REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3898/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-275/2023-2 od 20. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-43/2018-31 od 21. travnja 2023., u sjednici održanoj 27. ožujka 2025,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
III. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu i zbog toga što smatra da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom, uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 3., 14. i 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija), tj. jamstvo vladavine prava, pravo na sud, jednakost pred zakonom i pravo na pravično suđenje
2. Tuženica je u odgovoru predložila odbiti prijedlog za dopuštenje revizije te je zatražila naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Tužitelj je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja:
1.„ Obzirom na odredbe Pravilnika o naknadi troškova u vezi obavljanja službe (NN 141/04, 22/05), da li izostanak odluke o podnesenom zahtjevu radnika od strane odgovornih/ovlaštenih osoba ima utjecaj na samo ostvarivanje predmetnog prava na naknadu troškova prijevoza kada su formalno zadovoljeni svi uvjeti propisani navedenim aktom?
2. U slučaju kada je aktima poslodavca propisano kako se postupak ostvarivanja pojedinih materijalnih prava iz radnog odnosa ne smatra upravnom stvari, da li je zakonita i dopuštena odluka suda redovne nadležnosti kojom otklanja tužiteljevo pravo s obrazloženjem da je isti nakon podnesenog zahtjeva prema poslodavcu u svrhu ostvarenja tog prava (o kojem poslodavac nije uopće odlučio) trebao ponoviti istovjetan zahtjev?
3. U slučaju kada je aktom poslodavca određeno pravo (pravo na naknadu troškova prijevoza) prestalo, a internim aktima poslodavca propisano je kako postupak ostvarivanja i prestanak pojedinog tog/tih materijalnih prava nije upravna stvar, da li je radnik ovlašten sukladno čl. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19, 80/22 – „...sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima...“), materijalna prava iz radnog odnosa ostvarivati pred sudom redovne nadležnosti?
5. Prvo pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da je pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke ovoga suda poslovni broj Rev 1145/2023-2 od 5. ožujka 2024. prema kojem djelatna vojna osoba ima pravo na isplatu putnih troškova u onom opsegu u kojem joj je to pravo priznato upravnim aktom. Ovaj sud smatra da nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu s obzirom na to da tužitelj u ovome predmetu nije iskoristio sva pravna sredstava u upravnom postupku. Također, valja reći i to da se pravno shvaćanje iz odluke ovoga suda poslovni broj Rev 1309/2022-2 od 19. travnja 2023., koju tužitelj navodi kao razlog važnosti, ne može primijeniti na ovaj predmet s obzirom na to da se u tom predmetu nije radilo o upravnoj stvari. Preostala dva pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, između ostalog, propisano da će revizijski sud dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, dok iz nižestupanjskih odluka ne proizlazi da se u njima razmatralo pitanje primjene Upute o primjeni Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza za djelatne vojne osobe Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH od 27. siječnja 2014., (dalje: Upute) na temelju koje tužitelj kroz navedena pitanja obrazlaže zašto se postupak ostvarivanja prava na isplatu troškova prijevoza ne bi trebao smatrati upravnom stvari. Također, tužitelj uz prijedlog nije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP dostavio dijelove spise iz kojih bi proizlazilo da se tijekom trajanja postupka pred nižestupanjskim sudovima pozivao na predmetnu Uputu.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.
7. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno neko od temeljnih ljudskih prava koja je naznačio u prijedlogu s obzirom na to da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci iznio ozbiljne, relevantne i dostatne razloge te se pobijana odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Naime, čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva, pa do povrede prava na pravično suđenje u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju kada je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Zato je prijedlog tužitelja u tom dijelu na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. trebalo odbaciti (toč. II. izreke rješenja).
8. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
