REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-1159/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja GKP PRE-KOM d.o.o., Prelog, Hrupine 7B, OIB: 15704341739, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Štefan, odvjetnik u Čakovcu, Otokara Keršovanija 1, protiv tuženika MADURA PROJECT j.d.o.o., Zagreb, Čemernička ulica 6, OIB: 03115509917, radi isplate, u pisanom postupku spora male vrijednosti, dana 27. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-14619/2023, UPP/OS-Ovrv- 212/2023 kojeg je dana 28. ožujka 2023. godine donio javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, u dijelu kojem je nalaženo tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga 35924, namiri tražbinu u iznosu od 400,80 EUR-a, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 388,27 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-14619/2023, UPP/OS-Ovrv-212/2023 kojeg je dana 28. ožujka 2023. godine donio javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6 u dijelu kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju glavnicu u iznosu od 397,53 EUR- a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 19. siječnja 2023. do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Kristian Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6 donio je dana 28. ožujka 2023. godine rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv- 14619/2023, UPP/OS-Ovrv-212/2023 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 798,33 EUR-a/ 6.015,02 kn[1] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos glavnice od 19. siječnja 2023. do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR-a/ 1.594,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti pa je spis dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na postupanje, koji sud se rješenjem od 21. rujna 2023. godine poslovni broj: Povrv-2342/2023 oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

3. Budući da je tuženik pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, to je ovaj sud rješenjem poslovni broj: POVRV-1159/2023 od 23. rujna 2024. godine, navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru osporava visinu potraživanja tužitelja u bitnome navodeći da vjerodostojna isprva na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrhu prikazuje krive iznose mjesečnih zaduženja tuženika za period od 31. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. u mjesečnom iznosu od 52,33 EUR-a, što je pogrešno, obzirom da za to vremensko razdoblje mjesečni iznos zaduženja tuženika treba iznositi 18,93 EUR-a.

5. U daljnjem tijeku postupku tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, u bitnome navevši da je isti imenovan Odlukom Općinskog vijeća Goričan o imenovanju prinudnog upravitelja zgrade D-robni terminal na GP Goričan, Klasa: 021-01/14-01/3, Ur. broj: 2109/08-14-11 od 16. travnja 2014. prinudnim upraviteljem zgrade D – robni terminal na graničnom prijelazu Goričan, te da je tužitelj kao upravitelj zgrade preuzeo istu od starog upravitelja dana 30. lipnja 2014., a da je tuženik vlasnik u 1/1 dijela poslovnog prostora u zgradi D- robni terminal na graničnom prijelazu Goričan, a koja je nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o., MURŠČAK, i to kao 21. suvlasnički dio: 399/7698 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21), koji se u naravi sastoji od poslovnog prostora sa sanitarnim čvorom u prizemlju i na katu, međusobno povezan internim stubištem koji se sastoji od: kancelarije, šaltera za stranke i sanitarnog čvora u prizemlju, te kancelarije na katu, ukupne površine od 93,21 m2, s kojim je neodvojivo povezano suvlasnički dio 399/7698 nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, zk. ul. br. [broj ZK uloška], i to zk.č.br. 1532/31/2, k.o., MURŠČAK, u naravi POSLOVNI OBJEKT „D” ROBNI PROMET GRANIČNOG PRIJELAZA GORIČAN I ZEMLJIŠTE (DVOR) 1 jutro 540 čhv, ukupne površine 1 jutro 540 čhv, pa da je stoga tuženik kao vlasnik poslovnog prostora sukladno čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZVDSP), obveznik plaćanja zajedničke pričuve, odnosno troškova održavanje Zgrade D – robni promet na graničnom prijelazu Goričan u skladu s I. Aneksom Međuvlasničkog ugovora. Nadalje, tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi se na trošak zajedničke stambene pričuve za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019., siječanj, veljaču i ožujak 2020., za mjesece od siječnja do prosinca 2021. te mjesece od siječnja do prosinca 2022., a da su sukladno čl. 380. st. 2. ZVDSP-a, sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela, godišnje, a kako se suvlasnici nisu sporazumjeli o iznosu pričuve koji bi svaki od njih morao plaćati, da se ista se određuje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela, sukladno čl. 380. st. 2. ZVDSP-a, te budući da vrijednost posebnih dijelova nekretnine nije moguće točno utvrditi bez da se provede procjena vrijednosti nekretnine, što bi za suvlasnike predstavljalo dodatni trošak, da se umjesto toga kao parametar za određivanje cijene pričuve uzima etalonska cijena građenja (etalonska cijena građenja korisne površine stana uključuje trošak građenja s PDV-om), koja se u trenutku kada je tužitelj preuzeo prostor kao prinudni upravitelj, određivala prema etalonskoj cijeni građenja iz 1997. koja je bila utvrđena u iznosu od od 3.400,00 kn/m2, a obzirom da je tada taj iznos bio dostatan za održavanje zgrade, tužitelj je i nadalje naplaćivao cijenu zajedničke pričuve prema etalonskoj cijeni građenja od 3.400,00 kn/m2, dok je je 2022. godine tužitelj uskladio cijenu zajedničke pričuve (obzirom i na veće troškove održavanja zgrade) u odnosu na etalonsku cijenu građenja koja je utvrđena u iznosu od 796,34 EUR/m2, odnosno 6.000,00 kn/m2, pa da su slijedom navedenog, suvlasnici dužni uplaćivati do 31. prosinca 2021. iznos zajedničke pričuve u iznosu od 1,53 kn/m2 (3.400,00 kn x 0,54 % / 12 mjeseci), a od 01. siječnja 2022. u iznosu od 0,36 eur/m2 / 2,70 kn/m2 (6.000,00 kn x 0,54% / 12 mjeseci), te da je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 93,21 m2, pa da je tuženik stoga dužan plaćati do 31. prosinca 2021. iznos zajedničke pričuve u iznosu od 142,61 kn / 18,93 EUR-a (1,53 kn x 93,21 m2), a od 01. siječnja 2022. 251,67 kuna / 33,40 EUR-a (2,70 kn x 93,21 m2), slijedom čega je tuženiku zajednička stambena pričuva za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019., siječanj, veljaču i ožujak 2020., te za mjesece od siječnja do prosinca 2021. fakturirana u iznosu od 142,61 kuna / 18,93 EUR-a, a za mjesece od siječnja do prosinca 2022. fakturirana u iznosu od 251,67 kuna /33,40 EUR-a. U odnosu na navod tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, ističe da su iznosi za period od 31. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. navedeni u pogrešnom iznosu, tužitelj navodi da su računi za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2021., te za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022. imali iste brojeve te ih je sustav (obzirom su imali iste brojeve) zbrajao pod jednu stavku u iznosu do 52,33 EUR-a i pod jednom godinom (2021.) jer sustav po broju računa nije raspoznavao o kojoj se godini radi, a da se navedeni iznos odnosi na zbroj iznosa od 18,93 EUR-a (za 2021. godinu) te iznosa od 33,40 EUR-a (za 2022. godinu), dakle da se radilo samo o greški u sustavu, a što je vidljivo i iz toga da računi za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022. nisu niti navedeni na otvorenim stavkama jer ih sustav nije prepoznao kao zasebne račune, a koju grešku je tužitelj ispravio u sustavu, nakon prigovora tuženika. Ujedno, tužitelj navodi da je isti putem e-maila tuženiku dana 31. ožujka 2023. poslao novu, ispravnu saldo konto karticu na kojem su stavke za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2021. te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022. bile odvojene, kao i da je tuženik je dana 28. travnja 2023. tužitelju na ime dugovanja platio iznos od 397,53 EUR-a, čime su zatvoreni računi za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019., siječanj, veljaču i ožujak 2020. i za mjesece od siječnja do prosinca 2021., pa da stoga, tuženik tužitelju još duguje iznose na ime zajedničke stambene pričuve za mjesece od siječnja do prosinca 2022., u ukupnom iznosu od 400,80 EUR-a (12 x 33,40 EUR-a), koje dugovanje tuženik nije podmirio tužitelju. Istim podneskom, budući da je tuženik djelomično podmirio potraživanje tužitelja, tužitelj je djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i to za glavnicu u iznosu od 397,53 EUR-a, kao i zakonske zatezne kamate tekuće na navedenu glavnicu, te specificirao tužbeni zahtjev. Tuženik je, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe, no budući da se tuženik nije u navedenom roku očitovao na djelomično povlačenje tužbe, to je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. ZPP-a ukinuo platni nalog u tom dijelu i utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, te odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da osporava osnov i visinu tužbenog, budući da tužitelj u dostavljenim računima za period od 31. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. pogrešno iskazuje iznos od 52,33 EUR-a mjesečno, umjesto stvarnog iznosa od 18,93 EUR-a, što ne odgovora ugovorenom mjesečnom obračunu obvezne pričuve za poslovni prostor u vlasništvu tuženika, kao i da je tuženik dana 28. travnja 2023. tužitelju na ime dugovanja po osnovi zajedničke pričuve uplatio iznos od 397,53 EUR-a, koji smatra nespornim, te da tuženik nikada nije zaprimio nikakvo rješenje o povećanju zajedničke pričuve zbog većih troškova održavanja zgrade, pa stoga ne može prihvatiti gotovo duplo povećanje zajedničke pričuve s 18,93 EUR-a na iznos od 33,40 EUR-a, a posebice da se ne može raditi o jednostranoj odluci tužitelja, na koju tuženik nema pravo prigovora, niti žalbe. Ujedno, tuženik je istaknuo da je predmetna zgrada devastirana i nije u upotrebi, te da u poslovnom prostoru tuženika ne postoje osnovni priključci, struje i vode, pa da stoga predmetna zgrada ne služi svojoj svrsi, kao i da je trošak pričuve nerealan, a da isti nikako ne može biti povećan, kao u periodu 2022. godine, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvod otvorenih stavki tužitelja do 18. siječnja 2023. (list 21. spisa), presliku odluke o imenovanju prinudnog upravitelja zgrade D-robni terminal na GP Goričan od 16. travnja 2014. (list 67. spisa), presliku zapisnika o primopredaji zgrade D-robni terminal na GP Goričan (list 68. – 70. spisa), presliku I. Aneksa Međuvlasničkog ugovora s prilozima (list 71. - 76. spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o., MURŠČAK, zk.č.br. 1532/31/2 (list 77. - 82. spisa), preslike utuženih računa tužitelja (list 83. - 115. spisa), Podatak o etalonskoj cijeni građenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja - "Narodne novine" broj: 59/20 (list 116. spisa), ispis e-mail komunikacije stranaka (list 117. – 118. spisa), neslužbeni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 119. – 122. spisa), izvod iz prometa po računu SZP D-robni terminal na GP Goričan (list 123. spisa), konto karticu tužitelja od 31. ožujka 2023. (list 125. spisa) i izvod iz prometa po računu SZP D-robni terminal na GP Goričan (list 139. - 141. spisa).

8. Sud nije smatrao potrebnim provesti dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem stranaka, te za saslušanjem djelatnika tužitelja ŠH, kao svjedoka, budući da je predmet ovog postupka tužiteljev zahtjev za isplatu sredstava zajedničke pričuve od tuženika kao suvlasnika nekretnine i to zgrade D- robni terminal na graničnom prijelazu Goričan, dakle za isplatu zakonske obveze tuženika sukladno 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZVDSP), a imajući u vidu da tuženik niti ne spori svoju pasivnu legitimaciju, niti da isti nije podmirio utuženi iznos, već isti spori osnov i visinu potraživanja tužitelja, navodeći da se tužitelj kao novi upravitelj zgrade obvezao preuzeti i neke obveze u vidu održavanja i upravljanja zgrade, a što isti ne čini, kao i da isto neosnovano pokušavana naplatiti zajedničku pričuvu od tuženika za 2020. godinu u mjesečnom iznosu od 33,40 EUR-a, koji navod tuženika je, po mišljenju ovog suda pravno irelevantan za rješavanje merituma, a vezano za zakonsku obvezu tužitelja kao upravitelja zgrade za pokretanje sudskog postupka u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (čl. 378. st. 4. i 5. ZVDSP-a), te da se se odluka u ovoj pravnoj stvari, može donijeti temeljem isprava priloženih u spisu, pa stoga provođenje predloženih dokaznih prijedloga tužitelja ne bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, već bi provođenje prethodno opisanih dokaznih prijedloga tužitelja bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

9. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a, a u vezi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, sud nije održao ročište, budući da to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a posebice imajući u vidu odredbu čl. 492.a. ZPP- a, da u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, kao i da su se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, mogle utvrditi temeljem isprava priloženih u spis, a kako je to prethodno obrazloženo, a niti su stranke predlagale održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, pa bi stoga po mišljenju ovog suda održavanje ročišta bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, kao i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako je to isti konačno postavljen podneskom od dana 11. listopada 2024. godine.

11. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 400,80 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje kao prinudni upravitelj zgrade D-robni terminal na GP Goričan od tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine za razdoblje od siječnja do prosinca 2022. godine.

12. Između stranaka nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija, kao i da je tuženik dana 28. travnja 2023. djelomično podmirio utuženo potraživanje tužitelja, u iznosu od iznos od 397,53 EUR-a, već su sporni osnov i visina tužbenoga zahtjeva.

13. Uvidom u presliku I. Aneksa Međuvlasničkog ugovora s prilozima (list 71. - 76. spisa), ovaj sud je utvrdio da su isti Aneks Međuvlasničkog ugovora od 05. ožujka 2001. za zgradu D-robni terminal na GP Goričan, sukladno odredbi čl. 375. st. 3. ZVDSP-a, suvlasnici sklopili dana 06. listopada 2011. većinom suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice posebnih dijelova nekretnine, te da je čl. 2. I. Aneksa Međuvlasničkog ugovora za predmetnu nekretninu utvrđeno da će suvlasnici predmetne nekretnine, sredstva zajedničke pričuve i svakodnevnog održavanja plaćati na žiro račun sredstava zajedničke pričuve, te da suvlasnici plaćaju troškove održavanja i zajedničku pričuvu na temelju objedinjenog računa koji ispostavlja upravitelj zgrade, a da je cijena po m2 zbroj iznosa za zajedničku pričuvu i iznosa za troškova svakodnevnog održavanja, kao i da se isti fakturiraju unaprijed za naredni mjesec, tj. da sukladno čl. 4. Aneksa Međuvlasničkog ugovora za predmetnu nekretninu upravitelj zgrade fakturira zajedničku pričuvu i iznos troškova svakodnevnog održavanja mjesečno do 15. -og u mjesecu za naredni mjesec, kao i da je svaki suvlasnik dužan mjesečni udio platiti do prvog dana u mjesecu za tekući mjesec.

14. Odredba čl. 380. st. 1. i 4. ZVDSP-a pripisuje da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, te su ista suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno, dok odredba čl. 380. st. 2. ZVDSP-a propisuje da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

15. Dakle, iz prethodno navedenog, proizlazi da kada suvlasnici na valjan način, sklapanjem Međuvlasničkog ugovora, ili Odlukom većine suvlasnika posebnih dijelova nekretnine ne utvrde visinu doprinosa suvlasnika u zajedničku pričuvu, kao u konkretnom slučaju, a što je sud utvrdio uvidom u presliku I. Aneksa Međuvlasničkog ugovora s prilozima (list 71. - 76. spisa), tada postoji obveza plaćanja zakonom propisanog minimuma u smislu odredbe čl. 380. st. 2. ZVDSP-a koja sredstva su suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

16. U skladu s postojećom sudskom praksom u istovrsnim slučajevima, kada odlukom suvlasnika nije utvrđena visina doprinosa suvlasnika u zajedničku pričuvu, to se stoga kao parametar za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu naprijed citirane odredbe čl. 380. st. 2. ZVDSP-a uzima podatak o etalonskoj cijeni građenja koji objavljuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, pa je tako prema tim podacima, od 14. studenoga 2018. godine, etalonska cijena građenja iznosila 6.000,00 kuna, sukladno Podatku o etalonskoj cijeni građenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja objavljenom 14. studenoga 2018. ("Narodne novine" broj: 100/18.), dok od 20. svibnja 2020. etalonska cijena građenja za primjenu u drugim propisima također iznosi 6.000,00 kuna, sukladno Podatku o etalonskoj cijeni građenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja objavljenom 20. svibnja 2020. - "Narodne novine" broj: 59/20. (list 116. spisa), a od 28. prosinca 2022. etalonska cijena građenja za primjenu u drugim propisima također iznosi 6.000,00 kuna, sukladno Podatku o etalonskoj cijeni građenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja objavljenom 28. prosinca 2022. - "Narodne novine" broj: 154/22. Budući da površina poslovnog prostora tuženika u odnosu na koji se potražuje utuženi iznos nesporno iznosi 93,21 m2, to se obračunom vrijednosti poslovnog prostora primjenom relevantnog podatka o etalonskoj cijeni građenja za primjenu u drugim propisima od 20. svibnja 2020., dobiva vrijednost stana u utuženom razdoblju od 559.260,00 kuna, te obveza plaćanja minimalnog iznosa godišnje pričuve od 3.020,00 kuna (559.260,00 kuna X 0,54%), što mjesečno iznosi 251,67 kuna, (93,21 m2 x 2,70 kn/m2). Slijedom navedenog, minimalni mjesečni iznos pričuve za posebni dio predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika u površini od 93,21 m2, za utuženi period od mjeseca siječnja 2022. godine pa do kraja prosinca 2022. godine iznosio bi 251,67 kuna, a što predstavlja tuženikovu zakonsku obvezu koje se on, kao suvlasnik predmetne zgrade i vlasnik njenog posebnog dijela (poslovnog prostora) ne može osloboditi, neovisno od tome da li je donesena pravovaljana odluka o visini doprinosa suvlasnika u zajedničku pričuvu u smislu odredbe čl. 375. st. 3. ZVDSP-a.

17. Nadalje, budući da tužitelj kao prinudni upravitelj predmetne zgrade u smislu čl. 385. ZVDSP-a, potražuje od tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine, a koje činjenice nisu niti sporne, na ime zajedničke pričuve u utuženom razdoblju od mjeseca siječnja do prosinca 2022. godine, mjesečni iznos od 251,67 kn/ 33,40 EUR-a sukladno utuženim računima za zajedničku pričuvu (list 104. - 115. spisa), koji iznos je obračunat umnoškom površine posebnog dijela predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika od 93,21 m2 x 2,70 kn/m2, kao minimalnom iznosu zajedničke pričuve za predmetnu nekretninu, to postaje sasvim razvidno, da je neosnovan istaknuti prigovor tuženika glede osnova i visine tužbenoga zahtjeva.

18. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da tuženik niti ne spori svoju pasivnu legitimaciju, odnosno da je isti u utuženom razdoblju od mjeseca siječnja do prosinca 2022. godine, bio suvlasnik nekretnine i to 399/7698 dijela nekretnine, zgrade D- robnog terminala na graničnom prijelazu Goričan, kao i da isti nije podmirio utuženi iznos, ovaj sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju na ime zajedničke pričuve za zgradu D- robnog terminala na graničnom prijelazu Goričan, dužan platiti mjesečni iznos od 251,67 kn/ 33,40 EUR-a, utvrđen uvidom u preslike utuženih računa tužitelja (na listu 104. - 115. spisa), odnosno sveukupni iznos zajedničke pričuve za 2022. godinu u utuženom iznosu od 400,80 EUR-a.

19. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, već o zakonskoj obvezi tuženika kao suvlasnika.

20. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, te je stoga, temeljem odredbi čl. 380. ZVDSP-a, odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a, kao i odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

21. U odnosu na ovršni trošak, budući da nije sporno da je tuženik dana 28. travnja 2023. djelomično podmirio utuženo potraživanje tužitelja, dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (16. veljače 2023.), to tužitelj ima pravo na naknadu ovršnog troška sukladno Tbr. 11. t. 1., a u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., i 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: OT), u iznosu od 149,25 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42. OT- e) u iznosu od 37,31 EUR-a, što sveukupno iznosi 186,56 EUR-a i na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 5,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 25,00 EUR-a, a sukladno odredbi odredbom čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22.).

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate, po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se ne radi o obvezi proizišloj iz iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

23. Slijedom navedenog, glede ovršnog troška, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

24. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), i to: za sastav podneska od 11. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT- e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za sastav podneska od 12. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, te za sastav podneska od 17. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23; dalje: ZOSP), te čl. 7. st. 2. ZOSP-a, u iznosu od 13,27 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 388,27 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

25. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

27. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 26,54 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, pa se stoga presuda u ovom sporu male vrijednosti dostavlja punomoćniku tužitelja putem elektroničke komunikacije, u skladu s odredbom čl.461.a st. 3. i 5. ZPP-a, a u vezi čl. 133. st. 5. ZPP-a, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. ZOSP-a, sudska pristojba na presudu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu. Tužitelju nije posebno dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka, s obzirom da je isti tužitelju priznat održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te zatraženi trošak sudske pristojbe "po odluci suda", obzirom da zatraženi trošak sudske pristojbe, nije određeno postavljen u pogledu visine samog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP- a, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

28. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

29. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 27. ožujka 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku izravno