REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-331/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2A, protiv tuženice OPĆINA KRŠAN, OIB 84077929159, Blaškovići 12, Kršan, radi isplate, 27. ožujka 2025., izvan ročišta,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici Općini Kršan OIB 84077929159, Blaškovići 12, Kršan da tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 isplati iznos od 42.000,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, u roku od 15 dana.
II. Tuženica je dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženice 30. prosinca 2024. podnijela tužbu. U tužbi navodi da je na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku uputila tuženici zahtjev za mirno rješenje spora od 11. srpnja 2024., broj N-DO-20/2024. Tuženica se na navedeni zahtjev za mirno rješenje spora očitovala dopisom od 15. listopada 2024., zaprimljenim kod tužiteljice 17. listopada 2024. te odlukom od 28. studenoga 2024., zaprimljenom kod tužiteljice 19. prosinca 2024. kojim je osporila zahtjev tužiteljice. Tužiteljica dalje pojašnjava da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], šuma i k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo DU iz [adresa]. Uvidom u posjedovni list Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula – Pola, Odjel za katastar nekretnina Labin proizlazi da k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dolazi upisana s površinom 717 m2, a k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dolazi upisana s površinom 1124 m2. Prije upisa u korist DU predmetne nekretnine dolazile su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Općine Kršan. Iz povijesnog prikaza zemljišne knjige proizlazi da su prije upisa u korist Općine Kršan, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd i k. č. br. [katastarska čestica], šuma, k. o. [katastarska općina] dolazile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Labin.
1.1. Glede k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužiteljica obrazlaže da iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 23. rujna 2021., klasa: BU/21-01/1431 proizlazi da se predmetna čestica na dan 16. listopada 1990. nije nalazila u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno, nije bila obuhvaćena programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske. Predmetna nekretnina je ušla u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu „Učka – Labin“ koji je važio u razdoblju od 2003. – 2012, u odjel/odsjek 37 a s opisom „panjača medunca izrasla na plitkom tlu, starosti 30 godina“ iz čega proizlazi, kako to zaključuje tužiteljica, da je na dan 16. listopada 1990. u naravi bila šuma. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] je oduvijek po kulturi bila upisana kao šuma i to prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku još od 1905., a iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 23. rujna 2021. je razvidno da je ista i u naravi, odnosno po kulturi bila šuma i na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90, dalje: ZIDZŠ). Kako je predmetna nekretnina u vrijeme stupanja na snagu ZIDZŠ bila šuma, to je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine temeljem ZIDZŠ, te je stoga neosnovan i nezakonit upis vlasništva tuženice. Naime, tuženica nije mogla steći pravo vlasništva temeljem Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a tužiteljica je ranije stekla pravo vlasništva temeljem ZIDZŠ. Osim toga, zakonima o prostornom planiranju i uređenju prostora te prostornim planovima nije moguće mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma, jer tim zakonima i prostornim planovima regulira se planiranje i uređenje prostora, zaštite čovjekove okoline, a na temelju tih zakona se ne može steći vlasništvo nad nekretninama koje su šume i šumsko zemljište. Također je irelevantno da li se šuma određena prema kulturi nalazi unutar ili izvan zone građevinskog zemljišta, jer kriterij za utvrđivanje vlasništva je kultura nekretnine na dan stupanja na snagu ZIDZŠ, a iz gornjih dokaza je razvidno da je ista bila po kulturi šuma i na dan stupanja na snagu ZIDZŠ bila obrasla alepskim borom, kao što je i sada. Dakle, tužiteljica je ispunila oba uvjeta za stjecanje prava vlasništva nad šumama i šumskim zemljištem, a to je da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu, jer je predmetna nekretnina bila uknjižena kao društveno vlasništvo na dan stupanja na snagu ZIDZŠ, te je po načinu korištenja, odnosno kulturi šuma, odnosno šumsko zemljište površine veće od 10 ari.
1.1.1. Tužiteljica posebno ističe da je ovakvo pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/11 od 11. siječnja 2012., Rev-2052/10-2 od 3. rujna 2013., i u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž 4006/2021-3 od 10. veljače 2022., Pž 1893/2020-3 od 23. studeni 2021., Pž 1410/2020-2 od 24. lipnja 2021.
1.2. Glede k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužiteljica obrazlaže odredbom članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/1991) propisano da se poljoprivrednim zemljištem smatraju se oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine. Odredbom članka 3. citiranog zakona propisano je da je na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. S obzirom da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dolazila upisana s kulturom vinograd te bila upisana kao društveno vlasništvo, to tužiteljica zaključuje da je Republika Hrvatska na temelju Zakona stekla pravo vlasništva na istoj stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/1991) odnosno 24. srpnja 1991.
1.2.1. Tužiteljica pojašnjava da je navedeno pravno shvaćanje izraženo u pravnim shvaćanjima Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-3779/2018-2 od 30. listopada 2020., Pž128/2022 od 1. veljače 2022., Pž-5492/2021 od 7. veljače 2022, Pž-1311/2021 od 1. lipnja 2022., Pž-2424/2017-2 od 25. veljače 2020. i Pž-3444/2023 od 5. ožujka 2024. Protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž- 2424/2017-2 od 25. veljače 2020., podnesen je prijedlog za dopuštenje revizije koji odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2066/2020- 2 od 13. siječnja 2021., i prihvaćena su sva pravna shvaćanja Visokog trgovačkog suda glede stjecanja prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu temeljem Zakona. Također, takvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Rev- 474/1993 od 9. ožujka 1994., Revd-4350/2022 od 1. ožujka 2023., Rev- 2272/2018 od 1. srpnja 2020. i Revd-4466/2022 od 1. ožujka 2023.
1.3. Tužiteljica dalje obrazlaže da je uvidom u Ugovor o prodaji nekretnina od 18. listopada 2023., klasa: 944- 01/23-01/11, ovjeren kod javnog bilježnika Branka Terkovića dana 23. listopada 2023., broj: OV-8733/2023 proizlazi da Općina Kršan prodaje DU k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 42.000,00 EUR-a. Iz izvoda prometa po računu Erste&Steiermarkische Bank d.d. proizlazi da je DU uplatama od 23. lipnja 2023. i 6. listopada 2023. podmirila iznos kupoprodaje od 42.000,00 EUR-a. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Člankom 1115. ZOO-a je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom predmetu, kako to zaključuje tužiteljica, imovina u izvanknjižnom vlasništvu Republike Hrvatske je bez osnove prešla u imovinu fizičke osobe temeljem pravnog posla kojeg je sklopila Općina Kršan, slijedom čega je Općina Kršan dužna nadoknaditi Republici Hrvatskoj, kao vlasniku, vrijednost postignute koristi u iznosu ostvarene kupoprodajne cijene.
1.4. Tužiteljica je uz tužbu priložila isprave: izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (list 6,7 i 9 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 8 spisa), potvrdu Hrvatskih šuma od 23. rujna 2021. (list 10 spisa), Ugovor o prodaji nekretnina od 18. listopada 2023. (list 11 – 14 spisa), posjedovni list Državne geodetske uprave (list 15 – 18 spisa), izvodi prometa po računu (list 19 - 31), Zahtjev za mirno rješenje spora od 11. srpnja 2024. (list 32 – 36 spisa), očitovanje Općine Kršan na Zahtjev za mirno rješenje spora od 15. listopada 2024. (list 37 – 38 spisa) i odluku Općine Kršan od 28. studenoga 2024. (list 39 spisa).
1.5. Slijedom iznijetog i obrazloženog, tužiteljica predlaže da Sud nakon provedenog postupka u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci.
2. Postupajući temeljem odredbe članka 284. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) sud je rješenjem od 10. siječnja 2025. (list 41 - 43 spisa) pozvao tuženicu dostaviti odgovor na tužbu u roku od 45 (četrdesetpet) dana, te je pritom upozorio na posljedice propuštanja dostavljanja odgovora na tužbu u smislu donošenja presude zbog ogluhe (prema odredbi članka 331.b navedenog Zakona). Tuženici je tužba s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena putem e-komunikacije 26. siječnja 2025. Tuženica nije u određenom roku (od 45 dana) podnijela odgovor na tužbu.
3. Sud nije našao da u odnosu na tuženicu postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženicu spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu u roku koji joj je odredio sud.
4. Odredbom članka 331.b ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ukoliko budu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti.
5. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje pak činjenice su podržane dokazima odnosno priležećim ispravama. Naime, procesne pretpostavke podnošenja tužbe propisane odredbom članka 186. a ZPP-a su ispunjene. Uvidom u priležeće izvatke zemljišnih knjiga Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, utvrđeno je da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], šuma i k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo DU iz [adresa]. Uvidom u posjedovni list Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pula – Pola, Odjel za katastar nekretnina Labin proizlazi da k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dolazi upisana s površinom 717 m2, a k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dolazi upisana s površinom 1124 m2. Prije upisa u korist DU predmetne nekretnine dolazile su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Općine Kršan. Iz povijesnog prikaza zemljišne knjige proizlazi da su prije upisa u korist Općine Kršan, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd i k. č. br. [katastarska čestica], šuma, k. o. [katastarska općina] dolazile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Labin.
5.1. Glede k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] valja reći kako je uvidom u potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. od 23. rujna 2021., klasa: BU/21-01/1431 utvrđeno da se predmetna čestica na dan 16. listopada 1990. nije nalazila u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno nije bila obuhvaćena programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske. Međutim, iz iste Potvrde proizlazi da je predmetna nekretnina ušla u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu „Učka – Labin“ koji je važio u razdoblju od 2003. – 2012, u odjel/odsjek 37 a s opisom „panjača medunca izrasla na plitkom tlu, starosti 30 godina“, iz koje okolnosti sud zaključuje da je na dan 16. listopada 1990. u naravi bila šuma. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] je upisane kulture šuma i to prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku još od 1905., a iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 23. rujna 2021. je razvidno da je ista i u naravi, odnosno po kulturi bila šuma i na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90, dalje: ZIDZŠ). Budući da je predmetna nekretnina u vrijeme stupanja na snagu ZIDZŠ bila šuma, to je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine temeljem ZIDZŠ, te je stoga neosnovan i nezakonit upis vlasništva tuženice. Naime, valja naglasiti da po shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ (16. listopada 1990.) nalazilo u društvenom vlasništvu, nezavisno od toga da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Ni prema odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93, 117/97; u daljnjem tekstu - ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima šuma i šumskih zemljišta na svom području. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga ZLSU (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom odredbom ZLSU određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. S time u svezi na izneseni zaključak suda nije od utjecaja eventualna prostorno planskom dokumentacijom tadašnje Općine Labin odnosno Općine Kršan budući da je slijedom sadržaja odredbe članka 5. i 18. Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 54/83, 32/87, 47/89, 41/90), argument postojanja prostorno planske dokumentacije koja je odredila namjenu zemljišta za izgradnju građevinskih objekata, odnosno postojanje namjene zemljišta za izgradnju građevinskih objekata u situaciji kada se radi o „šumama ili šumskom zemljištu“ nije od utjecaja na status šuma ili šumskog zemljišta definiranog citiranim zakonom. Zakon o šumama kao specijalni propis ne predviđa mogućnost da se prostornim planom mijenja pravni status šuma i šumskog zemljišta koji su definirani citiranim Zakonom. Prema tome, tužiteljica je dokazala da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. bila šuma (odnosno šumsko zemljište površine veće od 10 ari) u društvenom vlasništvu, pa je slijedom ZIDZŠ-a stekla vlasništvo ex lege. Navedeni zaključak proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-450/11 od 11. siječnja 2012., Rev-2052/10-2 od 3. rujna 2013., i u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž 4006/2021-3 od 10. veljače 2022., Pž 1893/2020-3 od 23. studeni 2021., Pž 1410/2020-2 od 24. lipnja 2021.
5.2. Odredbom članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/1991) propisano da se poljoprivrednim zemljištem smatraju se oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine. Odredbom članka 3. citiranog zakona propisano je da je na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. Dakle, da bi tužiteljica silom zakona stekla pravo vlasništva poljoprivrednog zemljišta po toj osnovi, potrebno je dokazati: da je riječ o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je na dan 24. srpnja 1991. ono bilo izvan zone građevinskog zemljišta ili unutar te zone te da je to zemljište tada bilo neizgrađeno. U konkretnom slučaju nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dolazila je upisana s kulturom vinograd, te je bila upisana kao društveno vlasništvo 24. srpnja 1991., pa čak i da se radilo o građevinskom zemljištu navedena okolnost nije od utjecaja budući kako iz dokumentacije u spisu (Ugovora o prodaji nekretnina od 23. listopada 2023.) proizlazi da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje je obraslo travom i šumskim drvećem. Stoga je Republika Hrvatska na temelju Zakona stekla pravo vlasništva na istoj stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991., dok odredbe članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj: 90/92., 94/93., 117/93., 5/97, 17/99., 128/99., 21/00. i 105/00.), također nisu od utjecaja obzirom na već ranije istaknuto obrazloženje. Naime, Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi stupio je na snagu 1992., a vlasništvo Republike Hrvatske na poljoprivrednom zemljištu stječe se prije stupanja na snagu tog Zakona. Dakle, ni Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - poljoprivrednog zemljišta te šuma i šumskog zemljišta. Osim toga, niti jednom odredbom Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi nije određeno da bi poljoprivredno zemljište, odnosno šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta, postalo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju, time da provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje iz poljoprivrednog i šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status poljoprivrednog zemljišta odnosno šume i šumskog zemljišta, jer to ne predviđaju Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o šumama kao specijalni propisi, a niti je to predviđeno kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta. Prema odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzet će nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica. Citirana odredba odnosi se samo na preuzimanje imovine, sredstava, financijskih prava i obveza, te njome nije propisan način stjecanja nekretnine od strane jedinica lokalne samouprave, već je njome propisano preuzimanje imovine bivših općina od strane novoformiranih općina, gradova i županija. Navedeni zaključak proizlazi i iz pravnog shvaćanja Visokog trgovačkog suda RH izraženog u odlukama broj Pž-3779/2018-2 od 30. listopada 2020., Pž-128/2022 od 1. veljače 2022., Pž-5492/2021 od 7. veljače 2022, Pž- 1311/2021 od 1. lipnja 2022., Pž-2424/2017-2 od 25. veljače 2020. i Pž-3444/2023 od 5. ožujka 2024. Također, protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž- 2424/2017-2 od 25. veljače 2020., podnesen je prijedlog za dopuštenje revizije koji odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2066/2020- 2 od 13. siječnja 2021., i prihvaćena su sva pravna shvaćanja Visokog trgovačkog suda RH glede stjecanja prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu temeljem Zakona. Također, takvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Rev- 474/1993 od 9. ožujka 1994., Revd-4350/2022 od 1. ožujka 2023., Rev-2272/2018 od 1. srpnja 2020. i Revd-4466/2022 od 1. ožujka 2023.
5.3. Uvidom u Ugovor o prodaji nekretnina od 18. listopada 2023., klasa: 944- 01/23-01/11, ovjeren kod javnog bilježnika Branka Terkovića dana 23. listopada 2023., broj: OV-8733/2023 utvrđeno je da Općina Kršan prodaje DU k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 42.000,00 EUR-a. Iz izvoda prometa po računu Erste&Steiermarkische Bank d.d. proizlazi da je DU uplatama od 23. lipnja 2023. i 6. listopada 2023. podmirila iznos kupoprodaje od 42.000,00 EUR-a.
5.3.1. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Člankom 1115. ZOO-a je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
5.3.2. U konkretnom predmetu, kako to ispravno zaključuje tužiteljica, imovina u izvanknjižnom vlasništvu Republike Hrvatske je bez osnove prešla u imovinu fizičke osobe temeljem pravnog posla kojeg je sklopila Općina Kršan, slijedom čega je Općina Kršan dužna nadoknaditi Republici Hrvatskoj, kao vlasniku, vrijednost postignute koristi u iznosu ostvarene kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva.
6. Slijedom svega navedenog, budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnijela ili predložila sama tužiteljica odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je primjenom citirane odredbe članka 331.b ZPP-a u vezi sa člankom 338. stavak 5. ZPP- a prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti.
7. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a. Tuženica je dužna tužiteljici naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 2.000,00 eura, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 eura i za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 7. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa). Odluka o tijeku i stopi zatezne kamate donijeta je sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a (tj. od donošenja ove odluke pa do isplate) i članku 29. stavak 2. ZOO propisanu za "ostale" odnose.
8. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Pazinu 27. ožujka 2025.
Sutkinja
Andrea Jelenić Pitoski
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku petnaest dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
- tužiteljici po ŽDO Pula – Pola,
- tuženici.
