Poslovni broj: Usž-2569/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici, odvjetnici Vedrani Bilan, Dubrovnik, Sv. Križa 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-1727/2023-8 od 16. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-1727/2023-8 od 16. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-1727/2023-8 od 16. veljače 2024., točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: UP/II-114-04/23-02/53, urbroj: 511- 01-158-23-5 od 25. svibnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe da je dana 27. svibnja 2022. obavljena redovna nadzorna djelatnost više policijskih službenika, između ostalog i tužiteljice te su svi policijski službenici pozvani u Ured načelnika u rujnu 2022. kada im je na potpis dana unaprijed sastavljena Izjava, odnosno Zapisnik o uzimanju izjave na okolnost počinjenja lakše povrede službene dužnosti iz članka 95. Zakona o policiji i to dana 19. rujna 2022., a koju su policijski službenici potpisali bez čitanja, u uvjerenju da se radi o pokretanju disciplinskog postupka radi lakše povrede službene dužnosti, a da bi Zapisnici o uzimanju izjava bili antidatirani i potpisani od strane policijskih službenika s danom 24. kolovoza 2022., koji su potom korišteni za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. Zakona o policiji, kako ne bi nastupila zastara pokretanja disciplinskog postupka. Navodi da je sve vidljivo iz prigovora policijskih službenika danih na usmenim glavnim raspravama te iz činjenice da se svi policijski službenici progone radi događaja od dana 27. svibnja 2022., a sve procesne radnje događaju se nakon punih šest mjeseci od navodnog događaja. Pozivom na odredbu članka 109. Zakona o policiji, ističe da je u provedenom postupku trebalo utvrditi početak zastarnih rokova, a potom eventualno disciplinski postupak provesti ili obustaviti. Nadalje navodi da se odluke disciplinskih sudova temelje na dokumentima i ispravama koje prileže spisu predmeta, dok s druge strane nije prihvaćen niti jedan dokazni prijedlog tužiteljice zbog čega smatra da su počinjene povrede Zakona o policiji. Također smatra da je izreka rješenja prvostupanjskog disciplinskog suda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima u rješenju jer nije nesporno utvrđen način na koji je tužiteljica počinila teže povrede službene dužnosti koje joj se stavlja na teret. Nadalje smatra da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno u odnosu na djela koja joj se stavljaju na teret, dok je izrečena sankcija prestroga i nema razloga pa se ne može ispitati. Iz naprijed navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu prvostupanjskog suda te da joj se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da tužiteljica u žalbi neutemeljeno ponavlja prigovore i navode isticane u prethodnom disciplinskom postupku i u tužbi. Navodi da su uvjerenja o vjerodostojnosti pojedinih dokaza koji su analizirani, kako pojedinačno tako i međusobnoj povezanosti, jasno i potpuno obrazloženi u sudskoj odluci, a također je obrazloženo zbog čega sud smatra da nije bilo povrede postupovnog prava i zašto je pravilno primijenjena odredba materijalnog prava kojom je propisana teža povreda službene dužnosti koja se tužiteljici stavila na teret. Navodi da u cijelosti ostaje kod razloga iznesenih u osporenom rješenju, odgovoru na tužbu kao i na održanom ročištu. Iz navedenih razloga predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužiteljice proveden disciplinski postupak u kojem je utvrđeno da je tužiteljica dana 26./27. svibnja 2020. u vremenu od 20,00 do 8,00 sati nemarno i nesavjesno obavljala poslove šefa smjene Postaje pomorske policije Dubrovnik, na način da je na otpremi službe u 20,00 sati dala ključeve službenog plovila policijskim službenicima KD, LD i OD radi boravka navedenih službenika na njemu, iako navedeni policijski službenici rasporedom službe nisu bili određeni za obavljanje službe – plovidba na moru, već im je naložena ophodna djelatnosti područja gradskog autobusnog kolodvora u vremenu od 23,00 do 2,00 sata, a potom ophodna djelatnost šireg područja luke Gruž, gradske tržnice u Gružu, parka Luje Šoletića i trgovine Konzum u vremenu od 2,00 do 8,00sati te da je tijekom prihvata iz službe u 8,00 sati od policijskih službenika – posade ophodnog broda P-205 "Sv. U", HD, ČD i ĐD prihvatila njihovo izvješće u kojem su navedeni policijski službenici propustili navesti činjenicu obavljenog nadzora od strane načelnika postaje u 04,45 sati kada su zatečeni u neispravnom stanju, a što joj je bilo poznato budući da ju je načelnik K o tome prethodno izvijestio. Zbog navedenog je utvrđeno da je tužiteljica počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. - dale ZoP-a) opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza" te joj je temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. ZoP-a izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće koja je službenici isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (1x10%).

7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom disciplinskom postupku.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski sud i disciplinski sudovi primijenili materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 1. ZoP-a te je tužiteljici izrečena novčana kazna.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a utemeljeno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ocjenjuje se da su prvostupanjski sud, kao i disciplinski sudovi, na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenili da je tužiteljica počinila djelo kojoj se stavlja na teret, okvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa te je tužiteljici zbog počinjenja istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a kako je to pravilno naveo prvostupanjski sud. Nadalje se ističe da je prvostupanjski sud dostatno obrazložio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara pokretanja disciplinskog postupka pozivom na odredbe članka 109. stavka 2. i 104. stavka 2. ZoP-a, uz činjenicu da se tužiteljici zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka od 4. studenoga 2022., koji je podnesen od strane načelnika PU dubrovačko- neretvanske nadležnom sudu dana 11. studenoga 2022. stavlja na teret počinjenje djela 27./28. svibnja 2022. iz kojih činjenica proizlazi da nije protekao rok od godine dana od dana saznanja za djelo i počinitelja, a niti rok od dvije godine od dana počinjenja djela.

11. Prvostupanjski je sud održao raspravu kako bi strankama spora omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, međutim, tužiteljica iako uredno pozvana nije pristupila raspravi pa je ista u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 4. ZUS-a održana u njenoj odsutnosti te uz prisutnost opunomoćenika tuženika.

12. Razmatrajući podatke spisa predmeta ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se odluka disciplinskog sudova o težoj povredi službene dužnosti temelji na detaljnoj analizi izvedenih dokaza u disciplinskom postupku kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti zbog čega je prvostupanjski sud imao razloga pokloniti vjeru utvrđenjima disciplinskih tijela te zaključiti da su obrazloženja u cijelosti pravilna i zakonita.

13. Slijedom navedenog žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a posebno se ističe da se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud na odgovarajući način očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.

15. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković