Poslovni broj: Usž-4435/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PL iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-59/2024 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-59/2024 od 11. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog
postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda točkom I. izreke tužba je odbačena, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenje prvostupanjskog upravnog suda tužiteljica pobija žalbom u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi kako u konkretnom slučaju nisu sporne činjenice, već je predmet spora isključivo pravno pitanje. Konkretno, je li šutnja uprave povodom izjavljenog prigovora sukladno uputi o pravnom lijeku na rješenju donesenom temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22. - dalje: Odluka) nastupila nakon proteka roka od osam dana od izjavljivanja istog sukladno odredbi članka 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) ili nakon proteka roka od šezdeset dana sukladno odredbi članka 121. ZUP-a. Tužiteljica u bitnome smatra kako se radi o prigovoru iz članka 122. ZUP-a i stoga se ima primijeniti navedena zakonska odredba. Ukazuje da je smisao odredbi ZUP-a nadzor javnopravnih tijela od strane sudbene vlasti i time provedba Ustava, a ne onemogućavanje javnopravnim tijelima da izbjegnu sudski nadzor, odnosno onemoguće građanima pravo na sudsku zaštitu, tj. djelotvoran pravni lijek (prigovor) u smislu rješavanja istog u zakonskom roku od osam dana od strane tuženika, primjenom načela ekonomičnosti i učinkovitosti, koja nalažu da se u upravnim stvarima postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova. Također ističe da, prema ustavnosudskoj praski i praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), pravna norma mora biti dostupna, precizna i predvidljiva. Ističe da se iz izričaja zakonskih odredbi članka 121. i 122. ZUP-a nedvosmisleno može konstatirati da je zakonodavac, koristeći različit izričaj koji je jasan prosječnom građaninu, propisao dva različita pravna lijeka (žalba i prigovor) i to različitim odredbama u dvije različite glave u sklopu četvrtog dijela zakona kojim su propisani pravni lijekovi u upravnom postupku. Smatra kako je prvostupanjski sud zauzetim pravnim shvaćanjem u pobijanom rješenju postupio arbitrarno jer su iznijeti razlozi za dano pravno shvaćanje razvidno suprotni volji zakonodavca i izričaju predmetnih zakonskih odredbi. Ističe kako je takvom odlukom sud pridonio stvaranju procesne neravnoteže u korist tuženika, a na štetu tužiteljice jer joj ostavlja rok od osam dana za prigovor, a tuženiku daje na raspolaganje rok od šezdeset dana. Ističe kako pravno shvaćanje ovog Suda izraženo u odluci, posl.br.: Usž-1061/2024 od 11. rujna 2024., a na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne može biti važeći izvor prava jer da je potrebno šest mjeseci da se razvije određena sudska praksa i dosegne dostatnu mjeru pravne sigurnosti, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno, te u tom smislu upućuje na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske i ESLJP-a. Osporava i odluku o troškovima spora. Predlaže poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno, preinačiti pobijano rješenje, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
6. Osporenim prvostupanjskim rješenjem osnovano je odbačena tužba ovdje tužiteljice kao prijevremena pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS).
7. Odredbom članka 40. stavka 2. ZUS-a propisano je kako se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije 8 dana nakon propisanog roka.
8. Odredbom članka 121. ZUP-a propisan je rok za donošenje odluke po izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) prema kojoj je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
9. U konkretnoj pravnoj stvari (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-134/22-91 od 17. veljače 2023., potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom).
10. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno ne radi se o situaciji iz odredbe članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), odredbe članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), odredbe članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti odredbe članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).
11. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu odredbu članka 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredba članka 122. ZUP-a. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da u konkretnom slučaju zakonom nije drukčije propisano, ne dolazi do primjene odredba članka 122. stavka 3. ZUP-a, pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.
12. Slijedom naprijed navedenog, a budući da je u konkretnom slučaju prigovor temeljem općeg akta podnesen gradonačelniku dana 20. studenog 2023., a tužba zbog šutnje uprave dana 03. siječnja 2024., razvidno je kako u trenutku podnošenja tužbe nije protekao rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a za odlučivanje o istom. Stoga i po ocjeni ovog Suda, u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje, te je sukladno ranije navedenom, tužba podnesena prije isteka roka propisanog odredbom članka 40. stavka 2. ZUS-a.
13. Žalbeni prigovori kojima tužiteljica uglavnom iznosi svoje viđenje tumačenja pravnih propisa nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
14. Budući da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, to je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora.
15. Nastavno, kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava iste.
16. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i odredbe članka 148. stavka 4., a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
