Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž R-69/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Fornix d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB 98168861005, iz Dugog Rata, Industrijski put bb, zastupanog po punomoćniku Milanu Veiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1320/2023-16 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1320/2023-16 od 15. siječnja 2025. u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.606,07 EURA sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2025., pa do isplate, kao i u oduci o trošku (toč. I. i II. izreke).
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 2.606,07 eura, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženo za iznos od 651,52 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I.) te u odluci o trošku (toč. II.) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine nakon što drugostupanjski sud sam provede postupak, sve uz naknadu troškova sastava žalbe tuženiku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, u istoj nema proturječnosti na koje se ukazuje u žalbi, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
5. Tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 299.a ZPP-a, jer je uzeo u razmatranje podnesak tužitelja od 21. studenoga 2022. (uređen tužbeni zahtjev za isplatu), te nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet Marina Žunića, iako ovi podnesci tuženiku nisu dostavljeni najkasnije u roku od 8 dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti (čl. 299.a st. 2. ZPP-a).
6. Sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa st. 2. i 3. ovog članka. Iznimno od odredbe st. 4. ovog članka, uz zahtjev stranke sud može uzeti u obzir pisana očitovanja iz st. 4. ovog članka ako to smatra svrsishodnim.
7. Tuženiku valja ukazati da ima pretpostavki za primjenu čl. 299.a st. 4. ZPP-a, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 299.a ZPP-a. Kada je tuženik nakon dostave podneska tužitelja osporio zahtjev tužitelja po osnovu i visini, te nakon dostave podnesaka sudu isticao prigovore, time tuženik nije onemogućen u raspravljanju, a niti je stoga počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 6. ZPP-a, a niti je prekoračio tužbeni zahtjev (čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja – radnika tuženika u vremenskom razdoblju od 11. travnja 2018. do 29. svibnja 2022. za naknadu totalne štete na vozilu Škoda Fabia Combi 1,6 TDI, reg. oz. [registarska oznaka], u iznosu od 24.544,33 kn / 3.527,59 EURA) sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženik u Dugom Ratu obavlja djelatnost proizvodnje i isporuke europaleta, da se proizvodni pogoni i skladišta nalaze u dijelu Dugog Rata koji je izložen vjetrovima. Tuženik je organizirao dolazak radnika na posao osobnim automobilima i dopustio da radnici svoja vozila parkiraju u proizvodnom krugu rada poslodavca. Uputama je poslodavac odredio da Uprava svoja vozila parkira s južne strane ispod natkrivenih parkirnih mjesta, a radnici na sjeveroistočnom i istočnom dijelu proizvodnog i skladišnog prostora, ali da na tom dijelu parkirna mjesta nije označio.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 23. ožujka 2020. došao sa osobnim vozilom na rad, da je tog dana puhao jak vjetar, da je vozilo parkirao u skladištu povratne ambalaže i regenerata na udaljenosti od oko 50 metara od složenih paleta na visini od 4 do 5 m, da palete nisu bile osigurane na način da se izbjegne opasnost za imovinu i zdravlje radnika, da je tužitelj zbog nepropisnog parkiranja vozila u skladištu povratne ambalaže suodgovoran za štetu 20%, a tuženik zbog neosiguravanja pada paleta i neosiguravanja sigurnih uvjeta za zaštitu imovine, te zbog diskriminatornog postupanja koje se sastoji u stavljanje u nejednak položaj radnika i članova Uprave o mjestu parkiranja u proizvodnom pogonu, odgovoran za štetu 80%.
11. Prvostupanjski sud je odluku o odgovornosti za štetu utemeljio na odredbama čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR), te na odredbama čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), a odluku o odgovornosti iscrpno i pravilno obrazložio pod toč. 16. i 17. presude.
12. U žalbi tuženik prigovara da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da postoji odštetna odgovornost poslodavca po odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a u svezi s čl. 1064. ZOO, te prigovara i pravilnosti ocjene suda o utvrđenom stupnju odgovornosti stranaka za štetu.
13. Člankom 111. st. 1. ZR-a propisano je: Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
14. Ovaj sud prihvaća ispravnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao da se radi o šteti na radu ili u vezi s radom.
15. Kada poslodavac organizira dolazak radnika na posao osobnim automobilom i organizira parkiranje u proizvodnom pogodnu, takva šteta je šteta u svezi s radom jer je dolazak radnika osobnim automobilom u funkciji izvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza radnika.
16. Člankom 7. ZR-a propisano je: Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
17. Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete rada na siguran način i na način da ne ugrožava zdravlje radnika u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima (čl. 7. st. 3. ZR-a).
18. Tuženiku valja odgovoriti da se u ovom predmetu može primijeniti pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-425/2018 koje glasi:
- da nije sporno da radnik može i za vrijeme trajanja dnevnog odmora zadobiti ozljedu koja će se tretirati ozljedom u vezi s radom - zbog koje trpi štetu, ali se odgovornost za tu štetu poslodavcu može imputirati samo ako je radnik ozljedu zadobio u vezi s procesom rada ili uvjetima rada i korištenja odmora na koje je poslodavac ičime mogao i morao utjecati (primjerice: unutar kruga prostora poslodavca ili pak izvan toga kruga - u situaciji organiziranog prijevoza i prijevoza službenim automobilom po nalogu),
- da radnik kada samoinicijativno, po vlastitom odabiru izlazi iz kruga koji je pod nadzorom poslodavca i prijeđe na prostor i u vozilo na kojeg poslodavac nije mogao utjecati (primjerice: osiguranjem sigurnih uvjeta vožnje, odabirom vozila ili vozača i uvjeta vožnje), na sebe preuzima (prihvaća) rizik onog što se tim njegovim odabirom dogodi,
- da bi suprotno shvaćanje (konkretno: kada bi poslodavac odgovarao i za ono što u ničemu nije mogao spriječiti ili otkloniti, odnosno za ono na što nije mogao utjecati - a ne pripada procesu u svezi sa radom kod njega već isključivo području vlastitog odabira radnika) predstavljalo krajnje otegotnu (i nerazumnu) obvezu za poslodavca, onu koja se poslodavcu ne može staviti na teret.
19. Člankom 1064. ZOO propisano je: Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
20. Člankom 1067. st. 3. ZOO propisano je: Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
21. Poslodavac je vlasnik palete uslijed čijeg pada je nastala šteta na automobilu u vlasništvu tužitelja. Palete koje su složene u visini 4 do 5 m koje poslodavac nije osigurao od pada, unatoč znanju da se proizvodni progon nalazi na povišenom mjestu na kojem pušu vjetrovi predstavljaju opasnost za okolinu, pa poslodavac odgovara za štetu i po kriteriju uzročnosti.
22. U pogledu žalbenog prigovora o omjeru odgovornosti, po ocjeni ovog suda postoji samo za nepropisno parkiranje osobnog automobila oslobođenje od odgovornosti štetnika za 20%, kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud.
23. Diskriminatorno (šikanozno) postupa poslodavac kada organizira dolazak radnika na posao osobnim automobilom i pri tome radnike (jednu skupinu) stavlja u pogledu uvjeta parkiranja u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu skupinu – radnike Uprave, jer su automobili radnika Uprave bili u potpunosti osigurani sa natkrivenim parkirnim mjestima od nastanka štete padom paleta koje su se nalazile u prostoru cijelog proizvodnog pogona poslodavca, a automobili radnika bili neosigurani u proizvodnom pogodnu na parkirnim mjestima u sjeveroistočnom i istočnom dijelu proizvodnog i skladišnog prostora, a ova odluka poslodavca je od značaja za ocjenu odgovornosti (ili oslobođenje od odgovornosti) za štetu poslodavca.
24. Stoga se ne prihvaćaju niti žalbeni navodi tuženika da se ne radi o nejednakom (šikanoznom) postupanju poslodavca u pogledu osiguranja imovine između radnika i članova Uprave.
25. Slijedom iznijetog, činjenična utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda u svezi odgovornosti za štetu navodima žalbe tuženika nisu dovedeni u sumnju.
26. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marina Žunića utvrdio da visina štete iznosi 3.257,59 EURA / 24.544,33 kn. Budući je tuženik oslobođen od odgovornosti za štetu 20%, prvostupanjski sud je ispravno utvrđenu visinu štete umanjio za 20% i naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.606,07 EURA sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a zahtjev iznad toga odbio.
27. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) te tužitelju od ukupnih parničnih troškova od 2.812,50 EURA dosudio 80% prema uspjehu u parnici, te ispravno tuženiku naložio da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EURA.
28. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispravno tužitelju odmjerio troškove sastava podnesaka od 28. prosinca 2020., 16. ožujka 2022. i 21. studenoga 2022. u punom iznosu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife).
29. Budući nisu osnovani žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
30. U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Osijek, 27. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Snježana Androš
