REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-36/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv 1. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan u Zagrebu i 2. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1827/2020-65 od 26. studenog 2024., 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1827/2020-65 od 26. studenog 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika CROATIA osiguranje d.d. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 33,18 EUR.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-1827/2020-65 od 26. studenog 2024. naložio je tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. platiti tužitelju iznos od 1.951,03 EUR sa zateznim kamatama od 31. ožujka 2020. do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku CROATIA osiguranje d.d. solidarno s tuženikom Hrvatske autoceste d.o.o. platiti tužitelju iznos od 1.951,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.398,17 EUR sa zateznim kamatama od 26. studenog 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 533,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

2. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. podnio je žalbu protiv presude u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 EUR.

3. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. je podnio odgovor na žalbu. Predlaže ovome sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrdit presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 33,18 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženikovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

7. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 1.951,03 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku BM na ime imovinske štete na njegovom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] 6. veljače 2020. nastale naletom divljači (jazavca) na to vozilo na 74. km + 600m autoceste A4 GP Goričan-Varaždin-Zagreb. Prvostupanjski sud je utvrdio kako između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, da je šteta na vozilu tužiteljevog osiguranika nastala zbog naleta divljači-jazavca, pasivna legitimacija tuženika CROATIA osiguranje d.d., odnosno da je on u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s Hrvatskim lovačkim savezom, kao ni visina tužbenog zahtjeva. Utvrdio je spornom osnovu tužbenog zahtjeva, odgovornost oba tuženika i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. i štetnog događaja te između oštećenja na predmetnom vozilu, pasivnu legitimaciju tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. zbog njegove tvrdnje da za predmetnu štetu odgovara lovoovlaštenik te isključivu krivnju tužiteljevog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

8. Prvostupanjski sud je primijenivši odredbu članka 1045. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZOC) zaključio da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, konkretno tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., odgovara po načelu presumirane krivnje, dok tuženik CROATIA osiguranje d.d. odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer divljač predstavlja opasnu stvar (članak 1064. i članak 1045. stavak 3. ZOO-a).

9. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Igora Jakoplića prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prigovor isključive odgovornosti na strani vozača za nastanak predmetnog štetnog događaja, utvrdivši da se on nije kretao neprilagođenom brzinom niti je imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač. Na temelju tog nalaza i mišljenja je utvrdio i da je šteta na vozilu tužiteljevog osiguranika nastala u predmetnom štetnom događaju, koju činjenicu je utvrdio i na temelju iskaza svjedoka BM, tužiteljevog osiguranika, slijedom čega je utvrdio postojanje uzročne veze između nastalih oštećenja na vozilu tužiteljevog osiguranika i predmetnog štetnog događaja.

10. Utvrdivši da se u konkretnom slučaju na kolniku autoceste našao jazavac zaključio je da upravo ta činjenica ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u žičanoj ogradi ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna šteta nastala iz razloga što je divljač opetovano dospjela na kolnik autoceste iste večeri u dva navrata, a što ukazuje na propust tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. jer postojećom ogradom nije spriječen ulazak divljači na kolnik ceste.

11. Slijedom toga, primjenom odredbe članka 50. ZOC-a i članka 1045. ZOO-a prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatske autoceste d.o.o.

12. Imajući u vidu utvrđenje da je do štete došlo zbog propusta u održavanju opreme autoceste, pri čemu šteta nije djelomično nastala ni radnjom oštećenika, prvostupanjski sud je zaključio da se tuženik CROATIA osiguranje d.d. oslobodio odgovornosti za predmetni štetni događaj jer je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, a koje on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti jer je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovorno društvo koje upravlja i gospodari autocestom. Stoga je u odnosu na tuženika CROATIA osiguranje d.d. ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

13. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva te je proturječna sama sebi i razlozima presude, nema jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, te o njima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danim u postupku i samih tih isprava i iskaza. Navodi da sama činjenica što se jazavac našao na kolniku autoceste ne mora značiti da je to povezano sa stanjem zaštitne žičane ograde, a da postojanje bilo kakvog oštećenja na njoj nije utvrđeno tijekom postupka jer i ophodar ni policija tijekom očevida nisu zamijetili oštećenja ni mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste. Ističe da nije jasno na koji način bi postavljena žičana ograda mogla biti nepravilno postavljena u smislu da bi imala rupe ili bi bila preniska kada je ona postavljena sukladno ovjerenom projektu i propisanim normama. Ističe i da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir općepoznatu činjenicu da jazavac sukladno odredbi članka 14. Zakona o lovstvu spada u kategoriju sitne dlakave divljači koja se u potpunosti drugačije kreće od ostalih vrsta životinja te da njemu ni pravilno postavljena ograda ne sprečava ulazak na autocestu. Navodi da je obavio sve radnje i aktivnosti koje su u funkciji provedenih mjera za zaštitu javne ceste i prometa na njima kao i provjeru zaštitne ograde autoceste, zbog čega u njegovom postupanju nema nikakvog propusta, odnosno krivnje pa ni odgovornosti za predmetnu štetu. Ukazuje da u konkretnom slučaju za divlju životinju na autocesti odgovara njen vlasnik, odnosno lovačko društvo. Smatra i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava glede tijeka zakonskih zateznih kamata. Smatra da zatezne kamate počinju teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka navodi da prvostupanjski sud nije mogao primijeniti odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je stupila na snagu 24. studenog 2023. za radnje poduzete prije njenog stupanja na snagu.

14. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je pobijana presuda osnovana na zakonu, jasna i razumljiva, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je do štete došlo zbog propusta u održavanju opreme autoceste te da se tuženik CROATIA osiguranje d.d. oslobodio odgovornosti za predmetni štetni događaj u smislu odredbe članka 1067. stavka 2. ZOO-a.

15. Ocjena je ovog suda da tuženikovi žalbeni navodi nisu osnovani.

16. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju žalitelj posebno ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka i samih tih isprava i zapisnika.

17. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio o postojanju odgovornosti tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. na temelju odredbe članka 50. stavka 2. ZOC-a jer je šteta nastala naletom divljači na vozilo na autocesti kojom upravlja upravo tuženik Hrvatske autoceste.

18. Odredbom članka 50. stavka 1. ZOC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

19. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/6264/2014 od 4. ožujka 2015.).

20. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa bile su na strani tuženika Hrvatske autoceste d.o.o.. Sama činjenica što je on izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi ne znači da nema njegove odgovornosti za štetu ili da nema njegovog propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestom i bio je u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu.

21. Dakle, tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz članka 2. stavka 1. točke 13. i 17., članka 26. i članka 81. ZOC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojala ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za što po načelu predmnijevane krivnje odgovara tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. (članak 1045. ZOO-a).

22. Budući da tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestom i da je bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, dužan je naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači poput jazavca, na autocestu.

23. Suprotno žalbenim navodima, opisani propust osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autoceste lovoovlaštenik nije mogao ukloniti ili spriječiti jer to nije njegova obveza već je to zakonska obveza tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. (tako i u odlukama ovog suda poslovni broj Pž-4589/2020 i Pž-2605/2022). Prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 50. ZOC-a kojom je uređena odgovornost za štetu koja potječe od divljači koja se nalazila na autocesti (a ne odgovornost za štetu koju počini divljač u smislu odredbe članka 80. Zakona o lovstvu, „Narodne novine“ broj 99/18). Stoga ne postoji odgovornost lovoovlaštenika, odnosno tuženika CROATIA osiguranje d.d. kao njegovog osiguravatelja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

24. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju postoji isključiva odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi članka 50. stavka 1. i 2. ZOC-a te odredbi članka 1045. i članka 1063 ZOO-a obvezao tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za isplatu iznosa od 1.951,03 EUR sa zateznim kamatama sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a.

25. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete 30. ožujka 2020., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog slijedećeg dana nakon obavljene uplate kao što je to tužitelj tražio u tužbenom zahtjevu.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

27. Prema Tbr. 52/3 Tarife/23 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. Tarife/23 propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. Kako je prvostupanjski sud presudu donio 26. studenog 2024. kojom je odlučio i o troškovima parničnog postupka, pravilno je primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tarifa/23). Stoga je pravilno vrijednost boda od 2,00 EUR primijenio i na radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife/23, odnosno prije 25. studenog 2023. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., poslovni broj Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanim točkama I. i III. njene izreke (točka I. izreke ove presude).

29. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 33,18 EUR jer sastav odgovora na žalbu nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).

Zagreb, 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković