Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-86/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", OIB:47767714195, Mirogojska 8, 10000 Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-606/2022-24 od 9. prosinca 2024., 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-606/2022-24 od 9. prosinca 2024. u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195 da tužiteljici ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 372,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 11,94 eura od 16.03.2017. do isplate,

- na iznos od 0,35 eura od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od 11,94 eura od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od 0,70 eura od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od 6,80 eura od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od 36,01 eura od 16.09.2017. do isplate,

- na iznos od 11,89 eura od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od 4,32 eura od 16.03.2018. do isplate,

- na iznos od 0,49 eura od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od 15,85 eura od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 11,58 eura od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od 11,42 eura od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od 5,89 eura od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od 7,96 eura od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od 24,13 eura od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 4,92 eura od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 3,80 eura od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 11,95 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 1,65 eura od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 0,55 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 8,81 eura od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 27,57 eura od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 22,98 eura od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 23,25 eura od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 2,12 eura od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 9,34 eura od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 13,38 eura od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 15,95 eura od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 25,03 eura od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 32,68 eura od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos od 5,94 eura od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos od 1,13 eura od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 0,32 eura od 16.10.2020. do isplate,

- na iznos od 0,02 eura od 16.12.2020. do isplate,

- na iznos od 0,06 eura od 16.01.2021. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 16.02.2021 do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 705 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 705 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan."

2. Iz navoda žalbe proizlazi da tuženik, pravovremenom žalbom, navedenu presudu pobija u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), u dijelu kojim su tužiteljici dosuđeni troškovi postupka (točka II. izreke) i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka IV. izreke), zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2., 114/22, 155/23 ; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom sudu drugog stupnja uvaži žalbu te preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da ukine i predmet vrati sud prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju neosnovano u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jasna je, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti pa se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona. Dakle presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika u utuženom razdoblju od 1. veljače 2017. do 31. ožujka 2022., na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu za urogenitalne infekcije - II, za isplatu razlike manje isplaćene plaće, a koja razlika plaće se odnosi na dodatke za posebne (otežane) uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve određene sate, te razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

9. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZR/14), čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15-Dodatak I.; u daljnjem tekstu: KU/13), čl. 49. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18, 35/19, 78/19-Dodatak I., 92/19-Dodatak II., 56/20-Dodatak III.; u daljnjem tekstu: KU/18), koji se primjenjuju u spornom razdoblju, tužiteljica ima pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad 50%, te je nesporno između stranaka da je tužiteljici u utuženom razdoblju prekovremeni rad evidentiran i obračunat.

9.1. Odredbom čl. 2. Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/20) je propisano.

"U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19, u daljnjem tekstu: Ugovor) u članku 49. iza stavka 12. dodaju se stavci 13., 14. i 15. koji glase:

»Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.«

Način izračuna jednoga sata prekovremenog rada nalazi se u Prilogu ovoga Dodatka III. i čini njegov sastavni dio." Ta odredba primjenjuje se od 1. travnja. 2020.

10. S obzirom na utuženo razdoblje za dodatak na posebne (otežane) uvjete rada mjerodavna je odredba čl. 57. KU/13, odnosno odredba čl. 55. KU/18, kojim je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

10.1. Tužiteljica je kod tuženika bila u radnom odnosu u utuženom razdoblju, na radnom mjestu medicinske sestre na Odjela za urogenitalne infekcije. S obzirom na radno mjesto na kojem je radila, za tužiteljicu dodatak na posebne (otežane) uvjete rada iznosi 14% od osnovne plaće do 31. kolovoza 2019., a od 1. rujna 2019. iznosi 17% od osnovne plaće, a od 1. travnja 2020. 19%.

11. Za dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta u utuženom razdoblju mjerodavna je odredba čl. 59.a KU/13 (čl. 5. Dodatka I. KU/13), koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., kao i odredba čl. 58. KU/18, odredba čl. 24. Dodatka II. KU/18 („Narodne novine“ broj 92/19), prema kojim odredbama tužiteljica ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće do 31. kolovoza 2015., od 1. rujna 2019. 8% od osnovne plaće, a od 1. travnja 2020. 16%.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno dodatka za posebne (otežane) uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, po osnovama iz prethodno navedenih odredaba KU/13, Dodatka I. KU/13, KU/18, jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka za sve efektivno odrađene sate rada, budući da niti iz jedne odredbe KU/13, Dodatka I. KU/13, KU/18 i Dodatka II. KU/18, ne proizlazi da tužiteljici to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje za navedene dodatke međusobno isključuju.

13. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka, budući da tužiteljica kada radi prekovremeno radi u svojstvu radnika u posebnim uvjetima rada koji ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, a koji dodaci tužiteljici nisu isplaćivani u utuženom razdoblju.

14. Navedeno je u skladu s pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. (na koji se sud prvog stupnja pravilno poziva) prema kojem za vrijeme važenja citiranog KU („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15) zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

15. Budući je tuženik u spornom razdoblju pogrešno obračunao plaću tužiteljice jer joj nije obračunao navedene dodatke i na sate određene u prekovremenom radu, pogrešno je obračunao i naknadu plaće za godišnji odmor koja prema odredbi čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18, čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13., 153/13.; dalje: TKU/12), čl. 57. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 24/17., 128/17., 47/18., 123/19., 66/20.; u daljnjem tekstu: TKU/17), čl. 81. ZR/14, pripada tužiteljici u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad koja prema čl. 59. st. 1. TKU/12, čl. 58. st. 1. TKU/17 zbog odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 radna dana pripada tužiteljici u visini od 85% od njezine plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započela bolovanje.

16. Visina neisplaćene razlike plaće, razlike naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad utvrđena je vještačenjem po vještaku financijske struke koji je izradio nalaz i mišljenje na koji stranke nisu prigovarale. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da u utuženom razdoblju od 1. veljače 2017. do 31. ožujka 2022. s navedenih osnova tužiteljici nije isplaćeno ukupno 372,73 EUR-a.

17. Tijekom postupka i u žalbi tuženik se poziva na izvanrednog profesora Dr. Sc. ŠK od 28. ožujka 2018. koje ne obvezuje sud.

18. Žalbeni navodi tuženika predstavljaju drugačije tumačenje relevantnih odredbi KU 143/13. i KU/18., te ostalih primijenjenih odredbi materijalnog prava, a koje tumačenje je suprotno navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i kao takvo, tumačenje tuženika nije pravno relevantno.

19. Žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost presude u pobijanoj točki I. izreke pa je istu valjalo potvrditi kao u izreci ove presude.

20. Odluke o troškovima postupka sadržane u točkama II. i IV. izreke koje tuženik pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja niti visinu dosuđenih troškova tužiteljici, niti iznosi ikakve određene žalbene razloge. Stoga se navodi da prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a sud drugog stupnja na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti.

20.1. Tužiteljica je uspjela u sporu pa joj prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pripadaju troškovi postupka slijedom čega je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke presude. Budući nije uspio u sporu tuženiku ne pripadaju zatraženi troškovi postupka, (čl. 154. st. 1. ZPP-a), pa je valjao potvrditi odluku iz točke IV. izreke presude.

21. U nepobijanoj točki III. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

22. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Štefica Bukvić