Poslovni broj: Us I-1133/2022-29

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici TJ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/22-01/141, Urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 6. travnja 2022.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/22-04/1, Urbroj: 338-17-02-01-22-4 od 19. siječnja 2022.

III. Tužiteljici GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dijagnoza "Sindrom subakromijalnog sraza (impingement sydrome)", šifre prema MKB-10 klasifikaciji M75.4 priznaje se posljedicom ozljede na radu od 1. kolovoza 2018. priznate pod evidencijskim brojem 101250108189/2018 od 20. kolovoza 2018. te joj se u svezi navedene dijagnoze M75.4 priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/22-01/141, Urbroj:

338-01-06-05-22-03 od 6. travnja 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I- 502-03/22-04/1, Urbroj: 338-17-02-01-22-4 od 19. siječnja 2022. (dalje: prvostupasnjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim tužiteljici dijagnoza "Sindrom subakromijalnog sraza (impingement sydrome)", šifre prema MKB-10 klasifikaciji M75.4 nije priznata posljedicom ozljede na radu od 1. kolovoza 2018. te joj se u svezi navedene dijagnoze ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova poljedice ozljede na radu.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tuženika tužiteljica u bitnom navodi da osporava zakonitost istih zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnih prava. Navodi da je iz njezine medicinske dokumentacije razvidno da do sada nikada nije imala ozljedu desnog ramena kao niti poslije predmetne nezgode. Razlog pokretanja predmetnog postupka da je u činjenici da se prava dijagnoza M75.4 njezine ozljede prepoznala naknadno odnosno nakon detaljnih pregleda kao i dva operativna zahvata. Iznosi kronologiju događanja i tijek liječenja tužiteljice nakon predmetnog ozljeđivanja te navodi da je iz svih dokumenata koje je priložila razvidno da je oštećenje izazvao pad odnosno trauma, te da su to ozljede s kojima se ne može svakodnevno funkcionirati niti obavljati najjednostavnije poslove. Navodi da se i vidi da je od 1. kolovoza 2018. njezino liječenje neprekidno i redovito te se nastavlja i dalje, te da je iz svega navedenog razvidno da je dg. M75.4. posljedična dijagnoza već priznate ozljede na radu. Tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže poništenje odnosno ukidanje osporenog rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno važećim zakonskim propisima. Tuženik se poziva na relevantne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinima ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, te u bitnom iznosi utvrđenja u provedenom upravnom postupku koja su sadržana i u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Vezano za tužbene navode da je tuženik naveo krivi datum 1.8.2019. sa hitnog kirurškog prijema KBC Split navodi se da je u ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda omaškom naveden datum hitnog kirurškog prijema KBC Split od 1.8.2019. (umjesto 1.8.2018.), budući da je u nalazu navelo pravilan datum, te da isto ne utječe na drugačije rješenje. Također tuženik smatra da nije potrebno provoditi vještačenje po sudskom vještaku kako to predlaže tužiteljica, međutim ukoliko sud prihvati prijedlog tužiteljice za vještačenjem po sudskom vještaku tuženik je mišljenja da bi se u konkretnom slučaju trebalo odrediti vještačenje po sudskom vještaku spec. medicine rada. Ističe da tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješenje zahtjeva, te obzirom da je osporeno rješenje tuženika zakonito predlaže donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprava 3. siječnja 2023., 29. listopada i 11. prosinca 2024., 28. siječnja i 27. veljače 2025., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortopedu dr. med. Luki Roguljiću.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke, kao suvišnog, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama je sporno može li se dijagnoza "Sindrom subakromijalnog sraza“ šifre prema MKB-10 klasifikaciji M75.4 priznati posljedicom ozljede na radu od 1. kolovoza 2018. priznate pod evidencijskim brojem 101250108189/2018 od 20. kolovoza 2018.

12. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

13. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19,, 20/20 i 39/20; dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

15. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

16. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

17. Nadalje, prema odredbi članka 53. Pravilnika posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

18. Prema odredbi članka 54. Pravilnika ako izabrani doktor opće/obiteljske medicine ocjeni da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, osigurana osoba ima pravo pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja takve posljedice. Postupak iz stavka 1. istog članka pokreće se na osnovi zahtjeva osigurane osobe koji se podnosi regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe, u roku od 8 dana od kada je osigurana osoba primila pisano mišljenje izabranog doktora iz stavka 1. ovog članka. Osigurana osoba dužna je uz zahtjev iz stavka 2. ovog članka priložiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, presliku osobnog zdravstvenog kartona koji se vodi kod izabranog doktora, ovjerenu Prijavu o ozljedi na radu odnosno ovjerenu Prijavu o profesionalnoj bolesti, odnosno rješenje o priznatoj ozljedi na radu odnosno profesionalnoj bolesti i mišljenje izabranog doktora. Postupak utvrđivanja i priznavanja oštećenja zdravlja koje je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću može pokrenuti zahtjevom izabrani doktor opće/obiteljske medicine, kao i nadležni regionalni ured Zavoda odnosno područna služba Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe po službenoj dužnosti po primitku dokaza odnosno medicinske dokumentacije koja upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

19. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca KONZUM PLUS d.o.o., od 1. travnja 2019., prethodno od 17. rujna 2022. do 31. ožujka 2019. u KONZUMU;

- da je tužiteljici ozljeda od 1. kolovoza 2018. za dijagnoze S.40 i S.50 priznata ozljedom na radu dana 20. kolovoza 2018. pod evidencijskim brojem 101250108189/2018;

- iz podataka prijave proizlazi da se tužiteljica tada na radnom mjestu za vrijeme redovito radnog vremena ozlijedila kada se prilikom slaganja proizvoda na police poskliznula te da bi izbjegla pad na leđa dočekala se desnom rukom sa kojom se pri padu prvo udarila o policu;

- da prema spisu priloženoj uputnici izabranog doktora tužiteljice od 21. prosinca 2021. zaprimljenoj kod prvostupanjskog tijela dana 4. siječnja 2021. godine (koju je prvostupanjsko tijelo u smislu odredbe članka 54. stavka 4. ZUP-a uzelo kao zahtjev za pokretanjem predmetnog postupka) zatražio mišljenje može li se dijagnoza M75.4 priznati kao posljedica ranije priznate ozljede na radu;

- da je nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda KLASA: 82/UP/I-502-03/22 04/3 od 13. siječnja 2022. temeljem priložene medicinske i ostale dokumentacije tužiteljice dg. MKB šifre M75.4 nije priznata posljedicom ozljede na radu od 1. kolovoza 2018. jer mehanizam nastanka ozljede kao i klinička slika prikazana u nalazima specijalista ne mogu se sa sigurnošću dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa događajem od 1. kolovoza 2018.;

- da je na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Zavoda doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužiteljica izjavila žalbu; 20. Postupajući po žalbi sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine", broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 34/18.) tuženik je pribavio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost toga može li se tužiteljici dijagnoza M75.4 priznati posljedicom ozljede na radu, a koje je tijelo donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502- 03/22-01/141 URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 14. ožujka 2022.

20.1. Iz navedenog nalaza, mišljenja i ocjene od 14. ožujka 2022. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđuje da se dg. M75.4 Subarkomijalni sindrom sraza (impingement sindrom) desnog ramena ne može uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu za događaj od 1. kolovoza 2018. Osiguranica je toga dana zadobila kontuzijsku (površinsku) ozljedu desne nadlaktice i lakta bez oštećenja koštano-zglobnih struktura. Uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, poglavito u nalaz iz hitnog kirurškog prijema KBC Split od 1. kolovoza 2019., razvidno je da osiguranica prilikom predmetnog događaja od 1. kolovoza 2018. nije ozlijedila desno rame. Dijagnoza bolesti koju su u konačnici postavili specijalisti koji su liječili osiguranicu (ortoped koji je izvršio operacijsko liječenje desnog ramena i fizijatar) je dijagnoza šifre prema MKB- 10 M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza (impingement syndrome). Impingement sindrom ili sindrom subakromijalnog sraza bolni je proces upale burze i pripadajućeg dijela rotatome manšete ramena do kojeg dolazi zbog sudara mekotkivnih struktura korakon-akromialnog luka (luk koji čine akromion. arkomioklavikularni zglob, akromioklavikularni ligament i korakoidni nastavak), a uzrok ovog sindroma nije jednokratna ozljeda već dugotrajne aktivnosti rukom iznad glave ili učestale kratke, ali snažne aktivnosti s podignutom rukom. S obzirom na etiologiju sindroma sraza ramena, potonji se češće pojavljuje kod određenih sportova ili zanimanja u koje pripada zanimanje osiguranice.

21. Tuženik navodi da obzirom na navedenu ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda i utvrđenog činjeničnog stanja prema kojemu tužiteljica dana 1. kolovoza 2018. nije ozlijedila desno rame te se dg. M75.4 Subarkomijalni sindrom sraza (impingement sindrom) desnog ramena ne može uzročno posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu za događaj od 1. kolovoza 2018., te da primjenom odredaba Zakona i Pravilnika nije nađena osnova za usvajanje žalbe te priznavanje dg. M75.4 kao posljedice ranije priznate ozljede na radu.

22. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortopedu na okolnosti može li se dijagnoza "Sindrom subakromijalnog sraza“ šifre prema MKB-10 klasifikaciji M75.4 dovesti u uzročno- posljedičnu vezu sa predmetnim događajem od 1. kolovoza 2018., a imajući u vidu mehanizam nastanka ozljede odnosno može li se navedena dijagnoza priznati posljedicom ozljede na radu od 1. kolovoza 2018. Ovo stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužiteljica u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja je li kod tužiteljice dijagnoza "Sindrom subakromijalnog sraza“ šifre prema MKB-10 klasifikaciji M75.4 posljedica ozljede na radu od 1. kolovoza 2018., a o čemu ovisi mogućnost ostvarenja traženog prava, jedino dokazno sredstvo kojim tužiteljica može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

23. Stalni sudski vještak za ortopediju Luka Roguljić, dr. med. je u pisanom nalazu i mišljenju od 10. travnja 2023., a koji je zaprimljen pred ovim sudom 17. travnja 2023. i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu i koji je dan nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije, svih isprava priloženih spisu predmeta naveo da se sa sigurnošću ne može isključiti uzročno-posljedična veza Sindroma subakromijalnog sraza s predmetnim događajem od 1. kolovoza 2018. imajući u vidu i mehanizma nastanaka ozljede.

23.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja stalni sudski vještak za ortpediju Luka Roguljić, dr. med. je naveo da je tužiteljici neposredno nakon ozljede postavljena dijagnoza, udarac u desnu nadlakticu s utvrđenim hematomima s unutarnje strane nadlaktice. Imobilizirana mitelom. Nakon 20 dana fizijatar opisuje terminalno ograničene kretnje u desnom ramenu. Sve kasnije kontrole se odnose na tegobe s desnim ramenom koje se pojačavaju. Nakon pregleda preslika osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice, da nije pronašao da se javljala liječniku zbog problema s desnim ramenom. MR desnog ramena (19.11.2018.) opisuje tendinozu ili stanje po parcijalnoj intrasuspstancijskoj leziji. Manja subkortikalna pseudocista velikog tuberkula humerusa posteriorno u smislu kroničnih promjena. Prvi put se spominje znakovi impingmenta desnog ramena na kontrolnom pregledu u Ortopedskom centru Ivanišević, te u ortopedskoj ambulanti KBC-a Zagreb. Tužiteljica je prodavačica koja često diže ruke iznad glave slažući police. Učestali teži pokreti ruke iznad glave mogu dovesti do subakromialnog sraza bez traume i česte su kod osoba iznad 40 godina. Međutim do predmetnog događaja (pada i udarca desne nadlaktice o tvrdu podlogu) tužiteljica nije posjećivala liječnika zbog bolova u desnom ramenu. U operacijskom nalazu od 25.09.2019. prva artroskopija ramena nakon ozljede, opisuje se uredna rotatorna manžeta, uredna hrskavica te uredna tetiva m, bicepsa brachi. Ipak u subakromialnom dijelu nađe se izraziti bursitis (jaka upala burze) koja može biti posljedica jakog udarca s desnom nadlakticom o tvrdu podlogu te sraza odnosno kompresije rotatorne manžete subakromijalne burze između korakoakromijalnog luka i velikog tuberkula humerusa. Sudski vještak je naveo da i klinički pregled nije potreban jer zbog vremenskog odmaka od ozljede (1.8.2018.) te završenog liječenja nije objektivan. Ujedno je naveo da tužiteljica nakon ozljede od 1.8.2018. nema diskontinuiteta u liječenju, te da je iscrpila sve mogućnosti liječenja koje su bile dostupne, a da prije pada nije posjećivala liječnika zbog bolova u desnom ramenu.

24. Tužiteljica se podneskom od 4. svibnja 2023. očitovala na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista ortopeda Luke Roguljića, dr. med. izražavajući svoje slaganje s istim, bez prigovora i primjedbi na isti.

25. Tuženik se podneskom od 26. travnja 2023. očitovao na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ortopeda Luke Roguljića, dr. med. tražeći dopunu navedenog pisanog nalaza i mišljenja na način da se sudski vještak očituje odnosno odgovori na sljedeće: 1. da li Sindrom subakromijalnog sraza može biti posljedica priznatih ozljeda po dijagnoza šifri prema MKB10: S40.0 i S50.0 (Kontuzija ramena i nadlaktice, te Kontuzija desnog lakta); 2. da li kod kroničnih promjena osoba mora imati kliničke manifestacije bolesti tj. da li je predmetni događaj mogao biti okidač za pojavu sindroma subakromijalnog sraza.

26. Stalni sudski vještak je na ročištu za raspravu održanom 27. veljače 2025. priložio u spis pisani dopunski nalaz i mišljenje kojim se pisano očituje u odnosu na navedene prigovore i primjedbe tuženika, koji je uredno uručen strankama, a na koji tužiteljica i tuženik nisu imali prigovora niti primjedbi.

26.1. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja stalni sudski vještak očitujući se na primjedbe tuženika i odgovarajući na postavljena pitanja navodi da sindrom subakromijalnog sraza da je prvenstveno kronični sindrom koji je posljedica upale, degenerativnih promjena, ponavljanih mikro trauma ramena. Međutim i akutna trauma (udarac u rame) može uzrokovati sindrom subakromialnog sraza. U ovom slučaju proživljena ozljeda, udarac u desno rame mogla je uzrokovati Sindrom subakromijalnog sraza. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje vještak navodi da kod kroničnih promjena osoba ne mora imati klinički izražene simptome bolesti, degenerativne promjene obično se dijagnosticiraju kliničkim pregledom, rtg-om ili UZV ramena. Međutim trauma ramena može biti okidač za kliničku kroničnu manifestaciju Sindroma subakromijalnog sraza kao kronična posljedica pada na rame, koja se u većini slučaja liječi konzervativno fizikalnim terapijama te u potpunosti sanira, osim u slučajevima ruptura tetiva m.supraspinatusa kada je potrebno operacijsko liječenje.

27. Stalni sudski vještak za ortopediju Luka Roguljić, dr. med. je u svom usmenom iskazu danom na ročištu od 27. veljače 2025. u odnosu na prigovore i primjedbe tuženika iz podneska od 24. travnja 2023., odnosno u odnosu na prvo postavljeno pitanje da li sindrom subakromijalnog sraza može biti posljedica priznatih ozljeda po dijagnozama šifri MKB-10 S40.0 i S50.0 (kontuzija ramena i nadlaktice te kontuzija desnog lakta ističe da jednako kao što je navedeno u njegovom pisanom nalazu i mišljenju i dopuni istoga da je sindrom subakromijalnog sraza prvenstveno kronični sindrom koji je posljedica upale, degenerativnih promjena, ponavljanih mikro trauma ramena, međutim da i akutna trauma kao što je u konkretnom slučaju udarac u desno rame mogao uzrokovati sindrom subakromijalnog sraza. Ovo poglavito iz razloga jer je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno razvidno da je tužiteljica pala i doživjela udarac u desno rame, a nije imala ranije kliničke manifestacije bolesti. Nadalje, na drugo postavljeno pitanje da li kod kroničnih promjena osoba mora imati kliničke manifestacije bolesti, tj. da li je predmetni događaj mogao biti okidač za pojavu sindroma subakromijalnog sraza sudski vještak odgovara da trauma ramena može biti okidač za kliničku kroničnu manifestaciju sindroma subakromijalnog sraza kao kronična posljedica pada na rame, a koja se kako je i navedeno u pisanoj dopuni u većini slučajeva liječi konzervativno fizikalnim terapijama, osim u slučajevima ruptura tetiva, a što je slučaj kod tužiteljice, kada je potrebno operacijsko liječenje. Drugo nemam što za iskazati.

27.1. Na upit suda da li dijagnoza sindrom subakromijalnog sraza prema MKB- 10 klasifikaciji M75.4 može nastati ili je nastala kao direktna posljedica ranije priznatih ozljeda po dijagnozama S40.0 i S50.0, sudski vještak odgovora da može i da je navedena dijagnoza direktna posljedica ranije priznate ozljede po dijagnozi S40.0.

28. Na usmeni iskaz stalnog sudskog vještaka ortopeda Luke Roguljića, dr. med. danog na ročištu od 27. veljače 2025. tužiteljica i tuženik nisu imali prigovora niti primjedbi, te nisu imali pitanja za sudskog vještaka.

29. Ovaj sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Luke Roguljića, dr. med., spec. ortopeda, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, pogotovo s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, vještak uže specijalnosti. Sud smatra da je predmetni Nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja priliježe spisu upravnog tijela, te da isto sadrži valjano i detaljno obrazloženo očitovanje. Nadalje, sud smatra da su dopunom Nalaza i mišljenja i usmenim iskazom sudskog vještaka na ročištu od 27. veljače 2025. u potpunosti otklonjeni prigovori na pisani Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 10. travnja 2023. izneseni u očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda sadržanom u podnesku dostavljenom 26. travnja 2023. Ovo poglavito jer se sudski vještak u usmenom iskazu pred ovim sudom jasno i decidirano izjasnio da dijagnoza sindroma subakromijalnog sraza prema MKB 10 klasifikaciji M75.4 može nastati i da je direktna posljedica ranije priznate ozljede na radu po dijagnozi S40.0.

30. Stoga, kako je u konkretnom slučaju naprijed citirani Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II-502-03/22-01/141 URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 14. ožujka 2022. (a tako i Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, KLASA: 82/UP/I-502-03/22 04/3 od 13. siječnja 2022.) suprotan provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu u odnosu na dijagnozu šifre prema MKB-10: M75.4, a koji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

31. Na temelju utvrđenog, sud cijeni kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, poništio osporeno drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje i tužiteljici priznao predmetu dijagnozu kao posljedicu priznate ozljede na radu od 1. kolovoza 2018., te su tužiteljici u svezi s navedenom dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji M75.4 priznata i sva prava iz zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu, a kako je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 27. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.

Na znanje:

- Konzum d.d. Zagreb, Marijana Čavića 1A