iznosa od 750,00 Eur-a, čime je tužitelj zapravo oslobođen tereta dokazivanja koji iznos je uložio radi provedbe marketinških aktivnosti.

10.2.Kako su ugovorne strane u smislu odredbe članka 11. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) slobodne ugovarati učinke raskida ugovora neovisno od odredbe članka 368. ZOO-a, proizlazi obveza tužene isplatiti tužitelju ugovoreni iznos od 750,00 Eur-a ( članak 6. Općih uvjeta poslovanja tužitelja koji čini sastavni dio Ugovora zaključenog među strankama).

11.Stoga odbivši dio tužbenog zahtjeva za iznos od 750,00 Eur-a prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je žalbu tužitelja valjalo usvojiti kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu na način da se platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi održi na snazi i u dijelu u kojem ga je prvostupanjski sud ukinuo - za iznos od 750,00 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama.

12.Kako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari valjalo je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. odlučiti i o parničnom trošku. Primjenjuju se odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj: 138/23. – nastavno Tarifa).

12.1.Sukladno zaključku donesenom na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., kada se presudom odlučuje o prigovoru protiv platnog naloga iz rješenja o ovrsi o trošku ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka ( članak 451. stavak 3. ZPP-a) pa je valjalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 211,56 EUR na ime troška ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

12.2.Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat je kao osnovan trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 75,00 Eur-a (tbr.11.1. Tarife), trošak za sastav podneska od 22. veljače 2024. u iznosu od 75,00 Eur-a (tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 2. svibnja 2024. i 3. srpnja 2024. za svako po 75,00 Eur-a (tbr.9.1. Tarife) trošak zastupanja na ročištu 10. lipnja 2024. 37,50 (tbr.9.2. Tarife) što ukupno iznosi 337,50 Eur-a, na što se dodaje PDV od 25% - 84,37 Eur-a dakle 421,87 Eur-a.

Tužitelju se priznaje i trošak javnobilježničke nagrade od 10,00 Eur-a, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 Eur-a.

Dakle, tužitelju se priznaje sveukupan trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 471,69 Eur-a.

12.3.Za više zatraženi trošak prvostupanjskog postupka zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

13.Tužitelju se priznaje i zatraženi trošak za sastav žalbe u iznosu od 93,75 Eur-a (Tbr. 10. točka 1. Tarife) na što se dodaje PDV od 25% u iznosu od 23,44 Eur- a, te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 79,63 Eur-a, a što ukupno iznosi 196,80 Eur-a.

Za više zatraženi trošak žalbe zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

14.Temeljem izloženog, sukladno odredbama članka 373. točka 3. i članka 373a stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

15.U nepobijanom dijelu (točka I. izreke prvostupanjske presude) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

Vukovar, 26. ožujka 2025.

Sudac

Željko Marin