Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-378/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Ergotić, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Nova hrvatska banka d.d., Sberbank d.d., Volksbank d.d. Zagreb), iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 04. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Krešimira Majnarića, odvjetnika iz Vinkovca, i u odsutnosti tužene, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 772545 sklopljenog dana 24.12.2007. između tužiteljice KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Hrvatska Poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 (pravni sljednik Volksbank d.d.) iz Zagreba, ul. Varšavska 9, OIB: 78427478595, kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i isti ne proizvodi pravne učinke prama strankama.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 772545 od 24.12.2007. kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru, te stoga isti članak ne proizvodi pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 583,43 eura (slovima: petsto osamdeset tri eura i četrdeset tri centa) sa zakonskim kamatama i to:

- na iznos od 10,00 eur od 31. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,59 eur od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,51 eur od 31. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,10 eur od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,62 eur od 31. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,92 eur od 30. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,13 eur od 31. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,03 eur od 31. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 8,93 eur od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,90 eur od 31. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,21 eur od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,15 eur od 31. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,89 eur od 31. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,84 eur od 28. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,12 eur od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,95 eur od 30. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,65 eur od 31. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,79 eur od 30. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,46 eur od 31. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,70 eur od 31. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,72 eur od 30. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,94 eur od 31. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,16 eur od 30. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 11,22 eur od 31. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 12,18 eur od 31. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 28. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 11,05 eur od 31. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,87 eur od 30. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 11,04 eur od 31. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,15 eur od 30. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,30 eur od 31. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 10,12 eur od 31. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,92 eur od 30. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,73 eur od 31. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,84 eur od 30. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,01 eur od 31. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,42 eur od 31. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 8,62 eur od 28. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 8,70 eur od 31. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 8,78 eur od 30. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 8,29 eur od 31. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 7,81 eur od 30. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 8,12 eur od 31. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 7,38 eur od 31. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 7,42 eur od 30. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 7,20 eur od 31. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 7,21 eur od 30. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 6,51 eur od 31. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 6,73 eur od 31. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 6,08 eur od 28. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 6,04 eur od 31. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 6,00 eur od 30. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5,57 eur od 31. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5,16 eur od 30. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 5,09 eur od 31. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 4,85 eur od 31. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 4,74 eur od 30. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 4,20 eur od 31. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 4,22 eur od 30. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 3,83 eur od 31. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 3,57 eur od 31. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 3,20 eur od 28. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 3,05 eur od 31. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 2,78 eur od 30. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 2,60 eur od 31. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 2,23 eur od 30. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,89 eur od 31. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,69 eur od 31. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,41 eur od 30. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1,12 eur od 31. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,90 eur od 30. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,52 eur od 31. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,26 eur od 31. siječnja 2015. godine do isplate,

sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 803,27 eura (slovima: osamsto tri eura i dvadeset pet centi) sa zakonskom kamatom tekućom od presuđenja tj. 27. ožujka 2025. pa do isplate i sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 13,27 eura (slovima: trinaest eura i dvadeset sedam centi) kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku 13. lipnja 2023. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s prednikom tuženika sklopila ugovor o kreditu broj 772545 u iznosu od 18.669,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s datumom od 22.12.2007., na rok otplate od 7 godina odnosno 84 mjeseca.

1.2. Tužiteljica navodi da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 5,30 % godišnje, time da je određeno kako je kamata promjenljiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora – tuženika. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu, tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija, opći uvjeti banke ili odluke o načinu obračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita tužena je povećavala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene – povećanja kamatne stope, stoga tužiteljica smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena, odnosno neodrediva, te kao takova ništetna i nema pravni učinak na obvezno – pravni odnos stranaka.

1.3. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 7129/2013 od 13.06.2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04.07.2013., a kojom je utvrđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502. ZPP-a, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku, obvezuje I-stupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnome sporu.

1.4. Kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe imalo za posljedicu stjecanje bez pravne osnove na strani tuženika, po pravnoj osnovi koja je naknadno utvrđena ništetnom, protivno čl. 1111. i dr. ZOO-a/05., a u svezi primjene čl. 26. i niza drugih odrednica ZOO-a/05, to tužiteljica potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatila temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu čl. 11.3. Ugovora o kreditu.

2.1. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari i to ako se razmatra po osnovu naknade štete zastarni rok je sukladno čl. 230. ZOO-a tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju zastarni rok je pet godina od dana kada je šteta nastala. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povarata mjesečnih anuiteta tada bi sukladno čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja zastarijevale za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se pak utvrdilo da se radi o ništetnosti po osnovu stjecanja bez osnove u tom slučaju tužbeni zahtjev bi bio u zastari jer je zastarni rok pet godina od dana sklapanja ništavnog pravnog posla. Zaključno, o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja.

2.2. Nadalje, razlog zašto tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača je u tome jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju.

2.3. Tuženik smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima, a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

2.4. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe da, iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva i iako nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava. Slijedom navedenog, a iz razloga procesne ekonomičnosti i efikasnosti u predmetnom postupku je nesvrsishodno izvođenje dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem koje predlaže tužitelj. U okviru odgovora na tužbu tuženik predlaže da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Odlučujući od prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, sud je isti prigovor odbio rješenjem poslovni broj P-442/2023-4 od 05.. veljače 2024.

4. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj se u pismenom podnesku od 28. ožujka 2024. se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu smatrajući ih neosnovane. Budući tuženik ne prigovara visini istaknutog tužbenog zahtjeva smatra da nije potrebno provoditi financijsko – knjigovodstveno vještačenje, te dostavlja nalaz vještaka iz predmeta ovoga suda P-271/2021 u odnosu na isplatu preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, stoga predlaže prihvatiti nalaz i mišljenje po visini, a radi ne stvaranja dodatnih troškova postupka. U istom podnesku tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati preplaćeni iznos od 583,43 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku otplatnu tablicu po kreditu (list 8-10), Ugovora o kreditu broj: 772545 od 22.12.2007. (list 11-15), potvrdu (solemnizaciju) od 24.12.2007. (list 16), prometnu karticu po kreditu (list 17- 26), promete po računu (list 27-35), otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit (list 36-38), nalaz i mišljenje po vještaku Tonki Vulić, vl. Ivando konta d.o.o. iz Osijeka, od 31.10.2022. iz predmeta P-271/2021 (list 39-43), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 20.02.2025. (list 98-99), te je proveden dokaz saslušenjem vještaka Tonke Vulić na zapisniku od 04.03.2025. (list 100-102).

6. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je s prednikom tužene banke zaključila ugovor o kreditu 22.12.2007. u svrhu kupnje automobila, koji je koristila za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučila jer su je iz auto kuće uputili u ovu banku budući imaju s njom suradnju. U banci su joj ponudili kredit u CHF kao najpovoljniji i pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebala potpisati. Nije mogla pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora i nitko joj nije posebno pojašnjavao pojedine odredbe. Ne sjeća se da li je ugovor pročitala, ali zna da ga odnijela na ovjeru kod javnog bilježnika. U početku je bila zadovoljna s kreditom jer su joj odgovarale rate i rokovi otplate. Nakon povećanja rata išla je u banku i ponudila da vrati automobil samo da ovaj kredit riješi, ali su joj u banci rekli da ili mora otplatiti kredit po uvjetima kako je potpisala ugovor ili u slučaju ne plaćanja dvije rate da joj idu sve dospjele rate na naplatu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Raspitivala se za kredit u kunama, ali su joj u banci rekli da joj je povoljniji kredit u CHF i da je to stabilna valuta. Da je znala da će doći do takvog povećanja kamata i tečaja nikada ne bi niti kupila ovaj automobil niti podizala kredit.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.669,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,30 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

8. Između stranaka je sporan osnov, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe o načinu promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući sporne odredbe čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.669,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 2. i čl. 8. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene promjenjive kamatne stope sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka izrađen za potrebe parničnog postupka u predmetu ovoga suda poslovni broj P-271/2021, a izrađen od stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić vl. Ivando konta d.o.o. za vještačenje i knjigovodstvo iz Osijeka.

13.1. Vještak je u svojoj dopuni nalazu od 31.10.2022. izrađenoj zbog obveze dvojnog iskazivanja cijena u kuni i euru kao instrumentu prilagodbe potrošača na proces zamjene kune eurom, utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate utvrđen u visini od 583,43 eura (4.395,87 kuna).

13.2. Sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka na ročištu od 04.03.2025. radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja, te je vještak u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja koji je pismeno izradila i sudu dostavila 04.08.2022. u parničnom postupku P-271/2021 vođenom kod ovog suda po tužbi tužiteljice KF protiv tužene Sberbanke d.d. gdje je utvrdila da su anuiteti u kreditu tužiteljice KF koji su otplaćivani kroz 84 mjeseca u 11 mjeseci plaćeni odnosno obračunati po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 5,30 %, dok je banka dva puta tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu po svojim odlukama u višu od početno ugovorene 5,30 %. Tako je devet anuiteta otplaćeno po kamatnoj stopi 6,50 % koja je za 1,20 % viša od početno ugovorene od 5,30 %, dok je 64 anuiteta plaćeno po višoj kamatnoj stopi od 7,20 %, što je postotak kamate stope za 1,90 % od početno ugovorene od 5,30 %. Preplata kamate je utvrđena u kunskom iznosu od 4.395,87 kuna što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 583,43 eura, kako je to preračunala u dopuni nalaza od 31.10.2022.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tonke Vulić vl. Ivando konta d.o.o. za vještačenje i knjigovodstvo iz Osijeka kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 583,43 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28.03.2024., a koju visinu tuženik tijekom postupka nije osporavao.

14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 583,43 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

14.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 13. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23 – dalje: Tarifa) odobren trošak i to: trošak za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 28.03.2024. u iznosu od 100,00 eura, za zastupanje na četiri ročišta i to od 11.04.2024., 28.01.2025., 20.02.2025. i 04.03.2025. svako u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 150,00 eura čini iznos od 750,00 eura.

17.1. Tužiteljici je također priznat uplaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, kao i trošak pristupa vještaka na raspravu od 04.03.2025. u iznosu od 40,00 eura, tako da je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 803,27 eura.

17.2. Tužiteljici nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura budući je tužiteljica ovog troška oslobođena obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, a kako tužiteljica ovaj trošak nije niti platila, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijena.

U Vinkovcima 27. ožujka 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Ivan Ergotić, Vinkovci – pun. tužitelja

2. Tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb