Zakon.hr

Poslovni broj: UsI-2526/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, kojeg zastupa opunomoćenica ĐR, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1. Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, OIB: 88116062296, 2. FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. AR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovi pod 2-4 zastupani po opunomoćeniku Rikardu Pavloviću, odvjetniku u Splitu , nakon glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025. godine, objavljene dana 27. ožujka 2025. godine

presudio je

I. Odbija tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/21-01/21-01/123, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 27. srpnja 2023., kao i za poništenjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-04/97-01/00067, URBROJ: 2181/1-13/565-21-60 od 24. veljače 2021.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranim osobama pod 2-4 nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se za više zatraženo zahtjev zainteresiranih osoba odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/00067, URBROJ: 2181/1- 13/565-21-60 od 24. veljače 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zainteresiranim osobama pod 2-4, svakom za po 1/3 dijela, daje se u vlasništvo 642/19162 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 21428, K. O. [katastarska općina] (točka 1. rješenja). Točkom 2. izreke kao obveznik vraćanja zemljišta određen je Grad Split.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi navodi kako idealni dijelovi današnje čest. zem. [katastarska čestica], predstavljaju dio površine nekadašnje oduzete čest.z em. 287, K. O. [katastarska općina], ne mogu biti predmet naturalne restitucije. Navodi kako je točkom I. dispozitiva pravomoćnog rješenja SO Split, Komisije za imovinsko-pravne poslove, broj: 07/UP-I- 191/2-1978, od 24. siječnja 1978.g., navedeno da je dana 8. kolovoza 1968.g., odnosno danom stupanja na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera, zemljište označeno kao č.z. 287, u površini od 730 m2, K. O. [katastarska općina], uknjiženog i stvarnog prava korištenja ĐRA postalo društveno vlasništvo, te je točkom II. tog rješenja određeno da se opisano zemljište dodjeljuje Općini Split, na trajno korištenje, radi formiranja novih građevinskih parcela za izgradnju objekata kolektivne stambene izgradnje, uređenja terena oko tih objekata i izgradnje obodnih saobraćajnica nove stambene jedinice S- 4, na predjelu Mertojak u Splitu. Točkom III. dispozitiva rješenja je utvrđeno da se od zemljišta opisanog u točki I. toga rješenja, temeljem parcelacijskog elaborata broj:

265/65-77, od 24. veljače 1977.g., i Provedbenog urbanističkog plana stambene jedinice Mertojak, formira nova građevinska parcela označena kao čest. zem. [katastarska čestica], a koja predstavlja zemljište za uređenje okoliša. Iz obrazloženja rješenja, od 24. siječnja 1978.g., proizlazi da je Poduzeće za izgradnju Splita, prijedlogom broj: 04-1- 96/77, od 13. srpnja 1977.g., u ime Općine Split, predložilo da se od ranijih vlasnika, odnosno korisnika deposedira predmetno zemljište i isto dodijeli Općini Split, radi realizacije provedbenog plana, te da su uz zahtjev priložene sve potrebne isprave kojima su utvrđene činjenice relevantne za donošenje toga rješenja. Tužitelj je spisima predmeta, uz podnesak od 25. siječnja 2017.g., priložio naprijed navedeni prijedlog za deposesiju zemljišta radi izgradnje stambene jedinice Mertojak, utemeljenog na prednje citiranom parcelacijskom elaboratu i provedbenom urbanističkom planu, a iz kojeg prijedloga nesporno proizlazi da je potrebno deposedirati nekretninu upisanu u ZU 12477, označena kao čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 730 m2, uknjižena kao vlasništvo ĐRA, [adresa] (str. 4.; točka 18. prijedloga). Također, iz istog prijedloga proizlazi da zemljište za uređenje okoliša (interne saobraćajnice, parkirališta, igrališta i zelene površine) predstavlja novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica], u ukupnoj površini od 208.096 m2, na način da je formirana, između ostalih, i od čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 730 m2. Pretežita površina nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] konzumirana je u površini današnje čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], sa osobitom napomenom da ex čest. zem. [katastarska čestica] nije oduzeta radi stambene izgradnje, nego je predmetna čestica zemljišta deposedirana radi uređenja okoliša, odnosno realizacije zelenih površina unutar stambenog naselja, sve sukladno provedbenom urbanističkom planu i parcelacijskom elaboratu iz 1977.g. Iz dopisa Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: 350-07/16-01/155, od 29. studenog 2016.g., proizlazi da se dio čest. zem. [katastarska čestica] nalazi u obuhvatu Generalnog urbanističkog plana Splita, u zoni Z1 – javni park. Dakle, današnji urbanistički status predmetne nekretnine je identičan namjeni koja je utvrđena prilikom oduzimanja, čime se ukazuje na kontinuitet korištenja predmetnog zemljišta kao javne zelene površine, položene unutar izgrađenog i uređenog stambenog naselja. Suviše toga, prema odredbama važećeg Generalnog urbanističkog plana Splita, Z1-javni park je javni, neizgrađeni prostor oblikovan planski raspoređenom vegetacijom i sadržajima temeljno ekoloških obilježja, namijenjen šetnji i odmoru građana, dok funkcionalno oblikovanje parka određuju prirodne karakteristike prostora, kontaktne namjene i potreba za formiranjem ekoloških, edukativnih, estetskih i rekreativnih površina. Odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da komunalnu infrastrukturu čine, između ostalih, javne zelene površine koje su definirane kao parkovi, drvoredi, živice, cvjetnjaci, travnjaci, skupine ili pojedinačna stabla, dječja igrališta s pripadajućom opremom, javni športski i rekreacijski prostori, zelene površine uz ceste i ulice, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste odnosno ulice i slično. Istim zakonom je također propisano da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave; da komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava; da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi. Iz svega neprijeporno proizlazi bivša oduzeta čest. zem. [katastarska čestica], koja svojom ranijom pretežitom površinom predstavlja Z1 - javni park, te koja zajedno sa dovršenim i izgrađenim dijelom toga građevinskog područja čini prostornu cjelinu, dakle izgrađeni dio građevinskog područja, slijedom čega bi se eventualnom naturalnom restitucijom zemljišta bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine. Suviše toga, riječ je o imovini koja je nedjeljiv sastavni dio komunalne djelatnosti, koja je izuzeta iz pravnog prometa, na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva trećih fizičkih osoba. Sve navedene okolnosti u smislu članka 55. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine predstavljaju iznimke od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo. Nadalje, tijekom prvostupanjskog upravnog postupka je utvrđena činjenica postojanja asfaltiranog puta koji presijeca predmetno zemljište, koje je u priloženoj „skici u svrhu povrata oduzete imovine“ označeno kao lik „A“, u naravi pješačka komunikacijska staza unutar zelene površine, koji asfaltirani put, prema izjavi ravnateljice OŠ „Mertojak“, koriste učenici škole, te da se prema njezinim saznanjima predmetni put- stazu povremeno koriste i vatrogasci kao vatrogasni put. Upravo asfaltirana pješačka komunikacijska staza, zajedno sa kamenim popločanim pješačkim pristupom (koji je na skici u svrhu povrata oduzete imovine označen kao lik „D“), kao i dio površine ex čest. zem. [katastarska čestica] koja danas predstavlja održavanu zelenu površinu, potkrepljuju tvrdnju da je predmetno zemljište privedeno baš onoj namjeni radi koje je oduzeto. Pritom je, ističe tužitelj, u konkretnoj upravnoj stvari sasvim irelevantna okolnost o tome je li asfaltirano-betonirani put na predmetnoj lokaciji izgrađen temeljem dozvole nadležnog tijela. Ovo stoga što predmet upravnog postupka naknade oduzete imovine nije utvrđenje zakonitosti izgradnje predmetne nekretnine. Takvo pravno stajalište je sadržano u obrazloženju rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/13-01/991, URBROJ: 514-04/01-16-2, od 23. rujna 2016.g., koje rješenje je tužitelj priložio spisima predmeta uz podnesak od 25. siječnja 2017.g. Suviše toga, ističe se da je na bivšoj oduzetoj čest. zem. [katastarska čestica] bio sagrađen stambeni objekt, anagrafske oznake [adresa], vlasništva FR ud. ĐRA, FR SR i FR Đ, koji je ekspropriran nakon deposesije zemljišta. Ugovorom broj: 03-1-76/70, od 27. studenog 1979.g., bivšim je vlasnicima na ime naknade za eksproprirani stambeni objekt, dodijeljen na trajno korištenje trosobni stan na predjelu Mertojak u Splitu, u objektu S 4/3, 9. ulaz, III. kat, tip B-7, broj 16. Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, KLASA: 370-03/92- 06/3137, URBROJ: 2181-12-06/02-93-3, od 9. veljače 1993.g., zainteresirana osoba da. 1. FR je prednje opisani stan stekla u vlasništvo. Citirani ugovori priloženi su spisima predmeta uz podnesak tužitelja od 25. siječnja 2017.g. Prema tome, uzimajući u obzir činjenicu da je bivšim vlasnicima za predmetno oduzeto zemljište, kulture i poboljšice bila utvrđena i isplaćena pravična novčana naknada, da je za eksproprirani objekt dodijeljena zamjenska imovina, dakle da su riješeni imovinsko-pravni odnosi, te obzirom na okolnost da je upravo Grad Split, pravni slijednik Općine Split, izradio prijašnju i sadašnju urbanističku dokumentaciju, geodetske elaborate i nacrte u pogledu predmetnog lokaliteta, izgradio infrastrukturalne komunalne objekte i sustave sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, što na toj lokaciji predstavlja, kako se to moglo neposrednim opažanjem utvrditi, izgrađene ceste i javno-prometne površine, realiziranu javnu rasvjetu, izgrađene objekte i uređaje za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, postavljenu opremu za odlaganje komunalnog otpada, ukazuje se opravdanim tvrditi da se u ovoj upravnoj stvari radi o situaciji iz članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi, koja nedvojbeno isključuje naturalni povrat. Nadalje, spisima predmeta priliježe „skica u svrhu povrata oduzete imovine“ izrađena od strane FRA, dipl.ing.geod., te vještvo izrađeno od strane Nikše Krstulovića, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo. Međutim, spisima predmeta ne priliježe dokaz o određivanju osobe vještaka geodetske struke, dok se u odnosu na osobu vještaka za graditeljstvo ističe da spisima priliježe dopis prvostupanjskog javnopravnog tijela, od 21. studenog 2016.g., kojim je pozvalo zainteresirane osobe ad.1. da u spis predmeta dostave nalaz ovlaštenog sudskog vještaka za graditeljstvo, po vlastitom izboru, koji će traženo vještvo izraditi sukladno uputi iz drugostupanjskog rješenja tuženika od 14. siječnja 2016.g. Takvo postupanje javnopravnog tijela u dvostranačkom ili višestranačkom upravnom postupku je procesno neispravno i štetno za stranke koje se o osobi vještaka nisu imale priliku očitovati. Prema tome, kako je prvostupanjsko tijelo odluku o naturalnom povratu, kojoj odluci se priklonio i tuženik, u velikoj i pretežitoj mjeri temeljilo upravo na činjenicama koje je u postupku utvrdio vještak - vještaci koje nije imenovalo prvostupanjsko tijelo, takvi se nalazi ne mogu i ne smiju prihvatiti kao valjana osnova za donošenje rješenja. Obveza prvostupanjskog, kao i drugostupanjskog tijela je da izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužno stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičkim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Međutim, u konkretnoj stvari postupljeno je protivno osnovnim načelima zakonitosti, materijalne istine i ocjene dokaza. Kraj ovakvog stanja stvari, u odnosu na 642/19162 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zainteresiranim osobama ad.1. pripada pravo na utvrđenje naknade u sukladno članku 57. Zakona o naknadi. Predlaže poništiti osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje te zainteresiranim osobama pod 2-4 utvrditi pravo na naknadu u obveznicama RH.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

4. Sud je u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024, dalje - ZUS) rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od 8. listopada 2024. pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, te FR, SR i AR da kao zainteresirane osoba sudjeluju u sporu, te da se očituju na navode iz tužbe tužitelja.

5. Zainteresirana osoba pod 1 u svom odgovoru na tužbu navodi kako u rješenjima upravnih tijela koja su prethodila ovom sporu, ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja te predlaže njegovu tužbu odbiti kao neosnovanu.

6. Zainteresirane osobe pod 2-4, u odgovoru na tužbu odgovorima na tužbu osporavaju sve navode tužitelja te predlažu da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana.

7. U sporu je održana rasprava dana 27. veljače 2025. godine na koju su pristupili opunomoćenici tužitelja zainteresiranih osoba pod 2-4, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pod 1 pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti. Prisutne stranke ustrajale su u svojim dosadašnjim navodima, a opunomoćenik zainteresiranih osoba pod 2-4 popisao je i trošak spora.

8. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu u spisu ovog suda 109/2023.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/00067, URBROJ: 2181/1- 13/565-21-60 od 24. veljače 2021., a kojim je ovdje zainteresiranim osobama pod 2- 4, svakom za po 1/3 dijela, dano u vlasništvo 642/19162 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 21428, K. O. [katastarska općina].

11. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-942-01/13-01/443, URBROJ: 514-04/01-16- 04 od 14. siječnja 2016. poništeno prvostupanjsko djelomično rješenje, KALSA:UP/I- 942-04/97-01/67, URBROJ: 2181-05-01/020-13-32 od 4. ožujka 2013. i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu s obrazloženjem da u provedenom postupku nije nesporno utvrđeno je li predmetno zemljište privedeno namjeni sukladno čl. 17. Zakona o naknadi, te uz uputu da je potrebno pribaviti podatak o prostorno planskoj dokumentaciji te provesti vještačenje od strane vještaka građevinske struke kako bi se utvrdilo da li je Grad Split izvršio pripremu za izgradnju u skladu s Provedbenim urbanističkim planom koji je bio na snazi u trenutku donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019),

12. U ponovnom postupku, prvostupanjsko tijelo u cijelosti je postupilo po uputi iz rješenja tuženika od 14. siječnja 2016., te je održalo usmene rasprave 1. ožujka 2017. i 18. rujna 2018., pribavilo dokumentaciju od Grada Splita, vještvo na okolnost privedenosti namjeni predmetnog zemljišta, te u postupak uključilo Osnovnu školu Mertojak, te je potom donijelo rješenje KLASA: UP/I-942-04/97-01/00067, URBROJ: 2181/1-13/565-21-60 od 24. veljače 2021. kojim je zainteresiranim osobama 2-4 vraćeno u vlasništvo, svakom za po 1/3 dijela, 642/19162 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], ZU 21428, K. O. [katastarska općina]. Žalbu tužitelja protiv navedenog rješenja odbio je tuženik ovdje osporenim rješenjem.

13. Među strankama ovog spora sporno je da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za naturalnim povratom oduzetih nekretnina ili zainteresirane osobe pod 2-4 kao ovlaštenici naknade imaju pravo na naknadu u obveznicama RH.

14. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno temeljem propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina ili grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja Zakona o naknadi nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Prema stavku 5. istog članka Zakona pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju. Nadalje, člancima 52. do 56. Zakona o naknadi propisane su iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo. Prema članku 55. Zakona o naknadi ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed: 1. koja je nedjeljivi sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva, 2. koja je izuzeta iz pravnog prometa odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva, 3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, 4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.). Odredbom članka 57. Zakona o naknadi za propisano je da za imovinu koja se po odredbama ovog zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske.

15. Prvostupanjsko upravno tijelo i tuženik svoja rješenja temelje na sljedećim utvrđenjima:

- rješenjem o oduzimanju i predaji posjeda zemljišta Komisije za imovinsko- pravne poslove, Skupštine Općine Split broj: 07/Up-I-194/2-1978 od 24. siječnja 1978. utvrđeno je da je dana 8. kolovoza 1968. kao danom stupanja na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera postalo društveno vlasništvo građevinsko zemljište položeno u predjelu "Mertojak" u Splitu, a upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu za k. o. [katastarska općina] kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 12477 površine 730 m2, a uknjiženog i stvarnog prava korištenja ĐRA, za cijelo, te je to zemljište dodijeljeno Općini Split na trajno korištenje radi pripreme i uređenja tog zemljišta, radi formiranja novih građevinskih parcela za izgradnju objekata kolektive stambene jedinice S-4 na predjelu "Mertojak" u Splitu. Točkom III. dispozitiva tog rješenja utvrđeno je da se od zemljišta opisanog u točki I. tog rješenja temeljem parcelacijskog elaborata broj:

265/65-77 od 24. veljače 1977. i Provedbenog urbanističkog plana stambene jedinice Mertojak, formira nova građevinska parcela označena kao čest. zem. [katastarska čestica], a koja predstavlja zemljište za uređenje okoliša;

- iz očitovanja Osnovne škole Mertojak proizlazi da se predmetno zemljište nalazi u neposrednoj blizini OŠ Mertojak, točnije s njene južne strane uz školsku ogradu, te da zemljište od škole dijeli jedan asfaltirani put. Na dijelu zemljišta označenog kao č.z. 335/556 izgrađena je TS Mertojak-škola, a na dijelu zemljišta označenog kao č.z. 355/420 nalazi se asfaltirani put koji učenicima kotara Žnjan- Pazdigrad već dugi niz godina služi kao komunikacijski put. Oko 200 učenika škole Mertojak svakodnevno tim putem dolazi u školu, a taj put povremeno koriste i vatrogasci kao vatrogasni put, a ostali dio zemljišta izgleda kao nastavak zelene površine, javni park. Ravnateljica OŠ Mertojak je mišljenja da bi taj dio zemljišta trebao ostati kao zelena površina u zoni javne i društvene namjene D5- školska;

- iz dopisa Grada Splita KLASA:-43-06/99-01/15, URBROJ: 2181/01-12-04/06- 16-6 od 2. prosinca 2016. proizlazi da je uvidom u prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno da se dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u granicama GUP-a Splita ("Službeni glasnik grada Splita", br.1/06, 15/07,3/08,3/12,32/13,52/13 i 41/14) u zoni Z1-javni park, dok se prema važećoj prostornoj dokumentaciji na dan 11. listopada 1996. Predmetna nekretnina nalazi unutar GUP-a Splita ("Službeni glasnik grada Splita, br. 13/78, 14/83, 22-I/87, 6-II/90, 9/91, 2/93, 4/94, 6/95 i 6/97) u zoni stanovanja visoke gustoće;

-iz vještva Nikše Krstulovića, sudskog vještaka za graditeljstvo od 30. prosinca 2016. proizlazi da je ukupna površina predmetne čestice 287. K. o. [katastarska općina] bila 730 m2 i da je ista naknadno pripojena čest. zem. [katastarska čestica] površine 208096 m2, da je navedena čest. zem. [katastarska čestica] poništena Elaboratom izrađenim od strane Zavoda za katastar i geodetske poslove 1987. i da je danas sastavni dio najvećim dijelom čest. zem. [katastarska čestica], manjim dijelom čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi danas najvećim dijelom neuređeno zemljište, a u manjim dijelom uređeno zemljište i to: Lik "A" u geodetskoj skici obilježen slovima a,b,c,d,e,f,g,h, a dio je zk. čest. zem. [katastarska čestica](kat. čest. zem. [katastarska čestica]), površina je istoga 642 m2, koje je u naravi zapušteno i neobrađeno zemljište. Sredinom terena u pravcu sjever-jug proizlazi naknadno izrađeni poljski put. U raspoloživoj dokumentaciji ne postoji dokaz da bi navedeni poljski put (ili pješačka staza) bio izrađen na temelju posebne izvedbene dokumentacije, niti da isti predstavlja "komunikacijsku pješačku stazu" prema OŠ Mertojak, posebno iz razloga što je izgrađena pješačka staza širine 3,50 m (z.k.č.z. 335/1), te je očito da je služio za privremeni prolaz. Nije poznato tko ga je izradio, a širina navedenog puta-staze je 1,00-1,60 m. površina je betonirana tankim slojem betona i konfiguracija cijelog terena nalazi se u izvornom stanju, neravna i koso nagnuta površina. Vještak je mišljenja da površina od 642 m2 (lik A) nije privedena namjeni. Činjenica je da na površini od 642 m2nije izgrađen objekt, niti je od strane Grada izvršena bilo kakva priprema za izgradnju, niti je izvedena infrastruktura, te je mišljenja da se neizgrađena površina od 642 m2, koja nije privedena namjeni može naturalno vratiti, uz napomenu da se pri tome ne narušava prostorna cjelovitost kao ni namjena uporabe prostora i imovine.

16. Uzimajući u obzir netom navedena utvrđenja kao i prethodno citirane zakonske odredbe, ovaj sud drži kako su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdili da predmetno zemljište danas u naravi predstavlja neizgrađeno zemljište koje može biti premetom povrata, a što nedvojbeno proizlazi iz vještva Nikše Krstulovića, sudskog vještaka za graditeljstvo.

17. Navodi tužitelja kojima ističe kako vještvo vještaka Nikše Krstulovića predstavlja nezakoniti dokaz na kojem se ne može temeljiti odluka upravnih tijela, nije osnovan jer je vještvo sastavljeno od strane za to ovlaštene osobe, po pravilima struke, a na isto se tužitelj mogao očitovati. Pritom tužitelj, uopće ne osporava utvrđenja iz tog vještva, niti je u tom pravcu predložio izvođenje ikakvih dokaza, iz pa tužitelj takvim svojim navodima, po ocjeni ovog suda nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika, odnosno prvostupanjskog rješenja.

18. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, budući da je isto donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, koje tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju. Stoga je temeljem odredbe čl. 116. st.1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

19. Budući da su zainteresirane osobe pod 2-4, a koje su bile zastupane po kvalificiranom opunomoćeniku odvjetniku, uspjele u ovom sporu, to je istima valjalo djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu i trošak pristupa na ročište glavne rasprave dana 27. veljače 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, što sve pomnoženo s vrijednošću boda i i uvećano za 20% temeljem Tbr. 40, te uz PDV od 25% daje ukupan iznos od 3.000,00 eura. Sud nije zainteresiranim osobama priznao trošak sastava dvaju podnesaka, od 2. rujna 2024. i 25. veljače 2025. budući da isti nisu bili nužni za vođenje ovog spora. Zainteresiranim osobama nije priznat nit trošak pristupa na ročište za objavu, budući da na to ročište nisu ni pristupili. Obzirom na navedeno, riješeno je kao pod točko II. izreke

U Splitu, 27. ožujka 2025.

SUTKINJA:

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju Gradu Splitu, Obala kneza Branimira 17, Split

2. Ministarstvo pravosuđa RH, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu,

4. Opun. zainteresiranih osoba pod 2-4 odvjetnik Rikard Pavlović,

Gundulićeva 26a, Split

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte