Poslovni broj: Us I-101/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na kuću za odmor, 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-15/22-01/47, Urbroj: 513-04-23-2 od 8. studenoga 2023. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-410-15/2018-001/3860, Urbroj: 513-07-13-01- 2022-17 od 5. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-15/22-01/47, Urbroj: 513-04- 23-2 od 8. studenoga 2023. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-410-15/2018-001/3860, Urbroj: 513-07-13-01-2022-17 od 5. svibnja 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđen porez na kuću za odmor na adresi [adresa], površine 28,00 m[2] u iznosu od 420,00 kuna za 2018.
3. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, navodi da nije vlasnica kuće jer da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, kao i da je nekretnina devastirana i nepogodna za stanovanje. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.
4. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.
5. Podneskom od 2. listopada 2024. tužiteljica se očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, te je, u bitnome, ponovila navode iz tužbe.
6. U sporu je održana rasprava 18. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donesene u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], povšine 28,00 m[2] u iznosu od 420,00 kuna za 2018.
10. Sporno je, s obzirom na navode iz tužbe, je li tužiteljica, ako nije, kao vlasnica upisana u zemljišnoj knjizi, prema Zakonu o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16 dalje u tekstu: Zakon o lokalnim porezima) dužna plaćati porez na kuću za odnor.
11. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
12. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
13. Vezano za prigovor tužiteljice u vezi vlasništva kuće za navesti je da su prema ocjeni ovog Suda, obveznici plaćanja poreza na kuću za odmor su vlasnici nekretnina, ali i izvanknjižni vlasnici koji nekretninu koriste povremeno. Naime, Zakon o lokalnim porezima ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka i opstanka porezne obveze, međutim, može se zaključiti da zakonodavac za nastanak obveze poreza na kuću za odmor nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. Stoga, tumačenje tužiteljice, nema utemeljenje za primjenu u mjerodavnom Zakonu o lokanim porezima. Jednako pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki upravi sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1811/2018-2 od 9. svibnja 2018.
14. Prigovor tužiteljice da se kuća ne koristi i da je devastirana nije osnovan, naime spisu predmeta prileže računi za struju i vodu iz kojih je vidljivo da glase na tužiteljicu, kao i da podaci o potrošnji električne energije i vode ukazuju na sezonalost, odnosno na povremeno korištenje navedene kuće. Također, spisu predmeta prileže i fotografije s očevida iz kojih je vidljivo da kuće nije devastirana.
15. Dakle, kako spisu predmeta prileže Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. svibnja 2012. koji se odnosi na predmetnu nekretninu, koji je sklopljen između tužiteljice i prodavatelja, kako računi za režije glase na tužiteljicu, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme utvrđivanja poreza bila izvanknjižna vlasnica, da je predmetnu kuću koristila povremeno tijekom 2018. pa joj je, stoga, pravilno razrezan porez na kuću za odmor.
16. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci.
U Splitu 27. ožujka 2025.
S U D A C
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA:
1. Tužiteljici, uz zapisnik od 18. ožujka 2025. i zapisnik o objavi od 27. ožujka 2025.
2. Tuženiku
3. U spis
4. Kalendar 45 dana
NACRT ODLUKE IZRADIO
SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ
