Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-44/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nikolina Koletić Carić odvjetnica iz Samobora, protiv tuženika AR iz [adresa], vlasnik obrta [obrt], vl. AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnk Boris Smoljanović, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2024., poslovni broj Pr-491/2022-52, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 491/2022-52 od 4. prosinca 2024.

a) potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime otpremnine iznos od 2.781,15 EUR/20.954,58 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku kojom je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 1.642,50 EUR (toč. I/I/ i II/).

b) ukida u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade plaće iznos od 1.005,66 EUR/7.577,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka (toč. I/II/ i I/III/) i u tome dijelu odbacuje tužba.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 84,37 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku AR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasniku obrta [obrt], vl. AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime otpremnine iznos od 2.781,15 EUR/20.954,58 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama propisanim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 28.04.2016. kao posljednjeg dana otkaznog roka pa do isplate, a od 30.12.2023. godine sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku AR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasniku obrta [obrt], vl. AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade plaće mjesečne bruto iznose koje bi tužiteljica ostvarila temeljem ugovora o radu od 25.06.2001., počevši od dana početka tijeka otkaznog roka 13.02.2016. pa do isteka istoga dana 28.04.2016. u iznosu od 1.005,66 EUR/7.577,14 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama propisanim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine na iznose kako slijedi:

- na iznos od 216,91 EUR/1.634,29 kn počam od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 414,10 EUR/3.120,00 kn počam od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 374,66 EUR/2.822,85 kn počam od 15.05.2016. do isplate,

sve u roku 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku AR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik obrta [obrt], vl. AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama propisanim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine koja teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate, sve u roku 8 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.642,50 eura u roku od 8 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime otpremnine iznos od 2.781,14 EUR/20.954,58 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. travnja 2016. kao posljednjeg dana otkaznog roka pa do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na poslovima pomoćnog radnika neprekidno od 25. lipnja 2001., da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 25. studenog 2015. tužiteljici otkazao ugovor o radi zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-43/2016-27 od 8. ožujka 2018. utvrđeno da tužiteljici radni odnos kod tuženika prestaje istekom otkaznog roka od dva mjeseca i 15 dana time da otkazni rok počinje teći od dostave Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tj. od 12. veljače 2016., te da je tužiteljica 12. veljače 2016. potpisala Potvrdu kojom je potvrdila da od poslodavca nema nikakvih potraživanja (godišnji odmor, razne naknade, otpremnina i sl.) osim neisplaćenih plaća.

8. Pravo radnika na otpremninu u takvom slučaju otkaza ugovora o radu temelji se na odredbi čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14.) kojom je propisano da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem (st. 1.), te da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca (st. 2.).

9. Ovaj sud je svojim rješenjem broj Gž R-465/2020-4 od 17. veljače 2022. postupajući po žalbi tužiteljice u odnosu na prethodno donesenu presudu suda prvog stupnja broj Pr-1265/2019-25 od 18. ožujka 2020 ukinuo navedenu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine i odluci o trošku u svezi sa tim zahtjevom (toč. III/ i IV/) i predmet vratio sudu prvog stupnja u tome dijelu da dopuni činjenično stanje i ponovno odluči o zahtjevu za isplatu otpremnine, s obrazloženjem da obveza plaćanja otpremnine dospijeva s danom prestanka radnog odnosa, u konkretnom slučaju istekom otkaznog roka, a kad je poznata i visina otpremnine, te da nije dopušteno odricanje radnika od otpremnine prije prestanka radnog odnosa i dospijeća obveze (tako i Revr 476/08-2).

10. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-461/2923-2 od 5. lipnja 2024. a u kojoj se poziva i na više prethodno donesenih odluka, izrazio je pravno shvaćanje da mogućnost odricanja radnika od prava na otpremninu ne ovisi od dospjelosti tražbine po osnovi otpremnine, jer je moguće i odricanje od tražbine koja nije još dospjela ako ona postoji, da nije moguće odricanje od prava kojeg još nema (koje nije nastalo), da je nastanak prava na otpremninu vezan uz otkaz ugovora o radu, te da ono ne može nastati prije nego je poslodavac otkazao ugovor o radu, pa da se prije toga radnik ne može odreći prava na otpremninu jer tog prava još nema, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 314. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99.).

11. Kako iz izloženog proizlazi da je pravo tužiteljice na otpremninu nastalo otkazom ugovora o radu 12. veljače 2016., a tužiteljica je isti dan kad je zaprimila Odluku o otkazu ugovora o radu potpisala potvrdu kojom se odrekla potraživanja s naslova otpremnine, to se opravdano može zaključiti da je odricanje tužiteljice od prava na otpremninu pravno valjano.

12. Stoga je iz navedenog razloga, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, s pravom prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine.

13. Međutim, ovaj sud nalazi da je osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP) u odnosu na toč. I/II/ i I/III/ pobijane presude.

13.1. Naime, toč. I/II/ i toč. I/III/ pobijane presude odbijen je zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade plaće mjesečne bruto iznose koje bi tužiteljica ostvarila temeljem ugovora o radu od 25. lipnja 2001. počev od dana početka otkaznog roka 13. veljače 2016. pa do isteka toga roka 28. travnja 2016. u iznosu od 1.005.66 EUR/7.577,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da se naloži tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka, iako je o navedenom zahtjevu već pravomoćno presuđeno presudom prvostupanjskog suda broj Pr-1265/2019-25 od 18. ožujka 2020. ispravljenom rješenjem istog suda od 30. prosinca 2021. broj Pr-1265/2019-32.

14. Navedenom presudom pod toč. I/ prihvaćen je tužbeni zahtjev tako da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade plaće bruto iznose koje bi tužiteljica ostvarila temeljem ugovora o radu od 25. lipnja 2001. počev od dana početka tijeka otkaznog roka 13. veljače 2016. pa do isteka istog dana 28. travnja 2016. u iznosu od 7.577,14 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana dospijeća do isplate, te je pod toč. II. naloženo tuženiku da isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.367,90 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2020. do isplate.

14.1. Tužbeni zahtjev na ime isplate plaće tuženik je i priznao podneskom od 21. listopada 2019.

15. Žalbom izjavljenom protiv presude prvostupanjskog suda broj Pr-1265/2019-25 od 18. ožujka 2020. tužiteljica je pobijala navedenu presudu samo u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev pod toč. III i IV koji se odnosio na otpremninu i trošak u svezi sa tim zahtjevom, tako da je navedena presuda u nepobijanom dijelu pod toč. I i II postala pravomoćna.

16. Iz navedenih razloga djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice ukinuta je pobijana presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I/ II/ i I/ III/ koji se odnosi na naknadu plaće i trošak u svezi s tim dijelom zahtjeva i u tome dijelu odbačena tužba.

17. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i u skladu je s postignutim uspjehom tuženika u omjeru od 73%, a tužiteljica je u izjavljenoj žalbi posebno niti ne osporava.

18. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i 369. st. 2. ZPP-a).

19. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 84,37 EUR, a što je razmjerni dio (27%) troška koji joj je odmjeren za sastav žalbe zajedno sa PDV-om u iznosu od 312,50 EUR sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.), a temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović