Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-148/2021-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Mihalić, u kaznenom predmetu prot iv okrivljenika RZ, branjenog po branitelju Zoranu Vidoviću, odvjetniku iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-990/2020 od 9. prosinca 2020., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 24. ožujka 2025., u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu – NZ, okrivljenika, branitelja okrivljenika, te punomoćnice oštećene – FZ, odvjetnice iz [adresa], a izrečene i objavljene 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin FZ i HZ, rođene R, rođen **.**.1951. u [adresa], gdje i prebiva [adresa], umirovljenik, s mirovinom od 780,00 eura, razveden, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, osuđivan i to:

- presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-387/2018-32 od 17. studenog 2020., pravomoćnom 30. ožujka 2021., zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

k r i v  j e

I. što je:

u razdoblju od 20. lipnja 2018. do 13. veljače 2020., u [adresa], protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.), u obiteljskoj kuću, u kojoj živi sa bivšom suprugom DZ, imenovanu učestalo vrijeđao i omalovažavao, najčešće pod utjecajem alkohola, govoreći joj „ N mater kurva jedna stalno surfaš po mobitelu … N mater kurva iz te kuće ćeš letjeti van..To je moja kuća, jeba ti N mater odi van, ti nemaš tu što tražiti“ zbog čega je DZ izbjegavala bilo kakav kontakt s njim te se sklanjala, svjestan da na opisani način vrijeđa njezino dostojanstvo, što je kod imenovane izazvalo osjećaj straha za vlastitu sigurnost, da bi dana 13. veljače 2020., između 16,00 i 17,00 sati, u alkoholiziranom stanju započeo s psihičkim zlostavljanjem predbacujući da je zbog nje bio u zatvoru, nakon čega je uslijedio fizički napad, na način da je DZ, pristajući da je teško tjelesno ozlijedi te znajući da je ista narušenog zdravlja, zbog ozlijeđene kralježnice, s obje ruke snažno gurnuo u predjelu leđa tako da je izgubila ravnotežu i prilikom pada lijevom potkoljenicom udarila po prednjoj prečki drvene stolice, a nakon tog odbivši se od stolice, udarivši leđima po tlu, s posljedicom da je uslijed pada zadobila tjelesnu ozljedu u vidu djelomičnog poprečnog prijeloma gornjeg okrajka lijeve goljenične kosti, pri čemu je teška tjelesna ozljeda izostala pukim slučajem,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bivšeg bračnog druga izazvao strah za njezinu sigurnost te ju doveo u ponižavajući položaj, a pritom nije počinjeno teže kazneno djelo te s namjerom da drugog teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano po članku 179.a Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano po članku 118. stavku 2. u svezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona, kažnjivo po članku 179.a i članku 118. stavku 2. KZ/11 i članka 34. KZ/11 uz primjenu članka 51. KZ/11.

III. Temeljem svega navedenog prema okrivljeniku RZ se, temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, na štetu DZ, temeljem istog članka i stavka, te članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te

- za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, na štetu DZ, temeljem članka 118. stavka 2. u svezi članka 34. KZ/11, te članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 5. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

te se temeljem članka 179.a KZ/11, članka 118. stavka 2.i članka 34.KZ/11 te članka 51. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 4. i 5. KZ/11, okrivljenik RZ

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

IV. Na temelju članka 57. KZ/11, okrivljeniku se izriče

djelomična uvjetna osuda

time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne , te ukoliko će uredno izvršavati sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11.

V. Temeljem članka 69. stavka 1. -3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje

Sigurnosna mjera

obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu,

koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primjenjivati prema okrivljeniku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi, sve uz nadležni ured za probaciju.

VI. Temeljem članka 148. stavka 5. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 990/2020 od 9. prosinca 2020., protiv okrivljenika RZ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 i dr., nakon čega je činjenični opis uskladio predstavnik ODO, a potom i sud, sve činjenično i pravno pobliže opisano u dispozitivu presude.

2. Sud je u 2. i 3.redu optužnice izostavio riječi „čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (narodne novine broj 137/09, 14/10, 60/10) i„ a sve stoga što taj Zakon više nije bio na pravnoj snazi u vrijeme kritičnog događaja.

2.1. Potom sud je riječi iz 6. i 7. reda optužnice „da je kurva i niš koristi, tjerajući je iz njezinog djela kuće, kako bi kuću mogao prodati“ zamijenio riječima „ N mater kurva iz te kuće ćeš letjeti van. To je moja kuća, jeba ti N mater odi van, ti nemaš tu što tražiti“, a sve obzirom je tako dokazano u tijeku dokaznog postupka, iz iskaza oštećene kojoj je sud povjerovao, a što će biti obrazloženo u postupku. Također je sud u 8.i 9. redu izostavio riječi“ u svoju spavaću sobu ili na balkon“, obzirom je tako dokazano u tijeku dokaznog postupka. Također u 12. redu sud je izostavio riječi „upućujući joj razne psovke i pogrdne riječi te“, te je u 13. redu optužnice umjesto riječi „pritvoru“ stavio riječ „zatvoru“, obzirom je tako dokazano u tijeku dokaznog postupka. Ujedno sud je nakon riječi „stolice“ u 17. redu činjeničnog opisa stavio riječi „a nakon toga odbivši se od stolice“, obzirom da je tako proizašlo iz iskaza oštećene, a ujedno i iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje, kojoj je sud povjerovao u tijeku dokaznog postupka da je dinamika događaja mogla nastati i povreda oštećene na taj način.

2.2. Sud je u pravnom opisu kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 umjesto riječi „člana obitelji“ stavio riječi „bivšeg bračnog druga“, a sve stoga što je tako dokazano u tijeku dokaznog postupka da se radi o bivšim bračnim drugovima.

3. Okrivljenik upitan da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim, te je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da u vezi ova dva kaznena djela za koja se tereti sve činjenice koje su navedene su neistinite, istaknuvši da se on nije tako ponašao prema oštećenoj, navodeći da je u kritičnom periodu živio s oštećenom na adresi u [adresa]. Za ovo za što se on tereti, za kazneno djelo nasilja u obitelji, za to je on već osuđen i postoji pravomoćna presuda, te ne zna zašto je ponovno za taj period terećen i zašto mu se sudi. Iskaz oštećene je neistinit, a istina je da su se oni razveli i da je on nastavio s oštećenom živjeti u istoj kući, da je nastavio plaćati kredite koji su bili samo njezini, a nisu bili njegovi. Ističe da je oštećena njega prijavila za povredu koju joj je nanio i to tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju, a da on to njoj nije učinio. Ističe da je ona biciklirala nakon 13.02.2020. i da je povredu prijavila tek 10 dana nakon tog događaja prijavivši njega da joj je nanio povredu što nije točno, navodeći da je to sve izmišljotina. Smatra da ona njega prijavljuje samo da bi ostala što duže u kući jer u parnici je dobila vikendicu koja je samo njezino vlasništvo i mogla bi tamo odseliti, ali ne želi.

4.1. Na upit ističe, da tog kritičnog dana za koji se tereti da je oštećenoj nanio povredu se s njom nije svađao, niti ju je vrijeđao, niti omalovažavao te ističe da oni u jednoj sobi svaki na svojem krevetu spavaju, da ne griju ostale prostorije u kući, da zajedno gledaju tv, dogovaraju se tko će kuhati kavu i sl. Ona se njemu 13.02.2020. nije žalila na neke povrede da bi ih zadobila, niti je on išta vidio, a niti je on nju gurnuo prema nekakvoj stolici, nije došlo do fizičkog okršaja. No između njih, kako žive zajedno, a razvedeni su od 8. ili 9. mjeseca 2018., oni se znaju međusobno naguravati, i on nju i ona njega kad se malo posvađaju. 15.02.2020. on je završio u bolnici, onesvijestio se kod kuće i onda ga je hitna odvela u bolnicu te je 7 dana bio na odjelu neurologije u Općoj bolnici u Varaždinu. Kada je tamo bio, već drugog dana 16.02.2020. oštećena mu je došla u posjetu zajedno s kćeri i zetom po prezimenu OZ i donijeli su mu sve što mu je trebalo, tako da ne razumije zašto se tereti za ovo kazneno djelo.

4.2. Na upit, da se izjasni u vezi fotografije stolca koji je od strane oštećene dostavljen u sudski predmet, gdje se on točno nalazio, naveo je da u kritičnom događaju, u veljači 2020. on nije bio u dnevnom boravku. Takav stolac s drvenom prečkom u frontalnom dijelu je bio u kuhinji, 5 metara dalje od dnevnog boravka dok u dnevnom boravku je u vrijeme kritičnog događaja bila televizija, stol i stolac bez te prečke u frontalnom dijelu, bila su dva kreveta na kojima su spavali oštećena i on jer su tu imali peć na drva za grijanje, obzirom je još bila zima. Kreveti su bili naslonjeni uz zid i to su bili okomito po dužini, jedan pored drugoga s tim da su se s prednjim dijelom naslanjali na zid.

4.3. Na upit je naveo, da zapravo taj prvi krevet je bio kauč na kojem je spavala oštećena, a onda je bio razmak i on je spavao na dva madraca koja su bila složena jedan na drugi do zida.

4.4. Na upit, da opiše stolac koji se nalazio u toj prostoriji, naveo je da je visina tog stolca od tla 40-45 cm, te je on imao drvene noge i u sjednom dijelu je bio tapecirani s tim da u frontalnom dijelu stolac nije imao prečku, kako je to dostavila sliku u sudski spis oštećena. Taj stolac se od zida nalazio udaljen nekih 80 cm.

4.5. Na upit, gdje se dogodio događaj, da li u dnevnom boravku ili u kuhinji jer je oštećena rekla da se dogodio u kuhinji, naveo je da se to dogodilo u dnevnom boravku kojeg je trenutno opisivao, a nije se dogodilo u kuhinji jer su u kuhinji kuhinjski elementi, stol i te stolice s prečkom tapecirane u sjednom dijelu. U kuhinji nema kreveta.

4.6. Na upit, a obzirom da jedan stolac nema prečku u frontalnom dijelu, da se izjasni radi čega nema, naveo je da je ta prečka pukla i da ju je morao ukloniti ali puknuće te prečke nema veze s ovim događajem, to je bilo ranije i za to taj stolac nema tu prečku.

4.7. Na upit, da li se sjeća kako je došlo do puknuća te prečke, naveo je da ne zna, da je moguće da je to bilo još u transportu kad su ti stolci dovezeni u kuću kao novi.

4.8. Na upit, obzirom da je oštećena navela da se događaj dogodio popodne, a on da se dogodio ujutro, da se izjasni vezano uz to, naveo je da ostaje kod svojeg iskaza.

5. Nakon toga branitelj je predao u sudski predmet sliku unutrašnjosti kuće gdje žive oštećena i okrivljeni te se pita okrivljeni koji je to dio kuće gdje je to fotografirano, nakon čega se isti izjasnio da nema prostora kod njega da bi ovako izgledao.

6. Nakon toga sud je na suglasan prijedlog stranaka, te sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao iskaz oštećene DZ (listovi 231-243, 345- 349 spisa), te OZ (listovi 256-258 spisa), KZ (listovi 316-317 spisa), prijavu Opće bolnice Koprivnica (listovi 19-20 spisa), dopis CSS Ludbreg (list 21 spisa), medicinsku dokumentaciju za oštećenu (listovi 23, 45-52, 55-64, 66-95, 105, 110-112, 129, 131, 133-145, 172-180, 186, 195, 198-199, 203, 207, 272-289, 334-342 spisa), dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (listovi 24-26 spisa), psihijatrijsko vještačenje vještakinje Mirne Zagrajski Brkić (listovi 114-121, 256 spisa), izvadak iz z.k. odjela Ludbreg (listovi 209-213 spisa), zapisnik o ispitivanju o prisutnosti alkohola (list 254 spisa), medicinsku dokumentaciju za okrivljenika (listovi 303-305 spisa), nalaz i mišljenje sudsko-medicinske vještakinje dr. med. Andrine Kopjar (listovi 146-147, 153, 267-268, 293, 349, 379-380 spisa), dokumentaciju predanu po oštećenoj (list 351 spisa), dopis i fotografije stolice iz kuće okrivljenika i oštećene (listovi 352-356 spisa), nalaz i mišljenje vještaka radiologa dr. med. Srđana Gustinčića (listovi 371, 378 spisa), izvršio je uvid u spis broj K-387/18, te u spis broj Pp-1852/21, pročitao je imovinske podatke za okrivljenika (listovi 328-332 spisa), te podatke iz KE (list 326-327 spisa).

7. Također je odbijen dokazni prijedlog obrane da se dodatno na raspravi ispita oštećena kao svjedokinja DZ sud smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno radi donošenja pravilne i zakonite odluke.

8. Ujedno, u predmetu se nalazi Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za oštećenu DZ od 23.04.2022. (list 254 spisa), iz kojeg proizlazi da nije bila ista alkoholizirana, a koji dokument sud neće analizirati jer potječe izvan kritičnog perioda.

9. Nesporno je bilo u činjenicama, u vezi kaznenog djela iz članka 179a KZ/11 i iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. u svezi članka 34. KZ/11 da su okrivljenik i oštećena živjeli zajedno u kući, u [adresa], u razdoblju od 20. lipnja 2018. do 13. veljače 2020., te da su bili zajedno i 13. veljače 2020. na istoj adresi, a kako to proizlazi iz obrane okrivljenika, tako i iz iskaza oštećene DZ (listovi 231-243, 345-349 spisa), OZ (listovi 256-258 spisa), KZ (listovi 316-317 spisa), prijave Opće bolnice Koprivnica (listovi 19-20 spisa), dopisa CSS Ludbreg (list 21 spisa), medicinske dokumentacije za oštećenu (listovi 23, 45 - 52, 55-64, 66-95, 105, 110-112, 129, 131, 133-145, 172-180, 186, 195, 198-199, 203, 207, 272-289, 334-342 spisa), dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (listovi 24-26 spisa), psihijatrijskog vještačenja vještakinje Mirne Zagrajski Brkić (listovi 114- 121, 256 spisa), izvatka iz z.k. odjela Ludbreg (listovi 209-213 spisa), zapisnika o ispitivanju o prisutnosti alkohola (list 254 spisa), medicinske dokumentaciju za okrivljenika (listovi 303-305 spisa), nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje dr. med. Andrine Kopjar (listovi 146-147, 153, 267-268, 293, 349, 379-380 spisa), dokumentacije predane po oštećenoj (list 351 spisa), dopisa i fotografije stolice iz kuće okrivljenika i oštećene (listovi 352-356 spisa), nalaza i mišljenja vještaka radiologa dr. med. Srđana Gustinčića (listovi 371, 378 spisa).

10. Sporno je bilo u činjenicama u vezi kaznenog djela iz članka 179 .a KZ/11, da li je oštećenu DZ okrivljenik često vrijeđao i omalovažavao pod utjecajem alkohola riječima " N mater kurva, stalno surfaš po mobitelu… N mater kurva iz te kuće ćeš letjeti van", da li je nasilno ulazio u njezin dio kuće, da li je oštećena izbjegavala kontakte s njim i sklanjala se od njega radi takovog njegovog ponašanja, te da li je ispunio i subjektivni element tog kaznenog djela.

11. Ujedno je bilo sporno u činjenicama u vezi kaznenog djela iz članka 118. stavka 2 u svezi stavka 1. te u svezi članka 34. KZ/11:

- da li je dana 13. veljače 2020., između 16,00 i 17,00 sati, u alkoholiziranom stanju započeo sa psihičkim zlostavljanjem oštećene, tj. da li joj je predbacivao da je zbog nje bio u zatvoru,

- da li ju je nakon toga fizički napao na način da je DZ, s obje ruke snažno gurnuo u predjelu leđa tako da je izgubila ravnotežu i prilikom pada lijevom potkoljenicom udarila po prednjoj prečki drvene stolice, a nakon tog odbivši se od stolice, udarivši leđima po tlu, s posljedicom da je uslijed pada zadobila tjelesnu ozljedu u vidu djelomičnog poprečnog prijeloma gornjeg okrajka lijeve goljenične kosti, pri čemu je teška tjelesna ozljeda izostala pukim slučajem,

- da li je takvim svojim ponašanjem pristao da teško tjelesno ozlijedi oštećenu, znajući da je ista narušenog zdravlja, zbog ozlijeđene kralježnice.

12. Nakon tako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

13. U vezi kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 i spornih činjenica (da li je oštećenu DZ okrivljenik često vrijeđao i omalovažavao pod utjecajem alkohola riječima " N mater kurva, stalno surfaš po mobitelu… N mater kurva iz te kuće ćeš letjeti van", da li je nasilno ulazio u njezin dio kuće, da li je oštećena izbjegavala kontakte s njim i sklanjala se od njega) okrivljenik je navodio kao u prezentiranoj obranu, u bitnome poričući da bi se tako ponašao u kritično vrijeme prema oštećenoj, navodeći zapravo da je za nasilje u obitelji spram oštećene on već pravomoćno osuđen za period za koji se sada tereti u optužnici, ne navodeći da bi se alkoholizirao.

13.1. Ispitani svjedoci OZ i KZ su u svojim iskazima navodili, poglavito OZ, da se okrivljenik i oštećena cijeli život međusobno svađaju, potom navodeći da su znali posjećivati okrivljenog i oštećenu u njihovoj kući povremeno (obzirom da se radi o kćeri i zetu okrivljenika i oštećene), pri čemu je svjedokinja OZ navela da ona ne zna zašto su se njih dvoje rastali, ali istaknuvši da je oštećena uvijek okrivljeniku prigovarala za sve što je napravio, a posebno da se alkoholizira. Nakon razvoda nisu strogo u kući bili podijeljeni već zajednički dijele prostorije u kući te se povremeno svađaju, a povremeno su si dobri, istaknuvši da je ona iselila iz kuće 1996. kad se udala. Policija je bila kod njih dosta često, te je okrivljenik bio i u istražnom zatvoru oko tri tjedna.

13.2. Sam svjedok KZ je naveo da o njihovom međusobnom odnosu u kritičnom periodu on ništa ne zna. Kada ih je posjećivao nije primijetio da bi bili u jako lošim odnosima, znali su se posvađati, ali mu oštećena nije nikad rekla da bi joj okrivljenik nešto ružno govorio, samo mu je isticala da boravi puno vremena u vinogradu.

14. Međutim, sama oštećena je detaljno objasnila što se događalo u kritičnom periodu između nje i okrivljenika. Isticala je da je njoj u tom periodu od 20.06.2018. do 13.02.2020. okrivljenik govorio razne uvrede koje je nabrojila u iskazu od **.**.2022. - " N mater kurva, kurva jedna, stalno surfaš po mobitelu… N mater kurva iz te kuće ćeš letjeti van…to je moja kuća, jeba ti bog mater, odi van, ti nemaš tu što tražiti", te je znao ulaziti u njezine prostorije, jer se radilo o kući s dva ulaza, u prvom dijelu je kuhinja i wc a u drugom je dnevni boravak i kupaona, gdje je znao boraviti okrivljenik. Svaki je bio u svojem dijelu te su tu staklena vrata koja su dijelila ta dva prostora gdje je ona očito imala i svoj krevet (jer je navela da nakon što ju je okrivljenik u dinamici događaja odgurnuo, a ona ostala ležati na tlu, da je zatvorio klizna vrata između njihovih prostorija, da je ona ostala ležati na podu, a onda da je nakon nekog vremena došla do kreveta , popila tablete i zaspala) i kada bi ju na ranije opisani način u tom periodu tako omalovažavao i vrijeđao, ona bi se onda znala maknuti i otići u neki udaljeni dio kuće, odnosno otići kod susjede kako bi se sklonila od okrivljenog.

15. Nakon ovako prezentiranih dokaza sud je smatrao utvrđenim da se okrivljenik na opisani način u ovoj optužnici, kako je to prezentirala oštećena u svojem iskazu, ponašao u kritičnom periodu prema njoj, da joj je izgovarao navedene uvrede (sud smatrajući da ih oštećena u takvom obliku i sadržaju ne bi izmislila, već da je samo kod suda navela ono što je bilo jer je jedina u tom periodu živjela s okrivljenim na navedenoj adresi) te da za taj period okrivljenik nije presuđen za nasilje u obitelji spram oštećene, obzirom da iz presude broj K-387/18-32 od 17.11.2020 proizlazi da je okrivljenik bio pravomoćno presuđen ranije za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 na štetu oštećene (koja presuda je postala pravomoćna dana 30.03.2021.) za period od ožujka do 19. lipnja 2018., dakle, proizlazi da nije period iz optužnice obuhvaćen ranijom presudom, obzirom da period iz ove optužnice obuhvaća datume od 20. lipnja 2018. do 13. veljače 2020., pa stoga proizlazi da navodi okrivljenika nisu točni u vezi presuđenja od strane suda za isto kazneno djelo, u kritičnom periodu iz ove optužnice, već proizlazi da se radi o novom kaznenom djelu koje je predmet ove optužnice.

15.1. Isto tako proizlazi da kćer i zet okrivljenika i oštećene s njima ne žive u kući, da dolaze samo povremeno posjetiti ih, te da ne znaju što se svaki dan kod njih događa u kući, ali je činjenica da je kćer istih navela da se oni cijeli život međusobno svađaju, da je ona radi njihovog takvog odnosa često odlazila od kuće, da je oštećena stalno prigovarala okrivljeniku da se alkoholizira, navodeći da je kod njih učestalo dolazila policija jer njihov odnos nije bio dobar, pa proizlazi (prema iskazivanju kćeri koja je s okrivljenikom i oštećenom živjela prije udaje), da su okrivljenik i oštećena uvijek imali turbulentan odnos bez puno harmonije, te da stoga oštećena ne izmišlja da je to bio takav odnos ranije, a i u vrijeme kritičnog događaja. Također i svjedok KZ, suprug OZ je isticao da on nije u kontaktima s okrivljenim i oštećenom primijetio da bi oni bili u lošim odnosima dolazeći u posjete istima, ali ističući da su se znali međusobno posvađati, a čime je potvrdio iskaz OZ, kćeri oštećene i okrivljenika, a ujedno i iskaz oštećene.

15.2. S druge strane okrivljenik je iskazivao da je oštećena dobila u parnici (očito nakon razvoda braka) vikendicu u samovlasništvo u koju se može odseliti, ali da to ne želi učiniti, radi čega sud zaključuje da se okrivljenik dovodio u kritičnom periodu u alkoholizirano stanje (obzirom da su i kćer i zet govorili da zna popiti nekoliko gemišta jer ima vinograd i da ne smatraju da bi radi toga okrivljenik bio alkoholičar, osim što je oštećena tvrdila da znade popiti, a to je utvrdila i psihijatrijska vještakinja u svojem nalazu i mišljenju) i da u takvom stanju doista govori oštećenoj (obzirom da su se razveli i očito dijelili imovinu), uvrede " N mater kurva jedna stalno surfaš po mobitelu… N mater kurva iz te kuće ćeš letjeti van…To je moja kuća, jeba ti N mater odi van, ti nemaš tu što tražiti“, a radi čega se oštećena sklanjala od njega u druge dijelove kuće ili odlazila van kuće, smatrajući da ovakva psihička zlostavljanja iste oštećena ne bi izmislila, obzirom da je točno citirala riječi koje joj je okrivljenik u tom periodu učestalo izgovarao, tjerajući je van iz kuće te je to sudu bilo uvjerljivo, smatrajući sud da nije imala razloga za izmišljanje takvih riječi jer je u svojim godinama, nakon razvoda od okrivljenika htjela samo mirno živjeti, smatrajući da okrivljenik nije priznao takvo svoje ponašanje u kritičnom periodu u obrani jer je htio izbjeći svoju kaznenu odgovornost za to kazneno djelo, radi čega je sve navode oštećene pobijao.

16. Dakle, obzirom da je sud povjeravao oštećenoj i suglasnoj materijalnoj dokumentaciji u spisu, te djelomičnom iskazivanju svjedoka KZ i OZ, obzirom da se okrivljenik i ranije tako već ponašao prema oštećenoj, radi čega je bio i u istražnom zatvoru, sud smatrajući da svoj ustaljeni obrazac ponašanja prema oštećenoj nije promijenio (a što proizlazi iz dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave po oštećenoj, list 24-26 spisa, presude ovog suda br. K-387/18 od 17.11.2020., te Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-26/2021, te iz presude ovog suda broj Pp-1852/21) sud je smatrao da je okrivljenik ispunio sve objektivne elemente i subjektivni element kaznenog djela za koji se teretio.

16.1. Dakle, okrivljenik je, po zaključku suda, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema kojem proizlazi da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda; odnosno tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci; odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost) i to u alkoholiziranom stanju kada je oštećenu omalovažavao i vrijeđao, blisku osobu – bivšeg bračnog druga, kod koje je izazvao strah za njezinu sigurnost te ju je na taj način doveo u ponižavajući položaj, pri čemu nije počinjeno neko teže kazneno djelo te je u takvim stanjima bio bitno smanjeno ubrojiv (kako je to utvrdila psihijatrijska vještakinja), a što će biti obrazloženo u kasnijem dijelu presude, dakle kazneno odgovoran.

17. Što se tiče točke 2) presude, da li je okrivljenik 13.02.2020. spram oštećene počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, proizlazi također da je okrivljenik negirao počinjenje tog kaznenog djela, navodeći da ga nije počinio, da je oštećena tek 10 dana iza 13.02.2020. prijavila njega za povredu koju je zadobila, a što je čista izmišljotina, navodeći da je ona vozila bicikl nakon 13.02.2020., očito htijući reći da nije bila povrijeđena ukoliko je mogla voziti bicikl. Naveo je da se kritičnog dana s oštećenom nije svađao, niti ju je omalovažavao, a niti joj je nanio povredu, istaknuvši da oni zajedno gledaju televiziju, dogovaraju se tko će kuhati kavu i sl., pri čemu je iskaz oštećene izmišljotina.

17.1. Svjedoci OZ i KZ vezano uz sporne činjenice iz točke 2) presude ističu u svojim iskazima da je sam okrivljenik završio u bolnici 15.02.2020., da je oštećena njemu išla u posjetu u bolnicu jer su mu nosili stvari koje su mu trebale, da se tom prigodom nije žalila ni na kakve povrede, niti su oni nešto primijetili da nju boli (a što je oštećena osporavala, navodeći da okrivljenika nije posjetila u bolnici, pojasnivši da je jedino na inzistiranje obje kćeri i inzistiranje okrivljenog išla po njega u bolnicu kada je bio otpušten, s osobnim vozilom i to 21.02.2020.), pri čemu su ti navodi da je okrivljenik bio u bolnici od 15.02. pa do 21.02.2020. točni jer to proizlazi iz medicinske dokumentacije za okrivljenika (listovi 303-305 spisa), te iz obrane okrivljenika, pri čemu sud nije povjerovao OZ i UZ da je oštećena išla u posjetu okrivljeniku u bolnicu, smatrajući sud da je imala dobar razlog da ne ide.

17.2. Međutim, što se zapravo dogodilo 13.02.2020. između okrivljenog i oštećene u [adresa], gdje žive u istoj kući, u svom drugom iskazu na raspravi vrlo detaljno je opisala oštećena navodeći da se u svom drugom iskazivanju pred sudom jako dobro prisjetila događaja kod kojeg ostaje, a da je kod prvog iskazivana na raspravi pobrkala dinamiku jer je bila u šoku i pod velikim stresom, što je sud prihvatio logičnim, a sve stoga što se njezin iskaz podudarao s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka i radiološkim vještačenjem.

17.3. U tom drugom iskazivanju je oštećena navela da je tog dana okrivljenik u kući naglo otvorio klizna vrata, koja dijele kuhinju u kojoj se ona nalazila i dnevni boravak, oko 16,00 ili 17,00 sati, kada je bio alkoholiziran te je ušao u dio gdje se ona nalazila. Tada joj je počeo govoriti " N mater kurva, ti si mene strpala u zatvor", i kada joj je to govorio išao je prema njoj, tako da su jedan drugome stajali sučelice. Nakon toga ju je primio za prsa i naglo ju okrenuo tako da je ona ostala u položaju da su njezina leđa bila ispred njega a onda ju je silno odgrnuo s obje ruke u predjelu leđa, tako da je počela padati prema naprijed, prema mjestu gdje je bio stolac koji je bio drven i u donjem dijelu ispod sjedne površine je imao prečku. Dakle, ona je počela padati prema toj stolici, trbuhom je padala prema dolje te potkoljenicom noge udarila u tu drvenu prečku ispod stolca a onda se odbila od tog stolca te je zbog kontakta njezine goljenične kosti i stolca – prečke, ispod sjedne površine se od istog odbila i pala na leđa gdje je ostala ležati.

17.4. Okrivljenik nakon toga ju više nije dirao već je samo zatvorio vrata. Naime, pojasnila je da je ona pala na leđa, na operiranu kralježnicu koju je operirala – 27.6.2019. Ona nije mogla nikud u prvom trenutku te je zamolila okrivljenika da pozove hitnu pomoć, međutim, nije htio te joj je rekao „Tko ti jebe mater kurvo, crkni, ne zanimaš me!", nakon čega je ona jedno vrijeme ležala na leđima, a onda se dovukla do kreveta, popila je tablete za spavati – Sanval i zaspala je, pri čemu proizlazi da u tom predjelu kuhinje oštećena ima i svoj krevet. Drugi dan ju je boljelo koljeno i kralježnica te nije osobno zvala hitnu, što joj je bila greška. Mislila je da će joj povreda proći ako bude ležala i mazala bolno mjesto s mastima. Stavila si je ortozu na koljeno, ali bol nije prestajala. Imala je jake bolove u potkoljenici, i u cijeloj nozi. Radi toga je morala potražiti liječničku pomoć, te ju je zatražila 26.2.2020., nazvavši svojeg liječnika dr. med. ĆZ, po kojemu je bila upućena u Opću bolnicu u Koprivnicu, te je u bolnici u Koprivnici bila do 29.2.2020., nakon čega je njezin liječnik događaj prijavio policiji kada mu je ispričala kako je ozljedu zadobila, a sve stoga što ona ne laže jer nema što lagati, obzirom da situacija s okrivljenim traje već dugo vremena, a koji navodi oštećene se pokazuju točnim obzirom na materijalnu dokumentaciju – prijavu Opće bolnice Koprivnica od 26.02.2020. za oštećenu (listovi 19-20 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb policiji od 09.03.2020. (list 21 spisa), dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 30.04.2020. od strane oštećene (listovi 24-26 spisa).

17.5. Ponovno je pojasnila, što se tiče njezine kćeri OZ i zeta KZ, koji su naveli da o tom događaju od 13.2.2020. ne znaju ništa, kako to tumači, navela je da ona njima osobno o tom događaju nije govorila ništa (očito misleći da se u trenutku kada se isti dogodio) jer njih nije zanimalo ništa što se događalo između nje i okrivljenika. Ona je išla po okrivljenika u bolnicu na inzistiranje kćeri i okrivljenika osobno jer ju je zvao okrivljenik 3-4 puta radi toga, pa je onda ona na to pristala da riješi taj problem, ali je išla s ortozom i zavojima koje je sama stavila na koljeno i ispod koljena da bi lakše hodala. Ona nije tražila od svojih kćeri da ju medicinski zbrinu jer niti jedna nema vremena za nju, pa je radi toga povrijeđenu nogu stavljala u povišeni položaj, koristila je štake za hodanje, uzimala je tablete protiv bolova, mazala je nogu s kremama i mislila je da će joj to pomoći, da će ta povreda na taj način proći, navodeći i da ju je bilo sram da nekome govori o tome.

17.6. Kada su bolovi postali nepodnošljivi i kada ta povreda nije njoj prolazila zamolila je MZ da ju odvede kod liječnika koji ju je uputio u bolnicu u Koprivnicu i onda je istima ispričala kako je zadobila povredu te ju je kćer OZ iz bolnice dovezla kući kojoj je onda rekla kako je zadobila povredu, navodeći da ona ne govori istinu ako govori da joj o tome nije rekla. Pojasnila je, da je OZ htjela sina dovesti k njima živjeti, smatrajući da na to ne bi pristao okrivljeni da je drugačije iskazivala.

17.7. Upitana o prečki na predmetnoj stolici na kojoj je zadobila povredu, čija je fotografija dostavljena u spis po punomoćnici oštećene (listovi 352-356 spisa), navela je da se ista nalazila ispod same sjedne površine frontalno i nije bila s bočne strane, navodeći da takve stolice imaju u kući i da kod tog kontakta njezine lijeve noge s tom prečkom ista nije pukla, navodeći da jednu takvu stolicu bez prečke imaju u kući, ujedno pojasnivši da kod kontakta goljenične kosti - tibije i prečke je osjetila jaku bol.

17.8. Još jednom je istaknula da je kod ranijeg ispitivanja o dinamici događaja 16.03.2022. pobrkala na koji način se ona točno odvijala te da nije točno tada iskazivala da se kod ovog drugog ispitivanja 10.01.2024. dobro prisjetila te dinamike, da je ona izgledala točno tako kako ju je opisala u kasnijem svjedočenju i kod nje ostaje (pri čemu je u vezi dinamike događaja kod davanja iskaza imala i bilješke, list 351 spisa).

18. Da bi sud utvrdio da li je doista oštećena vjerodostojno iskazivala (poglavito što o povredi oštećene svjedoci OZ i KZ nisu navodno ništa znali, kada se dogodila, kako je ranije prezentirano, dok je nanošenje povrede okrivljenik oštećenoj negirao, a ujedno se oštećena kasnije javila liječniku, a ne odmah nakon nastale povrede) sud je u tijeku dokaznog postupka proveo sudsko-medicinsko vještačenje po dr. med. Andrini Kopjar a ujedno i radiološko vještačenje po dr. med. Srđanu Gustinčiću, kako bi utvrdio kvalifikaciju povrede kod oštećene i vrijeme nastanka njezine ozljede, a koji vještaci su u svojim nalazima i mišljenjima koristili sveukupnu medicinsku dokumentaciju za oštećenu u ovom predmetu (listovi 23, 45- 52, 55-64, 66-95, 105, 110-112, 129, 131, 133-145, 172-180, 186, 195, 198-199, 203, 207, 272-289, 334-342 spisa).

18.1. Iz pismenog radiološkog vještačenja je proizašlo da na RTG snimkama koje su snimljene 26.02.2020. se vidi lineralna transparencija u projekciji proksimalnog okrajka dijafize lijeve tibije. Konture neoštre, pukotina dijelom zamućena. Na kasnijim snimkama vidi se koštana sanacija loma. RTG nalaz odgovara djelomičnoj frakturi proksimalnog okrajka dijafize lijeve tibije starijeg datuma. U okvirima radiološke struke može se uspostaviti uzročno-posljedična veza između loma i ozljede od 13.02.2020.

18.2. Radiološki vještak je na raspravi naveo da ostaje u cijelosti kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja u pismenom obliku.

18.3. Na upit da li je moguće na temelju RTG snimaka koje je pregledao utvrditi točno vrijeme – datum nastanka ozljede, naveo je kako to nije moguće. Pojasnio je da kod koštane traume, a na temelju RTG nalaza na snimkama, u pravilu nije moguće utvrditi točan datum i vrijeme ozljeđivanja. Moguće je utvrditi, da se radi o ozljedi starijeg datuma i da mogući vremenski okvir ozljede može odgovarati datumu kad je do ozljede navodno došlo (13.02.2020.). Nadalje je naveo da je u svojem pismenom nalazu i mišljenju pogrešno naveo da je do navodne ozljede došlo 2024. godine, a ne 2020. Na RTG snimci od 26.02.2020. vidi se djelomični lom proksimalnog okrajka dijafize lijeve tibije, koji po svojim radiološkim karakteristikama odgovara lomu starijeg datuma. Pojasnio je da se radilo o poprečnom djelomičnom lomu proskimalnog okrajka dijafize tibije, a imajući u vidu osovinu kosti, a kojem nalazu i mišljenju radiološkog vještaka je sud povjerovao jer je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine.

19. Sama sudsko-medicinska vještakinja dr. med. Andrina Kopjar (koja je u svojem nalazu i mišljenju koristila medicinsku dokumentaciju oštećene te nalaz i mišljenje radiološkog vještaka) je navela na raspravi od 10.1.2024. i 25. listopada 2024. da ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja od 02.12.2020., kao i nadopune nalaza od 04.12.2020. Navela je da obzirom da u medicinskoj dokumentaciji ne postoji detaljniji opis napuknuća, tj. prijeloma goljenične kosti, sugerirala je sudu da je potrebno predmet dostaviti vještaku radiologu , kako bi isti napravio uvid u RTG snimku iz koje bi se moglo jasnije utvrditi o kakvom se tipu prijeloma radi, te eventualno onda govoriti pobliže o mehanizmu nastanka navedene ozljede i kada je povreda nastala. Uopćeno govoreći je navela, da prijelom goljenične kosti može nastati direktnim udarcem ili indirektno prilikom pada s visine, također tom prilikom može nastati oprečni, kosi, spiralni tip prijeloma, a što se iz ove dokumentacije ne može iščitati.

19.1. Nakon što je bila upoznata s iskazom oštećene vezano za njezin iskaz o mehanizmu nastanka ozljede, kojeg je oštećena dala drugi put kod suda (u kojem je navela da je okrivljenik išao prema njoj sučelice naglo, nakon čega ju je primio za prsa, naglo okrenuo je tako da je ona zbog tog kretanja ostala u položaju da su njena leđa bila ispred njega, silno ju je odgurnuo objema rukama u predjelu leđa, tako da je počela padati prema mjestu gdje je bio stolac koji je bio drven i u donjem dijelu imao prečku, nakon čega je počela padati prema naprijed svojim tijelom i tom prilikom je udarila potkoljenicom u prečku drvenog stolca, odbila se od stolca te je završila na leđima), navela je da uzimajući u obzir navedeni iskaz kao i nalaz koji je dao vještak radiolog, iz kojeg se vidi da je oštećena zadobila djelomični prijelom gornjeg okrajka lijeve goljenične kosti starijeg datuma, pri čemu se radilo o poprečnom prijelomu, navela je da je oštećena mogla navedeni prijelom zadobiti na način kako je i opisala, tj. da je prilikom pada udarila o prepreku a što je u ovom slučaju bio drveni stolac. Navedeni prijelom predstavlja tjelesnu ozljedu i nastao je udarcem srednjeg intenziteta potkoljenice po tupotvrdom predmetu, prepreci, tj. u ovom slučaju to može biti i drveni stolac s lista 353-356 spisa koji u donjem dijelu s prednje strane ima drvenu prečku. Navedeni prijelom nalazio se u području gornjeg dijela lijeve goljenične kosti oštećene.

20. Dakle, sud je utvrdio da je oštećena zadobila povredu iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje, te radiološkog vještaka na način kako je to isticala u svojem iskazu, a sve stoga što se njezin iskaz u potpunosti uklopio u podatke njezine medicinske dokumentacije, u drugu ranije citiranu materijalnu dokumentaciju u spisu, pa i u fotografiju stolice iz kuće okrivljenika i oštećene dostavljenu od strane oštećene, u koju se udarila, poglavito u prečku ispod sjedne površine kada je nastala povreda.

20.1. Iz tih razloga sud nije zaključio da bi oštećena tu povredu zadobila u nekom drugom događaju, niti prije 13.02.2020., a niti kasnije, već da je oštećena zbog srama što se okrivljenik tako ponašao prema njoj mislila preboljeti tu povredu kod kuće, konzumirajući tablete, tretirajući nogu raznim mastima, krećući se pomoću štaka, ali kada joj bol nije prestajala već se povećavala, onda je odlučila potražiti liječniku pomoć, a što proizlazi logičnim u takvoj situaciji. Također je proizašlo da je liječnicima morala ispričati na koji način je zadobila povredu dok su isti bili u obvezi prijaviti okrivljenika radi nanošenje takve povrede oštećenoj, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije nadležnog obiteljskog liječnika oštećene (ranije imenovanog) i Opće bolnice Koprivnica, te proizlazi su sudsko – medicinska vještakinja i radiološki vještak u svojim nalazima i mišljenjima s dopunama naveli da je povreda kod oštećene mogla nastati kritičnog datuma – 13.02.2020., kako je navodila oštećena.

21. Naime, oštećena je očito imala kontinuirano probleme s okrivljenikom i njegovom konzumacijom alkohola, te njegovim ponašanjima u takvom stanju jer je već okrivljenik i ranije bio prijavljen od strane oštećene radi nasilja u obitelji, bio je i kažnjen radi toga, a i radi nanošenja tjelesne ozljede oštećenoj, ali ponašanje nije promijenio već je u tijeku dinamike događaja 13.02.2020. istoj rekao " N mater kurva ti si mene strpala u zatvor" i onda se s njom počeo fizički razračunavati jer joj je zamjerio ranije prijavljivanje policiji, što je također logično da je okrivljenik predbacivao oštećenoj njezino ranije prijavljivanje njega zbog protupropisnog ponašanja i da je dinamiku događaja započeo 13.2.2020., radi toga u alkoholiziranom stanju.

22. Radi toga sud obrani okrivljenika nije povjerovao kao niti svjedocima OZ i UZ (da o toj dinamici događaja nisu ništa znali jer je oštećena rekla OZ što se dogodilo kada je po nju došla u Opću bolnicu u Koprivnici, te je to OZ zasigurno i rekla suprugu, a obzirom je morala ići po majku u bolnicu) jer je smatrao da su oni znali što se događalo između okrivljenika i oštećene jer je sama oštećena iskazivala da je o svemu ispričala kćeri OZ, ali proizlazi da o tome nisu htjeli svjedočiti ističući isti u svojim iskazima da kod oštećene nisu ništa primijetili jer su očito zajedno, s okrivljenikom koji se na taj način branio, išli na otklanjanje njegove kaznene odgovornosti, dok iz izvatka iz z.k. odjela Ludbreg (listovi 209-213 spisa) proizlazi da sva imovina je u vlasništvu okrivljenika te da očito još teče postupak bračne stečevine između okrivljenika i oštećene nakon njihovog razvoda braka, a radi čega još uvijek zajednički žive na istoj adresi.

23. Međutim, sud je smatrao da je okrivljenik ispunio sve elemente kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 te u svezi člana 34. KZ/11 kako objektivne tako i subjektivni element te ga je oglasio krivim i kaznio temeljem zakona.

23.1. Naime, sud je zaključio da je okrivljeni pristao takvim svojim ponašanjem u vezi kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 te u svezi člana 34. KZ/11 nanijeti povredu oštećenoj (pa i tešku tjelesnu povredu) znajući dobro da oštećena ima bolesnu kralježnicu, da je bila i operirana, te da zbog njegovog odgurnuća i pada kod nje može nastupiti tjelesna ozljeda, ali i teška tjelesna ozljeda, pri čemu je oštećena navodila da se radilo o snažnom odgurnuću prema naprijed i udarcu njene noge o prečku, pri čemu je sama sudsko-medicinska vještakinja navela da je u takvoj dinamici događaja mogla nastati teška tjelesna povreda u vidu prijeloma goljenične kosti s pomakom ili bez njega ili napuknuće goljenične kosti koje zahvaća i zglob koljena (list 153 spisa), pa je sud smatrao da je ista samo slučajno izostala u takvoj opisanoj dinamici događaja, pri čemu joj nakon te dinamike događaja nije okrivljenik htio niti zvati hitnu pomoć, niti sam osobno pomoći, već je istoj rekao da ga za nju nije briga, dakle nije mario za povredu kod oštećene kakva god ista bila – laka ili teška.

24. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika u kritično vrijeme za oba kaznena djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. med. Mirne Zagrajski Brkić (koja je svoj nalaz i mišljenje temeljila na sveukupnoj materijalnoj dokumentaciji u spisu za okrivljenika, a ujedno i na pregledu samog okrivljenog u tijeku postupka, a kojem nalazu i mišljenju je sud povjerovao smatrajući da je isti dan sukladno pravilima znanosti i vještine) je proizašlo da su kod okrivljenika zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze organskog psihičkog poremećaja, poremećaja ličnosti i štetne uporabe alkohola. Dala je ocjenu da je u inkriminiranom periodu (dakle za oba kaznena djela koja mu se stavljaju na teret) kod ispitanika bila smanjena sposobnost shvaćanja vlastitog postupanja, a osobito vladanja svojom voljom u težem stupnju, dosežući razinu bitno smanjene ubrojivosti, a s obzirom na opisano psihičko stanje, izrekla je preporuku mjere psihijatrijskog ambulantnog liječenja od minimalno godinu dana.

25. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

25.1. Dakle, sud je cijenio da je okrivljenik slabijeg imovnog stanja, da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, da on i oštećena žive u zajedničkoj kući nakon razvoda, radi loših imovinskih prilika iako su razvedeni radi međusobnog neslaganja, da je od vremena kritičnog događaj do danas prošlo više godina , da je okrivljenik u dobi od 74 godine, kao posebno olakotne okolnosti na temelju kojih je sud išao na ublažavanje kazne okrivljeniku, dok je na strani okrivljenika našao kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost.

25.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, na štetu DZ, temeljem istog članka i stavka, te članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. te u svezi članka 34. KZ/11, na štetu DZ, temeljem članka 118. stavka 2. u svezi članka 34. KZ/11, te članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 5. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te ga je temeljem članka 179.a KZ/11, članka 118. stavka 2 u svezi članka 34. KZ/1 i članka 51. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 2. u svezi članka 49. stavka 1. točka 4. i 5. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, te mu je na temelju članka 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne, smatrajući sud da je izrečena djelomična uvjetna osuda primjerena težini i posljedici počinjenih kaznenih djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će primijenjena djelomična uvjetna osuda utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

26. Temeljem članka 69. stavka 1. -3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primjenjivati prema okrivljeniku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi, a sve stoga što je psihijatrijska vještakinja navela da kod okr. postoje dijagnoze organskog psihičkog poremećaja, poremećaja ličnosti i štetne uporabe alkohola. Dala je ocjenu da je u inkriminiranom periodu kod ispitanika bila smanjena sposobnost shvaćanja vlastitog postupanja, a osobito vladanja svojom voljom u težem stupnju, dosežući razinu bitno smanjene ubrojivosti, a s obzirom na opisano psihičko stanje, te bojazan da bi u takvom stanju mogao ponoviti kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, dala preporuku da se okrivljeniku izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, a koji prijedlog je sud prihvatio jer je ista dala svoj nalaz i mišljenje sukladno pravilima znanosti i vještine, a koje liječenje na slobodi će se provoditi uz nadležni ured za probaciju.

27. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP-a (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-6. ZKP/08, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti, smatrajući da zbog svojih imovinskih prilika bi mogla biti, zbog plaćanja troškova kaznenog postupka, njegova egzistencija.

U Varaždinu, 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem u tri primjerka ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-990/2020

2. Okr. RZ, [adresa]

3. Branitelj okr. – Zoran Vidović, odvjetnik iz Varaždina

4. Punomoćnica ošt. – FZ, odvjetnica iz [adresa]

5. Probacijski ured Varaždin – nakon pravomoćnosti