REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-859/2024-12
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja UŠ pok. U (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Toni Babić, odvjetnik iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 25. ožujka 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 27. ožujka 2025. god.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj UŠ pok. U (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine istovjetne dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini 1.299 m², baš nekretnine koja je na skici vještaka Perice Puljića od 10. ožujka 2025. god. koja čini sastavni dio ove odluke narisana između točaka A-B-C-D-E-F-A, pa je slijedom toga ovlašten, na osnovi ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti uknjižbu prva vlasništva te nekretnine na njegovo ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tužene upisanih u toj evidenciji nad predmetnom nekretninom, a što je tužena dužna trpjeti."
Obrazloženje
1.Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da se uparničena nekretnina u mjerodavnoj evidenciji vlasništva nekretnina zavodi u statusu nekretnine u vlasništvu države, no da takvo stanje vlasništva zbiljno ne postoji. Naime, nekretnina da je u prethodnom vremenu bila u toliko dugoj efektivnoj vlasti njegovih prednika da je još u vrijeme njihovih gospodarenja nekretninom vlasništvo tužene nad predmetnom nekretninom prestalo. Dakle, da su još njegovi prednici dosjeli na predmetnoj nekretnini, a pak, kako da su njemu/tužitelju, naposljetku, pripali svi pravni učinci dosjedanja, dakle, izvanknjižno stečeno vlasničko pravo, da je baš on/tužitelj sada takav/izvanknjižni vlasnik posrednog predmeta spora ove parnice.
1.1.Zahtijevao je da sud postojanje tog prava deklarira i njega ovlasti na upis prava u zemljišnu knjigu.
2.Tužena je osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i pravnu osnovanost postavljenog/ih zahtijevanja.
3.U dokaznom postupku pročitan je z.k. izvadak za uparničenu kat. č. zem., pročitana je Uporabna dozvola/za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. god. Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Županije Splitsko-dalmatinske/ Ispostava Imotski od 15. lipnja 2021. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Perice Puljića od 10. ožujka 2025. god., pročitano je vještakovo Izvješće o osobama posjednika upisanih u Katastru nekretnina na predmetnoj kat. č. zem., te su u statusu svjedoka saslušani CŠ pok. C, JŠ ud. UŠ i ĐŠ pok. J.
4.Pravno je osnovan zahtjev/i koji/e je tužitelj postavio u ovoj parnici.
5.Da bi vršitelj faktične vlasti na kakvoj nekretnini iz fonda nekretnina u vlasništvu države na toj nekretnini mogao dosjesti kroz razdoblje koje je uslijedilo nakon uvođenja u pravni sustav Republike Hrvatske jednovrsnosti prava vlasništva – valja to uvodno kazati – s obzirom na zakonsku regulativu važeću kroz to razdoblje, taj bi imao vršiti efektivnu vlast na predmetu dosjedanja kroz barem četrdesetogodišnje razdoblje.
5.1.Od uvođenja jednovrsnosti vlasništva u pravni poredak Republike Hrvatske do sada nije proteklo četrdesetogodišnje razdoblje, pa utoliko tužitelj, ako i jeste (on i njegovi prednici) kroz promatrano razdoblje vršio efektivnu vlast, nije time dosjeo, dakle, prema tuženoj stekao izvanknjižno vlasničko pravo na predmetnoj nekretnini.
5.2.Kroz razdoblje koje je prethodilo uvođenju jednovrsnosti vlasništva u pravni poredak Republike Hrvatske, dakle, kroz razdoblje postojanja dvovrsnosti vlasništva u tada aktualnom pravnom poretku u tada postojećoj državnoj tvorevini, baš kroz razdoblje 1941. – 1991. god. postojala je prohibicija stjecanja dosjedanjem vlasništva nekretnina iz fonda nekretnina društvenog vlasništva.
5.3.Kako je uparničena nekretnina kroz svo razdoblje dvovrsnosti, o čemu naprosto ne može biti spora, dakle u statusu društvenog/državnog vlasništva, dosjedanje fizičkih osoba na toj nekretnini nije moglo (izuzev u slučajevima vezano za koje je ustanovljeno recentna sudska praksa na osnovi prethodno donijete odluke Europskog suda za ljudska prava, o čemu ovdje nije riječ) polučiti pravne učinke.
6.Utoliko svo vršenje vlasti počev od 1941. god. pa na ovamo po tužiteljevim prednicima i njemu osobno nije moglo polučiti učinak stjecanja vlasničkog prava na posrednom predmetu spora ove parnice.
7.Dakle, ukoliko na originarnoj osnovi postoji pravo fizičke osobe /pa i tužitelja/ na uparničenoj nekretnini, to pravo je moralo biti stečeno prije 1941. god., a pak, da bi na toj osnovi bilo stečeno prije te godine, onaj tko je dosjedao imao je otpočeti dosjedanje barem prije četrdeset godina računato unatrag od 1941. god., dakle, barem prije 1901. god.
7.1.Stoga je i dokazna zadaća suda u ovoj parnici bila pribavljanje utvrđenja odnosno zaključka je li uspostavljanje faktične vlasti fizičkih osoba na predmetnoj nekretnini ostvareno prije 1901. god.
8.Ne postoji /to bi naprosto moralo biti notorno/ živuća osoba koja bi imala sjećanje na stanje 1901. god., dakle, koja bi na osnovi neposrednog zapažanja mogla svjedočiti o vršitelju efektivne vlasti na posrednom predmetu spora ove parnice u tom vremenu, a u isprave se /i to je naprosto notorno/ ne bilježe /nisu bilježili/ fakti započimanja vršenja efektivne vlati na nekretninama.
8.1.Stoga činjenicu kada je uspostavljena vlast fizičkih osoba na predmetnoj nekretnini nije moguće utvrditi, nego o /ne/ostvarenju te činjenice valja zaključivati na osnovi korištenja dokaznih sredstava koje sadržavaju upućujuću/neizravnu argumentaciju na okolnost /ne/postojanja te važne činjenice.
9.Svjedočenje svjedoka saslušanih u postupku, svjedoka čije sjećanje upire najdublje u šezdesete godine prošlog stoljeća, to ne treba niti posebice naglašavati, nije kadro samostalno argumentirano posvjedočiti na važne okolnosti ove parnice. No, mada nisu neposredni nositelji dokaza na promatranu okolnost, to ne znači /ovo posebice naglašavamo/ da nemaju dokaznu važnost u ovoj parnici. Imaju, niže će biti vidljivo zašto imaju, a odmah ćemo izložiti koja posvjedočenja iz iskaza saslušanih svjedoka imaju najavljeno dokazno značenje.
10.Posvjedočili su naime, svi saslušani svjedoci /stoga što su svi, ne reproduciramo im osobna i obiteljska imena/ - ponajprije – da je predmetna nekretnina kroz svo razdoblje u koje upiru njihova sjećanja bila jasno, starim suhozidovima, odijeljena od njoj susjednim nekretninama – nadalje – da su kroz svo to razdoblje isključivo tužiteljevi prednici i on osobno vršili efektivnu vlast na predmetnoj nekretnini i to takovu vlast koja je podrazumijevala stanovanje u kući koja je prije započimanja sjećanja svjedoka na toj nekretnini izgrađena te – napokon – da ni tužiteljeve prednike ni tužitelja nije nitko ma kada ometao u vršenju njihovih vlasti.
11.Proizlazi dakle, prema reproduciranim bitnim dijelovima posvjedočenja svjedoka saslušanih u ovoj parnici, da je uparničena nekretnina još tamo šezdesetih godina prošlog stoljeća bila od drugih nekretnina starim suhozidovima odijeljena nekretnina i – naročito – da je na promatranoj nekretnini postojao stambeni objekt tužiteljevih prednika.
11.1.Suhozidove uokolo nekretnina, to je barem za sudionike u ovom postupku notorno, isključivo su gradile fizičke osobe, pa kada se ima na umu da su još šezdesetih godina prošlog stoljeća uokolo predmetne nekretnine postojali stari suhozidovi i ima na umu koliko je vremena potrebno proteći da bi suhozid, uslijed djelovanja atmosferlija, poprimio izgled starog suhozida i da je potrebno proteći višedesetljetno razdoblje, onda je već na osnovi utvrđenja te jedne posredno važne činjenice (dakle i bez problematiziranja da je na nekretnini još tada postojala stara građevina vrste stambenog objekta) s visokim stupnjem vjerojatnosti u pogledu postojanja te činjenice, moguće donijeti zaključak da je gradnja suhozidova učinjena, a time i dosjedanje na nekretninama započeto, još u pretprošlom stoljeću.
12.Predmetna nekretnina nalazi se pored putne komunikacije, pa su utoliko vršitelji efektivne vlasti na toj nekretnini vršili tu vlast naočigled svakomu i to takovu vlast koja je podrazumijevala, ne samo puko gospodarsko iskorištavanje tla nekretnine, nego i iskorištavanje nekretnine u svrhu gradnje stambenog objekta. Postojanje te/takvih vlasti, dakle, nije moglo biti nepoznato ni predstavnicima države, a prema posvjedočenjima svjedoka koja nisu osporena proizlazi da nitko nikada, niti tužitelja niti njegove prednike, nije ometao u mirnom posjedovanju uparničene nekretnine.
12.1.Dakle, makar je vlast na predmetnoj nekretnini po njenim vršiteljima u iznimno dugom razdoblju vršena na očigled svima, pa i onima koje je, s obzirom na upis prava nad tom nekretninom, vršenje te vlasti imao tangirati, nitko nikada nije ometao tužiteljeve prednike ni samog tužitelja u vršenju isključivo njihovih vlasti na promatranoj nekretnini
12.2.Imajući netom kazano na umu u kontekstu s prethodno utvrđenom činjenicom i zaključkom koji je proizišao iz tog činjeničnog utvrđenja, naprosto je preostalo zaključiti da je vlast fizičkih osoba na predmetnoj nekretnini zbiljno uspostavljena još prije barem 1901. god., dakle, da je vršena kroz četrdesetogodišnje razdoblje kada je vršenje vlasti i na nekretninama iz režima promatrane nekretnine moglo polučiti stjecanje prava na osnovi samog pukog vršenja vlasti.
13.Nije niti tko treći različit od predstavnika državne vlasti, dakle niti bilo tko iz kruga fizičkih osoba – i to valja naglasiti – nije, kako su to posvjedočili saslušani svjedoci, bilo kada ničim reagirao na vršenje akata vlasti na predmetnoj nekretnini, a na osnovi utvrđenja te činjenice, činjenice koja je samo pred očima svjedoka ostvarivana kroz dulje nego je šezdesetogodišnje razdoblje, moguće je donijeti pouzdani zaključak da su baš tužiteljevi prednici oni koji su na predmetnoj nekretnini otpočeli dosjedati i na toj nekretnini dosjedali kroz barem četrdesetogodišnje razdoblje prije ostvarenja prohibicije stjecanja prava na nekretninama koje nisu nekretnine iz vlasničkog režima.
14.Dakle, u ovom postupku je naprosto morao uslijediti zaključak da su fizičke osobe i baš tužiteljevi prednici vršili efektivnu vlast na uparničenoj nekretnini kroz četrdesetogodišnje razdoblje u vremenu kada je stjecanje vlasničkih prava na nekretninama na originarnoj osnovi uređivao par. 1472 AGZ.
14.1.Utoliko je – budući u ovoj parnici u pomanjkanju dokaznih prijedloga o tome nije niti moglo biti problematizirano poštenje dosjedatelja u posjedovanju uparničene nekretnine kroz relevantno razdoblje dosjedanja – i uslijedio zaključak da su baš tužiteljevi prednici još prije 1941. god. i baš u smislu netom prije zabilježene norme relevantnog propisnika stekli vlasničko pravo na posrednom predmetu spora ove parnice.
14.2.Kako je u slijedu stjecanja predmetne nekretnine, kako su to posvjedočili saslušani svjedoci i kako to proizlazi prema ispravama koje svjedoče o slijedu nasljeđivanja u okviru tužiteljičinih prednika, ta nekretnina naposljetku pripala tužitelju, proizlazi da na predmetnoj nekretnini sada postoji tužiteljevo vlasničko pravo, pa je postojanje tog prava i valjalo deklarirati kao u izreci ove odluke.
15.Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na orginarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN 91/96-152/14/, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
15.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine/vlasništvo prema tuženoj - u zemljišnu knjigu upisanoj stvarnopravnoj ovlaštenici/ stekao na orginarnoj osnovi.
15.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
16.Dakle, tužiteljevo i deklaratorno i kondemnatorno zahtijevanje postavljeno/a/ u ovoj parnici ima/ju/ kvalitetu/e/ pravno osnovanog/ih/ zahtijevanja.
16.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
U Imotskom 27. ožujka 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
