REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-1131/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja UĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Puhovac (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Šime Ljubića 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave ličko-senjske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, u Gospiću, Ulica Hrvatskog sokola 2, radi ograničenja podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole, 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-211-03/24-04/800, URBROJ: 511-04-04-24-1 od 19. lipnja 2024. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-211-03/24-04/800, URBROJ: 511-04- 04-24-1 od 19. lipnja 2024., određeno je da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužitelj u razdoblju od 27. ožujka 2024. do 19. lipnja 2024. na temelju pravomoćne odluke o prekršajima (pobliže navedene u obrazloženju rješenja) prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju, što čini razlog za odluku sadržanu u izreci rješenja. Konkretni prekršaji tiču se postupanja suprotno zahtjevu izraženom pomoću znaka ili po naredbi policijskog službenika ili druge ovlaštene osobe, te upravljanja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Osporavano rješenje tuženika doneseno je na temelju članka 286. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZSPC).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Rješenjem Općinskog suda u Gospiću u odnosu na tužitelja, kao maloljetnog počinitelja, navedeno je samo koja se mjera primjenjuje, ali tužitelj nije proglašen krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret. Prema tužitelju je u prekršajnom postupku primijenjena odgojna mjera sudskog ukora, te je odbijen prijedlog ovlaštenog tužitelja za izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom. Sud je, očito, smatrao da se specijalna prevencija u konkretnom slučaju može ostvariti i sâmim prijekorom. Negativni prekršajni bodovi tužitelju nisu ni smjeli biti upisani, jer su oni anulirani kroz odgojnu mjeru, uz pravomoćno sudsko odbijanje prijedloga za izricanje zaštitne mjere koja sadržajno odgovara osporavanoj odluci tuženika. Čak i kada bi negativni prekršajni bodovi smjeli biti upisani, trebalo bi ih promatrati kroz prizmu pravila o stjecaju prekršajnih djela, što se ne bi smjelo tumačiti na štetu vozača. Zabrana iskazana osporavanim upravnim aktom suprotna je svrsi prekršajnopravnih sankcija. Tuženik si je ovdje uzeo za pravo da kasnije mijenja stav suda izražen u prekršajnom postupku. K tomu, u osporavanom rješenju tuženika navedena je množina („pravomoćnih odluka o prekršajima“), dok se ovdje radilo samo o jednoj odluci. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.619,45 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda iz osporavanih rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 12. rujna 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 26. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upisivanje negativnih prekršajnih bodova pravna je posljedica osude (članak 79.-81. Prekršajnog zakona, „Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, povezano s mjerodavnim odredbama ZSPC-a). Ovdje, dakle, nije riječ o kazni, nego o pravnoj posljedici osude (koja nastupa po samom zakonu, automatizmom), koja je određena zakonom i koju pravnu posljedicu upravni sud nije ovlašten preispitivati, ni ublažavati.

8. Odredbe članka 286. stavaka 1. -11. ZSPC-a glase:

„(1) Pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. (2) Negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani.

(3) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(4) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(5) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(6) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola im je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

(7) Vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(8) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemnu vozačku dozvolu izreći će se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.

(9) Nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka i izricanje zaštitne mjere iz stavka 8. ovoga članka brišu se iz evidencije.

(10) Osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

(11) Osoba iz stavka 8. ovoga članka ne može podnijeti zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemne vozačke dozvole za hrvatsku vozačku dozvolu za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole, a zahtjev podnesen za vrijeme trajanja zaštitne mjere rješenjem će se odbaciti.“

9. Citiranim je odredbama uspostavljen sustav u kojem, kada je prikupljen propisani broj negativnih prekršajnih bodova u propisanom razdoblju, pravnim posljedicama pravomoćne osude ne može izmaknuti vozač s važećom vozačkom dozvolom, ni vozač koji još nije stekao pravo na upravljanje vozilom, niti vozač kojem je vozačka dozvola istekla. Za ostvarivanje smisla i svrhe cjeline normativnog okvira uređenog člankom 286. ZSPC-a ni jedno tumačenje pravnih normi ne može dovesti do zaključka da može postojati kategorija vozača koja, unatoč prikupljenom propisanom broju negativnih prekršajnih bodova unutar propisanom razdoblju, može izbjeći primjenu svih pravnih posljedica određenih člankom 286. ZSPC-a. Po prirodi stvari, odredba članka 286. stavka 7. nerijetko se primjenjuje upravo na maloljetne vozače.

10. Okolnost da je u predmetnom slučaju prekršajnom presudom u odnosu na tužitelja primijenjena odgojna mjera ne utječe na činjenicu da je tom presudom utvrđeno da je tužitelj počinio odnosne prekršaje, premda je to, u skladu s Prekršajnim zakonom, navedeno u obrazloženju presude a ne u njezinoj izreci. Usto, ta je presuda donesena na temelju članka 227. stavka 3. Prekršajnog zakona. Ta odredba ne razumijeva da posrijedi nije osuđujuća presuda, već propisuje izricanje odgojne mjere maloljetnom počinitelju prekršaja. Nije riječ o oslobađajućoj presudi, ni o presudi kojom se optužba odbija, niti o rješenju kojim se prekršajni postupak obustavlja. Rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Pp-14/2024-4 od 11. ožujka 2024. ulazi, dakle, u normativni doseg članka 286. stavka 1. ZSPC-a, vezano uz stavak 7. toga članka.

11. Pritom nije utjecaja ni okolnost da je sud u prekršajnom postupku odbio odrediti zaštitnu mjeru u odnosu na tužitelja. Sud u prekršajnom postupku, naime, nije ovlašten svojom pojedinačnom odlukom u konkretnom slučaju izravno ni neizravno isključiti primjenu pravnih posljedica pravomoćne osude propisanih zakonom, koje posljedice nastupaju ex lege. To nije ovlašten učiniti ni tuženik u upravnom postupku, niti upravni sud u upravnome sporu. Uz to, propisivanje mogućnosti određivanja zaštitnih mjera (što ovisi o odluci suda) uz usporedno propisivanje nastupa pravnih posljedica pravomoćne odluke (do čega dolazi po samom zakonu) očito upućuje na zaključak da zakonodavac primjenu ovih instituta postavlja zasebno.

12. Naposljetku, rečene mjerodavne odredbe ZSPC-a imperativne su naravi, ne podliježu odmjeravanju niti odlučivanju hoće li biti primijenjene od strane javnopravnog tijela (nastavno niti od strane upravnog suda), neovisno o osobnim, poslovnim, obiteljskim i drugim okolnostima stranke. Riječ je o odredbama ponajprije preventivnog karaktera, kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, smanjivanjem rizika da u tom prometu sudjeluju osobe koje ozbiljno krše prometne propise. Koje su pretpostavke da vozač uđe u tu kategoriju adresata pravne norme propisano je zakonom (tj. odlukom Hrvatskog sabora kao zakonodavca, u okviru njegove legislativne autonomije – čl. 1. st. 3., čl. 2. st. 4. podst. 1., čl. 71. i čl. 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske). To nije prepušteno ocjeni javnopravnog tijela u upravnom postupku, ni ocjeni upravnog suda u upravnom sporu, niti ocjeni suda u prekršajnom postupku. U tom se smislu u ovoj vrsti upravne stvari sagledava i načelo razmjernosti. Vozači se sami izlažu riziku da dođu u nepovoljne osobne, poslovne i obiteljske okolnosti zbog propisanih pravnih posljedica pravomoćnih prekršajnih odluka.

13. Osnovano tužitelj primjećuje da se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja poziva na pravomoćne odluke o prekršajima umjesto na pravomoćnu odluku o prekršajima. Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja drugostupanjskog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije. Za primjenu članka 286. ZSPC-a nije odlučno o koliko je pravomoćnih prekršajnih odluka riječ, niti je bitno jesu li dotični prekršaji posljedica jednog ili više događaja, što je potvrđeno i ustaljenom upravnom i upravnosudskom praksom. Pored toga, ako je zakonodavac sigurnosno rizičnima ocijenio osobe koje prag negativnih prekršajnih bodova čije dosizanje upućuje na potrebu nastupa pravnih posljedica pravomoćne osude dosegnu u razdoblju od dvije godine, tada je očito da logičkim zaključivanjem od većega prema manjem taj rizik postoji i u odnosu na osobe koje taj prag dosegnu u jednom danu, ili u nekoliko minuta. Propisani kriterij jest ozbiljnost prekršaja (izražena putem broja negativnih bodova za svaki pojedini prekršaj), a ne broj događaja u kojima su prekršaji počinjeni.

14. Tuženik je, dakle, vezan navedenim kogentnim odredbama ZSPC-a, pravilno utvrdio da su u predmetnom slučaju u odnosu na tužitelja bile ispunjene pretpostavke za primjenu članka 286. stavka 7. ZSCP-a, tj. za određivanje nemogućnosti podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti rješenja.

15. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 27. ožujka 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Marku Puhovcu, Rijeka, Šime Ljubića 4

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Službi zajedničkih i upravnih poslova, Gospić, Ulica Hrvatskog sokola 2