P-4167/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, stalna služba u Supetru po sucu ovog suda Katarini Heinrich, u pravnoj stvari tužiteljice: CRS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika: ad 1. VARADERO BOL d.o.o. OIB: 20893982274 iz Velike Gorice, Cvjetno Naselje br. 15 i ad 2. CR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Ivi Smrke, odvjetniku u Splitu, radi ispražnjenja i predaje, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Močić, odvjetnice u OD Ljubičić i partneri, te zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Anzulovića Miroševića, odvjetnika u Supetru, dana 27. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. U odnosu na tuženika ad 1. VARADERO BOL d.o.o. OIB: 20893982274 iz Velike Gorice, Cvjetno Naselje br. 15, usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik ad 1., u roku od 15 dana isprazniti od osoba i njihovih stvari nekretninu smještenu u Bolu, anagrafske oznake [adresa], zemljišno knjižne oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], te je predati tužiteljici u neposredni posjed."

II. U odnosu na tuženika ad 2. CR, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženiku ad 1. da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da tuženi bez ikakvog pravnog osnova koriste nekretninu tužiteljice već nekoliko godina, nekretnina da se nalazi u [adresa], otok Brač, anagrafske oznake Frane [adresa], zemljišnoknjižne oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina]. Naime, da su tužiteljica i tuženik ad/1 potpisali ugovor o zakupu još dana 30. studenog 2016. godine, a koji je istekao dana 15. listopada 2019. godine, navedenim ugovorom o zakupu stranke su ugovorile naknadu za zakup u iznosu od 6.000 EUR-a godišnje. Nadalje da tuženi ne plaća zakupninu, a nakon isteka ovog ugovora, tj. nakon 15.10.2019. tuženik ad/2 kao zakonski zastupnik tuženika ad/1, nastavio je koristiti ovaj prostor, bez ikakve pravne osnove, pa kako tuženi odbijaju istu predati tužiteljici u neposredni posjed, to se traži od suda da nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ad 1. i ad 2. se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika Ad.2. budući tužiteljica i tuženik Ad.2. nisu ni u kakvom obvezno pravnom odnosu., te se uopće ne nalazi u zakupu prostora tužiteljice već tuženik Ad.1., u kojem je tuženik Ad.2. zakonski zastupnik i direktor. Navode da nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine u kojoj se tuženik Ad.1. nalazi u dugogodišnjem zakupu, međutim da su tuženik Ad.1. i tužiteljica bili u pregovorima oko kupnje predmetnih suvlasničkih dijelova nekretnine tužiteljice a za što se i postigao sporazum o visini kupoprodajne cijene kao i nastavku korištenja predmetne nekretnine do zaključenja kupoprodajnog ugovora te da upravo iz navedenog razloga stranke nisu zaključile novi ugovor o zakupu, no da do zaključenja ugovora prema navodima opunomoćenika tužiteljice tada nije došlo zbog korone kao i zdravstvenog stanja tužiteljice i njenog preseljenja u ustanovu za starije i nemoćne osobe izvan otoka Brača. Tužiteljica da ni u jednom trenutku nije rekla tuženicima kako neće doći do zaključenja ugovora o kupoprodaji odnosno da neće prodati svoj suvlasnički dio a niti je tužiteljica svo ovo vrijeme tražila od tuženika plaćanje zakupnine za korištenje prostora nakon postignutog sporazuma o kupoprodaji predmetnih dijelova nekretnine niti je tražila da se zaključi novi ugovor o zakupu, stoga osporavaju navode tužiteljice da tuženik Ad.1. koristi njenu nekretninu bez ikakvog pravnog osnova jer je tužiteljica svojom krivnjom dovela do toga da tuženik Ad.1. do danas nema potpisan ugovor o zakupu odnosno što nije plaćena zakupnina jer je očito tuženik Ad.1. doveden u zabludu u vezi kupnje nekretnine tužiteljice. Slijedom navedenoga, predlažu sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tužiteljici da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to:

Ugovor o zakupu poslovnog prostora ovjeren u potpisu dana 30.11.2015. godine u Supetru, e mailovi od 15.09. 2021, 17.09.2021.,23.12.2021, 09.01.2022, 11.01.2022,12.01.2022., 28.01.2022.,03.02.2022., 17.02.2022,08.03.2022 i 16.03.2022. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FR, te zz tuženika ad 1. IR.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan u odnosu na tuženika ad 1. dok nije osnovan u odnosu na tuženika ad 2.

5. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica CRS, kao Zakupodavac i tuženik Varadero Bol, d.o.o., kao Zakupac, dana 30. studenog 2016. godine zaključili Ugovor o zakupu prostora ( skladišni prostor u prizemlju kuće na adresi [adresa] u [adresa] ), da je Ugovor o zakupu zaključen na rok od tri godine i to od 15. listopada 23015.g. do 15. listopada 2019.g., te je da godišnja naknada zakupa iznosi 6.000,00 EUR godišnje. Iz navedenog proizlazi da je predmetni ugovor prestao dana 15. listopada 2015. godine.

6. Nadalje, između stranaka nije sporno niti to da tuženik kao zakupac, nakon isteka roka na koji je Ugovor o zakupu poslovnog prostora, nije plaćao ugovorenu zakupninu, što je u svom iskazu potvrdio zz tuženika IR u svom iskazu, kada je naveo:" …sa tužiteljicom nakon isteka ugovora o zakupu nikada nisam pričao o mogućnosti da se ugovor o zakupu obnovi odnosno da plaća zakupninu."

7. Odredbom čl. 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano je da se poslovnim prostorom smatraju poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto. Poslovnom zgradom smatra se zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ako se pretežitim dijelom i koristi u tu svrhu.

8. Odredbom čl. 22. ZZKPP propisano je da Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen. Predmetni ugovor prestao je važiti dana 15. listopada 2019. godine.

9. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da nije točno da tuženik Ad.1. koristi nekretninu tužiteljice bez ikakvog pravnog osnova jer da je tužiteljica svojom krivnjom dovela do toga da tuženik Ad.1. do danas nema potpisan ugovor o zakupu odnosno što nije plaćena zakupnina. Pravna osnova na temelju koje tužiteljica traži predaju u posjed sporne nekretnine je Ugovor o zakupu od 30. studenog 2016. godine sklopljen između stranaka i koji je zaključen na rok od tri godine. Radi se o obvezno pravnom odnosu u kojem vrijedi načelo pacta sunt servanda, a ne o stvarno pravnom odnosu. Tuženik je dužan poštovati obveze iz sklopljenog Ugovora na temelju odredbe članka 17. stavak 1. ZOO-a prema kojoj je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

10. Na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka. Svjedokinja FR pok. C, iz [adresa], stara 54 godine, kći tužiteljice, navela je da iako njena majka tužiteljica CRS u listopadu te godine navršava 84. godine, ipak samostalno upravlja svojom imovinom. Sa svojom je majkom zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a majka je smještena u domu za starije osobe u Podstrani, teško je pokretna. Upitana na koji način je sudjelovala u predmetnom pravnom poslu između stranaka navodi da je bila posrednik između njene majke i zz tuženika IR i poslovođe F, i to jednom osobno u kolovozu 2021. godine i jednom putem Zoom-a. Majka je kao tuženika ad 2. u tužbi označila CR jer je s njime 2014.g. zaključila prvi Ugovor o zakupu jer je u to vrijeme on bio vlasnik obrta [obrt]. Navodi da joj je majka naglasila da joj je jako važno da joj zakupci plate sve neisplaćene iznose na ime zakupnine koju su prestali plaćati 2019. g. kada je istekao ugovor, s time da su oni uvijek plaćali unazad i to u nekoliko rata godišnje. Isto tako da je nikakva njihova ponuda ne zanima dok joj ne plate dugovano. Upitana na koji način tuženici koriste njihovu kuću u [adresa] navodi da u prizemlju kuće drže aparate za proizvodnju sladoleda, a sve ostalo im služi kao skladište i jedna prostorija kao ured. Vezano uz navode tuženika o navodnim pregovorima o kupoprodaji ističe da su njihovom ranijem odvjetniku rekli da tuženika pismenim putem obavijesti o tome da nemaju nikakvu namjeru prodavati kuću u [adresa], međutim da je odvjetnik s time otezao, a kasnije im je rekao da je tuženike o tome usmeno obavijestio na jednom sastanku gdje je bio prisutan pun. tuženika ad. 1, zz IR i taj odvjetnik. Nadalje da joj je taj odvjetnik rekao da mu je tuženik nakon što ga je obavijestio o tome da majka neće prodati, rekao "Baš joj neću platiti zaostale zakupnine, a neću ni izaći iz prostora".

11. Z.z. tuženika ad. 1., IR, u svom je iskazu naveo da je u predmetnom poslovnom prostoru radio ukupno 6,7 godina za koje vrijeme je uredno plaćao zakupninu s time da je već u trenutku kada je ušao u prostor temeljem Ugovora o zakupu, sa tužiteljicom pregovarao o mogućnosti kupnje prostora. Sa tužiteljicom je bio u jako dobrim odnosima. Nadalje, da je 2021. godine razgovarao sa tužiteljicom u kojem razgovoru je tužiteljica rekla da je spremna prodati prostor s tim da se o detaljima dogovori sa njenom kćerkom. Sa kćerkom tužiteljice razgovarali su putem zoom-a o mogućnosti kupoprodaje, obzirom da je u tome trenutku trebao ili izaći iz prostora jer je kuća koja je predmet zakupa u derutnom stanju zbog čega mu se nije isplatilo istu držati u zakupu, već je je imao namjeru kupiti. Kćerka tužiteljice je ponudila cijenu od 350.000 eura, dok je on nudio 250.000 eura, a konačno su se usuglasili za iznos od 285.000 eura. Nakon toga razgovora je smatrao da je sa tužiteljicom postigao dogovor o kupoprodaji, te je čekao da se ugovor zaključi, međutim da je kćerka tužiteljice stalno odgađala potpisivanja ugovora, najprije zbog korone obzirom da je kao liječnica radila u stožeru ili je bila bolesna ili je nezgodno jer je u invalidskim kolicima. Upitan li ikada nakon što su se dogovorili o kupoprodaji bilo razgovora o tome da nastavi plaćati zakupninu navodi da je zakupninu plaćao do trenutka isteka ugovora o zakupu, a u vrijeme nakon toga je bio uvjeren da je sa tužiteljicom dogovorio kupoprodaju nekretnine. Upitan je li ga tužiteljica ikada pozivala da plati zakupninu navodi da mu to nitko od njih nikada nije spomenuo te da je o tom njenom zahtjevu saznao tek po primitku tužbe. Dodaje kako mu je tužiteljica, nakon podnošenje tužbe u ovom predmetu ponudila da će kuću prodati za 350.000 eura što mu se učinilo previše obzirom na stanje objekta, no na koncu je ipak pristao na taj iznos, a u tu cijenu bi ulazio i iznos dugovane zakupnine. Dodaje da se tužiteljicom ima problem jer ne zna što bi ona htjela, niti kako da riješi nastali problem. Dodaje kako sa tužiteljicom nakon isteka ugovora o zakupu nikada nije pričao o mogućnosti da se ugovor o zakupu obnovi odnosno da plaća zakupninu jer je odmah dao do znanja da će ili izaći ili kupiti. Navodi kako je još uvijek u posjedu predmetne nekretnine.

15. Iz rezultata dokaznog postupka, prvenstveno iz Ugovora o zakupu od 30.11.2026.g. proizlazi da je isti zaključen na tri godine te je prestao važiti dana 15. listopada 2019. godine, zbog čega tuženik ad 1. predmetni poslovni prostor drži u posjedu bez valjanog pravnog osnova. Kako je odredbom čl. 22. ZZKPP propisano da Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

16. U odnosu na tuženika ad 2. CR tužba je odbijena, obzirom da isti sa tužiteljicom nije zaključio nikakav ugovor, zbog čega tužiteljica i tuženik Ad.2. nisu ni u kakvom obvezno pravnom odnosu, niti se tuženik CR uopće nalazi u posjedu navedenog poslovnog prostora, zbog čega je u odnosu na ovog tuženika tužbeni zahtjev odbijen.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako da su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to: sastav tužbe, pristup na ročišta 14.5.2024.g., 17.7.2024.g., 12.9.2024.g., 5.3.2025.g., sve po 250 bodova, ukupno 1250 bodova x 2,00 EUR ( vrijednost boda s paušalom ) iznosi 2.500,00 EUR, uvećano za 625,00 EUR na ime 25% PDV-a, što iznosi 3.125,00 EUR, plus 125,00 EUR za sudsku pristojbu na tužbu, ukupno 3.250,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

U Supetru, dana 27. ožujka 2025. godine

Sudac

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. Ivan Duplančić, Split

2. odvj. Ivo Smrke, Split