Poslovni broj: Usž-1004/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Joško Bliškov, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska 73, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi odgodnog učinka tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2902/2024-5 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2902/2024-5 od 27. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe podnesene protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-325-08/24-02/154, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 19. travnja 2024. Navedenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I- 363-03/2023-14/0179, URBROJ: 251-10-31-1/007-23-1 od 5. srpnja 2023. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je naloženo podmiriti dugovanje po ovršnom rješenju Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2019-08/52332, URBROJ: 374-25-6-19- 1 od 10. prosinca 2019. i to u ukupnom iznosu od 128,74 EUR-a.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da mu nije bilo dostavljeno rješenje od 10. prosinca 2019. koje je ovršna isprava u ovršnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Ističe da je slabijeg imovinskog statusa, a i otac troje maloljetne djece. Napominje da nije bio vlasnik odnosno posjednik predmetnog poslovnog prostora, te da ga Grad Zagreb pogrešno vodi u evidenciji na taj način. Ističe da bi plaćanjem navedenog iznosa bila ugrožena njegova egzistencija, kao i njegove djece. Predlaže preinačiti osporeno rješenje, odnosno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da su žalbeni navodi neosnovani i da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe važećih propisa. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporeno rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe pravilno i zakonito, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS) s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao kumulativno postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe i to opasnost od nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti. Naime, navedenom odredbom propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da se prijedlog tužitelja odnosi na odgodni učinak tužbe jer bi se izvršenjem osporenog rješenja tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, budući da bi se plaćanjem predmetnog iznosa naknade za uređenje voda ugrozilo poslovanje tužitelja. Rješenjem tuženika je odbijena žalba protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju naloženo podmirenje dugovanja naknade za uređenje voda (točka I. izreke tog rješenja) u primjeni mjerodavnih odredaba Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj: 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17. i 66/19.) i Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. - dalje: OPZ). Točkom VI. tog prvostupanjskog rješenja navedeno je da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Naime, odredbom članka 142. stavka 1. OPZ-a propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja, a prema stavku 6. istog članka žalba na rješenje iz stavka 1. i 5. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja o ovrsi.
8. Iz izloženog je razvidno da je zakonom propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke odnosno rješenja o ovrsi kojim je tužitelju naloženo podmiriti dugovanje po ovršnom rješenju kojim je tužitelju utvrđena obveza naknade za uređenje voda. S obzirom na navedeno nije ispunjen jedan od tri uvjeta kumulativno propisana naprijed citiranom odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a.
9. Kako dakle sud ne može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako je zakonom propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, to je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
10. Osim toga, Sud prihvaća pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti drugi uvjet iz citirane odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a jer nije dokazao da je izvjesno da bi mu zbog plaćanja navedenog iznosa dugovanja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti.
11. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i 128. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
