Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-232/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice BHK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Berislav Herceg odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti, iz Zagreba, Ilica 85, OIB:95847257607, koga zastupa punomoćnica Branka-Ivani Savičević odvjetnica iz Zagreba, radi isplate dodatka na plaću, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1842/2023-59 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2024., poslovni broj Pr-1842/2023-59.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog suda stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.322,65 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 14.04.2017. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 1.060,78 eura zajedno za zatraženim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.04.2017. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.954,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 25. srpnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u dijelu u kojem je odbijena s tužbenim zahtjevom (toč. II izreke) iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. , 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Ovu presudu također pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen (toč. I izreke) iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Suprotno istaknutim žalbenim navodima presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije osnovan žalbeni razlog zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.383,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a koji zahtjev tužiteljica temelji na Odluci Vijeća poslijediplomskog studija tuženika od 26. siječnja 2012., a kojom odlukom je propisano da će tuženik, između ostalog svojim djelatnicima (tužiteljica redoviti profesor) isplaćivati naknadu za sudjelovanje u Povjerenstvu za doktorande, za mentorstvo doktorandima, za mentorstvo specijalistima, te sudjelovanje u Povjerenstvu za ocjenu tema doktoranata.

7. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovome premetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8.), a suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika valjano utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužiteljica u tuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao redoviti profesor, da je obavljala dodatne poslove na doktorskom studiju Akademije (poslijediplomski studij–PDS), da je pravilnikom tuženika od 25. svibnja 2012. propisano izvođenje poslijediplomske nastave – predavanja, konzultacije, mentorstvo doktorskih radova i ispiti, i rad u povjerenstvima Akademije.

9. Uvidom u priloženu Odluku tuženika od 26. siječnja 2012. utvrđeno je i da se tuženik obvezao isplaćivati naknadu za mentorski rad doktorandima u iznosu od 500,00 kn neto (maksimalno 6x u akademskoj godini), naknadu za članove povjerenstva za ocjenu i obranu doktorskog rada u iznosu 2.000,00 kn, a na temelju iskaza svjedoka i tužiteljice, kao i na temelju ostalih izvedenih dokaza, utvrđeno je da su se navedene naknade za dodatne poslove i isplaćivale doktorandima.

10. Također je utvrđeno i da je na sastanku Komisije za analizu financijskog stanja tuženika od 16. prosinca 2014. predloženo da svi profesori, zaposlenici na Akademiji likovne umjetnosti preostale obveze odrade pro bono, kao i da je na 2. Sjednici Vijeća poslijediplomskog studija akademske godine 2014./2015. od 19. prosinca 2014. sa 15 glasova za, 1 glasom protiv i bez suzdržanih glasova prihvaćena mjera da svi profesori zaposleni na Akademiji likovne umjetnosti otpisuju svoja potraživanja od Poslijediplomskog doktorskog studija za do sada obavljene poslove mentoriranja i naknade za rad u povjerenstvima.

11. Navedenom je mjerom određeno i da svi profesori zaposlenici na Akademiji likovne umjetnosti preostale obveze odrade pro bono, a nakon što se izvrše uplate vanjskim suradnicima za do sada izvršene poslove.

12. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje s pravom je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.322,65 eura na ime neisplaćenih naknada temeljem Odluke tuženika od 26. siječnja 2012. a koja je donesena na osnovi čl. 3. t. 5. Pravilnika o doktorskim studijima i čl. 7. Pravilnika o raspodjeli vlastitih sredstava Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da tuženik nije u tijeku postupka dokazao da je tužiteljici navedene naknade u dosuđenom iznosu isplatio, i odbio preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi tražbinu tužiteljice nakon Odluke tuženika od 19. prosinca 2014. u iznosu od 1.060,78 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom kao neosnovan.

13. Naime, ne mogu s prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice da samo zato što se ona nije osobno odrekla preostalih naknada i nije sudjelovala u donošenju predmetne Odluke, da joj iste pripadaju i nakon razdoblja od 19. prosinca 2014., budući je Odlukom tuženika od navedenog datuma odlučeno da svi profesori zaposlenici na 14. Akademiji likovne umjetnosti preostale obveze odrade pro bono, pa tužiteljica nema pravo na naknadu nakon donošenje ove odluke, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

15. Neosnovano pak tuženik u žalbi navodi da tužiteljica nema pravo na naknadu na temelju odluke od 26. siječnja 2012., jer smatra da je ista nevaljana.

16. Naime, okolnost da je konkretnom slučaju odluku donio predsjednik Vijeća poslijediplomskog studija bez iskazanog potpisa i pečata, kao i okolnost da je takve odluke ovlašten donijeti dekan i Akademsko vijeće tuženika, ne čine tu odluku nevaljanom.

17. To stoga iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je na temelju navedene Odluke mentorima i članovima povjerenstava na Poslijediplomskom studiju, isplaćivane naknade za rad u prethodnim akademskim godinama, a koje isplate nisu zakonski osporavane niti od strane dekana, a niti od strane Akademskog vijeća tuženika.

18. Stoga, kako je tuženik postupao po navedenoj odluci koja je bila egzistentna do 19. prosinca 2014. i isplaćivao naknade za rad na Poslijediplomskom studiju, smatra se da je istu tuženik prihvatio kao valjanu, pa se ne može naknadno osloboditi obveza iz te odluke u odnosu na tužiteljicu.

19. Odluka o parničnom trošku zakonito je ustanovljena na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

20. Kako dakle žalbeni razlozi ne postoje, a niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović