Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-144/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš – Horvat sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević- Šupuković, Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženog Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanoga po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žabi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1419/2024-5 od 10. listopada 2024., 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja IZĐ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1419/2024-5 od 10. listopada 2024. u točki II. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 892,44 EUR (osam stotina devedeset dva eura četrdeset četiri centa) sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2017. do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke za iznos od 1.336,99 EUR (tisuću tri stotine trideset šest eura devedeset devet centi) sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 2017. do isplate te u točki III. izreke, u dijelu kojim je odlučeno da tužitelj sam snosi svoj trošak postupka i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju IZĐ isplati iznos od 1.336,99 EUR (tisuću tri stotine trideset šest eura devedeset devet centi) sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju IZĐ nadoknadi trošak postupka u iznosu od 674,38 EUR (šest stotina sedamdeset četiri eura trideset osam centi), sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja IZĐ za naknadom parničnog troška u iznosu od 285,87 EUR (dvije stotine osamdeset pet eura osamdeset sedam centi) sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju IZĐ nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 187,50 EUR (stotinu osamdeset sedam eura pedeset centi), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja IZĐ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 125,00 EUR (stotinu dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 49,68 EUR sa zateznom kamatom od 29. studenog 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate od 23. svibnja 2017. do 28. studenog 2017. na presuđeni dio, kao i tužbeni zahtjev u preostalom iznosu sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2017. do isplate (točka II. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude, sadržanoga u točki II. i III. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška, uvećanog za trošak žalbe, podredno istu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugom raspravnom sucu. Za sastavljanje žalbe zahtijeva nagradu od 250,00 EUR, uvećanu za PDV, kao i sudsku pristojbu prema odluci suda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 14. svibnja 2017., u kojoj je sudjelovao kao vozač motocikla, za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj. Ovo stoga što je izreka presude u pobijanom dijelu nerazumljiva, presuda nema valjanih razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni proturječni su stanju spisa. No, odlučne činjenice među strankama ili nisu sporne ili ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu pa su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373.a st. 1.al. 1. i 2. i st. 3. ZPP.

6. Naime, osnovano tužitelj navodi da u pobijanoj presudi nije jasno i određeno navedeno u odnosu na koji iznos je tužbeni zahtjev odbijen. Međutim, navedeno je bilo moguće utvrditi na temelju stanja spisa, iz kojega proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 43.385,00 kn, a nakon što mu je tuženik nadoknadio štetu u iznosu od 15.800,00 kn, da je zahtijevao naknadu od 27.585,00 kn, da je podneskom od 3. lipnja 2019. zahtijevao, uz već isplaćeni iznos od 15.800,00 kn, naknadu od 40.412,00 kn, dok je podneskom od 24. rujna 2020. zahtijevao naknadu od 54.912,00 kn, umanjenu za nesporno isplaćenih 15.800,00 kn, odnosno isplatu iznosa od 39.112,00 kn, što sada iznosi 5.191,05 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2017. do isplate. Ova preinaka tužbe je dopuštena rješenjem prvostupanjskoga suda od 10. listopada 2024., protiv kojega ni jedna od stranaka nije podnijela žalbu.

6.1. Presudom poslovni broj Pn-1404/18-41 od 22. rujna 2022. pravomoćno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.911,94 EUR (21.940,00 kn) sa zateznom kamatom od 29. studenog 2017. do isplate pa je u ponovnom suđenju trebalo odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva od 2.279,11 EUR (17.172,00 kn). Kako je u dijelu pod točkom I. izreke pobijane presude naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 49,68 EUR, proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen pod točkom II. izreke za iznos od 2.229,43 EUR.

7. Sud prvoga stupnja u postupku je utvrdio:

- da je tužitelj zadobio ozljede u prometnoj nezgodi 14. svibnja 2017., za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da je u štetnom događaju tužitelj zadobio multitraumu u vidu natučenja glave, prijeloma 7. do 10. lijevog rebra i prijeloma maleola lijeve potkoljenice, zbog kojih je trpio fizičke boli jačeg intenziteta 7 dana, srednje jakog intenziteta 2 tjedna, a slabijeg kumulativne naravi 6 tjedana, dok kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora, da je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, umjereni do jaki oscilirajući strah 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah do 2 tjedna, a slabi oscilirajući strah do 6 tjedana, nakon čega je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah, slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno u razdoblju kroz 4 tjedna, potom 2 sata dnevno u razdoblju kroz 4 tjedna zbog pomoći kod težih svakodnevnih aktivnosti te da će ubuduće morati ulagati pojačane napore u svom životu zbog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 14% (s kirurškog motrišta 12%, s psihijatrijskog motrišta 3%), kao trajne posljedice po prijelomu četiri lijeva rebra i po zaostaloj redukciji kretnji lijevog gležnja u lakom stupnju, dok je na psihičkom planu razvio simptomatiku elemenata PTSP-a,

- da je tužitelj imao trošak nabave gipsa soft u iznosu od 50,43 EUR,

- da troškovi liječenja kiropraktičara nisu bili nužni,

- da je liječenje tužitelja završeno 16. listopada 2017.,

- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete 29. studenog 2017.,

- da je u mirnom postupku tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.990,84 EUR na ime neimovinske te iznos od 106,18 EUR na ime imovinske štete.

8. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužitelja koji, iako ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, određeno ne obrazlaže u čemu bi se taj žalbeni razlog sastojao.

9. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema tome, jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli su samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a ne predstavljaju samostalne oblike povrede prava osobnosti.

10. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

11. Cijeneći jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli te intenzitet i trajanje duševnih boli i straha, kao i lokalitet i vrstu ozljede, kao i sve neugodnosti tijekom liječenja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da iznos od 5.900,00 EUR predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj.

12. Kako je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno u razdoblju kroz 4 tjedna, potom 2 sata dnevno u razdoblju kroz 4 tjedna zbog pomoći kod težih svakodnevnih aktivnosti, to tužitelju pripada naknada nenovčane imovinske štete u iznosu od 445,20 EUR, računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 2,65 EUR. Tužitelj naime, nije predlagao dokaze radi utvrđenja visine te naknade pa je prvostupanjski sud o njezinoj visini pravilno odlučio primjenom čl. 223. ZPP, ocjenjujući taj iznos primjerenim. Stoga tužitelj neosnovano pobija odluku glede dosuđenog iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i odlučujući o troškovima liječenja. Naime, opravdan je trošak liječenja u iznosu od 50,43 EUR, koji se odnosi na trošak gipsa soft, dok preostali zahtijevani iznos po osnovi troškova liječenja tužitelju ne pripada jer nije bio nužan.

13. Prema tome, na ime sveukupne naknade štete tužitelju pripada ukupno 6.395,63 EUR. Taj iznos treba umanjiti za nesporno isplaćene iznose od 1.990,84 EUR na ime neimovinske te iznos od 106,18 EUR na ime imovinske štete i već pravomoćno dosuđeni iznos od 2.911,94 EUR pa preostaje obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu u daljnjem iznosu od 1.386,67 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 29. studenoga 2017. do isplate, sukladno odredbi čl. 1003. ZOO, u vezi s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Kako je sud prvoga stupnja tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 49,68 EUR, osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke za iznos od 1.336,99 EUR pa je za taj iznos trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.336,99 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenoga 2017. do isplate.

15. Okolnosti slučaja ne opravdavaju naknadu štete u preostalom zahtijevanom iznosu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 892,44 EUR. Osnovano je odbijen i zahtjev za plaćanjem zatezne kamate na dosuđeni iznos u razdoblju od 23. svibnja 2017. do 28. studenog 2017. jer oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata tek od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373.a. st. 1. al. 1. i 2. te st. 3. ZPP, odlučeno kao u točki I. i II/1. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Ranijom presudom tužitelju je pravomoćno dosuđen trošak postupka nastao do 22. prosinca 2022. u iznosu od 1.918,77 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 291,99 EUR (2.200,00 kn) te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 162,18 EUR (1.222,00 kn). Navedena presuda ukinuta je u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 960,25 EUR.

17.1. Tužitelj osnovano u žalbi navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada mu nije dosudio trošak sastavljanja podneska od 10. veljače 2021., kojim se tužitelj, na poziv suda, očitovao na nalaz i mišljenje vještaka. Međutim, budući da je u konkretnom slučaju riječ o ''ostalom podnesku'', kojega ima u vidu tbr. 8/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 52. st. 3. Tarife, tužitelju za sastavljanje tog podneska pripada iznos od 62,50 EUR (tbr. 8/4 Tarife). Naime, za ocjenu je li riječ o obrazloženom podnesku u smislu tbr. 8/1 Tarife odlučan je sadržaj podneska, a u ovom slučaju se tužitelj navedenim podneskom nije obrazloženo očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, već je izjavio da na isti nema primjedbi. Stoga odluka Rev-1211/2022-2, na koju se tužitelj poziva u žalbi, nije primjenjiva u ovom slučaju.

17.2. Osnovano tužitelj navodi da mu pripada i trošak sastavljanja podneska od 24. rujna 2020., kojim je povećao tužbeni zahtjev u skladu s novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, tim podneskom tužitelj je specificirao ono što je već ranije zatražio u tužbi, za sastavljanje koje mu je dosuđen trošak u punom iznosu. Stoga ni u tom slučaju nije riječ o obrazloženom podnesku u smislu tbr. 8/1 Tarife pa tužitelju i za sastavljanje tog podneska pripada iznos od 62,50 EUR (tbr. 8/3, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife), a ne 250,00 EUR, koliko je zatraženo.

17.3. Tužitelj također osnovano ističe da mu je kao opravdan trebalo dosuditi i trošak sastavljanja žalbe od 4. listopada 2022. u iznosu od 312,50 EUR (tbr. 10/1, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife, kao i trošak zastupanja na ročištu 11. rujna 2024. u iznosu od 250,00 EUR (tbr. 9/1, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife te na ročištu za objavu presude 10. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR ili ukupno 812,50 EUR.

17.4. Tužitelj je u konačnici u odnosu na tužbeni zahtjev u iznosu od 5.191,95 EUR uspio u omjeru od 83% (4.298,61 EUR), a tuženik u omjeru od 17% pa tužitelju primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, navedeni trošak pripada u omjeru od 83%, s obzirom na to da je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva. Nakon umanjenja razmjerno uspjehu u sporu, tužitelju pripada trošak u iznosu od 674,38 EUR (točka II/2. izreke ove presude), dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 285,87 EUR, njegov zahtjev neosnovan (točka II/3. izreke ove presude).

18. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 60% pa mu, razmjerno tome, pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 187,50 EUR, koji se sastoji od troška sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 EUR (tbr. 10/1, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife). U ostalom dijelu, u iznosu od 125,00 EUR, zahtjev tužitelja je neosnovan. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za žalbu jer nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), a osim toga, iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj pristojbu za žalbu platio. Stoga je odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

19. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odlučeno da tuženik sam snosi svoje troškove postupka prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos