REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-137/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Grada Ozlja (OIB: 45123683624), Ozalj, Kurilovac 1, kojeg zastupa opunomoćenik Mate Burazin, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave (OIB: 72910430276), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. DŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, Švarcova 2, i 2. Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu (OIB: 96351974803), Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, radi naknade za oduzetu imovinu, 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22- 01/263, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-04 od 20. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da prvozainteresiranoj osobi DŠ nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev prvozainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-942-05/22-01/16, URBROJ: 2133-08-01/08-22-11 od 12. srpnja 2022., točkom I. izreke DŠ, [adresa], utvrđeno je pravo vlasništva na nekretnina označenim kao kč. br. [katastarska čestica], pustošina, površine 370 čhv, odnosno 1331 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno prema katastarskom operatu kč. br. [katastarska čestica], breg livada, površine 1331 m2, upisana u pl.br. 878, k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica], livada breg, površine 1995 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno prema katastarskom operatu kč. br. [katastarska čestica], breg livada, površine 1995 m2, upisana u pl.br. 480, k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo i posjed Republike Hrvatske. Točkom II. izreke utvrđeno je da je obveznik naknade Republika Hrvatska. Točkom III. izreke određeno je da DŠ stječe pravo na posjed nekretnina iz točke I. izreke nakon pravomoćnosti rješenja. Točkom IV. izreke određeno je da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Karlovcu nakon pravomoćnosti tog rješenja provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja sukladno točki I. izreke. Točkom V. izreke utvrđeno je da će se o preostalim nekretninama koje su predmet ovog postupka odlučiti posebnim rješenjem, dok je točkom VI. izreke utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/22-01/263, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-04 od 20. prosinca 2023. odbio žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da su predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne Novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi), bile u posjedu Centra za pružanje usluga u zajednici Ozalj (ranije Centar za rehabilitaciju „Ozalj“) i to na način da su štićenici ustanove na navedenim nekretninama provodili programe rehabilitacije koji su uključivali čišćenje površina, održavanje urednosti prirodnog okoliša i drugo što je bilo predviđeno radi njihova što je moguće kvalitetnijeg pripremanja za uključivanje u život zajednice. Radi se o nekretninama u neposrednoj blizini rijeke Kupe, na kojima nije bilo moguće vršiti izgradnju objekata jer je riječ o javno vodnom dobru s ograničenim mogućnostima raspolaganja i korištenja, iz kojeg razloga se na predmetnim nekretninama ne nalaze tragovi građevinskih zahvata u prostoru. S obzirom na karakter same ustanove i uzimajući u obzir moguća ograničenja u gradnji, smatra da se namjena oduzimanja predmetnih nekretnina ne može bazirati isključivo na tome je li na istim nekretninama nešto izgrađeno, a budući da su se predmetne nekretnine koristile za drugu namjenu zbog koje su oduzete. Ukazuje da su predmetne nekretnine (uz druge nekretnine) dodijeljene Narodnom odboru kotara Karlovac rješenjem od 20. svibnja 1954. na upravljanje i iskorištavanje tadašnjoj ustanovi Zavodu za odgoj predškolske djece u Zorkovac Polju, te stoga nije niti potrebno utvrđivati privedenost namjeni u smislu čl. 17. Zakona o naknadi, jer se radi o zakonski propisanom izuzetku od naturalnog povrata. Naime, sve nekretnine koje su dodijeljene na korištenje navedenoj ustanovi koristile su se kao dio kompleksa te se ne mogu vratiti prijašnjim vlasnicima (čl.54. i 55. Zakona), čak ni u slučaju da su i danas neizgrađene, nego istima pripada pravo na naknadu sukladno Pravilniku o mjerilima za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor. Stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti za povrat predmetnih nekretnina u naravi prvozainteresiranoj osobi, budući da se radi o zapreci za vraćanje iz čl. 54. st. 1. Zakona o naknadi. Također osporava aktivnu legitimaciju ovlaštenika naknade, prvozainteresirane osobe DŠ, ističući da iz rješenja o nasljeđivanju nije vidljivo da bi isti bio nasljednik i prava potraživanja naknade za oduzetu imovinu prema podnesenom zahtjevu ŽŠ i da bi mogao stupiti u postupak umjesto iste, a isti u svakom slučaju nije zakonski nasljednik prvog nasljednog reda pa sukladno čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi ne može biti ovlaštenikom naknade. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika i tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje zahtjeva kao neosnovanog.

5. Prvozainteresirana osoba DŠ (ovlaštenik naknade) ističe da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 54. st. 1. i čl. 55. t. 3. Zakona o naknadi, jer tužitelj Grad Ozalj nije pravna osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, kao i da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj više ne obavlja djelatnost na tom prostoru. Ističe da tužitelj neistinito tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja javno vodno dobro s ograničenim mogućnostima raspolaganja i korištenja, budući je vještačenjem u upravnom postupku utvrđeno da predmetne nekretnine nisu privedene namjeni, uz zaključak da upravno tijelo ne može donositi odluke na temelju pretpostavki da bi predmetne čestice bile privedene namjeni ukoliko bi na njima bila dozvoljena gradnja. Također osporava osnovanost navoda tužitelja glede osporavanja aktivne legitimacije prvozainteresirane osobe, ukazujući da je prvozainteresirana osoba nasljednik podnositeljice zahtjeva pok. ŽŠ, te da okolnost da prvozainteresirana osoba nije zakonski već oporučni nasljednik podnositeljice zahtjeva ne predstavlja zapreku da isti preuzme već započeti postupak, te da mu se utvrdi pravo na povrat, pri čemu se poziva na Odluku i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-673/1996 („Narodne novine“ br. 39/99) od 21. travnja 1999. Zaključno ističe da se i Republika Hrvatska putem ODO Karlovac složila s naturalnim povratom predmetnih nekretnina, pri čemu je u spis predmeta dostavljeno očitovanje Hrvatskih voda iz kojeg proizlazi da nema prepreka da na predmetnim česticama fizičke osobe steknu pravo vlasništva. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu troškova ovog upravnog spora prvozainteresiranoj osobi.

6. Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, iako uredno pozvano na sudjelovanje u sporu, nije dostavilo odgovor na tužbu niti se na drugi način uključilo u spor.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 13. ožujka 2025., i to u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, te opunomoćenika prvozainteresirane osobe, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i drugozainteresirane osobe, koji svoj izostanak nisu opravdali, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom prednice prvozainteresirane osobe, pokojne ŽŠ (preminule u tijeku postupku) za utvrđenjem prava na naknadu za nekretnine koje su konfiscirane prijašnjoj vlasnici JŠ (njezinoj majci) dana 10. kolovoza 1946. na temelju presude Kotarskog suda u Karlovcu, broj: K-1355/4, te potom temeljem odluke Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Karlovac, broj: 540-1946 od 25. veljače 1947. određene za svrhu agrarne reforme i kolonizacije te eksproprirane na ime zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije, dok je naknadno kč. br. [katastarska čestica] odvojena za potrebe Dječjeg doma u Trešćerovcu-Zorkovac.

11. Budući da je podnositeljica zahtjeva u tijeku postupka preminula (28. listopada 2015.) postupak se nastavio voditi po zahtjevu prvozainteresirane osobe DŠ. Pritom neosnovano tužitelj prigovara aktivnoj legitimaciji imenovanog, budući da okolnost što je isti oporučni (a ne zakonski nasljednik) imenovane nije relevantna. Naime, spisu upravnog postupka prileži pravomoćno rješenje o nasljeđivanju donijeto po javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba posl.br. O-9222/15, UPP/OS-100/15-27 od 19. rujna 2016., kojim je DŠ proglašen jedinim nasljednikom iza pok. ŽŠ u cijelosti, pri čemu je u obrazloženju tog rješenja (stranica 3.) navedeno da je imenovana oporukom navedenom DŠ ostavila i sva potraživanja glede podnesenog zahtjeva za naknadu za oduzetu imovinu koji se pred (tadašnjim) Uredom državne uprave za u Karlovačkoj županiji, Uredom za imovinsko – pravne poslove vod pod KLASOM: UP/942- 05/97-01/584, URBROJ: 2133-06-01/04-01-11, a što je upravo oznaka klase pod kojim je predmetni postupak pokrenut (kasnije je, uslijed razdvajanja i prekida, okončan pod različitom oznakom klase).

12. Također je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 9. Zakona o naknadi.

13. Odredbom čl. 9. Zakona o naknadi propisano je da se prava iz ovoga Zakona priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (u daljnjem tekstu: prijašnji vlasnik) (st. 1.). U pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim zakonom nije drukčije propisano (st. 2.).

14. Sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi, ograničenje prvog nasljednog reda primjenjuje se samo na odnos između izvornog podnositelja zahtjeva i prijašnjeg vlasnika (konkretno: ŽŠ i njezine majke JŠ), no ne i na mogućnost nasljeđivanja podnositelja zahtjeva koji je preminuo u tijeku postupku. Stoga su pravilno upravna tijela utvrdila da je DŠ, kao oporučni nasljednik podnositeljice zahtjeva ŽŠ, aktivno legitimiran ostvariti pravo na naknadu.

15. Nastavno, Sud nalazi neosnovanima i navode tužitelja kojima se osporava mogućnost naturalnog povrata oduzetih nekretnina ovlašteniku naknade.

16. Sukladno čl. 17. Zakona o naknadi, neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev (st. 1.). Pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju (st. 2.).

17. U tijeku postupka nespornim je utvrđeno da su predmetne nekretnine bile upisane kao općenarodna imovina s organom upravljanja NO Kotara Karlovac, da je na tim česticama zabilježen prijedlog Centra za Rehabilitaciju Ozalj-Jaškovo za uknjižbu prava vlasništva, a da je na temelju prijedloga Općinskog državnog odvjetništva od 19. prosinca 2006. i 26. veljače 2019. na istima uknjiženo pravo vlasništva Republike Hrvatske. Nastavno je utvrđeno da se iste nalaze unutar granice građevinskog područja, te je vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mirjani Tušek utvrđeno da predmetne čestice u naravi predstavljaju neizgrađeno zemljište koje nije privedeno namjeni, te da Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj više isto ne koristi. Zaključno je pribavljeno očitovanje Hrvatskih voda od 23. travnja 2020. iz kojeg proizlazi da u smislu Zakona o vodama nema prepreka da bi na predmetnim nekretninama fizičke osobe mogle steći pravo vlasništva.

18. Slijedom navedenog, budući da iz iznesenog proizlazi da predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi nisu bile privedene namjeni (predstavljale su neizgrađeno zemljište), to Sud smatra da pravilno utvrđuju upravna tijela da su ispunjeni za uvjeti za primjenu čl. 17. Zakona o naknadi.

19. Suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredaba čl. 54. st. 1. i čl. 55. t. 3. Zakona o naknadi.

20. Sukladno čl. 54. Zakona o naknadi, ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja na dan donošenja ovoga Zakona je u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane (st. 1.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku kojom se prijašnjem vlasniku daje određena imovina iz stavka 1. ovoga članka, kad za to postoje osobito opravdani razlozi (st. 2.).

21. Sukladno čl. 55. t. 3. Zakona o naknadi, ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed:

1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva,

2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva,

3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine,

4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

22. U provedenom postupku nesporno je utvrđeno da predmetne nekretnine nisu nikad postale vlasništvo Centra za rehabilitaciju Ozalj na temelju posebnih propisa (koji uvjet propisuje odredba čl. 54. st. 1. Zakona o naknadi), kao i da je to tijelo u tijeku postupka prestalo koristiti predmetne nekretnine (koje su i inače predstavljale neizgrađeno zemljište – travnatu površinu u blizini rijeke), pa da nisu ispunjeni ni uvjeti iz čl. 53. t. 3. Zakona o naknadi, budući da se vraćanjem predmetnih nekretnina ne bi bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine.

23. Glede navoda isticanih od tužitelja u sporu i u postupku, da bi predmetne nekretnine predstavljale jedinstvenu cjelinu s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu tužitelja), ističe se da je u postupku od strane vještaka utvrđeno da jedinstvenu cjelinu čine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], no ne i predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], na kojima nisu izgrađene nikakve građevine, različitog su vlasničko-pravnog statusa (vlasništvo Republike Hrvatske, a ne tužitelja), te je Centar za rehabilitaciju na istima prestao obavljati svoju djelatnost.

24. Zaključno, neosnovani su i navodi tužitelja da bi se radilo o nekretninama koje predstavljaju javno vodno dobro te na kojima nije moguće stjecanje prava vlasništva, budući da je u tijeku postupka pribavljeno očitovanje Hrvatskih voda KLASA: 325-10/20- 01/0000254, URBROJ: 374-3111-1-20-2 od 23. travnja 2020., iz kojeg proizlazi da nema zapreka da bi na istima fizičke osobe mogle steći pravo vlasništva, odnosno da ne postoje prepreke iz čl. 53. t. 2. Zakona o naknadi.

25. Slijedom navedenog, budući da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev (t. I. presude).

26. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Budući je tužitelj izgubio predmetni upravni spor, to istome ne pripada zatražena naknada troškova spora (t. II.), već je isti dužan nadoknaditi troškove prvozainteresiranoj osobi, koja je u ovome sporu uspjela, te postavila zahtjev za naknadu troškova. Prvozainteresiranoj osobi priznat je kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava odgovora na tužbu, te prilikom pristupa na ročište za raspravu održano 20. ožujka 2025., za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 EUR, dakle u iznosu od 2.000,00 EUR (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 52.2. Tarife), uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25% (500 EUR - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR.

27. Prvozainteresiranoj osobi nije priznat trošak u dijelu koji se odnosi na trošak izbivanja njegovog opunomoćenika iz pisarnice te koji se odnosi na materijalni trošak puta njegovog opunomoćenika na relaciji Zagreb – Rijeka – Zagreb, budući da po ocjeni ovog Suda kao i prema prihvaćenom stajalištu sudske prakse trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda koji vodi spor. Stoga nije osnovan zahtjev prvozainteresirane osobe za naknadu troškova koji se odnosi na izbivanje iz pisarnice i putne troškove za dolazak njegovog opunomoćenika iz Zagreba u Rijeku, jer je to trošak koji prelazi iznos koji bi pripadao nekom od odvjetnika iz sjedišta suda. Ističe se i to da u slučaju ako stranka želi da je pred sudom u Rijeci zastupa opunomoćenik koji ima poslovno sjedište izvan sjedišta suda, da je to njegovo pravo te će stranka prema ugovoru kojeg sklopi sa svojom opunomoćenikom istome isplatiti naknadu, ali se ta naknada ne može prevaliti na protivnu stranu, jer se ne radi o potrebnom trošku (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3770/04 od 12. rujna 2007.). Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke ove presude.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5/I

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranim osobama:

1. opunomoćeniku Matiji Doriću, odvjetniku u Zagrebu, Švarcova 2

2. Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1