REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: Pn-1379/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru, po sucu ovog suda Ivanki Karadža , u pravnoj stvari tužiteljice PI pk. P OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Draganu Mijoču odvj. u Splitu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. TI pok. ĆI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. OI iz [adresa], oboje zastupani po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri iz Splita, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 21. Veljače 2025. u nazočnosti zamjenika pun. tužiteljice Vedrana Lambaše odvj. u Splitu i zamjenika pun. tuženika Marka Ljubičića odvj. u Splitu, koja odluka je objavljena 27. Ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika TI koji glasi:

" I Nalaže se da tuženik ad.1. TI isplati tužiteljici PI iznos od 43.800,00 EUR-a (slovima: četrdesettritisuće i osamsto eura), zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.11.2004. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.12.2004. godine

- na iznos od 730,00 EUR-a od 05.01.2005. godine

- na iznos od 730,00 EUR-a od 05.02.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.03.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.04.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.05.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.06.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.07.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.08.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.09.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.10.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.11.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.12.2005. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.01.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.02.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.03.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.04.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.05.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.06.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.07.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.08.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.09.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.10.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.11.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.12.2006. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.01.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.02.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.03.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.04.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.05.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.06.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.07.2007. godine

- na iznos od 730,00 EUR-a od 05.08.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.09.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.10.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.11.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.12.2007. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.01.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.02.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.03.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.04.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.05.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.06.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.07.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.08.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.09.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.10.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.11.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.12.2008. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.01.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.02.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.03.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.04.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.05.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.06.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.07.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.08.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.09.2009. godine

-na iznos od 730,00 EUR-a od 05.10.2009. godine

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3(tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu OI , kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku ad.1. TI da, u roku od 15 dana, naknadi tužiteljici PI troškove parničnog postupka u iznosu od 19.068,56 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženoj pod 2. OI iznos od 5.375,00 eura.

Obrazloženje

1.Dana 19. Listopada 2009. kod suda je pod posl. brojem P-726/2009 zaprimljena tužba tužiteljice protiv tuženika TI, ĆI i OI u kojoj se navodi kako je tužiteljica pravomoćnom presudom P-150/00 utvrđena suvlasnicom za ½ dijela poslovnog prostora u kojem se nalazi restoran Hila označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] zajedno sa pripadajućim vrtom označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, navodi se da je tuženik TI prije donošenja navedene presude b istu nekretninu darovao tuženiku ĆI temeljem ugovora o darovanju od 18. Prosinca 2001. A koji je temeljem ugovora o kupoprodaji od 7. Prosinca 2006. istu nekretninu prodao tuženoj pod 3. OI.

Navodi se da je tužiteljica pokrenula postupak radi utvrđenja ništetnosti navedenih ugovora koji postupak se vodi pod brojem P-185/07. Tužiteljica ističe kako su je tuženici navedenim postupanjem onemogućili u suposjedovanju ½ dijela predmetnih nekretnina za vremensko razdoblje od 5.11.2004. te da su istoj pričinili štetu u visini ½ iznosa prosječne zakupnine za predmetnu nekretninu, a kako se predmetna nekretnina nalazi na izrazito atraktivnoj lokaciji, da prosječna mjesečna zakupni9na iznosi 11.000,00 kn, tako da ista potražuje ½ dijela navedenog iznosa i to iznos od 5.500,00 kn mjesečno.

Iz ovih razloga, predloženo je donošenje odluke kojom će se tuženici obvezati da tužiteljici isplate ukupan iznos od 330.000,00 kn zajedno sa pripadajućim kamatama do isplate, kao i da joj naknade parnični trošak.

2. Konačni tužbeni zahtjev postavljen je u podnesku tužiteljice od 13. Veljače 2025. na način da je predloženo donošenje odluke pobliže opisane kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu od 13. Studenog 2009. Tuženici su istakli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti predlažući isti odbiti kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da tuženima naknadi parnični trošak.

Tuženik TI navodi kako priznaje postojanje pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Trogiru broj P-150/00 od 10.2.2004. , dok poriče da bi onemogućavao tužiteljicu u upisu prava suvlasništva za ½ dijela niti da bi joj onemogućavao njezina suvlasnička prava koja joj pripadaju, da će u zakonskom roku podnijeti prijedlog za ponavljanje navedenog parničnog postupka jer ad je pribavio novu dokumentaciju.

Tuženik ĆI navodi da nema saznanja o postojanju navedene pravomoćne presude p-150/00 , da je temeljem ugovora o darovanju od 18.12.2001.koji je zaključio sa HI stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini, te da je isti vlasnik nekretnina kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednik , da navedeni ugovor nije ništetan niti pobojan, te da nema nikakvih obveza prema darovatelju niti prema trećim osobama.

Tužena pod 3. OI priznaje da je kupoprodajnim ugovorom od 7.12.2006. zaključenim sa II stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine i to čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te čest. zem. upisana u ZU 3150 k. o. [katastarska općina], što da nije istovjetno sa opisom nekretnina iz točke I ugovora o darovanju od 18.12.2001. Nadalje, tuženici osporavaju navode tužiteljice da bi istoj onemogućavali suposjed predmetne nekretnine iz pravomoćne presude P-150/00 od 10.2.2004., navodeći da ona taj suposjed nikada nije zahtijevala, da nemaju saznanja da bi tužiteljica temeljem navedene presude zahtijevala uknjižbu prava suvlasništva i da bi pokazala volju za suposjed ili bilo kakav oblik korištenja, tako da su tvrdnje tužiteljice paušalne i proizvoljne, tako da ni tužbeni zahtjev nema osnova ni zakonske utemeljenosti.

3.1.Tuženici osporavaju visinu potraživanja, da je tužiteljici poznato da restoran Hila nikada nije ostvarivao mjesečni dohodak od 11.0000,00 kn , navode da se zakupnina plaća temeljem ugovora o zakupu te da tužiteljica takav ugovor nije zaključila s tuženima, niti je s njima u bilo kakvom obvezno pravnom odnosu, da tužiteljici nisu onemogućavali ni pristup ni suposjed nekretninama upisanim u izreci pravomoćne i ovršne presude P-150/00 od 10.2.2004. niti su joj onemogućavali vršenje njezinih vlasničko pravnih ovlaštenja. Osim toga, navodi se da tužiteljica potražuje mjesečni iznos od po 5.500,00 kn za 60 mjeseci ili 5 godina, računajući od podnošenja tužbe 19.10.2009, a ista zahtjeva isplatu zakupnine za razdoblje od 5.11.2004. Tuženici ĆI i OI ističu prigovor promašene pasivne legitimacije jer nisu bili niti jesu bilo kakvom obvezno pravnom odnosu sa tužiteljicom, a OI ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije za razdoblje od 19.10.2004. do 6.12.2006. jer da u tom periodu nije bila vlasnica ni suvlasnica navedene nekretnine za koju tužiteljica zahtijeva isplatu zakupnine.

Opreza radi, istakli su prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 375 ZOO-a i čl. 229 ZOO-a, prema kojoj potraživanje zakupnine , bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu zastarijeva za tri godine.

Osim toga, tuženici su tijekom postupka isticali da je tužiteljica bila svjesna da suposjed restorana Hila obvezuje plaćanje troškova poslovanja i svih poreznih obveza što da su bili razlozi da nikada nije tražila suposjed nekretnina navodeći da i u slučaju da je to zahtijevala, da bi joj to bilo omogućeno uz upozorenje da snosi i rizik poslovanja i izvršava obvezu plaćanja troškova poslovanja za ½ dijela. Tuženici su istakli da je neosnovan zahtjev tužiteljice radi naknade štete zbog izmakle koristi, da je potrebno dokazati tu izmaklu korist i njezinu visinu, a tužiteljica nije tijekom postupka dostavila dokaze na koji bi način ona do te navodne izmakle koristi došla .

4. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužiteljica je u podnesku od 28.12.2009. istakla da su navodi neosnovani, da su tuženici ĆI i OI u bliskim rodbinskim odnosima sa tuženikom HI, da isti nisu postupali u dobroj vjeri pri stjecanju predmetne nekretnine, te da je neosnovano njihovo pozivanje na načelo povjerenja u zemljišne knjige pri zaključenju ugovora o darovanju od 10.2.2004 i ugovora o kupoprodaji od 7.12.2006., te navodi kako su netočni njihovi navodi da tužiteljica nije pokazala volju za suposjed i korištenje navedene nekretnine, navodeći kako da je otegotna okolnost u vršenju suvlasničkih prava teško narušeni odnosi između tužiteljice i tuženika pod 1.,m te da je tek pravomoćnošću i ovršnošću presude P-150/00 mogla poduzeti odgovarajuće zakonske mjere kako bi mogla vršiti svoje zakonsko pravo koje joj je uskraćivano. Osim toga, navodi da okolnost nepostojanja ugovora o zakupu ne utječe na činjenicu da tuženici koriste tuđu nekretninu, bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika pod 1., te ističe kako tužiteljica predmetno potraživanje ne temelji na zakupu nego na nakadi za korištenje tuđe stvari a u iznosu prosječne zakupnine za predmetno razdoblje koje potraživanje temeljem čl. 225 ZOO-a zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Tužiteljica je istakla i to da je tuženik ĆI predmetnu nekretninu stekao ugovorom od darovanju od 18.12.2001. dok je presuda P-150/00 kojom je ona utvrđena suvlasnicom za ½ dijela predmetnih nekretnina postala pravomoćna 10.2.2004. , tako da tužiteljica nije bila u mogućnosti da se uknjiži na predmetnoj nekretnini temeljem presude, jer je tuženik pod 2. Postao vlasnik te nekretnine koja je dio bračne stečevine tužiteljice tuženika pod 1. TI, tri godine prije pravomoćnosti navedene presude.

5.Raspravnim rješenjem od 30. Ožujka 2012. u predmetu P-726/2009 određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-185/07 koji se vodio pred ovim sudom.

6.Predmetni spis je uređujuća sutkinja zaprimila u rad nakon izuzeća sutkinje Divne Ivančev u ovom predmetu, a temeljem naredbe predsjednika Općinskog suda u Splitu broj 5Su-74/17-208 od 21. Studenog 2017.

6.1.Raspravnim rješenjem od 6. Travnja 2018. određen je nastavak postupka pod novim poslovnim brojem Pn-432/17, jer je pravomoćno okončan postupak P-185/07 , a osim toga, na istom ročištu od 6. Travnja 2018. zbog izmjene u osobi uređujućeg suca obnovljeni su rezultati dotadašnjeg raspravljanja u cijelosti a glavna je rasprava počela ispočetka.

7. Rješenjem ovog suda broj Pn-432/2017-55 od 11. Travnja 2024. utvrđen je prekid postupka budući da je tuženik pod 2. ĆI umro.

Podneskom od 14. Lipnja 2024. Tuženik je obavijestio sud da je prema rješenju o nasljeđivanju iza pk. ĆI O-372/2024 njegov nasljednik sin TI koji je već označen kao tuženik u ovom postupku, predlažući nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.

Raspravnim rješenjem od 1. Listopada 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari pod novim poslovnim brojem Pn-1379/2024

8. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom spisa ovog suda P-6019/15, rješenja u predmetu R1 513/19 od 15.12.2021., presude OS u Trogiru P-150/00 od 10.02.2004., priložen uz tužbu, čitanjem odgovora na tužbu tuženika, cjelokupne dokumentacije uz tužbu i odgovor na tužbu te podneske tužitelja i tuženika, presude u P-6019/15 od 21.05.2015.,dopisa Porezne uprave ispostava Trogir od 17.04.2018., pregledom vještva u predmetu R1-515/17, a koje je dostavljeno uz podnesak vještaka Gorana Vego od 28.10.2021., čitanjem nalaza i mišljenja Gorana Vego od 17.11.2021., očitovanje vještaka Vego od 18.03.2022., saslušanjem vještaka Gorana Vego od 28.04.2022., očevidom na licu mjesta od 12.01.2023., uz nazočnost vještaka Vego i Ivana Barbalića, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Barbalića od 04.02.2023., skice vještva priloženo uz nalaz i mišljenje i fotografija u preslici, saslušanjem tužiteljice i tuženika TI kao stranaka, pregledom izvatka zk od 12.01.2023. za k. o. [katastarska općina], pregledom dokumentacije uz podnesak tužitelja od 13.02.2025 te podnesak tuženike od 19.02.2025 te ostale dokumentacije priložene spisu.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na tuženika TI .

10. Prigovor zastare nije osnovan.

11. Prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu OI je osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivšeg bračnog druga tuženika TI radi isplate s osnova stjecanja bez osnove zbog korištenja predmetne nekretnine za ½ dijela za koliko je tužiteljica utvrđena suvlasnicom temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Trogiru broj P-150/00 od 10. Veljače 2024. koja je postala pravomoćna 26.10.2006. a ovršna 19.1.2007.

13. Prema članku 1111. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/22 , 155/23 , dalje ZOO-a), stjecanje bez osnove definira se kao prelazak nečije imovine (ili njezinog dijela), pod čime se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. U tom slučaju obogaćena strana, odnosno stjecatelj, dužan je vratiti imovinu, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13.1.Stjecanje bez osnove jest izvanugovorni obveznopravni odnos iz kojeg proizlazi obveza vraćanja stjecatelja bilo onoga što je stekao bez pravne osnove, bilo naknade vrijednosti onoga dijela imovine ili imovinske koristi koju je stekao također bez pravne osnove, odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13.2.Ta tužba je osobna tužba zbog toga što se može podnijeti samo protiv stjecatelja bez

osnove ili njegova univerzalnog sukcesora. Tužba kojom se traži povrat stečene koristi naziva se kondikcija.

Za kondikcijski zahtjev vrijedi opći zastarni rok od pet godina , računajući od dana stjecanja bez osnove.

Imajući u vidu da je tužba podnijeta 19.10.2009., a da se potraživanje traži za period od 5. studenog 2004. do 5. listopada 2009., to je jasno da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastrani rok za podnošenje predmetne tužbe od 5 godina, koji bi rok isticao 5. Studenog 2009., a tužba je podnijeta 19.10.2009.

Radi navedenog, istaknuti prigovor zastare potraživanja ukazuje se neutemeljenim.

14. Osnovne pretpostavke za nastanak odnosa stjecanja bez osnove su sljedeće povećanje imovine na jednoj strani, a koje se može sastojati u povećanju imovine, smanjenju gubitaka, uštedi troškova i sl., smanjenje imovine na drugoj strani , postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine (kauzalni neksus) nepostojanje pravne osnove, bilo da ona uopće ne postoji, bilo da se nije ostvarila ili je poslije otpala, činidba ne smije biti štetna radnja jer bi u tom slučaju bila riječ o odgovornosti za štetu.

14.1.Ako netko upotrijebi tuđu stvar u svoju korist onaj čija je ta stvar ima pravo zahtijevati naknadu štete, a uz to ima i pravo zahtijevati naknadu koristi koju je imao od uporabe njegove stvari.

Pravo na naknadu štete pripadat će imatelju kada se ispune za to potrebne pretpostavke.

Primjerice, ako je korisnik znao da je stvar tuđa, ali to ga nije spriječilo da je upotrijebi, već ju je namjerno upotrijebio.

Ako je imatelj stvari pretrpio štetu zbog njezine neovlaštene uporabe, pripada mu pravo izbora da podnese tužbu zbog naknade štete ili tužbu zbog stjecanja bez osnove ili pak može zajedno podnijeti obje tužbe.

15. Suvlasnik koji se bez naknade koristi suvlasničkim dijelom nekretnine drugoga suvlasnika neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi inače morao plaćati, pa je to korist koju je obvezan naknaditi i to u nominalnoj svoti najamnine kako bi ona dospijevala za naplatu.

15.1.Bivši bračni drug, koristeći suvlasnički dio nekretnine drugog bivšeg bračnog druga, neosnovano se obogatio i to za razmjeran iznos najamnine koji bi se ostvario iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.

16. Između stranaka nesporno je da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Trogiru broj P-150/00 od 10. Veljače 2004. tužiteljica PI u odnosu na tuženika TI utvrđena suvlasnicom za ½ dijela poslovnog prostora u kojem se nalazi restoran "Hila" označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] zajedno sa pripadajućim vrtom označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], te je tuženik obvezan tužiteljici izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva na ime tužiteljice za ½ dijela u zemljišnim knjigama jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti navedena presuda.

17. Nadalje, neprijeporno je da je tuženik TI u tijeku tog postupka , prije donošenja presude od 10. Veljače 2004.g. navedenu nekretninu darovao svom ocu sada pk. ĆI temeljem ugovora o darovanju od 18. Prosinca 2001., koji je pak tuženoj ČI prodao istu nekretninu kupoprodajnim ugovorom od 7. Prosinca 2006., prije pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude.

17.1.Nadalje, nesporno je da je pred ovim sudom pod brojem P-6019/2015 (ranije P- 185/07 i P-240/09), između stranaka vođen parnični postupak po tužbi tužiteljice PI protiv tuženika TI, ĆI i OI radi utvrđenja ništetnosti navedenih ugovora o darovanju i ugovora o kupoprodaji, te je navedeni postupak pravomoćno okončan presudom od 21. Svibnja 2015. Koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1460/15-4 od 2. Ožujka 2017., u dijelu pod točkom I izreke kojom je utvrđeno da je djelomično ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između TI kao darovatelja i ĆI kao daroprimatelja, dana 18.12.2001. ovjere pod brojem OV-3305/01 i Ugovor o kupoprodaji sklopljen između ĆI kao prodavatelja i OI kao kupca dana 7.12.2006. ovjeren pod brojem Ov-5465/06 u dijelu koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 3150 , te je naloženo zk odjelu suda brisanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena OI za ½ dijela, te upis tog prava za ½ dijela na ime tužiteljice PI .

Istom odlukom odbijen je supsidijarni tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženima da solidarno isplate tužiteljici 500.000,00 kn na ime naknade imovinske štete nastale zbog ništavog raspolaganja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim kamatama od 15.4.2010. do isplate, a sve iz razloga što je utvrđeno da je navedena nekretnina zajednička imovina tužiteljice i TI koju su stekli radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice i da je tužiteljica utvrđena suvlasnicom te nekretnine za ½ dijela.

Predmet tog postupka nije bila čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao ni čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], kako je utvrđeno tijekom tog postupka.

18. Između stranaka prijeporan je osnov potraživanja tužiteljice kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva , da li se radi o zahtjevu radi naknade štete s osnova korištenja tuđe stvari odnosno njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine ili o stjecanju bez osnove. Isto tako prijeporno je je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice, te je prijeporna pasivna legitimacija tužene OI.

19. Iz izvatka iz zemljišne knjige od 12.1.2023. - list 241 spisa proizlazi da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 3150 uknjiženo pravo vlasništva na ime DI i NI svaka za po ½ dijela , te da je na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 11.1.2018. sa majke PI uknjižena je DI za ½ dijela. Iz povijesnog prikaza razvidno je da je ranije bila uknjižena tužena ČI za cijelo, te da je tužiteljica PI uknjižena kao suvlasnica za ½ dijela na temelju presude Općinskog suda u Trogiru P-6019/15 (P-240/09) od 21.5.2009. Na temelju ugovora o darovanju od 19.5.2017. uknjižena je BI za ½ dijela te je izvršen prijenos sa OI ČI na ime UI za ½ dijela.

U odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da na istoj nekretnini nije uknjižena tužena ČI već je uknjižen sin tuženika FI na temelju ugovora o darovanju.

19.1.Radi navedenog, ukazuje se prigovor pasivne legitimacije tužene OI ČI kao utemeljen, sve imajući u vidu da je OI označena kao tužena u postupku u vrijeme kada je bio u tijeku postupak koji se vodio po tužbi tužiteljice protiv istih tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju između ĆI i TI od 18.12.2001. kao i ugovora kupoprodaji između OI kao kupca te ĆI kao prodavatelja predmetne nekretnine pod brojem P-6019/15 (P- 240/09), a u tijeku trajanja ovog postupka donijeta je pravomoćna presuda u predmetu P-6019/15 .

20. U postupku je izveden dokaz očevidom na licu mjesta dana 12. Siječnja 2023. u nazočnosti sudskog vještaka geometra Ivana Barbalića i vještaka građevinske struke Gorana Vego , te je utvrđeno da se lice mjesta nalazi u mjestu [adresa] kod restorana "Hila", a predmet spora predstavlja ulaz u restoran te restoransku terasu kao i pomoćni objekt.

Vještak geometar istakao je da je predmet spora u naravi položen na čest. zgr. [katastarska čestica] (dio izbačene krovne terase te ulaz), te je u cijelosti u nastavku položen na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

Utvrđeno je da je u trenutku očevida ulaz u objekt i terasu bio zaključen te je bio onemogućen pristup na same nekretnine.

Nadalje, utvrđeno je da je pristupom u istočni dio čest. zgr. [katastarska čestica] vidljiva su dvoja vrata kojima je moguć pristup na predmetnu nekretninu, koja su u trenutku očevida također bila zaključana.

21. Dana 4. Veljače 2023. kod suda je zaprimljeno vještvo vještaka geometra Ivana Barbalića koji je istakao da je pokazani predmet spora položen na cijeloj čest. zem. [katastarska čestica] k,.o. [adresa] što u naravi predstavlja dvorište s natkritim dijelom u svom sjevero- zapadnom dijelu što je u priloženoj skici označeno slovima ABC…HIA, te na cijeloj čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja ruševnu kuću kojoj se može pristupiti sa zapada preko čest. zem. [katastarska čestica] i s istoka kroz dvoja vrata, te da predmet spora predstavlja dio čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi dio čestice predstavlja ugostiteljski objekt s terasom na krovu te ulaz u dvorište položeno na čest. zem. [katastarska čestica] te da predstavlja i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što predstavlja dio krovnog dijela terase položene na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

22. Vještak Goran Vego je istakao da je ranije izradio nalaz i mišljenje prema vidljivoj situaciji na dan očevida kao i temeljem javno dostupnih informacija sa interneta gdje se vidi kakva je nekretnina, ostao je kod svog nalaza i mišljenja te predložio da vještak geodet identificira predmetne nekretnine .

Iz vještva vještaka Gorana Vego od 17.11.2021. koji je priložen ovom spisu proizlazi da vrijednost najma (zakupa) predmetne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] površine 50 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] površine 147 m2, obje k. o. [katastarska općina] i to dio od ½ koji otpada na tužiteljicu iznosi 2.840,00 kn mjesečno.

22.1.U postupku je izveden dokaz saslušanjem sudskog vještaka Gorana Vego koji je na ročištu od 28. Travnja 2022. Istakao je da je bio onemogućen pristupiti u unutarnji prostor nekretnine, međutim, da je pribavio određene potrebne podatke i obavio vještvo sukladno nalogu suda uz određene procjene obzirom na točnu kvadraturu koju nije mogao premjeriti. Ističe da se koristio vještvo i utvrđenjima vještaka geometra JI čije je vještvo priloženo spisu, te je na taj način koristio njegove podatke da površina čestice zemlje [katastarska čestica] iznosi 147 m2, prema podacima iz katastra, nije mu poznato je li JI vršio premjeravanje te čestice, navodi da nije neuobičajeno da postoji razlika u površini iz zemljišnika i podataka iz katastra, kao što je geometar JI istakao za ovu nekretninu gdje razlika iznosi 12m2.

23. Spisu je priloženo vještvo vještaka geometra JI izrađeno za potrebe predmeta P-240/09-list 77 spisa, prema kojem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja dvorišni prostor južno do ugostiteljskog objekta koja čestica se u zemljišniku vodi kao vrt bez površine, a u katastarskom operatu u posjedovnom listu br. 2874 kao voćnjak površine 147 m2. Nadalje, navodi da ugostiteljski objekt odgovara zapadnom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] koja se u zemljišniku vodi kao kuća bez površine, a u katastarskom operatu u posjedovnom listu 542 kao zgrada površine 79 m2, a natkriveni prolaz istočno od objekta odgovara središnjem dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] odnosno prolazu između kuća na toj čestici.

24. Ovaj sud , prihvaća vještva vještaka geometra Ivana Barbalića i građevinske struke Gorana Vego kao stručna, objektivna i argumentirana.

Prema otme, sud prihvaća da se predmet spora nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja dvorište sa natkritim dijelom u sjeverozapadnom dijelu, da predmet spora obuhvaća cijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što u naravi čini staru ruševnu kuću kojoj se može pristupiti sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i s istočne strane kroz dvoja vrata, a ne sporno je da je tužiteljica u odnosu na navedene čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđena suvlasnicom za ½ dijela.

Činjenica je da prema utvrđenjima vještaka geometra Barbalića i JI predmet spora nalazi se i na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi ugostiteljski objekt s terasom te ulaz u dvorište položeno na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Prema tome, nedvojbeno je da čestica zemlje [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] čine sastavni dio poslovnog prostora ugostiteljskog objekta Hila , što je sve utvrđeno u postupku P- 150/00 ovog suda, a jasno je utvrđeno da je bračna stečevina tužiteljice i tuženika čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], svaki za ½ dijela, tako da sud u tom dijelu prihvaća navode tužiteljice.

25. Prema kazivanju tužiteljice kao stranke, ista traži naknadu za izgubljenu dobit za godine od pravomoćnosti presude iz 2004. kojom je dobila polovinu restorana Hila u Marini na ime bračne stečevine sa bivšim suprugom HI, da je i ranije tražila od tuženika da joj plaća određeni iznos na ime poslovanja restorana i da ima pristup restoranu, što tuženik nikada nije dozvolio, niti je na to pristao, da je usmeno i pismeno tražila od tuženika da joj omogući ulazak u prostor restorana, da nikada nije pokazao dobru volju da se dogovore o tome što joj pripada , međutim da od dogovora nije bilo ništa. Navodi da restoran Hila predstavlja jednu cjelinu koja se sastoji od tri katastarske čestice, da je presudom utvrđena suvlasnicom čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da je iz obrazloženja presude vidljivo da je i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastavni dio restorana Hila kako su to utvrdili vještaci. Navodi da se restoran otvorio 1990. Da je s tuženikom doprinosila poslovanju restorana, da su ona i tuženik zajedno kupili čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od ranijeg vlasnika T sredstvima koje su zaradili od restorana, da se desno od ulaznih vrata u restorana nalazila kuhinja i sanitarni čvor, da je čest. zgr. služila kao produžetak kuhinje u kojoj su pekli i mali malo skladište te da su namjeravali dalje uređivati prostor. Ističe da joj je tuženik , njezin bivši suprug izričito zabranjivao pristup u restorana, da je danas u zemljišnim knjigama uknjižena njihova kćerka DI temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je ona s njom zaključila.

26. Tuženik u svom iskazu ističe kako predmetna nekretnina nikada nije bila restoran već konoba Hila , da se na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obavljala ugostiteljska djelatnost , čiji je vlasnik od 1970. bila njegova majka ŠI a da je on od lipnja 1996. Vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]" a ugostiteljski objekt zvao se konoba Hila koja je otvorena 1990. Kada je vlasnik bila njegova majka . Navodi da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nikada nije bila u njegovom vlasništvu ili u vlasništvu tužiteljice već njegovih prednika, poriče da su on i tužiteljica tijekom braka kupili tu česticu zgrade , ističe da ona u tijeku braka nikada nije služila za obavljanje djelatnosti, radi se o staroj ruševnoj kući. Nadalje, navodi da je čest. zem. [katastarska čestica] upisana na ime njegovih prednika, kasnije na njegovo ime, da je otac tražio da se vrati sve u njegovo vlasništvo kako bi mogao raspolagati tom česticom, da se radi o vrtu koji je omeđen zidinama kuće u vlasništvu susjeda, te se nalazi u susjedstvu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da čest. zgr. [katastarska čestica] nikada nije bila dio konobe Hila, da je on bio upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju navodi da nije bila sastavni dio ugostiteljskog objekta, a čestice na kojima se nalazi ugostiteljski objekt da je bilo vlasništvo njegovih prednika. Nadalje, ističe da je konoba poslovala sezonski , da je ranije sezona trajala 2 mjeseca a danas da traje 4 mjeseca, da konoba cijelo vrijeme radi,da nije radila samo u ljeto 1995. , te ističe kako ista danas nije u njegovom vlasništvu. Istakao je i to da je 2017. Dobio tužbu tužiteljice radi predaje u suposjed, da nikada ranije nije razgovarao sa tužiteljicom oko pokušaja dogovora i mirnog rješenja spora , odnosno o onome što ona traži, niti je tužiteljica ikada s njim razgovarala o tome da bi ona snosila troškove poslovanja , da bi imala neke koristi od dobiti i sl.

27.Tuženik je tijekom postupka isticao da nije točno da se u predmetnom prostoru nalazi restoran "Hila" te da nije točno da predmetna nekretnina predstavlja poslovni prostor, te da nije jasno temeljem kojih osnova tuženik odgovara za naknadu štete tužiteljici , da tužiteljica ničim nije dokazala izvjesnost gubitka zarade niti je dokazala da bi uopće a posebno u utuženom periodu realno uspjela predmetnu nekretninu dati u zakup , a sve obzirom da traži naknadu štete koja se sastoji u izmakloj koristi koju trpi zbog nemogućnosti ostvarivanja dobiti od iznajmljivanja nekretnine, te ističu da je visina zakupnine paušalno postavljena, te da visina zakupnine koju bi tužiteljica mogla ostvariti za predmetnu nekretninu ničim nije dokazana.

28. Za istaknuti je da bez obzira na navode tuženika i prigovor tuženika kojim ističe predmetna nekretnina ne predstavlja poslovni prostor u kojem se nalazi restoran Hila, te da u spornom periodu isti nije poslovao niti imao zaradu od poslovanja i dobit , posebno ne u iznosu koji tužiteljica zahtijeva, to ne utječe na kvalitetu samog prostora za koji se traži iznos koji bi odgovarao primjerenoj zakupnini na toj nekretnini, i na položaj objekta koji se nalazi na samoj rivi u mjestu [adresa], gdje se očekuje fluktuacija turizma u većem opsegu, a kako je riječ o poslovnom prostoru u kojem se nalazi ugostiteljski objekt koji posluje kao konoba Hila, kako to tuženik navodi, koji je u tu svrhu priveden namjeni, valja uzeti u obzir i funkcionalnost ostalog prostora, vanjske terase što je nesporno da su se u tu svrhu koristili , to se zaključuje da bi bila primjerena zakupnina bila u ukupnom iznosu od 87.600,00 eura koji je odgovarajući za takav objekt, tako da je tuženik izvan valjane pravne osnove koristeći ½ dijela suvlasništva tužiteljice, neosnovano stekao nepripadajuću mu visinu iznosa od 43.800,00 eura , koji bi pripadao tužiteljici te je iz tog razloga isti u obvezi da ga podmiri.

29.Kako je već navedeno pravomoćnom i ovršnom presudom P-150/00 od 10. Veljače 2004. utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik TI suvlasnici predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki za ½ dijela te je pravomoćnom presudom tuženik obvezan tužiteljica izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva za ½ dijela na navedenoj nekretnini, dok tužiteljica navedenim zahtjevom nije tražila da se tuženik obveže na predaju u suposjed suvlasničkih dijelova navedenih nekretnina, te je predaju u suposjed tražila tužbom iz 2017.

Predmetni postupak radi predaje u suposjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vođen je pod posl. brojem P-4763/17 te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P- 4763/17 od 19. Kolovoza 2022. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi predaje u suposjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a navedena presuda potvrđena je odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4149/2022-2 od 26. Studenog 2024. , a iz obrazloženja se vidi da je njezin zahtjev odbijen jer u vrijeme zaključenja glavne rasprave 3. Svibnja 2022 ista nije bila suvlasnica navedene nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već je to njezina kćerka DI. Navedene odluke dostavljene su uz podnesak tužitelja od 19.2.2025.

30.Nesporno je da se tuženik cijelo ovo vrijeme koristio i suvlasničkim dijelom tužiteljice u navedenim nekretninama za utuženi period od studenog 2004. do listopada 2009. , dakle, do vremena podnošenja ove tužbe, kako je to zatraženo konačnim zahtjevom, te se tako neosnovano obogatio samim korištenjem navedene nekretnine u cijelosti, za određeni novčani iznos koji bi odgovarao realnoj cijeni za iznajmljivanje suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice.

31.Prema tome, vidljivo je da je pravomoćnom presudom presuđeno da je tužiteljica pored tuženika TI suvlasnica za ½ predmetne nekretnine i to poslovnog prostora u kojem posluje ugostiteljski objekt Hila čest. zgr. [katastarska čestica] i pripadajućeg vrta čest. zem. [katastarska čestica] k.o. sve [adresa], tako da bi tužiteljici upravo temeljem navedene presude pripadalo pravo na naknadu s osnova stjecanja bez osnove za period od presuđenja odnosno donošenja presude P-150/00 od 10. Veljače 2004., koja je postala pravomoćna 26.10.2006., a ovršna 19.1.2007., kojom je ista utvrđena suvlasnicom navedene nekretnine za ½ dijela i kada je stekla pravo suvlasništva na označenim nekretninama koje zasigurno čine sastavni dio ugostiteljskog objekta kako je to utvrđeno po vještacima geometru JI i Ivana Barbalića koji je vještačio u ovom predmetu.

31.1. Bez obzira što tužiteljica navodi da traži naknadu zbog korištenja tuđe stvari, iznijete činjenice i predloženi dokazi jasno upućuju da se radi o stjecanju bez osnove kada se jedan suvlasnik bez naknade koristi suvlasničkim dijelom nekretnine drugoga suvlasnika pri čemu se neosnovano obogatio za visinu najamnine koju bi inače morao plaćati, pri čemu sud nije vezan pravnim osnovom .

32. Prema tome, po njezinom tužbenom zahtjevu s osnove po kojem zahtjev postavlja, istoj bi pripadao iznos od 43.800,00 eura (koji iznops odgovara ranije zatraženom iznosu od 330.000,00 kn) zajedno sa pripadajućim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos od pod 730,00 eura ( koji iznos odgovara ranije zatraženom iznosu od 5.500,00 kn mjesečno ) teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate, i to za razdoblje počev od dana presuđenja u predmetu P-150/00 od 10. Veljače 2004., kada je stekla navedeno pravo suvlasništva , iako traži isplatu od studenog 2004. pa do podnošenja ove tužbe kako to zahtijeva, pa se prihvaća zahtjev za razdoblje kako je to zatraženo, a navedeni mjesečni iznos od 730,00 eura sud smatra primjerenim dosuditi obzirom na položaj objekta ,u naravi konoba koja cijelo vrijeme posluje, kvalitetu i funkcionalnost istog, a imajući u vidu i prikupljene podatke porezne uprave Ispostava Trogir koja je dopisom od 17.4.2018. izvijestila sud da prosječna vrijednost građevinskog zemljišta za k. o. [katastarska općina] iznosi 905,83 kn po m2 dok za poslovne prostore ne raspolažu podatkom za navedenu katastarsku općinu.

Stoga sud smatra da tužiteljici pripada naknada koristi koju je tuženik imao od uporabe i njezinog suvlasničkog dijela nekretnine u visini razmjerno dospjelog iznosa najamnine kojeg bi ostvarila tužiteljica iznajmljivanjem tog dijela nekretnine, tako da istoj pripada naknada u zatraženom iznosu na ime korištenja ½ dijela nekretnine, a ne cijele nekretnine od strane tuženika TI.

33.Što se tiče izmakle koristi , odnosno naknade štete za korištenje tuđe stvari i nemogućnosti ostvarivanja zarade iznajmljivanjem ½ dijela nekretnina , to sud nije razmatrao jer za tu svrhu nije postavljen tužbeni zahtjev, već se po mišljenju suda radi o stjecanju bez osnove kako je to naprijed navedeno i obrazloženo, te bi u tom slučaju da je takav zahtjev postavljen trebalo bi se utvrđivati poslovanje tuženikovog objekta vezano za njegove prihode i dobit, te bi se morao dokazati izvjesnost gubitka zarade te da bi tužiteljica u utuženom razdoblju realno uspjela predmetnu nekretninu dati u zakup odnosno da je imala konkretnu mogućnost iznajmljivanja predmetnog prostora te da je u tom onemogućena iz razloga što tuženik korist predmet spora.

34. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, sud ocjenjuje kako tuženica kao suvlasnik predmetnih čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, ima pravo potraživati od tuženika TI kao suvlasnika za ½ dijela koji se bez naknade koristi suvlasničkim dijelom nekretnine tužiteljice kao drugoga suvlasnika te se tako neosnovano se obogatio za visinu najamnine koju bi inače morao plaćati, pa je to korist koju je obvezan naknaditi i to u nominalnoj svoti najamnine kako bi ona dospijevala za naplatu.

Stoga tuženik kao bivši bračni drug, koristeći suvlasnički dio nekretnine tužiteljice kao drugog bivšeg bračnog druga, neosnovano se obogatio i to za razmjeran iznos najamnine koji bi se ostvario iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.

35.Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 13. veljače 2025. ocjenjuje osnovanim u cijelosti u odnosu na tuženika TI , u pogledu osnova i visine postavljenog tužbenog zahtjeva, to je isti valjalo u tom dijelu usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude, dok je za više traženo , odnosno zahtjev u cijelosti u odnosu na OI, valjalo odbiti kao neutemeljen, jer je sud prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije koji prigovor je materijalno pravne prirode pa je takav zahtjev spram tužene OI valjalo odbiti u cijelosti donošenjem odluke kao u izreci.

36.Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi članka 154 ZPP-a, a imajući u vidu da je tužiteljica s osnovom uspjela u odnosu na tuženika TI za 100% kao i s visinom za 100% , dok da nije uspjela u odnosu na tuženu OI s osnovom i visinom , stoga je istoj valjalo dosuditi u cijelosti trošak koji je obvezan naknaditi joj tuženik TI.

37. Odluka o trošku tužiteljice obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 6.4.2018., 27.5.2021., 28.4.2022., 12.1.2023.,1.10.2024.,20.1.2025.,21.2.2025. - po 500 bodova ili ukupno 3.500 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 21.1.2010., 11.3.2022.,10.12.2024., - po 50 % nagrade ili po 250 bodova-ukupno 750 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 30.3.2012., - 25% nagrade ili 125 bodova, trošak sastava 4 obrazložena podneska od 18.12.2009. , 7.3.2022., 14.6. 2022., 13.2.2025. - po 500 bodova ili ukupno 2000 bodova.

37.1.Dakle, tužiteljici je priznato ukupno 6875 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 13.750,00 eura , na koji iznos je dodan 25% PDV-a u iznosu od 3.437,50 eura, što daje zbroj od 17.187,50 eura.

Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 912,18 eura (6.872,80 kn) i što sada daje ukupno 18.099,68 eura, na koji iznos je dodan trošak sudske pristojbe na tužbu 484,44 eura i na presudu u iznosu od 484,44 eura.

Prema tome, ukupan trošak tužiteljice u odnosu na tuženika TI iznosi 19.068,56 eura, koji iznos je dosuđen tužiteljici na ime troškova postupka , a sve na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 37/23).

Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

38. Tuženoj OI valjalo je priznati parnični trošak budući da tužiteljica u odnosu na nju nije uspjela u sporu po osnovu i visini, a kako je punomoćnik tuženika pod 1 i 2 popisao ukupan trošak za oboje tuženika, dakle, u odnosu na tuženika pod 1. u odnosu na kojeg je tužiteljica uspjela u sporu kao i u odnosu na tuženu pod 2. u odnosu na koju nije uspjela sa svojim zahtjevom, to je tuženoj OI valjalo dosuditi 50 % od ukupno dosuđenog troška. Tako je tuženoj OI obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 6.4.2018., 27.5.2021., 28.4.2022., 12.1.2023.,1.10.2024.,20.1.2025.,21.2.2025. -po 500 bodova ili ukupno 3500 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 21.1.2010., 11.3.2022.,10.12.2024., - po 50 % nagrade ili po 250 bodova-ukupno 750 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 30.3.2012., - 25% nagrade ili 125 bodova, trošak sastava podneska od 19.2.2025-500 bodova.

Sukladno tome, tuženoj pod 2. OI priznato je ukupno 5.375 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 10.750,00 eura, a obzirom na uspjeh tužiteljice i tužene OI valjalo je istoj priznati 50% navedenog iznosa razmjerno uspjehu u sporu, i to baš iznos od 5.375,00 eura, koji iznos je dosuđen na temelju navedene Tarife .

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom IV.

U Trogiru, dana 27. ožujka 2025.

Sudac:

Ivanka Karadža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis