Poslovni broj: Pn-2005/2015-54

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Grafu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinki & Graf u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ĆPA, zamjenici Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 10. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 27. ožujka 2025. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a, dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti 22.471,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

- na ime naknade imovinske obične (stvarne) štete 7.827,55 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 21.592,58 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao i sa zahtjevom za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012 zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. donio rješenje kojim je, među ostalim, i ona izabrana za javnog ovršitelja, slijedom čega je imala legitimna očekivanja da će početi raditi kao javni ovršitelj 1. siječnja 2012,. kao nositelj javne službe i od svog rada ostvarivati zaradu, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. toč. 2. Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br. 139/2010. Pod legitimnim očekivanjima podrazumijeva opće pravno načelo formirano u europskom kontinentalnom pravnom krugu u kontekstu načela pravne sigurnosti i vladavine prava, te zaštite imovinskih prava pojedinaca zaštićenih odredbom čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Legitimna očekivanja kod tužiteljice su nastala u trenutku kada joj je dostavljeno konačno i pravomoćno rješenje Ministarstva pravosuđa o imenovanom javnom ovršitelju koje rješenje je pravomoćni i konačni akt kojim je Republika Hrvatska uspostavila vezu između svoje obveze na uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak, predviđeno Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, i tužiteljice, kao fizičke osobe, koja je navedenim upravnim aktom navedena kao subjektivni element koji će svojim profesionalnim kapacitetima i radom u svojstvu javnog ovršitelja biti nositelj ostvarenja navedene obveze Republike Hrvatske. Ističe da odgovornost Republike Hrvatske proizlazi iz protupravnog rada Vlade i Sabora Republike Hrvatske u vidu protupravnog predlaganja od strane Vlade Republike Hrvatske, a potom i donošenja od strane Sabora Republike Hrvatske Zakona kojim je prekršena obveza Republike Hrvatske iz obveza Ugovora o pristupanju od 9. prosinca 2011. za uvođenjem i početkom rada javnoovršiteljske službe s danom 1. siječnja 2012., kao jedne od mjera za povećanje učinkovitosti pravosuđa iz Strategije reforme pravosuđa Hrvatskog Sabora za razdoblje od 2011. do 2015. Navodi da je nakon stupanja na snagu dijela Zakona o javnim ovršiteljima s 1. siječnja 2011. u kojem su propisane pripremne radnje za uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak od 1. siječnja 2012., podnijela prijavu za polaganje ispita i po pozivu ispitnog povjerenstva uplatila naknadu troškova polaganja ispita u iznosu od 2.200,00 kuna u skladu s čl. 21. Pravilnika o polaganju javnoovršiteljskog ispita (Narodne novine br. 41/11 i 72/11). Nakon položenog javnoovršiteljskog ispita se prijavila na natječaj temeljem kojega ju je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. rješenjem izabrao za javnog ovršitelja. Nakon toga je održan sastanak u Ministarstvu pravosuđa svih javnih ovršitelja i ministra koji su upoznati s procedurom i vremenskim rasporedom priprema za početak rada u svojstvu javnih ovršitelja, kao i priprema za osnivanje Hrvatske Javnoovršiteljske komore u vidu izrade svih pravnih akata i tijela iste. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa zatražilo dostavu fotografija za izradu službene iskaznice, te je dodijelilo javnim ovršiteljima porezni broj i zaprimalo prijave i obavljalo komisijske preglede javnoovršiteljskih ureda koji su bili nužan preduvjet za početak rada. Nakon toga je kod nadležnog Općinskog suda ishodila ovjeru svog službenog potpisa, odobrenje za izradu natpisne ploče, te podnijela zahtjev za ovjeru službenih pečata i štambilja. Po pozivu Ministarstva pravosuđa 12. prosinca 2011. 68 imenovanih javni ovršitelja je dalo svečanu prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nazočnosti ministra pravosuđa. Od dana imenovanja za javnog ovršitelja, tužiteljica je poduzimala sve radnje propisane tada važećim zakonodavstvom u skladu sa svojim legitimnim očekivanjima da će 1. siječnja 2012. početi s radom. No međutim, deset dana nakon polaganja svečane prisege i uručenja Povelje o postavljenju, dana 22. prosinca 2011. Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Zakona o javnim ovršiteljima do 1. srpnja 2012., nakon čega je odgođen do 15. listopada 2012. U međuvremenu su doneseni novi Ovršni zakon, Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 112/12. na taj način je tužiteljici onemogućen početak rada, a donesenim zakonima nije reguliran status javnih ovršitelja i njihov pravni položaj, kao i njihovo obeštećenje, iako neprijeporno trpe štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku, s obzirom da su bili u poziciji pravne nesigurnosti jer je kao odvjetnica krajem 2011. počela obavještavati stranke da ih više neće moći zastupati zbog odlaska u javnoovršiteljsku službu, a nove je stranke iz istog razloga odbijala. Pored izrazito teške profesionalne i egzistencijalne situacije u kojoj se našla zbog materijalnih troškova koje je imala za početak rada u svojstvu javnog ovršitelja, trpi sve do danas i veliku neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, radi izrazito negativnih i široko dostupnih javnih objava izjava najviših državnih dužnosnika koje su u medijima u sklopu organizirane kampanje usmjerene na sprečavanje početka rada javnoovršiteljske službe. Ističe da dugotrajnost, upornost i društveni položaj onih koji su takvim javno dostupnim izjavama i nastupima omalovažavali imenovane javne ovršitelje koji su samo htjeli profesionalno obavljati javnu službu za koju su imenovani i koja postoji i posluje i u većini ostalih država članica Europske unije, dodatno su pojačali osjećaj manje vrijednosti i ogorčenosti. Zbog svega su bili izloženi ogovaranju i podsmjehu sredine u kojoj žive, te su doživjeli različite zdravstvene tegobe. Tako je tužiteljica pokazivala depresivno i anksiozno ponašanje, ne samo na poslu, nego i u obitelji. Svaka komunikacija na temu javnih ovršitelja bila je za nju izvor jakog stresa, što je ostavilo traga na njezinom psihičkom zdravlju. S tim u vezi su se javni ovršitelji obratili Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem poslovni broj U-I-5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. javnim ovršiteljima priznao pravo na legitimna očekivanja naglasivši u točki 22. 1. rečenog rješenja da "stanje neizvjesnosti i nesigurnosti u kojem su se našli imenovani javni ovršitelji zbog opetovanog odgađanja početka njihova rada i kasnijeg potpunog ukidanja profesije za koju su se te osobe pripremale i za koju su stekle kvalifikacije trajalo je oko godinu dana. To stanje produljenje nesigurnosti i neizvjesnosti bilo je prouzročeno opetovanim zakonodavnim intervencijama, što je samo po sebi nesuglasno sa zahtjevima koji iz zakona proizlazi iz načela vladavine prava. Budući da zakonodavac nije odredio prijelazni zakonodavni režim koji bi na zadovoljavajući način riješio problem već imenovanih javnih ovršitelja nakon ukidanja tog instituta, poremećena je pravedna ravnoteža između cilja koji je zakonodavac želio postići ukidanjem instituta javnih ovršitelja u općem ili javnom interesu i zaštite interesa osoba imenovanih za javne ovršitelje. Taj propust također nije u skladu sa zahtjevima koji za zakone proizlaze iz načela vladavine prava, a izravno narušava i načelo legitimnih očekivanja osoba koje su se pouzdale u zakone i valjane pojedinačne pravne akte koji su na temelju tih zakona za njih doneseni. Prema tome, čak i uz pretpostavku da je individualna pravna situacija javnih ovršitelja i mogla biti prikazana kao da služi nekom općem ili javnom interesu, imenovani javni ovršitelji podnijeli su i dalje podnese prekomjeran individualni teret cjelokupne zakonske reforme ovršnog sustava države.". Stoga tužiteljica ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom uređenim u na ročištu 10. veljače 2025. kojim potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 42.471,30 EUR, sa zateznim kamatama na taj iznos od 22. prosinca 2014., imovinsku (stvarnu) štetu u iznosu 9.420,13 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate na taj iznos od 1. siječnja 2012., te za izmaklu korist u visini razlike između hipotetičke zarade koju bi tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2012. do zaključno 14. listopada 2012. ostvarila obavljanjem javnoovršiteljske službe u Republici Hrvatskoj da je 1. siječnja 2012. počela raditi kao javni ovršitelj i zarade koju bi od 1. siječnja 2012. do zaključno 14. listopada 2012. ostvarila svojim radom, uvećanu za zatezne kamate na taj iznos počam od 15. listopada 2012., uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do plateža.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava odgovornost, pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer nema štetne radnje i ne postoji protupravnost. Glede štetne radnje ističe kako je njena legitimna i zakonodavna aktivnost da putem svog zakonodavnog tijela i sukladno ustavnim ovlastima donosi određene zakone i propise. O odgodi primjene Ovršnog zakona koji se odnosi na ustanovljavanje službe i rad javnih ovršitelja odlučuje nadležno zakonodavno tijelo izglasavanjem Zakona o izmjenama Ovršnog zakona i Zakona o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima, koji su stupili na snagu danom objave u Narodnim novinama br. 150/2011, 12/12 i 70/12, slijedom čega u postupanju Ministarstva pravosuđa kao tijela koje je svojim rješenjima odredilo početak rada tužiteljice kao javnog ovršitelja nema elemenata protupravnosti, već naprotiv, isto rješenje predstavlja odgovarajuću primjenu Zakona o izmjenama Ovršnog zakona. Konkretni slučaj ne predstavlja ni izuzetak jer bi trebao biti određen odgovarajućim propisom, što je izostalo, a na temelju čega bi se ostvarivalo pravo na naknadu štete, iako štetna radnja nije protupravna. Tužena nije počinila nikakvu štetnu radnju jer donošenje zakona ne može predstavljati štetnu radnju države. Osporava u cijelosti i visinu tužbenog zahtjeva, posebice za traženi trošak za koje ne prileži dokaz o njihovom plaćanju, kao i onih troškova koji nisu predviđeni Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine br. 41/11 i 118/11). Primjerice Pravilnikom je određeno da javnoovršiteljski ured mora imati najmanje tri prostorije i sanitarne prostorije te da njegova najmanja površina iznosi 55 m2, pa tužena ne može biti odgovorna za činjenicu da je tužiteljica iznajmila više nego što je Pravilnikom određeno. Osporava uzročno posljedičnu vezu između pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice kao posljedice ne obavljanja javnoovršiteljske dužnosti, te ističe da povredu prava osobnosti nije ničim dokazala. U dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je tužena donošenjem navedenih rješenja kojima je određen početak rada javnoovršiteljske službe povrijedio njeno pravo na rad i ostvarenje prihoda, kao i zahtjev za izmaklu korist za razdoblje od 1. siječnja do 14. listopada 2012. je u cijelosti neosnovan. Slijedom navedenog, a zbog pogrešno utemeljenog mišljenja o trajanju obavljanja javnoovršiteljske službe na jezičnom tumačenju koje ne daje pravni smisao konkretnoj pravnoj normi izveden je pogrešni zaključak jer logičnim tumačenjem nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nije započela s obavljanjem javnoovršiteljske službe, slijedom čega ono nije moglo nit trajati ni prestati pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora (list 28-35), odgovor tužene na isti od 24. ožujka 2015. (list 36-37), prijavu od 8. kolovoza 2011. (list 89), obavijest Ministarstva pravosuđa RH od 19. kolovoza 2011. (list 90), Rješenje Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/86 Urbroj 514-03-01-

03/1-11-3 od 19. kolovoza 2011. (list 91), Uvjerenje Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/86 Urbroj 514-03-01-03/1-11-5 od 7. rujna 2011. (list 92), prijavu tužiteljice na natječaj od 15. rujna 2011. (list 93-94), dopis Hrvatske odvjetničke komore br. 3899/2011 od 4. listopada 2011. (list 95), dopis Ministarstva pravosuđa RH klasa: 133-07/11-01/14 Urbroj: 514-03-01-03/2-11-1 od 9. studenog 2011. (list 96-98), dopis Ministarstva pravosuđa RH Klasa: 133-07/11-01/15 Urbroj:

514-03-01-03/2-11-31 od 24. studenog 2011. (list 99), dopis Svjetlane Klobučar od 25. studenog 2011. (list 100), dopis Svjetlane Klobučar od 30. studenog 2011. (list 101), Povelju o postavljenju od 12. prosinca 2011. (list 102), zahtjev Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 18. prosinca 2011. (list 103), zahtjev Ministarstvu uprave od 18. prosinca 2011. (list 104), zahtjev Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 18. prosinca 2011. (list 105), odobrenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-11 od 20. prosinca 2011. (list 106), rješenje Ministarstva pravosuđa RH Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514-03-01-03/2-11-9 od 20. prosinca 2011. (list 107), rješenje Ministarstva pravosuđa RH Klasa: UP/I-133-07/11- 01/502 Urbroj: 514-03-01-03/1-11-16 od 29. prosinca 2011. (list 108), račun Inženjerski biro d.d. br. 32-1004247 od 20. lipnja 2011. (list 109), izvadak Zagrebačke banke d.d. od 14. studenog 2011. (list 110), račun br. 83-1154/11 društva Padovan d.o.o. od 16. studenog 2011. (list 111), račun-otpremnica MEBLO TRADE d.o.o. br. 1-565-119 od 17. studenog 2011. (list 112), račun br. RAC- 0100/2011-001258 Tehnopaneli d.o.o. Zagreb od 22. studenog 2011. (list 113), račun br. RAC-0100/2011-001259 Tehnopaneli d.o.o. Zagreb od 22. studenog 2011. (list 114), račun br. RAC-0100/2011-001394 Tehnopaneli d.o.o. Zagreb od 29. studenog 2011. (list 115), račun br. Z 2347/01-11 Energoatest zaštita d.o.o. od 7. prosinca 2011. (list 116), račun br. 648/11 i izdatnicu br. 398/11 Bravarije Ć od 9. prosinca 2011. (list 117-118), saslušanjem svjedokinje ĐP (list 192-193), svjedoka PP (list 193-194) i JP (list 194), saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 200-201 spisa), izvršen je uvid u presliku lista 514 iz spisa posl.br. Pn-1039/15 i podatke sa CD-a u privitku (list 264-265 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 273-275, 301-302 spisa), pročitan je dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak od 2. koloovza 2024. (list 308 spisa) s potvrdom o visini dohotka (list 309 spisa) i dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak od 3. prosinca 2024. (list 316 spisa).

4. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora razvidno je da se tužiteljica 22. prosinca 2014. obratila tuženoj sa zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete, na koji je tužena odgovorila 24. ožujka 2015. ne nalazeći se odgovornom za štetu tužiteljici.

5. Iz prijave tužiteljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske od 8. kolovoza 2011. razvidna je prijava iste za polaganje javnoovršiteljskog ispita.

6. Iz obavijest Ministarstva pravosuđa od 19. kolovoza 2011.razvidnan je termin i mjesto polaganja javnoovršiteljskog ispita tužiteljice dana 7. rujna 2011.

7. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/86 Urbroj 514-03- 01-03/1-11-3 od 19. kolovoza 2011. razvidno je da se tužiteljici odobrava polaganje javnoovršiteljskog ispita.

8. Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/86 Urbroj 514- 03-01-03/1-11-5 od 7. rujna 2011. razvidno je da je tužiteljica položila javnoovršiteljski ispit dana 7. rujna 2011.

9. Iz prijave tužiteljice na natječaj od 15. rujna 2011. razvidna je prijava tužiteljice ĆP na natječaj za imenovanje javnih ovršitelja objavljen u Narodnim novinama br. 96/11.

10. Iz dopisa Hrvatske odvjetničke komore br. 3899/2011 od 4. listopada 2011. upućenog Ministarstvu pravosuđa razvidna je dostava mišljenja o radu odvjetnice ĆP.

11. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa Klasa: 133-07/11-01/14 Urbroj: 514-03-01- 03/2-11-1 od 9. studenog 2011. razvidno je da je tužiteljica, zajedno s 68 drugih imenovanih javnih ovršitelja, pozvana na dostavu svoje fotografije za potrebe izrade službene iskaznice javnog ovršitelja.

12. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa Klasa: 133-07/11-01/15 Urbroj: 514-03-01- 03/2-11-31 od 24. studenog 2011. razvidno je da je na zahtjev Ministarstva pravosuđa, Državni zavod za statistiku dodijelio i dostavio matični broj subjekata za imenovanog javnog ovršitelja ĆP.

13. Iz dopisa tužiteljice od 25. studenog 2011. upućenog Ministarstvu pravosuđa razvidna je dostava traženih fotografija.

14. Iz dopisa tužiteljice od 30. studenog 2011. upućenog Ministarstvu pravosuđa RH razvidno je da ista dostavlja adresu njezinog javnoovršiteljskog reda radi pregleda prostorija.

15. Iz Povelje o postavljenju od 12. prosinca 2011. razvidno je da je Ministarstvo pravosuđa dodijelilo tužiteljici Povelju o postavljenju na osnovi čl. 16. st. 3. Zakona o javnim ovršiteljima.

16. Iz zahtjeva od 18. prosinca 2011. razvidno je da je isti podnijela tužiteljica, javni ovršitelj, Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi izdavanja odobrenja za izradu natpisne ploče.

17., Iz zahtjeva od 18. prosinca 2011. razvidno je da je isti podnijela tužiteljica kao javni ovršitelj Ministarstvu uprave radi odobrenja izrade pečata i žigova.

18. Iz zahtjeva od 18. prosinca 2011. razvidno je da je isti podnijela tužiteljica kao javni ovršitelj Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi ovjere potpisa javnog ovršitelja.

Iz odobrenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-11 od 19. prosinca 2011. razvidno je da je tužiteljici kao javnom ovršitelju sa sjedištem u [adresa] odobrena izrada natpisne ploče.

20 Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514- 03-01-03/2-11-9 od 20. prosinca 2011. razvidno je da je tužiteljici kao javnom ovršitelju sa službenim sjedištem u [adresa], određen početak rada dana 1. siječnja 2012.

21. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-16 od 29. prosinca 2011. razvidno je da je istim rješenjem u izreci izmijenjeno rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj:

514-03-01-03/2-11-9 od 20. prosinca 2011. na način da umjesto "1. siječnja 2012." treba stajati "1. srpnja 2012", te da je u ostalom dijelu rješenje ostalo neizmijenjeno.

22. Iz računa Inženjerskog biroa d.d. br. 32-1004247 od 20. lipnja 2011. razvidno je da je tužiteljica kupila Zbornik radova Ovrha pred javnim ovršiteljem i priručnik Javnoovršiteljska služba u praksi u iznosu od 500,00 kuna.

23. Iz izvatka Zagrebačke banke d.d. za račun tužiteljice br. 1100865625 od 14. studenog 2011. razvidno je plaćanje društvu Tehnopaneli d.o.o. prema ponudi 4724/11 u iznosu od 12.000,00 kuna.

24. Iz računa br. 83-1154/11 društva Padovan d.o.o. od 16. studenog 2011. razvidno je da je tužiteljica kupila metalni stol u iznosu od 1.625,20 kuna i fotelju u iznosu od 1.436,40 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 3.765,77 kuna.

25. Iz računa-otpremnice Meblo Trade d.o.o. br. 1-565-119 od 17. studenog 2011. razvidno je da je tužiteljica kupila 6 stolaca u ukupnom iznosu od 9.202,44 kune.

26. Iz računa br. RAC-0100/2011-001258 Tehnopaneli d.o.o. Zagreb od 22. studenog 2011. razvidno je da je tužiteljica kupila 2 radna stola 160x80 u ukupnom iznosu 2.358,00 kuna, 2 radna stola 140x80 u ukupnom iznosu 2.246,00 kuna, 2 met-maske stola u ukupnom iznosu 666,00 kuna, 4 komada nov-art 500, kazeta u ukupnom iznsou 3.828,00 kuna, pregradu u iznosu 360,00 kuna, 3 komada nov-art ormar dvokrilni u ukupnom iznosu 4.086,00 kuna, 3 komada vrata za ormar u ukupnom iznosu 1.026,00 kuna, 3 komada nov-brav.orm. u ukupnom iznosu 162,00 kuna, nov-art 300, otv.elem. u iznosu 654,00 kuna, nov-H80 par vrata za elem. u iznosu 162,00 kuna, nov-art otvoreni element u iznosu 654,00 kuna, nov-H80 par vrata za elem. u iznosu 162,00 kuna, nov-brav. elem. u iznosu 54,00 kuna, ukrasni strop L-90 u iznosu 131,00 kuna, 3 komada nov-brav.elem. u ukupnom iznosu 162,00 kuna, 3 komada element nastavni u ukupnom iznosu 2.085,00 kuna, te je platila uslugu dostave i montaže u iznosu 856,40 kuna, odnosno utrošila je za to ukupno 17.639,97 kuna.

27. Iz računa br. RAC-0100/2011-001259 Tehnopaneli d.o.o. Zagreb od 22. studenog 2011. razvidno je da je kupila 4 stolca s rukon. Đ. 2 u ukupnom iznosu od 6.692,00 kuna, te platila uslugu dostave i montaže 294,00 kuna, odnosno ukupno 7.358,11 kuna.

28. Iz računa br. RAC-0100/2011-001394 Tehnopaneli d.o.o. Zagreb od 29. studenog 2011. razvidno je da je tužiteljica kupila otvorenu policu 10x40x198 u iznosu 1.475,00 kuna, otvorenu policu 10x40x60 u iznosu 619,00 kuna i klizna vrata u iznosu 1.335,96 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 3.574,95 kuna.

29. Iz računa br. Z 2347/01-11 Energoatest zaštita d.o.o. 7. prosinca 2011. razvidno je da je tužiteljica kupila 2 vatrogasna aparata u ukupnom iznosu 1.030,74 kuna.

30. Iz računa br. 648/11 Bravarije Piljek od 9. prosinca 2011. razvidno je da je tužiteljica kupila sigurnosni kućni ili uredski sef u iznosu 1.403,97 kuna.

31. Iz iskaza svjedokinje ĐP proizlazi da poznaje tužiteljicu od studentskih dana i može reći da je savjesna, odgovorna i uporna osoba. Rekla joj je 2011. da je zainteresirana za javnoovršiteljsku službu jer želi sigurnost, s obzirom da je odvjetnica, i samohrana majka. Sjeća se da je u ljeto 2011. učila i u jesen položila javnoovršiteljski ispit nakon čega je imenovana javnim ovršiteljem. Imala je poslovni prostor kojeg je samo djelomično koristila za potrebe odvjetničkog ureda, a nakon imenovanja ga je u cijelosti uredila i opremila za obavljanje te službe. Negdje krajem te godine je odgođena primjena tog zakona i ona se našla u dosta teškoj situaciji jer je strankama u uredu najavila da će otići u javne ovršitelje i nove stranke nije primala. Nakon tih šest mjeseci koliko je trajala odgoda Zakona nije mogla primati nove stranke jer je ipak vjerovala da će služba zaživjeti. Također su u medijima izlazili natpisi u kojima je ta služba prikazana negativno na način da će ovršitelji ulaziti u stanove kao šerifi i plijeniti ljudima imovinu i to ju je sve jako pogađalo, kao i njezino dijete i ostale članove obitelji, a posebno i njih prijatelje jer su svi znali njezine kvalitete i razumjeli smisao te službe. Nakon proteka šest mjeseci odgode donijet je novi zakon i od javnih ovršitelja nije ostalo ništa tako da se tužiteljica našla u situaciji da je ponovno morala vratiti stranke, što je bilo vrlo teško, s obzirom na negativnu percepciju u javnosti, kao i činjenicu da je sama tužiteljica stranke odbijala u ranijem razdoblju upravo radi tog posla. Njoj kao njezinoj bliskoj prijateljici je bilo poznato u kakvom se teškom stanju nalazi tužiteljica jer je ona uvijek bila vesela osoba koja je pokretala društvo, a nakon svega toga je postala zabrinuta, nesigurna, imala je problema s disanjem i loše je spavala. Pogađala ju je i činjenica da je morala odgovarati ljudima na pitanje, a posebno da je i njezino dijete bilo izloženo tome u školi. Poznato joj je da je u medijima čak na naslovnici izašao članak na kojem su objavljeni osobni podaci svih javnih ovršitelja, među ostalim i tužiteljice. Svakodnevno je komunicirala s tužiteljicom i svakodnevno su vodile razgovore na temu javnih ovršitelja i posljedica donošenja odgode. Poznato joj je i da je svojevremeno tužiteljica obavila razgovore s dvije osobe koje bi obavljale poslove u njenom uredu jer joj trebala tajnica i još jedan suradnik.

32. Iz iskaza svjedoka ZP proizlazi da je dugogodišnji prijatelj tužiteljice i svakodnevno surađuju jer su oboje odvjetnici. Kako se on bavi obiteljskim pravom, tužiteljica mu često upućuje stranke vezane za tu problematiku, a on njoj stranke koje trebaju riješiti zemljišno-knjižnu problematiku ili problematiku stvarnog prava. Također poznaje njezine roditelje i sina, a naveo je kako ga je iznenadila svojom odlukom 2011. da se prijavi za javnoovršiteljsku službu. Sjeća se da je cijelo ljeto učila i da nije išla na more i čak su se znali čuti vezano za pojedina pravna pitanja. Uspješno je ispit položila i imenovana je javnim ovršiteljem, što su i proslavili. Također se sjeća da je cijeli stan koji je površine oko 100 kvadrata uredila za potrebe te službe, čak i dio u kojemu je do tada obavljala odvjetničku djelatnost. Sva je bila u tome i sve svoje kapacitete i napore je uložila za ispunjavanje pretpostavki za obavljanje te službe. Sjeća se da je u prosincu 2011. predsjednik Vrhovnog suda uručio javnim ovršiteljima Povelju o radu i nije bilo nikakve naznake da bi se moglo dovesti u pitanje obavljanje te službe. No međutim, na sjednici Hrvatskog sabora 22. prosinca 2011. je donijeta odluka o odgodi primjene zakona za šest mjeseci. To je jako pogodilo tužiteljicu jer se našla u situaciji da nije mogla započeti sa službom za koju je imenovana, a prethodno je odbijala stranke koje su joj dolazile i govorila kako će biti javni ovršitelj. Jedina sreća u svemu tome je što se nije ispisala iz Odvjetničke komore. Od vesele i pozitivne osobe pretvorila se u zabrinutu, nesigurnu i loše raspoloženu osobu, što su vidjeli i osjetili kako članovi njezine obitelji, tako i prijatelji, a i našla se u vrlo nezahvalnoj egzistencijalnoj situaciji. Na jesen je Sabor donio novi Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima je postao prošlost što je posebice teško pogodilo tužiteljicu jer nije mogla vjerovati da je tako nešto moguće u demokratskoj i pravno uređenoj državi, posebice s obzirom da je institut javnih ovršitelja bio dio pristupnih pregovora za poglavlje pravosuđa i temeljnih prava. Tužiteljica je u tom razdoblju trpjela velike duševne boli, čemu je svjedočio i sve je to ostavilo trajne posljedice po njezino zdravlje. Sjeća se da su mediji negativno opisivali tu službu i osobno se sjeća jedne karikature gdje je prikazan javni ovršitelj kako nosi televizor iz kuće. Također mu je poznato da je tužiteljica u pripremama za svoj budući ured razgovarala i sa službenicama koje bi zaposlila u uredu kako bi sve moglo profunkcionirati 1. siječnja 2012.

33. Iz iskaza svjedoka JP proizlazi da je tužiteljicu poznavao kao odvjetnicu s obzirom da je i on odvjetnik, a više su se povezali prilikom polaganja javnoovršiteljskog ispita. Zajedno su izašli na taj ispit i uspješno položili i imenovani su za javne ovršitelje. Poznato mu je da je tužiteljica imala svoj vlastiti prostor koji je samo djelomično koristila za potrebe odvjetničkog ureda, a kojega je nakon imenovanja u potpunosti uredila za potrebe javnoovršiteljske službe. Zajedno su obilazili i kupovali stvari za ured. Nije bilo nikakve naznake da bi bilo čime ta služba bila dovedena u pitanje sve dok nije krenula predizborna kampanja prije parlamentarnih izbora kada su se javni ovršitelji počeli prikazivati u negativnom kontekstu iako je prethodno ta ista oporba u Hrvatskom Saboru glasovala za taj Zakon. Negdje krajem prosinca nakon konstituiranja Sabora je donijeta odluka o odgodi primjene tog Zakona, što je sve jako pogodilo, a posebice tužiteljicu koja je sve svoje kapacitete u prethodnih šest mjeseci uložila u pripremu za obavljanje te službe. Zna da je zatražila ispis iz odvjetničke komore, a ne zna kako je to riješila. Nakon donošenja odluke o odgodi, svi su bili međusobno povezani na način da su dijelili informacije koje bi doznali. Oni su se čuli svakodnevno i dijelili zajedničku sudbinu i brigu za ishod svega toga s obzirom da su se našli u stanju neizvjesnosti i nesigurnosti za svoju egzistenciju. U jesen je Zakon stavljen izvan snage, što se vrlo teško odrazilo na stanje tužiteljice jer se bilo teško nositi s takvim stresom i pomiriti s činjenicom da su njezini planovi propali. Vidio je po njezinom ponašanju da je postala drugačija osoba od one koju je ranije poznavao na način da je postala nervoznija, nestrpljiva, imala je problem s disanjem, što mu je izgledalo kao napad panike. Sjeća se jednog događaja kada je njezin sin došao doma kada je on bio s tužiteljicom sav uplakan, a tada je imao oko desetak godina, kada je rekao da su mu ljudi rekli da će mama ulaziti u kuće i uzimati stvari i tjerati ih na ulicu. Mediji su uglavnom citirali tadašnjeg premijera HP i ministra pravosuđa CP koji su neprimjerenim riječima opisivali javne ovršitelje na koji način su stvorili atmosferu kod ljudi da su isti povjerovali u tu negativnu kampanju. Poznato mu je da je tužiteljica bila dogovorila zapošljavanje jedne službenice s gruntovnice u svom uredu, koja je čak i dala otkaz, da bi kasnije ostala bez posla.

34. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je odvjetnica, što je bila i 2011., kada se upoznala s institutom javnih ovršitelja i zainteresirala se za to. Prikupila je svu potrebnu literaturu i cijelo ljeto učila jer je ispit bio u rujnu. Bilo joj je stalo položiti ispit s pohvalom jer je to značilo prednost pri izboru za javnog ovršitelja, što je i uspjela. Imali su jako kratak rok za pripremu za obavljanje te službe jer su bili imenovani u listopadu, a trebali su početi raditi 1. siječnja 2012. Imala je vlastiti prostor u kojemu je do tada koristila samo jednu sobu za obavljanje odvjetničke službe, a tada je uredila kompletan prostor, još dvije sobe kako bi ga prilagodila potrebama javnoovršiteljske službe, što je i komisija Ministarstva pravosuđa prekontrolirala. Kupila je i sef, kao i protupožarni ormar koji je težak 600 kg. Negdje u studenom je izašao Jutarnji list s naslovnicom na kojoj su objavljena imena javnih ovršitelja s adresom stanovanja i naslovom kako će šerifi ulaziti u stanove i pljačkati. Sjeća se kako joj je rekla susjeda da će tražiti sastanak stanara i da neće dopustiti da se jedna takva djelatnost obavlja u zgradi dok je ona tamo. U prosincu su dobili Povelju o postavljenju i ni na koji način nije posumnjala da ta služba neće zaživjeti. U međuvremenu je odbijala sve nove stranke i govorila im da će započeti s drugim poslom, a i iz medija su bili upoznati s tim, a postojećim strankama je također govorila kako ih neće moći zastupati jer mijenja posao. Sve svoje kapacitete je uložila u pripremu za obavljanje te djelatnosti, kao i znatna financijska sredstva. Na prvoj sjednici Sabora nakon promjene vlasti, 22. prosinca 2011. je donijeta odluka o odgodi primjene tog Zakona i još uvijek nije mislila da neće ništa biti od njega, jer je i sama oporba koja je došla na vlast glasala za te Zakone i hvalila ih. Poznato je da Zakoni nisu donijeti preko noći i da su pripremani desetak godina i da većina zemalja ima institut javnih ovršitelja, posebice s područja bivše Jugoslavije, a što je sufinancirala i Europska unija, te je isto bilo i jedan od uvjeta predpristupnih pregovora. Tek nakon što je po drugi puta odgođena primjena Zakona, shvatila je da od toga neće biti ništa i u konačnici su i ukinuti. To ju je doista jako pogodilo jer nije mogla vjerovati da je to moguće u jednom uređenom pravnom sustavu. Pretrpjela je i značajne zdravstvene tegobe koje su se očitovale u teškoćama s disanjem kroz pune tri godine i koje još uvijek ima, ali ne u tom intenzitetu. Također joj je bilo teško vratiti odvjetnički ured i stranke koja je imala prije nego što se odlučila za javnoovršiteljsku službu, posebice financijski premostiti prijelazno razdoblje dok je trajala odgoda primjene Zakona. Negativnoj kampanji u vezi obavljanja te službe je bio izložen čak i njen mldb. sin kojemu su u školi rekli da će mu mama ulaziti u stanove i uzimati stvari, pa ju je dijete molilo da i dalje bude odvjetnica. U pripremama za obavljanje te službe, čak je našla jednu zaposlenicu zemljišnoknjižnog odjela koja bi joj bila tajnica i ona je dala otkaz u sudu, a radilo se o ženi koja je samohrana majka s kreditom za stan.

35. Sud je u ovom predmetu o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio međupresudom posl. br. Pn-2005/2015-od 25. siječnja 2018. kojom je utvrdio da je tužena odgovorna za štetu tužiteljici zbog povrede njezinih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one stvaraju.

36. Po žalbi tužene je ta međupresuda potvrđena presudom Županijskog suda u u Zagrebu svojom presudom poslovni broj Gž-2082/2018-2 od 16. travnja 2019. Županijskog suda u Zagrebu.

37. Po reviziji tužene, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje utekstu VSRH, posl. br. Rev-3449/2019-2 od 6. prosinca 2022. je ta međupresuda potvrđena i revizija odbijena.

38. O istom pitanju VSRH je izrazio shvaćanje u rješenjima broj Rev 1532/14-3 od 23. siječnja 2018. i broj Rev 2321/2018-3 od 19. svibnja 2020. prema kojem je tužena odgovorna za štetu koju imenovani javni ovršitelj trpi vezano na povredu njegovih legitimnih očekivanja u oživotvorenje Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 139/10, 150/11, 70/12 i 112/12). VSRH je u navedenim odlukama zaključio da nedosljedno postupanje tužene kao zakonodavca u odabiru modela javne ovrhe u odnosu na individualna prava imenovanih javnih ovršitelja, koji su ostvarili sve pretpostavke za početak svog rada, ali nisu započeli s tom službom, što je u konačnici stvorilo za njih štetne posljedice, predstavlja štetnu radnju kojim je oštećeniku nanesena šteta, kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. U tim je odlukama izraženo shvaćanje da je legitimno pravo tužene kao zakonodavca izabrati model ovrhe, kao i kasnije odustati od izabranog modela, slijedom čega tuženičino postupanje nije protupravno, ali da je takvim postupanjem tužena povrijedila legitimna očekivanja tužiteljice kao imenovanog javnog ovršitelja, slijedom čega bi joj, otklanjanjem tuženičine odgovornosti za naknadu štete bio nametnut prekomjeran teret, pa da stoga, radi uspostavljanja pravedne ravnoteže između općih ili javnih interesa zajednice i narušenih prava pojedinaca, i u slučaju izostanka protupravnosti u postupanju tuženice kao zakonodavca, postoji njena odgovornost za štetu koja je u konkretnom slučaju nastala tužiteljici povredom njezinih legitimnih očekivanja.

39. Slijedom navedenog provedenim dokazima je sud utvrdio:

- da je tužiteljica odlukom ministra pravosuđa imenovana javnim ovršiteljem sukladno uvjetima koji su objavljeni u natječaju za javne ovršitelje,

- da je u svezi s obavljanjem te službe i pripremi za nju, imala materijalne troškove, jer je bila dužna urediti poslovni prostor koji je pregledan i prihvaćen od strane komisije Ministarstva pravosuđa,

- da joj je rješenjem Ministarstva pravosuđa određen početak rada kao javnom ovršitelju 1. siječnja 2012. godine,

- da je nakon toga zakonodavac donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012. godine,

- a potom donio i Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio opet za dan 15. listopada 2012. godine,

- konačno, da je zakonodavac donio i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br.112/12) kojim je Zakonom zapravo služba javnih ovršitelja ukinuta.

40. Nedvojbeno je tužiteljica pretrpjela štetu opisanim postupanjem tužene kada je ona propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja, tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu, te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja, da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda. Stoga postoji uzročnoposljedična veze između propusta tužene, da odluči na odgovarajući način o pravnom statusu javnih ovršitelja, (tako i tužiteljice), te štete koju je tužiteljica nedvojbeno pretrpjela. Sama štetna radnja je u ovom konkretnom slučaju upravo propust tužene da donese odgovarajuću odluku u vezi rješenja statusa tužiteljice, kao i ostalih javnih ovršitelja, slijedom čega je odgovorna za štetu koja je nastala tužiteljici, u smislu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08), dalje ZOO.

41. Tužiteljica je u tim okolnostima, pouzdajući se u pravnu sigurnost, kao i da je udovoljila svim propisanim uvjetima da bi mogla vršiti zakonom propisanu javnu dužnost javnog ovršitelja, neočekivanim ukidanjem instituta javnih ovršitelja, i u situaciji u kojoj su se nadležni državni dužnosnici i tijela oglušili o potrebu rješenja njezine osobne situacije, pretrpjela štetu za koju je odgovorna tužena i prema čl. 145. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), koji propis se temelji na pravnoj stečevini Europske unije, a u kojem smislu država, zbog kršenja određenih obveza tj. prava pojedinca, odgovara neovisno o tome radi li se o kršenju obveza od strane zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti.

42. Prema utvrđenju ovog suda ta štetna radnja (odnosno propuštanje) je u nedvojbenoj uzročnoposljedičnoj svezi sa štetom koja je tužiteljici nastala. Tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11, 93/16 i 104/16), a u svezi s člankom 1045. ZOO-a. Uslijed takvog protupravnog postupanja tužene je tužiteljica pretrpjela štetu u smislu odredbi čl. 1046. ZOO-a; imovinsku u vidu troškova pripreme i polaganja javnoovršiteljskog ispita i uloženih sredstava u opremu i prostor, očekivane zarade, kao i neimovinsku štetu, koja se sastoji od povrede prava osobnosti, prava na dostojanstvo, čast, ugled, sve u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a.

43. Osnovanost zahtjeva za naknadu dijela imovinske štete proizlazi iz čl. 1089. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

44. Osnovan je tužiteljičin zahtjev za naknadu obične odnosno stvarne imovinske štete. Naime, pouzdajući se na temelju legitimnih očekivanja da će doista započeti s obavljanjem javnoovršiteljske službe tužiteljica se izložila brojnim troškovima, te od tužene osnovano zahtijeva da joj te troškove naknadi. U konkretnom slučaju tužena je na temelju odredbi čl. 1045. i 1046. ZOO odgovorna za naknadu štete tužiteljici budući je ona, kako je prethodno obrazloženo, nedvojbeno pretrpjela štetu navedenim postupanjem tužene, kada je propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda.

45. Stoga je tužiteljici priznata imovinska šteta materijalnih troškova koje je ona dokumentirala računima u visini 7.827,55 EUR (58.975,95 kn). Naime, ovu obvezu tužiteljica je nedvojbeno preuzela upravo u cilju ispunjenja uvjeta iz Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine 41-986/2011, 118- 2279/2011), budući je tim Pravilnikom utvrđen niz kriterija za određivanje smještaja, prostora, opreme i uređenje javnoovršiteljskih ureda, a radi provjere ispunjavaju li prostorije u kojima namjerava vršiti svoju djelatnost, tužiteljica je bila dužna u roku 15 dana zatražiti od Ministarstva pravosuđa pregled svojih prostorija. Navedeni troškovi se odnose na naknadu za kupljeni Zbornik radova "Ovrha pred javnim ovršiteljem" u visini 500,00 kuna, naknade za polaganje javnoovršiteljskog ispita 2.200,00 kuna, , plaćeni trošak za kupljene stolce za javnoovršiteljski ured društvu Padovan d.o.o. u visini 3.765,77 kuna, plaćeni trošak za šest kupljenih stolaca za javnoovršiteljski ured društvu Meblo trade d.o.o. u iznosu 9.202,44 kuna, plaćene opreme i namještaja za javnoovršiteljski ured društvu Tehnopaneli d.o.o. u visini 17.639,97 kuna, plaćene opreme i namještaja za javnoovršiteljski ured društvu Tehnopaneli d.o.o. u visini 7.358,11 kuna, plaćene opreme i namještaja za javnoovršiteljski ured društvu Tehnopaneli d.o.o. u visini 3.574,95 kuna, plaćeni trošak kupljena dva vatrogasna aparata društvu Energoatest zaštita d.o.o. u visini 1.030,74 kune, plaćeni trošak kupljenog sefa za javnoovršiteljski ured Bravariji Piljek u iznosu 1.403,97 kuna, te trošak kupljenog vatrootpornog ormara za javnoovršiteljski ured u iznosu 12.300,00 kuna.

46. Tužiteljici nije priznat traženi trošak u visini plaćene opreme i namještaja za javnoovršiteljski ured društvu Tehnopaneli d.o.o. u visini 12.000,00 kuna, koji tužiteljica dokazuje izvodom sa svog tekućeg računa, a za isti ne prileži ponuda i račun, pa nije moguće nedvojbeno utvrditi i provjeriti odnosi li se taj iznos na dio računa koji su priznati za opremu i namještaj Tehnopaneli d.o.o. koji tužiteljica potražuje po dostavljenim računima koji su joj u cijelosti priznati.

47. Nedvojbeno postoji obveza tuženice za naknadu štete koja je tužiteljici nastala miješanjem javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, i to imovinske u visini koja je potrebna da bi se tužiteljicu vratilo u poziciju u kojoj bi se ona nalazila da takvog miješanja nije bilo.

48. Tužiteljica je radi postupanja tužene pretrpjela štetu, kako imovinsku, tako i neimovinsku; jer je doista, a kako to proizlazi iz dijela dokumentacije koju je priložila uz tužbu uložila materijalna sredstva kako za osposobljavanje sebe kao javnog ovršitelja, tako i ulaganje u poslovni prostor, kako bi udovoljila potrebama te službe; te je pretrpjela i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti uslijed nastale neizvjesnosti u koju je pravnu situaciju dovedena upravo postupanjem tužene, i to unatoč činjenici što je postupila po zahtjevima i propisima.

49. Tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 7.827,55 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, budući da je tužiteljica sve troškove snosila prije toga datuma a sve kako bi osigurala sve potrebno, sukladno traženju tužene, i pripremila ured za početak rada od 1. siječnja 2012., u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

50. Zahtjev za neimovinskom štetom zbog povrede prava osobnosti tužiteljica obrazlaže navodeći da joj je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje, na čast, ugled i dostojanstvo, koja je počinjena od Vlade Republike Hrvatske i drugih institucija koji su na račun javnih ovršitelja po osnovi izbora zanimanja u dužem razdoblju iznijeli čitav niz uvreda čime su poticali nesnošljivost prema izboru profesije javnog ovršitelja što je i rezultiralo čitavim nizom uvredljivih naslova u tiskovinama i drugim medijima. Sustavnom negativnom zlonamjernom i neistinitom medijskom kampanjom kod građana je izazvalo zgražanje prema javnim ovršiteljima, čemu su bili izloženi i članovi njihovih obitelji.

51. Kao što prethodno navedeno tužena je imala pravo odabrati model ovrhe za koji smatra da će najdjelotvornije, najbrže i s najmanje troškova ispuniti ciljeve zbog kojih se novi ovršni model i ustanovljava. Zakonodavac je, dakle, imao ustavnu ovlast institut javnih ovršitelja zamijeniti institutom sudskih ovršitelja. Budući da zahtjevi vladavine prava nalažu da u okolnostima kakve su postojale u slučaju službe javnih ovršitelja, sustavne zakonodavne promjene budu provedene u skladu s načelom pravedne ravnoteže, sa što manje posljedica za one koje će te promjene pogoditi, postojala je zakonodavčeva obveza da uspostavi ravnotežu između općih ili javnih interesa zajednice (uvođenja novog zakonodavnog modela ovrhe kojim se ukida služba javnih ovršitelja) i zaštite prava pojedinaca - imenovanih javnih ovršitelja, kojima je taj isti zakonodavac prethodno priznao profesionalni položaj i zaposlenje, namećući im istodobno i obveze vezane uz službu javnog ovršiteljstva koje su zahtijevale znatna financijska ulaganja. Zakonodavna intervencija kojom se ukinula ta služba ujedno je značila i ukidanje mogućnosti bilo sudske zaštite prava javnih ovršitelja koja su izvirala iz pojedinačnih rješenja ministra pravosuđa o njihovu imenovanju za tu službu. Na taj način, po stavu ovoga suda tužena je povrijedila pravo osobnosti tužiteljice na način da je povrijedila njezino duševno zdravlje i dovela ju u stanje uznemirenosti, nesigurnosti i neizvjesnosti. Tako je tužiteljica dovedena u stanje, ne svojom krivnjom, da ne može brinuti o vlastitoj egzistenciji i trpeći pri tom velike duševne boli zbog neizvjesnosti i nesigurnosti, što su potvrdili i saslušani svjedoci ĐP, ZP i JP koji su neposredno svjedočili stanju tužiteljice u kojem se neočekivano našla zbog postupanja tužene, kao i sama tužiteljica u svom iskazu.

52. Člankom 1100. st. 2. ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

53. Po utvrđenju ovoga suda, pravo osobnosti tužiteljice je povrijeđeno u toj mjeri da joj pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade jer je trpjela jake duševne boli zbog stanja nesigurnosti, egzistencijalne zabrinutosti i uznemirenosti koje po svom objektivnom intenzitetu opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Sud u cijelosti prihvaća njezin iskaz budući je realno i životno opisala situaciju u kojoj se našla, kao i posljedice koje su za nju proizašle iz predmetnog štetnog događaja. Ocjenjujući značaj ovog dokaza sud je u obzir uzeo i činjenicu da je u iskazu dana subjektivna, osobna slika jednog stresnog događaja, koju svaki čovjek proživljava različito. Iz iskaza tužiteljice i pročitanih isprava proizlazi da je ona poduzela sve radnje koje je bila dužna poduzeti da bi bila imenovana javnim ovršiteljem - od prijave na natječaj, pripreme i polaganja ispita, uređenja prostora, opreme prostora propisanim namještajem, pregleda prostora, osiguranja telefonskog i Internet priključka i sl. Sve to nesumnjivo je zahtijevalo značajan utrošak vremena i energije, što se u konačnici pokazalo uzaludnim. Uz to, kao odvjetnica nije preuzimala zastupanje stranaka očekujući stupanje na novu dužnost, te je nakon dugogodišnjeg rada u odvjetništvu s uhodim uredom, zbog postupanja tužene, zapravo ponovno bila na početku stvaranja odvjetničkog ureda.

54. Stoga ovaj sud, na temelju odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, tužiteljici na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti dosuđuje naknadu u visini 22.471,30 EUR. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U preostalom dijelu za iznos 20.000,00 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos je tužiteljica odbijena.

55. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na ovaj iznos od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 22. prosinca 2014. do isplate. Naime, čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

56. Na okolnost visine dijela tužbenog zahtjeva vezanog uz izgubljenu zaradu, uz saslušanje tužiteljice, pribavljeni su podaci Ministarstva pravosuđa o broju ovršnih predmeta za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. zaprimljenih na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao i njihova vrijednost predmeta spora, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Zrinku Ručević, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

57. Iz njegovog nalaza i mišljenja, proizlazi da, u skladu s dokumentacijom u spisu, te opisanom metodologijom izračuna, u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. listopada 2012. godine, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu evidentirano je ukupno 31.542 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 5. siječnja 2012. do 31. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 6.371.402.883,20 kn (prosječno 201.997,43 kn po predmetu),

- pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih postupaka na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (31.542/20), prosječne vrijednosti 201.997,43 kn, odnosno 26.809,67 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja) po predmetu,

- po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad (1.577 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.577 predmeta ukupno iznosi 2.365.500,00 kn, odnosno 313.955,80 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja),

- ako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

58. Iz dopune nalaza i mišljenja istog vještaka budući da vještak nije uzeo u obzir i podatke o zaprimljenim predmetima na Trgovačkom sudu u Zagrebu proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., na Općinskom građanskom i Trgovačkom sudu u Zagrebu evidentirano je ukupno 35.549 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 2. siječnja 2012. do 12. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 932.314.892,98 EUR (7.024.526.561,14 kn). Pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih postupaka na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (35.549/20), prosječne vrijednosti 26.226,19 EUR po predmetu. Po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad (1.777 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.777 predmeta ukupno iznosi 353.772,65 EUR. Ako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužitelj pretpostavljeno dobio u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

59. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je jasan, logičan i izrađen sukladno pravilima struke na temelju dokumentacije dostavljene od strane Ministarstva pravosuđa, te je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak suda, a u njegovu nalazu i mišljenju nema proturječnosti, no međutim, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da sud nije dobio tražene podatke od Porezne uprave, vezano za troškove poslovanja javnih bilježnika u gradu Zagrebu, kao mogućoj usporedivoj kategoriji, za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., za koji iznos bi se umanjili pretpostavljeni iznosi ostvarenih prihoda koje je vještak naveo u nalazu i mišljenju, odnosno njihovoj dopuni, kao i ostvareni prihodi tužiteljice prema potvrdi Porezne uprave (stranica 309 spisa). Zbog toga je, temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbijen ovaj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

60. Uz to, se napominje da prema pravnom shvaćanju VSRH izraženom u odluci posl. br. Rev-1469/2019-2 od 28. veljače 2023. u situaciji kada je tuženica, postupajući u okviru svojih legitimnih ovlaštenja odustala od reforme ovršnog sustava uvođenjem službe javnih ovršitelja, po redovnom tijeku stvari izmakla dobit ne bi mogla ostvarivati pa legitimno očekivanje tužiteljice u ostvarenju dobiti kao javnog ovršitelja nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije (tako isti sud i u odluci Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018.). Prema stavu VSRH da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvarila dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi. Kod toga projekcije tužiteljice o tome kolika bi dobit postojala i prijepornom razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., ne ukazuju na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka, radi čega tužiteljica nije dokazala da bi došlo do izmakle koristi u smislu odredbe čl. 8. i 219. ZPP.

61. Javnoovršiteljska služba, kao što je rečeno, nikada nije zaživjela i tužiteljicama, kao ni jedan drugi imenovani javni ovršitelj nikada nije počela ostvarivati nikakvu dobit od nje, a da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvarila dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi.

62. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (51.891,43 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

63. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, tužiteljica je u ovom postupku zastupana po punomoćniku odvjetniku, a tuženu zastupa nadležno državno odvjetništvo koje također ima pravo na naknadu parničnog troška. Međutim, odmjeravanje parničnog troška pukom matematičkom računicom predstavljalo bi prekomjerni individualni teret za tužiteljicu koji se ne može opravdati općim interesom sprječavanja nepotrebnog parničenja, prije svega jer je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe imala dostupnu sudsku praksu samo o tome da ima pravo na naknadu štete (navedena odluka Ustavnog suda), ali ne i koje vrste štete i u kojoj visini. Budući ona nije znala na naknadu koje vrste štete i u kojem opsegu ima pravo, to se njezina tužba nije mogla smatrati neopravdanom. Pored toga, zatraženi iznos troškova znatan je obzirom na konkretnu financijsku situaciju tužiteljice koja je radi opremanja ureda i osiguranja uvjeta iz Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu morala ispniti zahtjeve tužene.

64. Uvažavajući stoga zaključke Europskog suda u pogledu povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iznesene u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) sud nalazi kako bi nalog tužiteljici da snosi troškove zastupanja države u parničnom postupku razmjerno uspjehu u postupku, predstavljao nerazmjerno ograničenje njezina prava na pristup sudu. Matematički obračun ovako visokog troška razmjerno uspjehu u postupku rezultirao bi, s obzirom na uspjeh tužiteljice s postavljenim tužbenim zahtjevom, obvezom tužitelja da tuženoj naknadi parnični trošak zastupanja po državnom odvjetništvu u znatnom iznosu, koji čak prelazi i dosuđenu naknadu. Pored toga, sud je uzeo u obzir da zbog visoko postavljenog tužbenog zahtjeva za tuženu nisu nastali nikakvi dodatni troškovi u odnosu na one koji bi nastali da je zahtjev postavljen u dosuđenom iznosu. Pri tome se sud rukovodio i kriterijima iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10).

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice uz rj. za platež sp na presudu

- pun. tuženika OGDO u Zagrebu, na broj P-DO-177/15