Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj:Pn-457/2017-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika ZC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivani Dedić Golić, odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 5. ožujka 2025., 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi naknade štete isplati iznos od 1.418,00 eura (tisućučetristoosamnaesteura) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi od 6,15%, odnosno, u slučaju promjene, sukladno odredbi čl. 29. st.1., st.7. i st.8. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ).

II. Tužitelj se odbija sa tužbenim zahtjevom iznad iznosa navedenog u toč.I. izreke presude, odnosno odbija se sa iznosom od 1.563,68 eura (tisućupetstošezdesettrieuraišezdesetosamcenti), te sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate po stopi od 7,41%.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 557,00 eura (petstopedesetsedameura), u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 2.055,50 eura (dvijetisućepedesetpeteuraipedesetcenta).

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete koja da je nastala 20. rujna 2016. na način da je tuženik tužitelja udario šakom u predio brade, a da su kao posljedica tog udarca kod tužitelja nastale tjelesne ozljede u vidu rasklimanosti zuba, a što da je bilo potrebno sanirati kako vađenjem zuba, posebnom fiksacijom preostalih zuba i postavljanjem Wironit proteze u gornju i donju čeljust.

2. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelju bilo potrebno izvaditi zube broj 41, 32, 35 i 36, da je postupak vađenja, fiksacije preostalih zuba i izrade i ugradnje dvije Wironit proteze obavio privatno kod stomatologa IC u [adresa], te da je za te radove platio tadašnjih 17.100,00 kn, odnosno sada 2.269,56 eura.

3. Tužitelj je u tužbi naveo da je zbog stomatoloških zahvata trpio bolove jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta u periodu od 15 dana, te je na ime naknade štete zbog tih bolova zatražio iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 eura), da je trpio strah zbog ishoda liječenja s kojeg osnova je potraživao iznos od 132,72 eura.

4. Također, tužitelj je naveo da je imao troškove putovanja iz [adresa] – [adresa] u [adresa] radi stomatološkog zahvata u iznosu od 1.500,00 kn (199,08 eura), te i troškove zbog posebne specifične prehrane u iznosu od 400,00 kn ( 53,09 eura).

5. Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu do 30.000,00 kn a koju štetu je na ročištu održanom kod ovog suda 4. ožujka 2025. označio na iznos od 3.981,68 eura.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio i da mu tuženik plati zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja do konačne isplate po stopi od 7,41 %, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a također i da mu tuženik naknadi parnični trošak.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja, osporio da bi ozljede tužitelju uzrokovao tuženik, osporio je da bi tužitelj od radnji tuženika pretrpio ozljede koje je naveo, te naveo i da je saniranje ozljeda tužitelj mogao izvršiti na drugi način, a ne na način kako je izvršio.

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud je proveo dokaze uvidom u tužbu tužitelja (list 1 do 2), povijest bolesti (list 4), račun stomatološke ordinacije dr. Nenad Baltić od 29. lipnja 2016. (list 5), odgovor na tužbu (list 10 do 11), podnesak tužitelja od 12. veljače 2020. (list 13 do 14), protokol Zavoda za hitnu medicinu Primorsko – goranske županije (list 15), fotografije (list 16 do 22), podnesak tuženika od 19. veljače 2020. (list 24 do 25), saslušao stranke (list 35 do 38), saslušao svjedoke ĆC, (list 55 do 57), LC (list 57 do 58), zapisnik o saslušanju svjedoka IC zamolbenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu 13. lipnja 2022. (list 62 do 65), podnesak tužitelja od 31. Kolovoza 2022. (list 72), proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku stomatologu Borisu Pažinu, izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Borisa Pažina od 18. prosinca 2024. (list 91 do 96), račun vještaka broj 02/2024 list 104), podnesak tuženika od 2. siječnja 2025. (list 105 do 107), troškovnik tužitelja (list 118), troškovnik tuženika (list 119), spise prekršajnog suda poslovni broj: PpJ- 2434/16, odnosno Pp J-1864/19.

9. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Rijeci, Pp J-2434/16 sud je utvrdio da su i tužitelj i tuženik presudom Pp J-2434/16-9 od 27. lipnja 2017. pravomoćno proglašeni krivima zbog počinjenja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te da su im izrečene novčane kazne.

11. Iz optužnog prijedloga priležećem prekršajnom spisu utvrđeno je da su stranke bile sudionici događaja 20. rujna 2016., dakle upravo događaja za kojeg tužitelj u tužbi navodi da se zbio 20. rujna 2016.

12. Nisu točni navodi tuženika da tužitelj nije zatražio liječničku pomoć tog dana.

13. Naime, spisu prekršajnog suda prileži dokumentacijski list hitnog slučaja broj 21085 izdan od Zavoda u za hitnu medicinu PGŽ Rijeka dana 20. rujna 2016.

14. Iz tog lista sud utvrđuje da je tužitelj tog istog 20. rujna 2016. pregledan u 19 sati i 27 minuta te da su pregledom utvrđene ozljede zuba, 4/5 zuba lijevo gore i dolje, hematom u području lijeve maksile, te da je tužitelj upućen da se javi stomatologu radi utvrđivanja točne ozljede i sanacije oštećenja.

15. Stoga je već 20. rujna 2016. od strane liječnika hitne medicine bilo utvrđeno da je kod tužitelja ozlijeđeno 4 ili 5 zuba gore i dolje, te da je upravo radi utvrđivanja točne ozljede i sanacije oštećenja tužitelj upućen da se javi stomatologu.

16. Ovom parničnom spisu na listu 15 prileži Izvješće zavoda za hitnu medicinu PGŽ od 20. rujna 2016. iz kojeg je sud utvrdio da je pregled tužitelja obavljen na zahtjev policije iz razloga što je tužitelj imao sukob sa drugom osobom u kojem sukobu da je zadobio udarac u lijevi dio glave, da mu je ozlijeđeno 4 ili 5 zuba lijevo, da je mu je utvrđen hematom u području lijeve strane gornje čeljusti.

17. Iz naprijed navedene odluke prekršajnog suda proizlazi da su obje parnične stranke proglašene krivima zbog prekršaja remećenja javnog reda i mira te da su im zbog toga izrečene novčane kazne.

18. Mada je i tužitelj u prekršajnom postupku proglašen krivim i izrečena mu novčana kazna, ta činjenica nije dokaz da je tužitelj doprinjeo nastanku štete, nego samo da je remetio javni redni i mir svojim ponašanjem.

19. Sud nije utvrdio da bi na strani tužitelja postojao doprinos nastanku štete za koju tvrdi da je pretrpio, dok je sa sigurnošću utvrđeno da je šteta nastala kao posljedica radnji tuženika, konkretno udarca tuženika u bradu i lijevu stranu čeljusti tužitelja.

20. Naime, iz iskaza svjedoka ĆC proizlazi da ona nije vidjela sukob stranaka, ali da je vidjela da tužitelj s daskom trči za tuženikom koji je trčao prema glavnoj cesti.

21. Cijeneći iskaz svjedoka ĆC u tom dijelu u kontekstu sa iskazom tuženika u dijelu u kojem iskazuje da je tužitelja udario šakom, da je tužitelj od tog udarca pao a on odskočio, sud je sa sigurnošću utvrdio da se u tom momentu tuženik nije branio od napada tužitelja koji da je zamahivao daskom.

22. Ovo stoga što, u slučaju da je tužitelj prema tuženiku zamahivao daskom, tuženik zasigurno ne bi imao priliku šakom udariti tužitelja u predjelu brade i čeljusti, odnosno ne bi imao priliku tako blizu prići tužitelju.

23. Stoga sud smatra da tuženik prilikom zadavanja udaraca tužitelju nije postupao braneći se, a niti da je tužitelj sam doprinjeo svom ozljeđivanju.

24. Stoga je sud utvrdio da je tužitelj sa daskom trčao za tuženikom tek nakon što je ustao sa tla na koje je pao od udarca tuženika.

25. Naime, tuženik navodi da je on tužitelja jedan put udario šakom u bradu, da je od tog udarca tužitelj pao na tlo, a tuženik odskočio od tužitelja 3 do 4 metra, a možda i više.

26. Upravo navod tuženika da je od udarca tužitelj pao, a on odskočio, govori u prilog zaključku suda da se radilo i o najmanje jednom vrlo jakom udarcu.

27. Tužitelj je postupio po uputi liječnika sa hitne službe te se za saniranje povreda koje je pretrpio obratio privatnom stomatologu u [adresa] dr. IC.

28. Te činjenice sud je utvrdio uvidom u povijest bolesti izdanu od istog liječnika, te račun izvršenih stomatoloških usluga, kao i iskaza svjedoka IC.

29. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu ozljede nisu sanirane isti dan, a što je po mišljenju ovog suda životno i logično i opće poznato da se, vađenje zuba fiksacija ostalih zuba i izrada Wironit proteze fizički ne može obaviti u jednom danu.

30. Cijeneći da je do ozljede tužitelja došlo 20. rujna 2016., a da su tužitelju povijest bolesti i račun za izvršene stomatološke usluge izdani 29. rujna 2016., sud sa sigurnošću utvrđuje da se tužitelj neposredno 1 ili 2 dana nakon ozljeđivanja obratio za pomoć dr. IC, a ovo stoga što radovi vađenja zuba i izrade Wironit proteze bili dovršeni već 29. rujna 2016. kada je i izdan račun sa lista 5 spisa.

31. Dakle, cijeneći utvrđenu činjenicu da je tuženik udario tužitelja, da su tužitelju zbog udarca oštećeni zubi, 4 do 5 zuba, da je zadobio hematom lijeve strane lica i gornje čeljusti, sud je sa sigurnošću utvrdio uzročno posljedičnu vezu između ponašanja i radnji tuženika, te dijela nastalih oštećenja kod tužitelja.

32. Sukladno odredbi čl. 1085. st.1. i st.3. ZOO tuženik je kao odgovorna osoba bio dužan uspostaviti stanje tužiteljevog zdravlja kakovo je bilo prije nego što je šteta nastala, odnosno isplatiti tužitelji u odgovarajući iznos novca na ime naknade štete i to, sukladno odredbi čl.1089. st.2, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

33. Na temelju provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi kakovo je bilo zdravstveno stanje tužiteljevih zubi prije nastanka štetnog događaja, a obzirom da tužitelj, na kojem je teret dokaza u tom smislu, (čl.221a ZPP) , sudu nije dostavio dokaze iz kojih bi sud sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj prije štetnog događaja imao sve zdrave zube, da zubi nisu bili rasklimani, te da je upravo zbog udarca ili udaraca zadobivenih od strane tuženika, bilo potrebno tužitelju izvaditi ukupno 7 zuba i ugraditi Wironit proteze i u donju i u gornju čeljust, a kako to proizlazi iz računa dr. IC (list 5).

34. Mada je svjedok LC iskazala da tužitelj prije predmetnog događaja nije imao protezu, da je imao svoje zube, da su ti zubi rasklimani u predmetnom događaja, sud njenom iskazu u tom dijelu nije poklonio vjeru u cijelosti obzirom da je njen iskaz u suprotnosti sa podacima o oštećenju 4 ili 5 zuba navedenim prilikom pregleda tužitelja od strane liječnika hitne medicine, a i iz razloga što je svjedok supruga tužitelja, zainteresirana je za ishod spora i po mišljenju suda nije nepristran svjedok.

35. Također, niti prilikom tog pregleda a niti to proizlazi iz povijesti bolesti, nije bilo utvrđeno da bi kod tužitelja zbog težine traume nastale udarcem od strane tuženika, bili rasklimani svi zubi navedeni u računu od 29. rujna 2016.

36. I sadržaj povijesti bolesti i računa koje je izdao dr. IC **.**.2016., ne može se sa sigurnošću utvrditi da su tužitelju zbog udarca od strane tuženika i nastale traume morali biti izvađeni i gornji zubi, te da mu je iz tog razloga morala biti napravljena i Wironit proteza za gornju čeljust.

37. Iz sadržaja povijesti bolesti te sadržaja protokola Zavoda za hitnu medicinu PGŽ, proizlazi utvrđenim da su tužitelju uslijed udarca kojeg mu je zadao tuženik, bili oštećeni zubi broj 41, 32, 35 i 36.

38. Naime u protokolu Zavoda za hitnu medicinu navodi se ozljeda 4 ili 5 zuba lijevo, dok je stomatolog B u povijesti bolesti utvrdio oštećenje naprijed navedenih zuba, odnosno 4 zuba.

39. Sud je istinitim i stručnim cijenio sadržaj povijesti bolesti obzirom da je dr. IC specijalist stomatolog, dok je pregled iz protokola Zavoda za hitnu medicinu obavio liječnik koji nije stomatolog, te isti očito nije bio siguran koliko točno zuba tužitelja je oštećeno od traume – udarca tuženika.

40. Stoga je sud sa sigurnošću utvrdio da su tužitelju zbog težine traume morali biti izvađeni zubi 41, 32, 35 i 36, da mu je stoga bilo potrebno izraditi Wironit protezu samo za donju čeljust.

41. Iz nalaza i mišljenja vještaka Pažina utvrđeno je da su zubi 41, 32, 35 i 36 zubi u donjoj čeljusti, te da je upravo u donjoj čeljusti nastupila trajna posljedica sa vađenjem zuba kao epilogom.

42. Mada iz računa dr. IC od 29. rujna 2016. proizlazi da su tužitelju izvađena ukupno 4 zuba i u gornjoj čeljusti te da mu je i za gornju čeljust izrađena Wironit proteza, iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su ti radovi bili potrebni i uzrokovani radnjama tuženika, odnosno da su tužitelju zbog udarca zadobivenog od strane tuženika bili rasklimani i zubi u gornjoj čeljusti, te da mu je upravo iz tog razloga bilo potrebno izvaditi i zube u gornjoj čeljusti i izraditi Wironit protezu za gornju čeljust.

43. Tužitelj nije dokazao da su mu od udarca tuženika rasklimani i gornji zubi, a iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti da su svi zubi tužitelj prije udarca od strane tuženika bili zdravi i da nisu bili rasklimani.

44. Zbog naprijed navedenog sud je sa sigurnošću utvrdio da su tužitelju kao posljedica traume nastale udarcem tuženika, bila izvađena 4 zuba u donjoj čeljusti te ugrađena u donju čeljust Wironut proteza.

45. Mada iz povijesti bolesti proizlazi da je na preostalim zubima tužitelja bila rađena posebna fiksacija (paradontološki splint), iz provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi na koliko zuba je rađena posebna fiksacija, te stoga nije tužitelju priznao troškove te fiksacije.

46. Iako iz nalaza i mišljenje vještaka Pažina proizlazi da su tužitelju od zadanog udarca mogle nastati posljedice navedene u iskazu tužitelja i dr. IC, iz povijesti bolesti nije se moglo utvrditi da su, osim ozljeda navedenih u povijesti bolesti, tužitelju oštećeni i drugi zubi navedeni u računu dr. IC, a niti da je upravo zbog zadanog udarca postojala potreba da se tužitelju izvade i zubi u gornjoj čeljusti, te i za gornju čeljust izradi Wironit proteza.

47. Mada iz nalaza vještaka Pažina proizlazi da se sanacija zuba može ili mogla provesti i drugim terapijskim postupcima, i mada sud prihvaća istinitim takav navod vještaka, potrebno je imati u vidu da je vještak nalaz i mišljenje dao s odmakom od 8 godina nakon događaja, da je i tužitelja pregledao 8 godina nakon događaja, te imajući u vidu s druge strane činjenicu da je i dr. IC stomatolog, da je neposredno nakon događaja pregledao tužitelja i utvrdio zdravstveno stanje njegovih zuba, sud smatra da dr. IC zasigurno ne bi tužitelju vadio zube 41, 32, 35 36 ukoliko to doista nije bilo potrebno i ukoliko su se zubi mogli učvrstiti fiksacijom ili na drugi način.

48. Nema dokaza da dr. IC nije 2016. postupio stručno, i na najbolji način, kada je utvrdio da su se navedeni zubi morali izvaditi.

49. Slijedom navedenog sud je sa sigurnošću utvrdio da su tužitelju zbog traume nastale udarcem tuženika u predio brade i čeljusti, oštećeni zubi u donjoj čeljusti i to zubi 41 32,35 i 36 do te mjere da su isti morali biti izvađeni, te da je radi toga bilo potrebno izvađene zube nadomjestiti Wironit protezom.

50. Iz računa dr. IC proizlazi da su vađenje – ekstrakcija jednog zuba tužitelju naplaćivani 300,00 kn (39,82 eura) po zubu, a da je izrada jedne Wironit proteze naplaćeni 7.500,00 kn (995,42 eura).

51. Kako je već sud naveo, iz provedenih dokaza nije se moglo sa sigurnošću utvrditi koliko zuba preostalih nakon vađenja 4 zuba iz donje čeljusti, je bilo potrebno fiksirati.

52. Osim toga, u računu dr. IC od 29. rujna 2016. ne navodi se kao posebna stavka fiksacija zuba, a niti koliko zuba je bilo potrebno fiksirati, a niti da su ti radovi posebno naplaćeni.

53. Iz iskaza tužitelja i svjedoka LC proizlazi utvrđenim da je tužitelj u vrijeme nastanaka štetnog događaja imao u RH zdravstveno osiguranje.

54. I pored te činjenice tužitelj se za saniranje nastalih ozljeda nije obratio stomatologu koji ima ugovor sa HZZO, odnosno propustio je poduzeti radnje radi smanjenja štete, a također nije dokazao niti da je od HZZO zatražio refundaciju troškova koje je imao zbog vađenja zuba i izrade Wironit proteze.

55. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tužitelj bio stalni pacijent dr. IC, a iz iskaza svjedoka IC utvrđeno je da je tužitelj radi spornog događaja prvi puta bio u njegovoj ordinaciji.

56. Stoga je tužitelj otklanjanje oštećenje mogao zatražiti kod bilo kojeg stomatologa koji ima zaključen ugovor s HZZO.

57. Cijeneći utvrđenu činjenicu da je tužitelj imao zdravstveno osiguranje preko HZZO sukladno navodima vještaka Pažina, a na čiji nalaz stranke nisu imale prigovor, to bi za izradu Wironit proteze tužitelj ukupno morao platiti iznos od 350,00 eura, umjesto 995,42 eura koliko je plaćeno privatnom stomatologu.

58. Za vađenje zuba, a što je opće poznato, tužitelj ne bi platio ništa da je zube vadio kod stomatologa koji ima zaključen ugovor sa HZZO.

59. Slijedom navedenog sud je tužitelju na ime naknade štete – vađenja 4 zuba i izrade jedne Wironit proteze za donju čeljust dosudio iznos od 350,00 eura, kao iznos kojim je mogla biti otklonjena šteta nastala na zubima tužitelja.

60. Na ime nematerijalne štete – pretrpljenih bolova zbog ozljeda zadobivenih od strane tuženika, sud je cijeni istinitim iskaz tužitelja da su jaki bolovi kod njega trajali cca 1 tjedan, te da je zbog tih bolova pio lijekove za ublažavanje bolova.

61. Naime, takav iskaz tužitelja je životan i realan, te je i opće poznato da prosječna osoba zbog vađenja zuba, stomatoloških radova kao što su uzimanje otiska radi izrade proteze, fiksiranja proteze trpi fizičke bolove, da su ti bolovi uglavnom jaki, a sama činjenica da je tužitelj radi ublažavanja jačine bolova pio lijekove, govori u prilog tome da su bolovi bili jaki jer u suprotnom lijekove zasigurno ne bi pio.

62. Tužitelj nije iskazivao o nikakovim bolovima srednjeg ili slabog intenziteta, iskazao je da nije pretrpio nikakav strah, pa mu sud po tom osnovu nije niti dosudio naknadu.

63. Prilikom određivanja iznosa naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, sud je imao u vidu odredbe čl.1100 st.2. ZOO, te je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

64. Sud je stoga tužitelju kao opravdanu dosudio naknadu štete s osnova pretrpljenih jakih bolova u trajanju od 7 dana, a primjenom odredbe čl.223. st.1. ZPP (slobodnom ocjenom).

65. Naime, cijeneći naprijed navedeno a vezano za jačinu i trajanje bolova koje je tužitelj pretrpio a sukladno njegovom iskazu, sud smatra da provođenje dokaza daljim medicinskim vještačenjem radi utvrđenja istih činjenica ne bi bilo ekonomično, da bi se istim samo prouzročili dodatni troškovi.

66. Osim toga, mada je tužitelj u tužbi predložio da se na okolnost nematerijalne štete provede medicinsko vještačenje, nakon što je već provedeno vještačenje po vještaku stomatologu i provedeni svi drugi predloženi dokazi, punomoćnik tužitelja je na ročištu održanom kod ovog suda 4. ožujka 2025. iskazao da ne predlaže provođenje daljih dokaza, a to također nije predložio niti punomoćnik tuženika.

67. Odlučujući o visini naknade s osnova pretrpljenih jakih bolova i sukladno utvrđenoj dužini trajanja tih bolova u kontekstu sa orijentacijskim kriterijima – tablicom za utvrđivanje neimovinske štete izdanom od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske , sud je tužitelju za svaki dan pretrpljenih jakih bolova kao opravdan dosudio iznos od 74,00 eura, odnosno ukupno iznos od 518,00 eura.

68. Sud nije tužitelju dosudio zatraženi trošak od 400,00 kn (53,09 eura) na ime troškova posebne ishrane, jer iz iskaza samog tužitelja proizlazi da mu nikakova posebna hrana nije bila potrebna, nego da je samo bilo potrebno hranu smiksati – omekšati.

69. Sud nije tužitelju dosudio niti zatraženi trošak puta iz [adresa] – [adresa] do Zagreba jer tužitelj sudu nije dostavio nikakove dokaze o visini troškova puta, a osim toga, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj ima prebivalište u [adresa], dakle u mjestu u kojem je poduzeo liječenje.

70. Iznos ukupne naknade zbog pretrpljene štete sud je utvrdio na iznos od 1.418,00 eura, a kako je tužitelj zatražio naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.981,68 eura, to ga je odbio sa zahtjevom u visini iznosa od 1.563,68 eura kao neosnovanim.

71. Naime, prilikom utvrđivanja i određivanja naknade štete sud je imao u vidu iznose koji su bili potrebni da bi se šteta otklonila, visinu naknade štete prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, kao i činjenicu da cilj i svrha dosuđene naknade nisu prekomjerno stjecanje koristi.

72. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da mu tuženik plati i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude po stopi 7,41%.

73. Ova presuda donesena je 27. ožujka 2025. te je sukladno podacima za visinu stope zatezne kamate koja se primjenjuje od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., propisana stopa zakonske zatezne kamate od 6,15% (Narodne novine, 153/24).

74. Također sud je odluku o plaćanju zateznih zakonskih kamata donio primjenom odredbe čl. 29. ZOO u skladu s čl.3. i čl.12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine 108/12,114/22).

75. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja specificiran u pogledu stope zakonske zatezne kamate i definicije iste kako je navedena u tužbi.

76. O naknadi troškova postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl.154. st.2. ZPP cijeneći da su stranke djelomično uspjele u parnici.

77. O visini troškova odlučeno je u skladu sa utvrđenom vrijednosti predmeta spora (3.981,68 eura), troškovnicima stranaka, radnjama punomoćnika stranaka poduzetim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), te odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

78. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 3.981,68 eura, dok mu je sud dosudio štetu od 1.418,00 eura, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u sporu sa 35,61% u dijelu koji se odnosi na visinu štete, dok je tužitelj u odnosu na osnov uspio sa 100%.

79. Tuženik je u sporu uspio samo u pogledu visine štete i to sa 64,39%.

80. Ukupno je tužitelj sa osnovom i visinom zahtjeva uspio sa 67,80%, dok je tuženik uspio sa ukupno sa 64,39%.

81. Sud je tužitelju u cijelosti dosudio trošak provedenog vještačenja po vještaku Pažinu u iznosu od 500,00 eura jer se bez tih troškova i tog vještačenja nije mogao utvrditi osnov, a niti visina tužbenog zahtjeva, te se radi o nužnim troškovima koje je tužitelj bio dužan prethodno platiti.

82. Ostale troškove tuženik je dužan platiti tužitelju u postotku od 3,41% od utvrđene visine troškova postupka.

83. Sud je utvrdio kao osnovane troškove tužitelja troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7. Tarife), sastava podneska od 2. svibnja 2019. u iznosu od 50,00 eura (tbr.8.4. Tarife), sastava podnesaka od 13. veljače 2020. i 31. kolovoza 2022. iznose od po 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), za zastupanje tužitelja na ročištima 17. ožujka 2022., 3. svibnja 2022. i 4. ožujka 2025. u iznosima od po 200,00 € (tbr.9.1. Tarife u svezi s Tbr.7.1. Tarife), te trošak PDV –a u iznosu od 312,50 eura ( tbr.46. Tarife) i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u zatraženim iznosima od po 50,00 eura.

84. Sud je ukupni trošak tužitelja s osnova zastupanja od strane odvjetnika, PDV-a i troškova sudskih pristojbi utvrdio na iznos od 1.662,50 eura.

85. Cijeneći postotak kojim je tužitelj uspio u sporu tuženik je dužan tužitelju po navedenom osnovu platiti trošak u iznosu od 57,00 eura.

86. Tom iznosu sud je pridodao iznos troškova vještačenja od 500,00 eura, te je slijedom toga obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 557,00 eura.

87. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.612,50 eura to ga je trebalo odbiti zahtjevom za naknadu troškova iznosom 2.055,50 eura.

Mali Lošinj, 27. ožujak 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnica

2. Punomoćniku tuženika – Ivana Dedić Golić, odvjetnica