Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-717/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14, protiv tuženog CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10.03.2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 27. ožujka 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju UI, iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 11.11.2022., iznos od neto 1.050,00 € (slovima: tisućupedeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od 03.04.2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju UI, iz [adresa], na ime naknade imovinske štete iz štetnog događaja od 11.11.2022., iznos od neto 104,16 € (slovima: stočetirieurašesnaestcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 03.04.2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.859,20 €, sa zateznim kamatama tekućim od 27.03.2025., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10.05.2023. navodi da je dana 11.11.2022. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja, tužitelj je zaposlen kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82. Navedenog datuma tužitelj se nalazio na lokaciji Ulica V. Heinzela 63, pokraj spremišta kontejnera te se ozlijedio tijekom radnog vremena, a prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka odnosno prilikom vršenja radnji vezano uz utovar otpada. Preciznije, tužitelj je zadobio ozljedu prilikom zatvaranja vrata spremišta (vrata duljine 2 m i visine cca 2 m te težine od cca 70 kg), na način da su vrata te zahrđala ušica od zahrđalog lokota na vratima presjekla palac. Riječ je o vratima koja su „ teška“ te se „ teško“ zatvaraju zbog neispravne (iskrivljene) vodilice koja se nalazi ispod vrata te zbog činjenice da predmetna vrata uopće nemaju dršku kao što to uobičajeno imaju druga vrata s istom/ sličnom namjenom. Prvostupanjskim rješenjem HZZO-a od 30.11.2022 god., Klasa:

UP/I-502-03/22-02/502, Ur.broj: 338-02-0222-2 predmetna ozljeda tužitelja nije bila priznata kao ozljeda na radu. Međutim, drugostupanjskim rješenjem HZZO-a od

24.02.2023 god., Klasa: UP/II-502-03/22-01/928, Ur.broj: 338-01-06-05-23-02, usvojena je žalba tužitelja te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovljeno odlučivanje. Obzirom da je poslodavac tužitelja u trenutku ozljeđivanja tužitelja imao s uvodno označenim tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja redovitih poslova njihovog radnog mjesta (polica kojom je osigurana odgovornost poslodavca vezano uz obavljanje poslova iz registrirane djelatnosti istog poslodavca), to je isto osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu nastale štete tužitelju. Zbog iznimno jakih bolova tužitelj je istog dana zaprimljen u Kliniku za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice gdje mu je, po obavljenom RTG pregledu, postavljena dijagnoza otvorene rane prsta(iju) bez oštećenja nokta. Tužitelju je ustanovljen defekt mekih česti distalne falange te mu je ordinirana toaleta rane. Istog dana mu je rana kirurški oprana, sterilno pokrivena i učinjen šav, a sve pod anestezijom. Ordinirano mu je mirovanje, uzimanje analgetika, držanje ruke na povišenom, kao i kontrola i previjanje rane po nadležnom liječniku. Slijedom sveg navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 10.000,00 kn/ 1.327,23 EUR i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te duševnih boli zbog naruženja, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ujedno potražuje od tuženika naknadu imovinske štete zbog pružene tuđe pomoći i njege u iznosu 500,00 kn/66,36 EUR , zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje kamate se određuju, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Dana 03.04.2023 god., tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev vezano uz predmetni štetni događaj, sve u cilju mirnog rješenja spora. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.000,00 kuna / 1.327,23 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, te iznos imovinske štete od 500,00 kuna / 66,36 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću – kirurgu, tužitelj je podneskom od 06.11.2024. (str. 200-201 spisa) postavio konačan tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje isplatu iznosa od 1.050,00 € na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 11.11.2022., sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 03.04.2023. do isplate; na ime naknade imovinske štete iz istog štetnog događaja iznos od 104,16 € sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 03.04.2023. do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., PODRUŽNICA ČISTOĆA, u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, a osporava odgovornost osiguranika tuženika, osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Prema navodima istaknutima u tužbi, do ozljede tužitelja je došlo za vrijeme vršenja radnje utovara otpada prilikom koje je tužitelj ozlijedio palac desne ruke. Tuženik ističe kako je pretpostavka primjene instituta odgovornosti za štetu postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete. S obzirom na to da u ovom slučaju, tužitelju nije priznata ozljeda na radu, to za zadobivene ozljede tužitelja poslodavac kao osiguranik tuženika ne odgovara. Naime, tužitelj u spis ne dostavlja prijavu ozljede na radu, već samo rješenje kojim se tužitelju ne priznaje ozljeda na radu. Daljnje rješenje HZZO-a kojim se usvaja žalba tužitelja i predmet vraća na ponovno postupak, nije dokaz da je istom priznata ozljeda na radu. Tuženik navedeno naglašava jer se u rješenju kojim tužitelju nije priznata ozljeda na radu navodi kako: „je uzrok ozljede osiguranika izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu“, odnosno kako je do ozljede došlo jer je: „radnik nepažljivo zatvarao predmetna vrata“. Stoga, tuženik predlaže da tužitelj u spis dostavi cjelovitu prijavu ozljede na radu iz koje će biti vidljiva mehanika nastanka štetnog događaja. Tuženik ukazuje kako je već iz dokumentacije dostavljene uz tužbu razvidno da se tužitelj prilikom svoga postupanja nije pridržavao pravila o zaštiti na radu. S tim više što prilikom vršenja radnje utovara otpada tužitelj nije nosio zaštitne rukavice (čime bi zasigurno spriječio ozljedu palca desne ruke). Prema odredbi čl.25.st2. Zakona o zaštiti na radu definirano je da: „Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.“ Naime, iz dokumentacije priložene u spisu nije vidljivo u čemu se sastoji krivnja osiguranika tuženika, a iz rješenja kojim tužitelju nije priznata ozljeda na radu proizlazi da je uzrok štetnog događaja nepažnja tužitelja, koji se nije ponašao onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik te je s takvim ponašanjem doveo u opasnost sebe i poslodavca. Na sporne okolnosti, tuženik predlaže od poslodavca tužitelja zatražiti inspekcijski nalaz sačinjen povodom predmetnog štetnog događaja, saslušanje neposrednog rukovoditelja tužitelja (podatke o imenu i adresi tuženik će dostaviti naknadno nakon što tužitelj u spis dostavi prijavu ozljede na radu na radu) te vještačenje po vještaku medicine rada. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 5-6 spisa), u odštetni zahtjev tužitelja tuženiku (str. 7-8 spisa), u odgovor tuženika od 05.04.2023. na odštetni zahtjev tužitelja (str. 9-10 spisa), u rješenje HZZO, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Krapina broj Klasa: UP/I-502-03/22-02/502 od 30.11.2022. (str. 16 spisa), u rješenje HZZO, Direkcija broj Klasa: UP/II-502-03/22- 01/928 od 24.02.2023. (str. 18-22 spisa), u e-mail korespondenciju od 03.04.2023. (str. 23 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (str. 73-77 spisa), u fotokopiju spisa HZZO-a posl. br. Klasa: UP/I-502-03/22-02/502 vezano za osiguranika UI (str. 104-187 spisa), proveden je dokaz medicinski vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću, kirurgu (str. 197-198 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao posljedicu ozljeđivanja na radnom mjestu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82 dana 11.11.2022..

9. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim nastanak štetnog događaja, ali je osporio odgovornost osiguranika tuženika i po osnovu i po visini tužbenog zahtjeva.

10. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije priznao tužitelju predmetnu ozljedu ozljedom na radu. U trenutku zaključenja glavne rasprave nije bio pravomoćno okončan upravni spor po tužbi tužitelja protiv rješenja Direkcije HZZO-a kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja na prvostupanjsko rješenje HZZO-a po kojem ozljeđivanje tužitelja u ovom predmetu tužitelju nije priznato kao ozljeda na radu, odnosno upravni spor je još uvijek u tijeku. Po konačnom rješenju Direkcije HZZO-a ozljeda tužitelja iz štetnog događaja od 11.11.2022. tužitelju nije priznata kao ozljeda na radu.

11. U čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom. Tužitelj se ozlijedio tijekom svog radnog vremena. Tužitelj se ozlijedio na radu, te u svezi s radom, te poslodavac tužitelja – osiguranik tuženika odgovara tužitelju kao radniku za pretrpljenu ozljedu po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) u kojoj se navodi da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sklapanjem ugovora o osiguranju poslodavac u cijelosti prenio svoju odgovornost za štetu radnicima po kauzalnom kriteriju na osiguratelja ovdje tuženika, te osiguratelj poslodavca ovdje tuženik odgovara tužitelju (radniku) za nastalu štetu (ozljedu na radu) po kriteriju objektivne odgovornosti. Zadobivena ozljeda na radu tužitelju nije priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. Međutim predmet tužbe i tužbenog zahtjeva nije pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja o kojem se odlučuje primjenom odredaba Zakona o zdravstvenom osiguranju već pitanjem naknade štete koja je nastala ozljedom na radnom mjestu. Za rješavanje predmeta spora mjerodavan je čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), koja uređuje odgovornost za štetu na radu i uvezi s radom, a prema kojoj odredbi poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Mjerodavna je odredba i čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti na radu, koji je naprijed naveden, prema kojoj je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad ili ga tijekom rada koristi ili mu može pristupiti, odnosno drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad. Medicinski vještak dr. sc. Igor Stipančić – kirurg, u svom nalazu i mišljenju je naveo da postoji uzročno – posljedična veza između štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj, medicinske dokumentacije i provedenog liječenja. Takav zaključak medicinskog vještaka prihvaća i ovaj sud s obzirom da niti jedna stranka nije prigovarala takvom zaključku vještaka. Iako tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je do ozljede tužitelja došlo isključivom krivnjom tužitelja, odnosno da bi uzrok štetnog događaja bila nepažnja tužitelja koji se nije ponašao onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv čovjek te da je tužitelj takvim ponašanjem doveo u opasnost poslodavca i sebe, tuženik ni sa čime nije dokazao te tvrdnje, te nije utvrđeno da bi tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja odnosno štete. Do ozljede tužitelja je došlo za vrijeme vršenja radnje utovara otpada prilikom koje je tužitelj ozlijedio palac desne ruke. Pretpostavka primjene instituta odgovornosti za štetu je postojanje uzročno – posljedične veze između štetne radnje i štete. Medicinskim vještačenjem je potvrđeno da postoji uzročno – posljedična veza između štetne radnje i premetne štete tužitelja. Tuženikova tvrdnja da se tužitelj prilikom svog postupanja nije pridržavao pravila o zaštiti na radu nije ni sa čim dokazana. Primjerice tuženik nije predložio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu kako bi se utvrdilo je li tužitelj u konkretnom slučaju postupao mimo pravila zaštite na radu. Tuženik tvrdi da tužitelj u trenutku štetnog događaja na rukama nije imao zaštitne rukavice, međutim tužitelj tvrdi da je zaštitne rukavice imao. Svjedok koji je svjedočio u ovom predmetu, tužitelju neposredno nadređeni CI nije bio očevidac štetnog događaja pa nema saznanja je li tužitelj na rukama imao zaštitne rukavice ili nije. Na temelju priznate ozljede na radu od strane HZZO-a radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% propisane osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u trajanju koje je propisano Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80,13, 137/13, 98/19, 33/23). Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema tom zakonu obuhvaćajući: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade. Međutim, to ne znači da osobu koja se ozlijedila za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta u tijeku radnog vremena ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete jer se radi o pravu koje se ne ograničava samo na prava radnika iz zdravstvenog osiguranja. Ekskulpacijske razloge iz čl. 25. Zakona o zaštiti na radu koji je naprijed naveden treba dokazati tuženik. Tuženik nije dokazao da je tužitelj u konkretnom slušaju postupao krajnjom nepažnjom odnosno da nije iskazao potrebnu pažnju koja bi svaka osoba prosječnih sposobnosti pokazala. Sam tužitelj u svom iskazu je naveo da boks u kojem su bili smješteni kontejneri za smeće nije imao rukohvat za koje bi se moglo uhvatiti kada se metalna vrata boksa trebaju otvoriti ili zatvoriti. Taj boks imao je samo ušice za lokot koje malo vire van vrata. Tužitelj je otvorio vrata od boksa koja su širine 3,5 metara, iskipao je kontejnere u kamion, vratio tri kontejnera u taj boks i prilikom zatvaranja boksa ta ušica na kojoj inače stoji lokot mu je uhvatila rukavicu i prst palac desne ruke. Vrata nisu klizila po vodilici, već je trebalo upotrijebiti veću snagu da bi se jedno krilo vrata zatvorilo. Vodilica na tom boksu je bila neispravna s lijeve strane i zato je došlo do štetnog događaja jer je tužitelj morao upotrijebiti veću silu da bi ta vrata vratio u početni položaj. Slijedom naprijed navedenog tuženik, kao osiguratelj tužiteljeva poslodavca je u obvezi nadoknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 11.11.2022. .

12. Odgovornost tuženika-osiguratelja temelji se na članu 964. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u granicama odgovornosti poslodavca.

13. U čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Treba imati na umu da je od dana donošenja orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. godine prisutna inflacija, pa je sud dosuđene iznose promatrao i u tom smislu.

15. Kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku - kirurgu dr. sc. Igoru Stipančiću (str. 197-198 spisa).

16. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Igora Stipančića (str. 197- 198 spisa), vidljivo je da je tužitelj PI, rođ. 1996. godine, dana 11.11.2022. ozlijeđen na radnom mjestu te da je zadobio tjelesnu ozljedu rana palca desne šake. Ova mu je ozljeda utvrđena na dan štetnog događaja. Učinjena mu je kirurška obrada rane i potom više nije provodio specijalističke preglede. Daljnje preglede i previjanja je provodio kod svog obiteljskog liječnika. Prvu kontrolu je načinio nakon 3 dana (14.11.2022.) nakon štetnog događaja. Potom je kontroliran i previjan svaki drugi dan do 26.11.2022. kad je načinjeno zadnje previjanje. Time se liječenje ozljede u ovom događaju smatra završenim 26.11.2022. Držim da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja kako opisuje tužitelj, medicinske dokumentacije i provedenog liječenja. Po provedenom liječenju osim zaostalog ožiljka ne postoje posljedice koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je imao 1 dan, srednjeg 2 dana i manjeg do 4-5 dana. Bol jakog intenziteta je trpio 1 dan, srednjeg do 2 dana, a manjeg još do 7 dana sveukupno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 h na dan zbog nemogućnosti služenja desnom dominantnom rukom. Ruku nije smio močiti te nije mogao ni osobnu higijenu obavljati dvjema šakama. Naruženja kao posljedica zadobivene ozljede u ovom događaju je blagog stupnja i zamjetno trećim osobama pri pažljivijem promatranju palca.

17. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka-kirurga tužitelj nije imao primjedbi, već je u skladu s istim postavio konačan tužbeni zahtjev u podnesku od 06.11.2024. (str. 200-201 spisa).

18. Na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka niti tuženik nije imao primjedbi.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kirurga dr. sc. Igora Stipančića kao valjanu podlogu za donošenje odluke u pogledu visine tužbenog zahtjeva, jer je u skladu s pravilima struke, u istom nema proturječnosti, te na isti stranke nisu imale primjedbi.

20. Imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova, te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (26 godina starosti) ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 300,00 eura.

21. Imajući u vidu trajanje i jačinu straha kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete, temeljem naprijed navedene odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 250,00 eura.

22. Kao posljedica zadobivene ozljede u štetnom događaju od 11.11.2022. godine, kod tužitelja je zaostalo je naruženje blagog stupnja i zamjetno trećim osobama pri pažljivijem promatranju palca. S obzirom na stupanj i uočljivost trećima naruženja kod tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u konačno zatraženom iznosu od 500,00 eura.

23. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 28 sati. Na ročištu održanom 17.01.2024. (str. 73-77 spisa), tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je u trenutku štetnog događaja bio neoženjen, da je živio sa majkom, da mu tuđa pomoć nije bila potrebna. Desna ruka mu je bila u zavoju, teže se tuširao, ali u principu je sve mogao napraviti sam, ono što nije mogao napraviti to je izbjegavao. Bez obzira što tužitelj smatra da mu tuđa pomoć nije bila potrebna, medicinski vještak dr. sc. Igor Stipančić, kirurg je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelju bila potreban tuđa pomoć u periodu od dva tjedna dva sata dnevno, pa je sud bez obzira na mišljenje tužitelja, tužitelju ipak dosudio zatraženi iznos od 104,16 eura (28 sati x 3,72 eura/1h). Visinu iznosa tuđe pomoći za jedan sat tuđe pomoći u iznosu od 3,72 € ovaj sud smatra primjerenom u skladu sa sudskom praksom.

24. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 300,00 eura; na ime pretrpljenog straha 250,00 eura; na ime duševnih bolova zbog naruženosti 500,00 eura, te na ime tuđe pomoći 104,16 eura, što zbrojeno iznosi ukupno 1.154,16 €.

25. U čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) navodi se da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj na dosuđenu glavnicu potražuje zatezne kamate od 03.04.2023., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (tuženik u očitovanju na odštetni zahtjev navodi da je odštetni zahtjev tužitelja zaprimio dana 03.04.2023. – str. 9 spisa). Navedeno je u skladu sa čl. 1103. ZOO, pa je na glavnicu dosuđena zatezna kamata koja teče od 03.04.2023. do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

27. Tužitelja je tijekom postupka zastupala odvjetnica koja je do zaključenja glavne rasprave zatražila naknadu parničnog troška (str. 205-206 spisa).

28. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu u cijelosti, tuženik mu je obvezan nadoknaditi parnični trošak.

29. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 1.154,16 eura. Tužitelju je priznat trošak: sastava odštetnog zahtjeva u visini 75 bodova; sastava tužbe u visini od 75 bodova; sastava obrazloženog podneska od 06.11.2024. u visini od 75 bodova; sastava podnesaka od 12.02.2024. i 10.01.2025. u visini 37,50 bodova za svaki; za zastupanje na ročištima od 16.11.2023., 17.01.2024, 19.03.2024., 10.03.2025., za svako po 75 bodova: za pristup na ročište za objavu presude u visini od 37,50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 637,50 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.275,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 318,75 eura. Tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja od 265,45 eura u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.859,20 €.

30. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 27 ožujka 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

31. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Maja Buhin iz Zgb

- tuženiku CROATIA osiguranje d.d.