Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-100/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv ovršenice AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sandra Fuzul, odvjetnica u Bibinjama, radi postupka izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 1176/2024-9 od 11. prosinca 2024., 27. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 1176/2024-9 od 11. prosinca 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Odbija se prijedlog ovršenice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenice u postupku izravne naplate temeljem presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P Ob-210/2018 od 31. siječnja 2019., kao neosnovan“.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je ovršenica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), s prijedlogom da se žalba prihvati i prvostupanjsko rješenje ukine.

3. Ovrhovoditeljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovršenice, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ.

6. Predmet postupka je ovršenicin zahtjev za proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate, pokrenutog na temelju presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-210/2018 od 31. siječnja 2019. radi namirenja obveze uzdržavanja ovrhovoditeljice, koji je pokrenut pred Financijskom agencijom, na novčanim sredstvima ovršenice.

7. Pogrešno ovršenica smatra da prvostupanjski sud nije nadležan odbiti prijedlog za proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate, a da bi u tom slučaju trebalo predmet proslijediti županijskom sudu primjenom čl. 51. st. 2. i 4. OZ. Naime, odredbom čl. 210. st. 2. OZ propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). No, kako u konkretnom slučaju samom prijedlogu za proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate ne prethodi sudska odluka o određivanju ovrhe (jer je riječ o postupku izravne naplate reguliranog Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20)) o tom prijedlogu je ispravno odluku trebao donijeti prvostupanjski sud.

8. No, nastavno na prethodno, odluka prvostupanjskog suda ovisi o iznesenim žalbenim razlozima (čl. 50. st. 1. OZ) i u pravu je ovršenica kada ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 52. OZ, što je utjecalo na pravilnost i zakonitost donesene odluke čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP.

9. Naime, ovršenica je podnijela prijedlog radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim ističući da je postupak pokrenula osoba koja nije aktivno legitimirana za pokretanje postupka, jer je zahtjev za izravnu naplatu, iako je ovrhovoditeljica punoljetna, pokrenuo ovrhovoditeljicin otac po punomoćniku, kao i da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen radi namirenja cjelokupne tražbine utvrđene presudom P Ob-210/2018 iako je ta tražbina (djelomično) prestala ispunjenjem nakon donošenja ovršne isprave (presude P Ob-210/2018 od 31. siječnja 2019.)

10. Dakle, ovršenica je u prijedlogu za proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate iznijela žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ.

11. Prvostupanjski sud ispravno citira odredbe čl. 210. st. 1., čl. 50. OZ i čl. 429. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ), no propušta primijeniti odredbu čl. 52. st. 3. OZ prema kojoj ako je ovrhovoditelj osporio postojanje žalbenih razloga ili se nije očitovao u roku od osam dana, prvostupanjski će sud donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ zbog kojeg je žalba izjavljena, u konkretnom slučaju proglašenja nedopuštenim postupka izravne naplate.

12. Pri tome, ukoliko su činjenice na kojima se žalba temelji dokazane javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama o žalbi se može meritorno odlučiti prihvaćajući žalbu u ovršnom postupku (čl. 52. st. 4. OZ).

13. No, kako je ovršenica iznijela žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, a koje je žalbene navode ovrhovoditeljica osporila, to prvostupanjski sud nije ovlašten o istima meritorno odlučiti odbijanjem prijedloga.

14. U ponovljenom postupku, kako je riječ o parničnim razlozima, prvostupanjski je sud dužan sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ ovršenicu zaključkom uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, ne ocjenjujući u ovršnom postupku postojanje iznesenih žalbenih razloga.

15. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković