Poslovni broj: Us I-881/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura odvjetnik u Zagrebu, Varšavska 1, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa generalni opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Ulica Ivana Gundulića 29 a, radi stambenog zbrinjavanja dodjelom stana u vlasništvu Republike Hrvatske, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., a objavljene 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, Uprave za pravne i stambene poslove, KLASA: UP/I-371-06/21-01/27, URBROJ: 522-4/2-2-24-35 od 6. rujna 2024. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana od dana od dana pravomoćnosti odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja Uprave za pravne i stambene poslove, KLASA: UP/I-371-06/19-01/718, URBROJ: 522-4/2-1-24-63 od 23. veljače 2024. odbačen je zahtjev za stambeno zbrinjavanje FZO rođ. **.**.1964.., HRVI iz Domovinskog rata 30% - IX. grupe, za dodjelom stana u vlasništvu Republike Hrvatske na adresi [adresa], pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. ZUP-a.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je 1. veljače 2024. tuženik zaprimio zahtjev tužitelja za donošenjem rješenja o zahtjevu iz čl. 98. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (N.N. 121/17, 98/19, 84/21, 156/23; dalje u tekstu: Zakon o hrvatskim braniteljima) za kupnju stana na adresi [adresa]; da je Odlukom tuženika od 22. veljače 2023. tužitelju uskraćena suglasnost za kupnju navedene nekretnine; da je u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno kako je o postavljenom zahtjevu za dodjelom stana već riješeno te da stoga nema osnove za ponovno vođenje postupka u smislu odredbe čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP-a). Da je tužitelj podnio zahtjev za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje, temeljem čega je tuženik donio Odluku KLASA: UP/I-371- 06/19-01/718, URBROJ: 522-4/2-1-23-24 od 22. veljače 2023. (dalje u tekstu: Odluka) iz koje Odluke proizlazi kako je istu donijela Stambena komisija Ministarstva hrvatskih branitelja na sjednici održanoj 30. siječnja 2023., temeljem zahtjeva tužitelja, a kojom Odlukom da je utvrđeno kako postoje prepreke za izdavanje suglasnosti za kupnju predmetnog stana. Da je temeljim tih utvrđenja, tuženik Odlukom uskratio suglasnost FZO za kupnju stana na adresi [adresa], temeljem članka 98. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Da je potom tužitelj dana 25. siječnja 2024., putem punomoćnika, tuženiku uputio dopis kojim je pozvao tuženika na postupanje sukladno ZUP-u jer da je donošenjem Odluke tuženik postupio suprotno odredbama čl. 96. st. 1. ZUP-a iz razloga što o predmetnoj upravnoj stvari nije odlučio rješenjem, nego odlukom. Da je tužitelj uz to dodatno dopisom od 25. siječnja 2024. obrazložio činjeničnu i pravnu osnovu temeljem kojih cijeni svoj zahtjev za stambenim zbrinjavanjem osnovanim, a povodom kojeg dopisa da je tuženik donio pobijano rješenje. Tužitelj se potom poziva na odredbu čl. 83. st. 13. Zakona o hrvatskim braniteljima kojom je propisano kako ispunjavanje uvjeta za stambeno zbrinjavanje kupnjom stana ili kuće u državnom vlasništvu, utvrđuje rješenjem Ministarstvo hrvatskih branitelja. Da je čl. 166. st. 4. Zakona o hrvatskim braniteljima propisano kako je prvostupanjsko tijelo koje po zahtjevu stranke rješava o pravu na ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje Ministarstvo hrvatskih branitelja, ovdje tuženik, a da je st. 5. istog članka propisano kako se o zahtjevu odlučuje rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor. Stoga, da iz navedenih odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima nedvojbeno proizlazi kako o zahtjevu za stambeno zbrinjavanje odlučuje tuženik rješenjem, a ne odlukom. Nadalje navodi da je člankom 10. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (N.N. 57/18, 147/20; dalje u tekstu Uredba), propisan sastav i nadležnost Stambene, Stručne i Nadzorne komisije. Da je stavkom 4. navedenog članka 10. Uredbe propisano kako Stambena komisija potvrđuje liste prvenstva, daje mišljenje o pravu na stambeno zbrinjavanje podnositelja zahtjeva prema ovoj Uredbi sukladno važećim listama prvenstva za dodjelu stambenih kredita odnosno financijske potpore, prati naplatu i trošenje financijskih sredstava namijenjenih stambenom zbrinjavanju. Da iz zaglavlja predmetne Odluke od 22. veljače 2023. proizlazi kako je istu donio tuženik, međutim da je iz potpisa i pečata vidljivo kako je Odluku donijela Stambena komisija, a istu da je potpisao predsjednik Stambene komisije. Slijedom navedenih odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima i Uredbe, temeljem podnesenog zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, da je nedvojbeno kako o zahtjevu odlučuje tuženik rješenjem, a ne odlukom. Uz navedeno, da Stambena komisija nema ovlast donijeti meritornu odluku o postavljenom zahtjevu iz razloga što Stambena komisija jedino može dati mišljenje o pravu na stambeno zbrinjavanje, a tek povodom tog mišljenja, da Ministarstvo hrvatskih branitelja, ovdje tuženik može odlučiti rješenjem. Dakle, da su donošenjem Odluke od 22. veljače 2023. prekoračene ovlasti Stambene komisije koja je donijela odluku koju nije smjela obzirom da je donošenje takve odluke izvan nadležnosti Stambene komisije. Osim navedenog, da je donošenjem Odluke povrijeđena odredba čl. 96. st. 1. ZUP-a kojom je propisano kako se o upravnoj stvari odlučuje rješenjem (koji akt sukladno stavku 2. istog članka može imati drugi naziv), kao i čl. 98. ZUP-a kojim je propisan obvezan sadržaj. Da predmetna Odluka ne sadrži sve zakonom propisane elemente, kao ni potpuno i valjano obrazloženje, pa čak niti uputu o pravnom lijeku. Da protiv Odluke od 22. veljače 2023., koja sadrži sve ranije pobrojane nedostatke, tužitelj nije bio ovlašten izjaviti pravni lijek, te da je stoga dopisom od 25. siječnja 2024. tražio od tuženika postupanje sukladno odredbama ZUP-a budući da pravo stranke na pravni lijek propisano člankom 12. ZUP-a tužitelj nije mogao ostvariti dok se u upravnom postupku pokrenutom povodom njegovog zahtjeva ne odluči zakonitim aktom. Da je povodom tužiteljevog dopisa od 25. siječnja 2024. tuženik donio pobijano rješenje kojim je odbacio zahtjev za stambeno zbrinjavanje, a iz obrazloženja pobijanog rješenja da proizlazi kako je zahtjev odbačen iz razloga što je o tužiteljevom zahtjevu za dodjelu stana u [adresa] već riješeno Odlukom od 22. veljače 2023. Slijedom navedenog, tužitelj navodi da je osporavana odluka donesena nezakonito, prekoračenjem djelokruga njezinog donositelja, a uz to da ne sadrži zakonom propisani sadržaj, da Odlukom od 22. veljače 2023. nije valjano niti zakonito odlučeno o postavljenom zahtjevu jer je izvan ovlasti Stambene komisije Ministarstva hrvatskih branitelja donositi odluku kakva je upravo predmetna Odluka, stoga da predmetna Odluka, i zbog drugih opisanih nedostataka ne predstavlja valjani upravni akt. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će poništi osporavano rješenje te kojom će naložiti tuženiku da bez odgode donese rješenje kojim će utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN. 121/2017., 98/2019., 84/2021., 156/2023) te mu naložiti da tužitelju nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 14. svibnja 2024. ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, u bitnom navodeći da je rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja donijeto u skladu sa Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19.. 84/21. i 156/23 - dalje u tekstu Zakon) i Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata ("Narodne novine", broj: 57/18, i 147/20 - dalje u tekstu Uredba.) Tuženo tijelo je nadalje navelo da je odredbom članka 98. stavak 1. Zakona propisano da osobe iz članka 83. Zakona kod kojih postoje zapreke iz članka 84. ovoga Zakona mogu kupiti stan koji koriste ako je on u vlasništvu Republike Hrvatske. Da je člankom 98. stavak 2. propisano da se u slučaju iz stavka 1. ovog članka ne može ostvariti pripadajući popust s osnove člana uže i šire obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, člana uže i šire obitelji nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i člana uže obitelji hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te dragovoljca iz Domovinskog rata. Da je člankom 98 st. 3. navedenog Zakona propisano da će se uvjeti, rokovi i način kupnje stanova za osobe iz stavka 1. ovoga članka propisati Uredbom Vlade Republike Hrvatske iz članka 94. ovoga Zakona. Da je člankom 22. stavak 4. Uredbe propisano da Stambena komisija može predložiti donošenje odluke o kupoprodaji stana bez pripadajućeg popusta s osnove statusa člana uže i šire obitelji smrtno stradalog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI i člana uže obitelji HRVI te dragovoljaca iz Domovinskog rata, podnositelju zahtjeva koji na dan stupanja na snagu ove Uredbe koristi stan u vlasništvu Republike Hrvatske kod kojeg postoje zapreke iz članka 84. Zakona, jednokratnom otplatom stana kojeg koristi te na način i uz uvjete iz članka 13. ove Uredbe, ako dokaže da za to ima osigurana financijska sredstva, ako je boravio u njemu najmanje pet godina neprekidno i ako je podmirivao sve obveze u svezi stana.

3.1. Nadalje je navelo da je Odlukom Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-371-06/19-01/718, URBROJ: 522-4/2- 1-23-24 od 22. veljače 2023. godine jednoglasno uskraćena suglasnost gospodinu FZO, HRVI iz Domovinskog rata 30%, za kupnju stana na adresi [adresa], na III. katu, nkp 28,14 po članku 98. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, iz slijedećih razloga:

- da je 2006. godine kupio stan u [adresa], površine 79,60 m[2] , - da je temeljem Ugovora o darovanju 21. svibnja 2010. godine od oca F

H dobio kuću u [adresa], te stan u [adresa], površine 71,08 m[2] ,

- da je temeljem Ugovora o darovanju bez prave predaje od 2. rujna 2010. godine, darovao kćeri HZO stan u [adresa], površine 79,60 m[2] , a sinu TZO stan u [adresa], površine 71,08 m[2] , zatim kuću u [adresa], po ½ darovao kćeri HZO i sinu TZO, te da stan koristi bez valjane pravne osnove. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je po članku 83. stavak 13. Zakona, 22. veljače 2023.godine trebalo donijeti rješenje, a ne Odluku ne može se uvažiti jer se navedena odredba Zakona odnosi na ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje za osobe koje nemaju zapreka iz članka 84. Zakona. Nadalje, da je naprijed navedenom Uredbom propisano da Stambena komisija može predložiti donošenje Odluke bez pripadajućeg popusta za status, te kako je uskratila suglasnost da nije bilo osnove za donošenje rješenja već da je isto odlučeno Odlukom na koju je imenovani po članku 17. i članku 22. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) mogao pokrenuti Upravni spor. Kako imenovani nije u zakonom propisanom roku pokrenuo Upravni spor, da nije bilo osnove za ponovno odlučivanje po zahtjevu, te da je ponovni zahtjev gosp. H valjalo rješenjem odbaciti. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu kao generalni opunomoćenik tuženika u svom podnesku od 20. lipnja 2024., kojim se očitovalo na navode tužbe, u cijelosti se pridružilo navodima tuženog tijela iz odgovora na tužbu ujedno navodeći da je rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito, donijeto u skladu s odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima te Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 57/18 i 147/20, dalje Uredbe) te je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Podneskom od 11. siječnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu osporavajući ih u cijelosti te je u cijelosti ustrajao u navodima tužbe, te je ujedno i popisao naknadu troška.

6. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 27. veljače 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka koje svoj izostanak nisu opravdale, u skladu s odredbom čl. 89. st. 4. u svezi s odredbom čl. 91. st. 3. ZUS-a, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Ministarstva hrvatskih branitelja, Uprave za pravne i stambene poslove, KLASA: UP/I- 371-06/21-01/27, URBROJ: 522-4/2-2-24-35 od 6. rujna 2024.

9. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem tuženika pravilno i zakonito odbačen zahtjev tužitelja za stambeno zbrinjavanje FZO rođ. **.**.1964.., HRVI iz Domovinskog rata 30% - IX. grupe, dodjelom stana u vlasništvu Republike Hrvatske na adresi [adresa] pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. ZUP-a.

10. Među strankama je sporna isključivo primjena prava, je li o zahtjevu tužitelja trebalo meritorno odlučiti rješenjem ili je pak zahtjev tužitelja pravilno odbačen osporavanim rješenjem pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. ZUP-a.

11. Članak 41. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) sadrži odredbe o pokretanju postupka na zahtjev stranke pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da zahtjev za pokretanje postupka stranka može neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem. Stavkom 2., istog članka, je propisano kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev. Stavkom 3., istog članka, je propisano ako je stranka u jednom podnesku postavila više različitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno. Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po podnesku.

12. Iz stanja i sadržaja spisa te dostavljeno spisa tuženog tijela te isprava koje su istom priložene, nespornim proizlaze naprijed navedena činjenična utvrđenja koja je tužitelj naveo u tužbi, a potom i tuženik u odgovoru na tužbu, i to:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pokrenut na zahtjev/zamolbu tužitelja koji ima status HRVI-a od 18. rujna 2017. za dodjelu stana;

- da je Stambena komisija Ministarstva hrvatskih branitelja na svojoj sjednici od 30. siječnja 2023. na temelju zahtjeva tužitelja za otkup stana u [adresa], donijela Odluku KLASA: UP/I-371-06/19-01/718, URBROJ: 522- 4/2-1-23-24 od 22. veljače 2023. (kojom je uskratila suglasnost PZO, HRVI iz Domovinskog rata 30% oštećenja organizma, ovdje tužitelju, za kupnju predmetnog stana po čl. 98. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN, 121/17,98/19 i84/21, dalje ZOPHBDR-a);

- da je opunomoćenik tužitelja podneskom od 01. veljače 2024. zatražio, između ostalog, da tuženik o podnesenom zahtjevu tužitelja odluči rješenjem pozivom na odredbe čl.101. st. 2. ZUP-a;

- da je tuženik podnesak opunomoćenika tužitelja cijenio novim zahtjevom tužitelja u povodu kojeg zahtjeva je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-371-06/21- 01/27, URBROJ: 522-4/2-2-24-35 od 6. rujna 2024. kojim je odbacio zahtjev pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. ZUP-a uz obrazloženje da nema osnove za ponovno vođenje postupka budući da je o zahtjevu imenovanog već odlučeno;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda osporavano rješenje tuženika kojim je odbačen zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. ZUP-a uz obrazloženje, kakvo je osporavanim rješenjem dano, ne može se ocijeniti ni pravilnim, ni zakonitim.

14. Ovo stoga što tužitelj u tužbi, a potom i u podnesku pravilno i osnovano navodi da se o podnesenom zahtjevu odlučuje rješenjem u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a te da je donošenje rješenja u nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, ovdje tuženika, te ukoliko pak tuženik smatra da je predmetnom Odlukom KLASA: UP/I-371-06/19-01/718, URBROJ: 522-4/2-1-23-24 od 22. veljače 2023. koju je donijela Stambena komisija Ministarstva hrvatskih branitelja na sjednici održanoj 30. siječnja 2023., već odlučeno o podnesenom zahtjevu tužitelja, a predmetni podnesak opunomoćenika tužitelja od 01. veljače 2024. cijenilo novim zahtjevom, da je i u tom slučaju trebalo donijeti rješenje primjenom odredbe čl. 98. st. ZUP-a, a ne ga odbaciti, jer je navedenim postupanjem povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

15. Pravilno se opunomoćenik tužitelja u tužbi, a potom i podnesku poziva i citira odredbu čl. 166. st. 4. ZOPHBDR-a te odredbu čl. 10. Uredbe, iz kojih odredbi nespornim proizlazi da o podnesenom zahtjevu odlučuje Ministarstvo hrvatskih branitelja Rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena već se može pokrenuti upravni spor, a što je u konkretnoj upravnoj stvari izostalo.

16. Nadalje, opunomoćenik tužitelja u svom podnesku od 20. lipnja 2024. pravilno, između ostalog, navodi i apostrofira kako je, pored ostalog, pogrešan zaključak tuženika da bi o zahtjevu tužitelja već bilo pravomoćno odlučeno, odnosno da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari, radi čega da je podneseni zahtjev tužitelja valjalo odbaciti.

17. Ovo stoga što u upravnom postupku treba razlikovati formalnu od materijalne pravomoćnosti. Formalnu pravomoćnost stječe ona odluka protiv koje se ne može izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor.

17.1. Materijalnu pravomoćnost stječe samo ona formalno pravomoćna odluka kojom je stranka stekla određeno pravo ili kojom su stranci određene neke obveze. Odluka kojom je stranci odbijen zahtjev (tzv. negativno rješenje) ne može postati materijalno pravomoćna, jer na osnovi takve odluke stranka ne stječe određena prava, niti joj se određuju neke obveze. Stoga osnovano opunomoćenik tužitelja navodi da stranka u konkretnom slučaju, ukoliko je tuženik podnesak tužitelja od 01. travnja 2024. tretirao novim zahtjevom, može nesmetano podnositi nove zahtjeve za priznavanje prava za koje smatra da joj pripada, a nadležno javnopravno tijelo, u konkretnom slučaju tuženik, je dužno o istom zahtjevu meritorno odlučiti pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, osporavano rješenje tuženika ne može se ocijeniti zakonitim, radi čega je valjalo prijemnom odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

19. Tuženo tijelo je dužno u ponovnom postupku, u izvršenju ove presude, donijeti rješenje kojim će meritorno odlučiti o podnesenom zahtjevu tužitelja od 18. rujna 2017. za dodjelom stana u vlasništvu Republike Hrvatske na adresi [adresa] uz pravilnu primjenu odredbi ZOHBDR-a i Uredbe, a koje rješenje će biti obrazloženo u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

20. Kako je tužitelji uspio u predmetnom upravnom sporu, to je opunomoćeniku tužitelja valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe od 02. travnja 2024. te trošak za sastav podneska od 11. siječnja 2025. i to za svaku radnju po 500 bodova odnosno po 1.000 eura, sve uvećano za iznos PDV-a od 25% odnosno 500,00 eura, a sve u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) i to prema Tbr. 27 OT-a, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 144. st. 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom te da je prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Slijedom navedenog, opunomoćeniku tužitelja valjalo je priznati zatraženi trošak u iznosu od 2.500,00 eura te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 27. ožujka 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi na temelju čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama

- tuženiku

- tuženiku po opunom. ŽDO u Splitu

- tuženiku uz povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kalendar pravomoćnosti do 29. 05.2025.