Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-80/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Toniu Babiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja Hrvatske gospodarske komore, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB:85167032587, zastupan po punomoćniku Josipu Pažaninu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o. Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te sudskog raskida ugovora o radu, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. siječnja 2025. poslovni broj: Pr-1152/2022-26, na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika-protutužitelja se uvažava kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu od 17. siječnja 2025. poslovni broj: Pr-1152/2022-26 u točkama I., II., IV. i V. izreke, te se predmet u tome dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. godine, klasa: 112-01/20-01/2, urbroj:311-02-02-00-20- 98 kojom tuženik Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587 otkazuje ugovor o radu br. i-15-49/5 zaključen dana 23. rujna 2014. godine sa tužiteljicom NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] te utvrđuje da radni odnos tužiteljice nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vratiti na posao i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u županijskom odsjeku – sektora za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Split.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: " Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj u roku od petnaest dana od dana donošenja presude i pod prijetnjom ovrhe isplati sa naslova naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu iznos od ukupno 8.725,00 euro uvećan za zateznu kamatu koja teče na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate po stopi obračunatoj prema odredbama čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. ", kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587, u roku od 15 dana plati tužiteljici parnični trošak od 1.100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 100,00 eura ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano.
V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 23. rujna 2014. br. I-15-49/5 raskinut s danom 21. studenog 2020 uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju štetu radi sudskog raskida ugovora o radu od 2.731,20 eura /20.578,22 kn u roku od 8 dana od donošenja presuda." kao neosnovan."
2. Presudu suda prvoga stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik- protutužitelj (dalje:tuženik), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome navodi kako je u pobijanoj presudi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer nije dao niti jedan valjani razlog, te je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je odlučivao o ništetnosti odluke o otkazu, iako takav zahtjev tužiteljica-protutuženica (dalje:tužiteljica) nije postavila. Navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da tuženik nije postupio prema čl. 150. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14 i 127/17, dalje: ZR) odnosno da se nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom vezano za namjeru donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Ističe kako tužiteljica nije dostavila dokaz da je podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku, što je pretpostavka za podnošenje tužbe. Navodi kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da sud drugog stupnja odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak žalbe iznosu od 250,00 Eur-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je žalba osnovana.
6. Pravilno žalitelj ističe da je sud prvoga stupnja počinio bitne povrede parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su nejasni i proturječni, te je sud na temelju činjeničnog stanja koje je nepotpuno utvrđeno, izveo pogrešan zaključak i time pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020., kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu od 23. rujna 2014, kao i zahtjev da se utvrdi da joj radni odnos kod tuženika nije prestao te zahtjev da se nalaži tuženiku da je vrati na rad, odnosno podredni zahtjev za isplatu iznosa od 8.725,00 Eur-a na ime naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu, te protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu i isplati štete tužiteljici u iznosu od 2.731,20 Eur-a.
8. U ovom žalbenom postupku i nadalje je među strankama sporno, je li tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe prethodno, i to u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njezino pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevala od poslodavca ostvarenje toga prava prema odredbi čl. 133. ZR-a.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zaprimila 7. rujna 2020., a tuženik kao poslodavac tvrdi da tužiteljica nije zahtijevala zaštitu povrijeđenog prava protiv odluke o otkazu te da je tužiteljica kao dokaz da je taj zahtjev podnijela, dostavila Potvrdu Hrvatske pošte o primitku pošiljke RF54989734HR od 22. rujna 2020.
10. Tuženik smatra kako navedena potvrda Hrvatske pošte od 22. rujna 2020., a iz koje nije vidljivo što sadrži pismeno, ne može biti dokaz o izjavljenom zahtjevu, pa da je tužiteljica, sukladno čl. 133. ZR-a, prekludirana u pravu tražiti sudsku zaštitu.
11. Prema odredbi čl. 133. ZR-a, zaštitu prava pred sudom ne može tražiti radnik koji nije prethodno poslodavcu podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. Pravilan je zaključak tuženika da citiranu zakonsku odredbu treba tumačiti tako da je prethodno obraćanje radnika za zaštitu prava poslodavcu procesna pretpostavka za traženje sudske zaštite, osim ako se radi o zahtjevu za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a što je izrijekom dopušteno prema citiranoj odredbi čl. 133. st. 3. ZR.
12. Tužiteljica, nije dostavila izvornike dokumentacije vezane uz dostavu zahtjeva za zaštitu prava upućenog tuženiku, a tuženik je vjerodostojnost tih isprava osporio, odnosno iz priložene potvrde Hrvatske pošte, ne može se utvrditi na što se odnosi pismeno, je li isto poslano preporučeno ili običnom poštom, pa isto za sada ne može biti dokaz o izjavljenom zahtjevu.
13. U takvoj situaciji za sada je neprihvatljiv stav suda prvog stupnja da je zahtjev za zaštitu podnesen u roku i na način propisanom odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a jer se isti temelji samo na pretpostavkama. Naime, sud prvog stupnja unatoč naprijed navedenom prihvaća da je zahtjev za zaštitu prava sastavljen od strane punomoćnika tužiteljice predan preporučeno na poštu 22. rujna 2020., a tuženiku uručen 24. rujna 2020. Sud prvog stupnja odbija tuženikov prigovor kao neosnovan uz zaključak kako je je potrebno samo dokazati da je radnik zahtjev za zaštitu prava uputio poslodavcu preporučenom pošiljkom i da u slučaju dvojbe je li tužba predana običnom ili preporučenom pošiljkom treba uzeti da je tužba upućena preporučenom pošiljkom.
14. Prema mišljenju ovoga suda, s obzirom na sve navedeno za sada je dvojbeno je li i kada tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, a na njoj je prema odredbi čl. 135. st. 1. ZR-a teret dokaza, dok je prema odredbi st. 3. u konkretnom slučaju na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Za sada s obzirom na kontradiktornosti u iznesenim navodima i priloženim dokazima, prema mišljenju ovoga suda tužiteljica nije bez dvojbe dokazala da bi doista tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava, a što je zakonom propisani uvjet za ostvarivanje sudske zaštite, odnosno podnošenja tužbe nadležnom sudu, sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZR-a.
15. U odnosu na žalbeni navod tuženika kako je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer u obrazloženju pobijane presude utvrđuje ništetnost pobijane odluke, ističe se kako je ovaj prigovor osnovan. Naime, iz predmeta spisa nije vidljivo da bi tužiteljica postavila zahtjev za utvrđenje ništetnosti, a sud je vezan tužbenim zahtjevom.
16. Osnovano tuženik ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da se tuženik nije prethodno savjetovao sa sindikalnim povjerenikom glede namjere otkazivanja ugovora o radu, jer je to u suprotnosti s ispravama koje je tuženik dostavio u spis, pa je presuda u tom dijelu nerazumljiva i ne može se ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
18. Nepobijana točka III. izreke presude ostaje neizmijenjena.
19. Sud prvog stupnja će u daljnjem tijeku postupka kako bi otklonio navedeno, ocijeniti vjerodostojnost priložene dokumentacije vezane uz podnošenja zahtjeva, kako bi pravilno ocijenio osnovanost tvrdnji tuženika da takav zahtjev nije njemu dostavljen, odnosno utvrditi bez dvojbe da je tužiteljica isti podnijela tuženiku. Ukoliko sud utvrdi da je zahtjev valjano i pravovremeno podnijet, utvrdit će je li Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštena, te će s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev da se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto višeg stručnog suradnika u županijskom odsjeku- sektora za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Split (s obzirom da sud odlučuje samo u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva) utvrditi je li riječ o nemogućoj činidbi, imajući pri tome u vidu da je kod tuženika došlo do reorganizacije i da ne postoji više sektor turizma, te će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, za što će dati jasne, logične i neproturječne razloge, te će pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.
20. O troškovima postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Osijek, 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov