Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9.

Poslovni broj: Gž-650/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Gradišek i Ante Omazić, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice ER, [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa zaposlenik KH, a on po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5742/2021-21 od 14. lipnja 2024., 27. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice ER kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5742/2021-21 od 14. lipnja 2024., pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženici ER naloženo da naknadi troškove postupka tužiteljici EH u iznosu od 454,25 eura, zajedno sa zateznim kamatama, i točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5742/2021-21 od 14. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništavom odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 620/08 sklopljenog 14. lipnja 2005. između tužiteljice EH kao korisnika Kredita i tuženika ER kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena kamata koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama ER

II. Utvrđuje se ništavom odredba čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 620/08 sklopljenog 14. lipnja 2005. između tužiteljice EH kao korisnika Kredita i tuženika ER kao kreditora, u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja.

III. Nalaže s tuženiku ER isplatiti tužiteljici EH iznos 136,49 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 1,21 eur tekućim od 16.11.2005. do isplate,

- 1,79 eur tekućim od 16.12.2005. do isplate,

- 0,90 eur tekućim od 16.01.2006. do isplate,

- 0,33 eur tekućim od 11.11.2008. do isplate,

- 5,20 eur tekućim od 11.01.2009. do isplate,

- 6,73 eur tekućim od 11.02.2009. do isplate,

- 11,78 eur tekućim od 11.03.2009. do isplate,

- 4,44 eur tekućim od 11.04.2009. do isplate,

- 4,32 eur tekućim od 11.05.2009. do isplate,

- 3,02 eur tekućim od 11.06.2009. do isplate,

- 3,76 eur tekućim od 11.07.2009. do isplate,

- 1,83 eur tekućim od 11.08.2009. do isplate,

- 3,13 eur tekućim od 11.09.2009. do isplate,

- 1,06 eur tekućim od 11.10.2009. do isplate,

- 2,31 eur tekućim od 11.11.2009. do isplate,

- 84,66 eur tekućim od 13.11.2009. do isplate, te joj isplatiti i trošak postupka u iznosu 454,25 eur sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2024. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se u razdoblju do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice EH koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ER isplatiti tužiteljici EH iznos 2.411,98 kn sa zateznom kamatom tekućom :

- na iznos od 7,64 Kn od dana 1.10.2007 pa do isplate

- na iznos od 7,63 Kn od dana 1.11.2007 pa do isplate

- na iznos od 7,71 Kn od dana 1.12.2007 pa do isplate

- na iznos od 7,71 Kn od dana 1.1.2008 pa do isplate

- na iznos od 27,10 Kn od dana 1.2.2008 pa do isplate

- na iznos od 27,51 Kn od dana 1.3.2008 pa do isplate

- na iznos od 27,89 Kn od dana 1.4.2008 pa do isplate

- na iznos od 27,08 Kn od dana 1.5.2008 pa do isplate

- na iznos od 26,80 Kn od dana 1.6.2008 pa do isplate

- na iznos od 27,17 Kn od dana 1.7.2008 pa do isplate

- na iznos od 26,59 Kn od dana 1.8.2008 pa do isplate

- na iznos od 26,67 Kn od dana 1.9.2008 pa do isplate

- na iznos od 27,07 Kn od dana 1.10.2008 pa do isplate

- na iznos od 29,40 Kn od dana 1.11.2008 pa do isplate

- na iznos od 27,69 Kn od dana 1.12.2008 pa do isplate

- na iznos od 29,59 Kn od dana 1.1.2009 pa do isplate

- na iznos od 29,84 Kn od dana 1.2.2009 pa do isplate

- na iznos od 29,97 Kn od dana 1.3.2009 pa do isplate

- na iznos od 29,67 Kn od dana 1.4.2009 pa do isplate

- na iznos od 29,62 Kn od dana 1.5.2009 pa do isplate

- na iznos od 29,14 Kn od dana 1.6.2009 pa do isplate

- na iznos od 40,04 Kn od dana 1.7.2009 pa do isplate

- na iznos od 40,25 Kn od dana 1.8.2009 pa do isplate

- na iznos od 40,69 Kn od dana 1.9.2009 pa do isplate

- na iznos od 40,44 Kn od dana 1.10.2009 pa do isplate

- na iznos od 40,20 Kn od dana 1.11.2009 pa do isplate

- na iznos od 40,76 Kn od dana 1.12.2009 pa do isplate

- na iznos od 41,29 Kn od dana 1.1.2010 pa do isplate

- na iznos od 41,85 Kn od dana 1.2.2010 pa do isplate

- na iznos od 41,70 Kn od dana 1.3.2010 pa do isplate

- na iznos od 42,65 Kn od dana 1.4.2010 pa do isplate

- na iznos od 42,40 Kn od dana 1.5.2010 pa do isplate

- na iznos od 42,88 Kn od dana 1.6.2010 pa do isplate

- na iznos od 45,55 Kn od dana 1.7.2010 pa do isplate

- na iznos od 44,94 Kn od dana 1.8.2010 pa do isplate

- na iznos od 47,22 Kn od dana 1.9.2010 pa do isplate

- na iznos od 46,02 Kn od dana 1.10.2010 pa do isplate

- na iznos od 45,11 Kn od dana 1.11.2010 pa do isplate

- na iznos od 47,86 Kn od dana 1.12.2010 pa do isplate

- na iznos od 49,56 Kn od dana 1.1.2011 pa do isplate

- na iznos od 48,33 Kn od dana 1.2.2011 pa do isplate

- na iznos od 48,51 Kn od dana 1.3.2011 pa do isplate

- na iznos od 47,62 Kn od dana 1.4.2011 pa do isplate

- na iznos od 47,90 Kn od dana 1.5.2011 pa do isplate

- na iznos od 50,91 Kn od dana 1.6.2011 pa do isplate

- na iznos od 51,33 Kn od dana 1.7.2011 pa do isplate

- na iznos od 54,66 Kn od dana 1.8.2011 pa do isplate

- na iznos od 53,45 Kn od dana 1.9.2011 pa do isplate

- na iznos od 51,57 Kn od dana 1.10.2011 pa do isplate

- na iznos od 51,52 Kn od dana 1.11.2011 pa do isplate

- na iznos od 51,31 Kn od dana 1.12.2011 pa do isplate

- na iznos od 52,00 Kn od dana 1.1.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,75 Kn od dana 1.2.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,77 Kn od dana 1.3.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,30 Kn od dana 1.4.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,49 Kn od dana 1.5.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,78 Kn od dana 1.6.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,47 Kn od dana 1.7.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,50 Kn od dana 1.8.2012 pa do isplate

- na iznos od 52,22 Kn od dana 1.9.2012 pa do isplate

- na iznos od 51,70 Kn od dana 1.10.2012 pa do isplate."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos 1.328,11 eur (10.006,65 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tuženika za isplatu troškova postupka."

3. Žalbu je podnijela tuženica protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III izreke pobijane presude, kao i protiv točke II izreke pobijanog rješenja, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužiteljice odbije uz naknadu troškova tuženici, podredno, da istu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Tuženica navodi da je zbog počinjenih povreda prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te da su pobijanom presudom pogrešno primijenjene odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku u pogledu naknade troškova postupka tuženici, odnosno, da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i dosuditi tuženici cjelokupne troškove postupka. Tuženica ističe, a imajući u vidu rješenje o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o parničnom postupku kada je tužiteljici dosudio troškove postupka prema odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, kao da je u cijelosti uspjela u sporu. Prvostupanjski sud da je pravilno postupio kada je tužiteljicu odbio u točki IV izreke pobijane presude, no uzimajući u obzir odbijajući i povučeni dio tužbe, tužiteljica da nije uspjela u sporu za iznos od 1.648,23 eura u odnosu na početni iznos tužbenog zahtjeva od 1.784,72 eura iz tužbe, odnosno tuženica da je u sporu uspjela u omjeru od 92,4% od tužbenog zahtjeva, te da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba postupka kada nije primijenio odredbu članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku u odluci o troškovima postupka. Pozivom na odredbu članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, tuženica ističe da je u predmetnom postupku nesporno da nije došlo do udovoljavanja tužbenom zahtjevu tužiteljice, već da je tužiteljica povukla tužbu podneskom od 20. srpnja 2022., slijedom čega da je razvidno da je tuženici svojom krivnjom izazvala nepotrebne troškove na ime parničnog postupka. Tuženica dalje navodi da se podneskom od 8. kolovoza 2022. suglasila s djelomičnim povlačenjem tužbe i da je na temelju članka 164. stavka 8. Zakona o parničnom postupku podnijela zahtjev za naknadu troškova postupka, slijedom čega da povlačenje tužbe, makar bilo i djelomično, predstavlja neuspjeh tužiteljice glede dijela tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena, pa da je prvostupanjski sud trebao odmjeriti troškove postupka sukladno odredbama članka 158. stavka 1. i članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, i to prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja te parnične radnje. Da u slučaju ako prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu tuženice za naknadu troškova postupka uslijed djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva (članak 158. stavak 1. ZPP) posebnim rješenjem iz članka 164. stavka 7. ZPP, da je navedeno tada morao uzeti u obzir kada je odlučivao o troškovima postupka u odluci o glavnoj stvari, koji stav je u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1154/2011-2 od 3. listopada 2012. Budući da se prvostupanjski sud nije očitovao o zahtjevu tuženice za naknadu troškova postupka, pobijana presuda da je opterećena i bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, kao i članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, i to zato što nema razloga o odlučnim činjenicama. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 eura, te u odnosu na navedeno, tuženica ističe da, a kako su nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 51/2023), na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 20. Zakonom o sudskim pristojbama, od 20. svibnja 2023., od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, i kako je pobijana presuda donesena 14. lipnja 2024., to da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici priznao trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu. Konačno tuženica navodi da je platila sudsku pristojbu na ovu žalbu i u privitku dostavlja potvrdu o uplati.

4. U odgovoru na žalbu od 8. srpnja 2024. tužiteljica je navela da je žalba tuženice u cijelosti neosnovana s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana. Prije svega da tuženica pogrešno smatra da bi zbog djelomičnog povlačenja tužbe imala pravo na naknadu troškova kao da je u cijelosti uspjela u sporu, te ističe da konkretno nije riječ o klasičnom povlačenju tužbe, već da je tužiteljica tužbeni zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka koji je izračunao i utvrdio visinu preplaćenih anuiteta, a kojem usklađivanju se tuženica ne može protiviti. Također da, a kada bi tuženica i bila u pravu u ovom dijelu (a nije), da je pogrešan navod da bi ona uspjela u sporu s čak 92,4%, jer da je tuženica podneskom tijekom postupka postavila određeni iznos troškova koji potražuje na ime tzv. pristanka na povlačenje tužbe (iako nije riječ o povlačenju), a nakon čega da se parnični postupak nastavio, te da su se dalje poduzimale parnične radnje i da je prvostupanjski sud odluku o troškovima donio po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Suprotno navedenom da bi bilo u izravnoj suprotnosti s odredbama Direktive 93/13 i njezinog bitnog načela, načela djelotvornosti. Poziva se na pravno shvaćanje iznijeto u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 i navodi da potrošač ne raspolaže znanjima za odrediti točan iznos na koji ima pravo i da je upravo iz toga razloga i određeno vještačenje. Tužiteljica dalje navodi da je kao potrošač savjesno, nakon što je prvostupanjski sud proveo vještačenje, svoj zahtjev uskladila s onim što je vještak utvrdio, pa bi bilo protivno načelu djelotvornosti da se istu zbog navedenog troškovno sankcionira. Ukazuje na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci poslovnog broja Rev 1014/2018-2 od 20. listopada 2021. te se poziva i na odluku Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-514/2023-2 od 14. veljače 2023. Zaključno navodi da u slučaju kad bi se prihvatila teza tuženice, to da bi u cijelosti anuliralo činjenicu da je tužiteljica u cijelosti uspjela s dva tužbena zahtjeva koja se tiču utvrđenja ništetnosti, što upućuje da nije ona ta koja je dala povod za parnicu, nego tuženica koja je odgovorna za ništetnost, kao što bi anuliralo i činjenicu da je ipak ostvarila pravo na povrat novčanog iznosa, u skladu s nalazom vještaka, zbog nezakonitog postupanja tuženice.

5. Žalba protiv o odluke o troškovima postupka nije osnovana.

6. Tuženica podnesenom žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu točke III. izreke, a koja se odluka o troškovima u presudi, sukladno članku 129. stavka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022.) smatra rješenjem.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi članka 381. istog Zakona, na koju povredu tuženica upire u žalbi, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka pobijanog rješenja je razumljiva te je isto valjano obrazloženo, dakle, ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Tuženica u žalbi pogrešno ističe da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 158. stavkom 1. ZPP, jer da se prvostupanjski sud nije očitovao o zahtjevu iste za naknadu troškova postupka uslijed djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, iz razloga što je odlučivanje o naknadi parničnih troškova primjena materijalnog prava.

9. Također, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u vezi članka 381. istog Zakona, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. istog Zakona.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio na temelju članka 154. stavka 2. u vezi članka 151. stavka 1. i članka 155. ZPP, na način da je trošak postupka dosudio tužiteljici, koju zastupa punomoćnik odvjetnik, a koji trošak joj je odmjerio u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje: Tarifa) i priloženom troškovniku, cijeneći kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužiteljice u postupku, te budući da je u odnosu na osnovu uspjela u sporu sa 100%, a u odnosu na visinu sa 30%, uspjeh iste da iznosi 65%, dok uspjeh tuženice 35%, što daje konačni uspjeh tužiteljice, u skladu s odredbom članka 154. stavka 2. ZPP, od 30%. Prvostupanjski sud je tužiteljici priznao slijedeće troškove: trošak za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak za sastav podneska od 29. rujna 2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 2. svibnja 2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak za sastav podneska od 20. srpnja 2022. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i trošak za zastupanje na ročištima od 14. veljače 2024. i 17. svibnja 2025., svako u iznosi od po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), međutim, budući da je tužiteljica troškovnikom za svaku od navedenih radnji potraživala trošak u visini od 50,00 eura, odnosno 25 bodova, tako joj je prvostupanjski sud u okviru zahtjeva za naknadu troškova postupka priznao trošak u iznosu od 300,00 eura, što uvećano za iznos PDV (75,00 eura) i uz trošak plaćene pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 eura, ukupno daje iznos od 408,18 eura, a koji trošak je tužiteljici dosuđen razmjerno uspjehu u sporu od 30% u iznosu od 122,45 eura, i kojem iznosu je u cijelosti, kao nužan i neovisan o uspjehu u sporu, pribrojen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,80 eura, što konačno daje iznos od 454,25 eura. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da je trebalo zahtjev tuženice za isplatu troškova postupka odbiti budući je tužiteljici trošak postupka dosuđen primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP. Prvostupanjski sud dalje navodi da je tuženica u podnesku od 8. kolovoza 2022. navela da je suglasna s povlačenjem tužbe u odnosu na preplatu na temelju preplaćenog tečaja izvršenog podneskom tužiteljice od 20. srpnja 2022. i kojim podneskom je tuženica podnijela zahtjev za naknadu troškova postupka za parnične radnje poduzete do 20. srpnja 2022., odnosno do povlačenja dijela tužbe, na temelju odredbe članka 158. stavka 1. ZPP, međutim, da u situaciji kada je tužiteljica djelomično povukla tužbu, da nema mjesta primjeni naprijed navedene odredbe u njenom punom opsegu iz razloga što postupak nije završen povlačenjem tužbe, već se postupak nastavio voditi, pa da tuženica ne može imati pravo na naknadu određenog dijela troškova za radnje koje su poduzete do povlačenja tužbe. Konačno je prvostupanjski sud utvrdio da se trošak određene odvjetničke radnje u postupku (sastavljanje podneska ili zastupanje na ročištu) obračunava u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev, pa da u situaciji kada je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, ne može tuženica, na ime tog povučenog dijela tužbenog zahtjeva, ostvariti naknadu u punom iznosu za sve radnje koje su poduzete do tog djelomičnog povlačenja jer su one poduzete i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o kojem se nastavilo raspravljati, već da bi mogla imati pravo na naknadu određenog dijela troška za određene radnje, zbog čega tuženici nije dosudio trošak postupka primjenom članka 158. stavka 1. ZPP, za povučeni dio tužbenog zahtjeva na koji je pristala. Odluka o zateznim kamatama na troškove postupka temelji na odredbi članka 151. stavka 3. ZPP.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u pogledu odluke o troškovima postupka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje jer je odlučne činjenice u bitnom pravilno utvrdio i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbi članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 620/08 sklopljenog 14. lipnja 2005. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, te zahtjev za isplatom na temelju ništetnih odredbi zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, zajedno sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka uvećanim za pripadajuće zatezne kamate.

13. Sporna je po tuženici u žalbenom stadiju postupka odluka o troškovima postupka s obzirom na to da je tužiteljica djelomičnim smanjenjem tužbenog zahtjeva povukla tužbu, s kojim povlačenjem se tuženica suglasila, i postavila zahtjev za naknadu troškova postupka, kao i je li prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP.

14. Naime, podneskom od 20. srpnja 2022., nakon provedenog financijskog vještačenja, u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev te na ime ukupne razlike između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženice, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženice, potražuje iznos od 136,92 eura (1.031,63 kuna), umjesto 320,12 eura (2.411,98 kuna) prema tužbenom zahtjevu sadržanog u tužbi, a u odnosu na ukupnu razliku u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita potražuje iznos od 136,49 eura (1.028,39 kuna), umjesto 1.464,60 eura (11.035,04 kuna) prema tužbenom zahtjevu iz tužbe.

15. Potom se tuženica podneskom od 8. kolovoza 2022., u pogledu učinjenog povlačenja dijela tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice, u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP, izjasnila na način da se izričito protivi povlačenju tužbe u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove kamatne stope koje je povučeno za iznos od 183,20 eura (1.380,35 kuna), te da je suglasna s djelomičnom povlačenjem tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove valutne klauzule, a koje je povučeno za iznos od 1.328,11 eura (10.006,65 kuna). U istom podnesku postavila je zahtjev za naknadu troškova postupka, i to za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, konkretno, za trošak sastava odgovora na tužbu od 3. kolovoza 2021. kao i za trošak zastupanja na ročištu od 2. svibnja 2022., za svaku radnju po 132,72 eura (1.000,00 kuna), što ukupno iznosi, uvećano za iznos PDV, 331,81 eura (2.500,00 kuna).

16. U svezi navedenog, obzirom da je tužiteljica ranije spomenutim podneskom od 20. srpnja 2022. smanjila tužbeni zahtjev, treba istaknuti slijedeće. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP, što znači, a budući da takvo raspolaganje tužiteljice tužbenim zahtjevom ima pravno značenje povlačenja tužbe, da u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev smanjen, on više ne egzistira nakon što je njegovo povlačenje učinjeno. Posljedično se navedeno reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem tužbe te u takvoj situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe. Pritom treba voditi računa o tome, jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačnog postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja, a koje pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev 97/2022-2 od 29. kolovoza 2023.

17. Dakle, imajući u vidu prednje iznijeto, a suprotno žalbenim navodima, tuženici zbog smanjenja tužbenog zahtjeva koje se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe ne pripadaju troškovi prema pravilima iz članka 158. stavka 1. ZPP, jer joj zbog tog smanjenja unutar istog tarifnog razreda sukladno Tarifi nisu nastali posebni troškovi.

18. Stoga, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka budući da se prema Tarifi odvjetniku odmjerava ista nagrada za radnje odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora koja je bila prije i vrijednosti predmeta spora nakon smanjenja tužbenog zahtjeva te samim smanjenjem tužbenog zahtjeva za stranke i njihove punomoćnike nisu nastali dodatni troškovi.

19. Nadalje, rješenja o troškovima postupka, bez obzira kako glase konkretna procesna pravila, moraju se temeljiti na principima racionalnog, svrsishodnog i pravednog raspoređivanja troškova, a u pronalaženju kojih rješenja sud mora uzeti u obzir složenost postupka i raznolikost razloga zbog kojih tužitelji vode parnicu. Drugim riječima, sudovi su dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo u okolnostima svakog konkretnog slučaja pri čemu se moraju imati u vidu sva postupovna i materijalnopravna jamstva pravičnog suđenja.

20. Kako je konkretno tužiteljica (potrošač) predmetnu parnicu vodila zato što je tuženica prije i tijekom parnice u cijelosti osporavala osnov i visinu potraživanja, ponavljajući u bitnom ista svoja pravna shvaćanja predmetnog spora, neovisno o postavljenim tužbenim zahtjevima i djelomično povučenoj tužbi, i nije, iako je mogla i bila svjesna tužiteljičinog uspjeha, ponudila matematički izračun razlike u anuitetima kredita, to su razlozi za vođenje predmetne parnice isključivo na strani tuženice, zbog čega tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka od strane tuženice, koji je bio potreban, kako je to pravilno odlučio prvostupanjski sud, a u prilog čemu treba imati u vidu i da je zahtjev tuženice od 8. kolovoza 2022., vezano za povučeni dio tužbe, u istom tarifnom razdjelu kao i njezin konačni zahtjev za naknadu troškova postupka predmetne parnice.

21. Stoga je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, budući da je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i dosudio joj iznos od 136,49 eura, a odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 320,12 eura (2.411,98 kuna), to znači da je tužiteljica u odnosu na osnovu uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 30%, što daje njezin uspjeh od 65%, odnosno uspjeh tuženice od 35%, pa je pravilno prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici naknadu potrebnih troškova postupka, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, a prema konačnom uspjehu u parnici u iznosu od 30%, prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, slijedom čega se žalbeni navodi tuženice u kojima ukazuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke o troškovima postupka nije primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP ocjenjuju neosnovanima u cijelosti.

22. Treba istaći i da bi drugačija odluka o troškovima postupka nepoštenog trgovca na teret potrošača bila u suprotnosti s tumačenjem Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i s načelom djelotvornosti, koju treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno navedenom Direktivom, odnosno rezultirati ograničenjem koje umanjuje samu bit potrošačevog (tužiteljičinog) prava na pristup sudu (Odluke Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19, C- 259/19, presuda po zahtjevu broj 72152/13 od 16. rujna 2016. i presuda Suda od 16. srpnja 2020. povodom zahtjeva za prethodnu odluku u navedenim predmetima), pa se posljedično svemu navedenom ne mogu prihvatiti niti žalbene tvrdnje o drukčijem omjeru uspjeha u ovoj parnici između tuženice i tužiteljice.

23. Pravno su neutemeljeni i žalbeni navodi tuženice u kojem ističe da je neosnovano prvostupanjski sud tužiteljici priznao trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, budući da iz stanja u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica na ime troška sudske pristojbe na tužbu platila upravo onaj iznos koji je prvostupanjski sud naložio tuženici naknaditi tužiteljici s tog osnova, odnosno 33,18 eura, iako je ovdje za istaći da je očitom omaškom u pisanju prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, u točki 38.1., naveo da tužiteljici priznaje trošak pristojbe na presudu, a ne ispravno na tužbu, u navedenom iznosu.

24. Člankom 11. stavkom 1. točkom 20. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 51/2023.; dalje: ZID ZSP/23), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

25. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica osnovano, a kako joj je prvostupanjski sud pravilno i priznao, potražuje trošak sudske pristojbe na tužbu jer je tužba podnijeta prvostupanjskom sudu 6. srpnja 2021., dakle, prije stupanja na snagu ZID ZSP/23, a imajući u vidu da prema odredbi članka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018.; dalje: ZSP) pristojba na tužbu dospijeva danom podnošenja tužbe, a koju je tužiteljica i platila po pozivu suda 1. srpnja 2021., dakle, u vrijeme kada tužitelji u svojstvu potrošača nisu bili oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi, pa se tužiteljici ne može odreći pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu kojeg je imala.

26. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljicu tereti pristojbena obveza u odnosu na tužbu, ali ne i u odnosu na prvostupanjsku presudu prema citiranom članku 11. ZID ZSP/23.

27. Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima tuženica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, to je valjalo, na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 381. istog Zakona, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu odluke o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo da naknadi troškove postupka tužiteljici u iznosu od 454,25 eura zajedno sa zateznim kamatama, kao i točku II izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

28. U nepobijanom dijelu, izreka pobijane prvostupanjske presude pod točkama I., II., III. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 136,49 eura zajedno sa zateznim kamatama i pod točkom IV. izreke, kao i pobijano prvostupanjsko rješenje pod točkom I izreke, ostaje neizmijenjeno.

29. Tuženici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela s istom (članak 154. stavak 1. ZPP).

Zadar, 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Sanja Prosenica