Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Pr-22/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Ani Uroda iz Zagreba, Charlesa Darwina 6G, protiv tuženika LIPOVICA d.o.o. iz Donje Vlahinićke, Lipovečka 24, OIB: 62434592704, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Nikoli Drobecu iz Zagreba, Kaptol 15, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja radnika na posao, nakon održane javne glavne rasprave 5. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj naveo u svom podnesku od 11. lipnja 2024. godine.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. listopada 2023. godine nije dopuštena.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 01. veljače 2018. godine sklopljen između tužitelja VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, Lipovečka 22, Popovača s danom donošenja presude.

III. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, Lipovečka 22, Popovača da tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati na ime naknade štete iznos od 8.712,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. listopada 2024. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od donošenja presude.

IV. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, Lipovečka 22, Popovača da tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati na ime naknade plaće iznos od 19.405,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaće pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom i to:

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.11.2023. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.12.2023. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.01.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.02.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.03.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.04.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.05.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.06.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.07.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.08.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.09.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.10.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.11.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.12.2024. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.01.2025. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.02.2025. godine

- na iznos od 1.089,09 eur od dana 16.03.2025. godine

- na iznos od 891,09 eur od dana 16.04.2025. godine

u roku od 15 dana od donošenja presude."

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu plaće u iznosu od 198,00 eura.

VI. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, Lipovečka 22, Popovača nadoknaditi tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27. studenog 2023. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja radnika na posao. U tijeku postupka, nakon podnošenja odgovora na tužbu tuženika, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove presude, tražeći da se utvrdi raskid ugovora o radu od 1. veljače 2018. godine s danom donošenja presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Sporno je pitanje da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. listopada 2023. godine dopuštena.

Uvidom u navedenu odluku (list 5-7 spisa) utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac dana 6. listopada 2023. godine donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. veljače 2018. godine kao i svih njegovih izmjena i dopuna aneksom od 28. studenog 2019. godine i to zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja navedene odluke otkaza ugovora o radu utvrđeno je da se tužitelju stavlja na teret da ne izvršava svoje obveze, ne piše dnevna izvješća rada, da konzumira cigarete i koristi mobitel izvan pauze, te da je prouzročio proizvodnju škartne robe više puta čija vrijednost premašuje 10.000,00 eura.

4. Na okolnosti na kojima se temelji odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu saslušane su stranke, to jest, tužitelj i zastupnik tuženika ML, te svjedoci GL, UL, IL, TL i KL. Niti jedan od navedenih svjedoka nije u svojim iskazima potvrdio navode tuženika iz odluke o izvanrednom otkazu, to jest, da je tužitelj počinio navedene povrede radne obveze.

Tako tuženik nije dokazao da je tužitelj u tijeku svog rada prouzročio štetu tuženiku proizvodnjom škartne robe u vrijednosti od preko 10.000,00 eura. Ovu tvrdnju tuženika nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok, a isti su potvrdili da poslovi kontrole materijala nisu uopće u nadležnosti tužitelja u vrijeme donošenja odluke o otkazu. Naime, nakon 2020. godine tužitelj je prebačen u proizvodnju, a od 2022. godine je radio kao topioničar u pogonu ljevaonici. Tu mu je bio šef TL koji i sada radi kod tuženika. Isti je kao svjedok naveo da on osobno nije primijetio da je tužitelj prouzročio poslodavcu bilo kakvu štetu. Isti je šef smjene pa je bio u prilici da kontrolira rad tužitelja i svakako je mogao utvrditi eventualne propuste tužitelja pa tako i prouzročenu štetu. Tuženik kao poslodavac u tijeku postupka nije priložio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi se vidjelo da je tužitelj počinio nekakvu štetu poslodavcu, na koji način i u kojoj visini. Iz iskaza saslušanih svjedoka je vidljivo da je isti razlog nanošenja štete poslodavcu, proizvodnjom škartne robe preko 10.000,00 eura, stavljen na teret i nekim drugim zaposlenicima koji su također dobili otkaz ugovora o radu kao i tužitelj.

5. Tuženik također u tijeku postupka nije dokazao da je tužitelj koristio mobitel na svom radnom mjestu te na taj način ometao proces rada. Ni ovu tvrdnju tuženika nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok. Naprotiv, isti su naveli da je korištenje mobitela na radnom mjestu bilo potrebno zbog pravilnog odvijanja procesa rada jer je bilo potrebno pratiti vrijeme pojedinih procesa. Osim toga, mobitel je djelatnicima služio i za pisanje dnevnih izvješća o radu. Zbog svega navedenog sud je mišljenja da tuženik nije dokazao postojanje niti ovog razloga na kojem temelji svoju odluku o otkazu.

6. Tuženik također nije dokazao ni da je tužitelj za vrijeme radnog vremena konzumirao cigarete van propisane pauze. Ovo nije potvrdio niti svjedok TL, šef smjene, koji je osobno vršio kontrolu rada tužitelja pa bi sigurno potvrdio u svom iskazu da je tužitelj na taj način kršio radnu disciplinu. Niti u vezi ovog navodnog propusta tužitelja tuženik nije predočio nikakvu dokumentaciju kao niti po pitanju korištenja mobitela.

7. Tužitelj je negirao i navodni propust da ne piše dnevna izvješća koja je bio dužan pisati svaki dan. Ni ovaj propust tužitelja nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok, a tuženik nije priložio nikakve dokaze koji bi potvrdili ovu tvrdnju. Tuženik nije pojasnio kakva bi to izvješća trebala biti i što je sve djelatnik bio dužan napisati pa u tom pravcu nije priložio nikakve pismene upute u spis.

8. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja nedopuštena pa je donio odluku kao u izreci pod točkom I. Na poslodavcu je teret dokaza o tome da je odluka o otkazu donesena iz opravdanih razloga, pa je odluka donesena u skladu s odredbama članka 221.a Zakona o parničnom postupku. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije dokazao da postoje opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja pa nisu ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 116. Zakona o radu.

Osim toga, tuženik kao poslodavac nije omogućio obranu tužitelju, a što je bio dužan učiniti imajući u vidu opisane navodne povrede radne obveze od strane tužitelja.

9. Svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 41 spisa) od 11. lipnja 2024. godine tužitelj traži da sud utvrdi raskid ugovora o radu s danom donošenja presude.

I ovaj dio tužbenog zahtjeva je valjalo usvojiti s obzirom da je utvrđeno da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sve sukladno odredbama članka 125. Zakona o radu. Stoga je donesena odluka kao u izreci u točki II., a ugovor je raskinut s danom donošenja presude 27. ožujka 2025. godine.

10. Tužitelju je dosuđena i naknada štete u ukupnom iznosu od 8.712,72 eura u visini od osam ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja i to u visini plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu. Tužitelju je bruto plaća za srpanj 2023. godine iznosila 1.153,14 eura, za kolovoz 2023. godine je iznosila 1.180,10 eura, dok je za rujan 2023. godine iznosila 934,04 eura, a što u prosjeku iznosi 1.089,09 eura. Osam takvih prosječnih plaća iznosi 8.712,72 eura, kako je i dosuđeno. Sud je imao u vidu da je tužitelj radio kod tuženika 28 godina. U tom razdoblju mu nisu izricane nikakve stegovne mjere ili opomene, a uredno je izvršavao svoje radne zadatke što su potvrdili saslušani svjedoci. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci u točki III. Tuženik nije osporio matematički izračun prosjeka plaće tužitelja u zadnja tri mjeseca pa nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje. Osim toga, tužitelj je priložio i dokumentaciju o visini plaća za srpanj, kolovoz i rujan 2023. godine (list 44-46 spisa), a koja nije sporna.

11. Tužitelju je dosuđena isplata dospjelih plaća nakon donošenja odluke o otkazu pa do donošenja presude kada je utvrđen raskid ugovora o radu u iznosu prosječne plaće od 1.089,09 eura, a kako je to precizirao tužitelj u točki 4. svog podneska od 11. lipnja 2024. godine. Naime, nije sporno da tužitelju nije isplaćivana plaća počev od listopada 2023. godine kada je donesena odluka o otkazu pa do raskida ugovora o radu s danom 27. ožujka 2025. godine. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci u točki IV.

12. Imajući u vidu da se plaća isplaćuje nakon odrađenog mjeseca, tužitelj pogrešno u preciziranom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu plaće od 1.089,09 eura za rujan 2023. godine s kamatama od 16. listopada 2023. godine. Stoga je valjalo ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbiti.

Što se tiče isplate plaće za ožujak 2025. godine, sud je tužitelju dosudio dio ove plaće umanjen za 4 radna dana, a imajući u vidu da je utvrđen raskid ugovora o radu tužitelja s danom presuđenja, to jest, 27. ožujka 2025. godine. Plaća za jedan radni dan iznosi 49,50 eura, a za 4 dana to je ukupno 198,00 eura. Stoga je valjalo odbiti tužitelja za navedeni iznos od 198,00 eura na ime isplate plaće, kako je to navedeno u točki V. izreke.

13. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja kako je to navedeno u podnesku od 11. lipnja 2024. godine (list 41 spisa) jer je to svrsishodno za rješenje ovog spora, a tužitelj je u tijeku postupka procijenio da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, stoga nije osnovan prigovor tuženika na preinaku tužbenog zahtjeva pod točkom 4. istog u kojem tužitelj potražuje isplatu plaća od dana donošenja odluke o otkazu pa do raskida ugovora o radu.

14. Tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici prema odredbama čl. 154. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio gotovo u cijelosti s tužbenim zahtjevom. Parnični troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podneska od 11. lipnja 2024. godine, zastupanje na ročištima od 24. travnja 2024., 17. lipnja 2024., 13. studenog 2024. i 5. ožujka 2025. godine, sve po 500,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 3.750,00 eura.

U Kutini 27. ožujka 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Ana Uroda, Zagreb, Charlesa Darwina 6G

2. Odvjetnik Nikola Drobec, Zagreb, Kaptol 15