REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3356/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŽ, iz [adresa]. 326, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vladimir Presečki, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i patneri, Zagreb, Zvonarnička 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi razmjernog djela invalidske mirovine, dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/21-03/03245708299, Urbroj: 341-99-06/2-21- 5502, broj spisa: 752389 od 29. rujna 2021. i predmet vraća na ponovni postupak, s time da je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 8.077,96 EUR (slovima: osamtisućasedamstosedamdesetisedam eura i devedesetišest centi) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/21-03/03245708299, Urbroj: 341-99-06/2-21-5502 od 29. rujna 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 141-02/20- 03/03245708299, Urbroj: 341-25-06/2-20-111873, broj spisa: 1217205 od 9. lipnja 2021. kojim tužitelju nije priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe kako osporeno rješenje ne sadrži relevantne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, pa se odluka uopće ne može ispitati. Naime, pobijano rješenje ne sadrži razloge niti činjenice na kojima tijelo temelji svoje utvrđenje, već se u obrazloženju pobijanog rješenja paušalno navodi da vijeće viših vještaka ne nalazi osnove za promjenom utvrđene ocjene jer da je u bitnome akutno psihičko stanje tužitelja stabilno pod kontinuiranom antidepresivnom terapijom i provođenjem psihoterapije. Međutim iz pobijanog rješenja nije uopće razvidno na kojim činjenicama se temelji ocjena vještaka, jer isto ne sadrži nikakve podatke od kojih sve bolesti tužitelj boluje, koje sve vrste bolesti odnosno dijagnoze su vještaci ocjenjivali, kakvo je uopće zdravstveno stanje tužitelja i dr., kao niti iz kojih razloga tijelo prihvaća ili ne prihvaća takvo utvrđenje vještaka. Štoviše, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije niti razvidno na kojoj se medicinskoj dokumentaciji temelji takvo utvrđenje vještaka, a koje u konačnici prihvaća drugostupanjsko tijelo, čime je počinjena bitna o povreda odredaba pravila postupka s obzirom da se zakonitost pobijanog rješenja ni na koji način ne može ispitati. U tom pravcu upućuje se na povredu odredbe čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje rješenja mora sadržavati utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocijeni pojedinih dokaza, kao i razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, a što je sve u konkretnom slučaju drugostupanjsko tijelo propustilo navesti.

2.1. Nadalje, bitna povreda odredaba upravnog postupka sastoji se i iz činjenice da prije donošenja rješenja tužitelju nije bila pružena mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, tim više što u konkretnom slučaju njegov zahtjev nije usvojen i što odluka u konačnici ima negativan učinak na njegove interese. Naime, sukladno odredbi čl. 30. istog Zakona u postupku se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari pri čemu je u st. 2. istog članka izrijekom propisano da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku ima negativan učinak na pravne interese stranke. Pritom valja ukazati kako je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku propisane da je u postupku potrebno utvrditi pravo stanje stvari te da se u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Propustom prvostupanjskog tijela da uopće predoči tužitelju nalaz i mišljenje vještaka, kao i medicinsko izvješće E213 od 25. svibnja 2020 g. koje se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, a o postojanju kojeg tužitelj nema nikakvih saznanja, kako bi se na iste mogao očitovati, počinjenja je bitna povreda postupovnih odredaba te je tužitelj onemogućen u raspravljanju, a kakvo je dugogodišnje stajalište sudske prakse izraženo, između ostaloga, i u presudi, posl. br. U-1266/65, prema kojoj "Organ koji vodi postupak treba stranci predočiti nalaz i mišljenje vještaka i omogućiti joj da se o njima izjasni." Također, bitna povreda postupovnih odredaba počinjena je s obzirom da nije provođen ispitni postupak sukladno odredbi čl. 51. Zakona o općem upravnom postupku u cilju razjašnjenja stvari. Takvim postupanjem tužitelj je onemogućen postavljati pitanja vještacima i tražiti objašnjenja u pogledu nalaza i mišljenja (čl. 59. Zakona o općem upravnom postupku) čime su povrijeđena njegova prava i interesi, a u konačnici nije utvrđeno pravo stanje stvari jer nisu utvrđene odnosno razjašnjenje sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Štoviše, vještaci nisu pregledali tužitelja iako je s obzirom na složenost predmeta i višestrukih dijagnoza postojećih kod tužitelja u cilju pravilnog i potpunog činjeničnog stanja bilo nužno osobno pregledati tužitelja i provesti odgovarajuće testove u postupku vještačenja, a koje vještačenje je tužitelj zatražio.

2.2. Navodi da bez provođenja vještačenja koji uključuje osobni pregled tužitelja nije moguće donijeti pravilnu odluku jer je upravo u konkretnom slučaju odlučna činjenica medicinske naravi koja se jedino može i mora utvrditi medicinskim vještačenjem. To tim više što je utvrđenje Vijeća viših vještaka u suprotnosti s utvrđenjem švicarskih vještaka na osnovi kojih je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, što u najmanju ruku dovodi u sumnju ispravnost njihovog utvrđenja. Tužitelj je dana 22. studenog 2003. g. stradao kao putnik u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu udarno-derne rane lijeve uške, prijelom VII-VIII rebra lijevo, udarno-derne rane lijeve šake, kao i potres mozga (commotio cerebri). Tužitelj se dugi niz godina nalazi na izvanbolničkom psihijatrijskom psihoterapijskom liječenju i to od 2005. g. te su istom postavljene psihijatrijske dijagnoze: organski psihosindrom nakon comotio cerebri od dana 22. studenog 2003. g. s poremećajima ponašanja, kognitivnih, afektivnih, vegetativnih i psihomotornih poremećaja (ICD-10 F 07.2) te ponavljajući depresivni poremećaj, umjereno (do formalno teška) depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma. Navedeni poremećaji, kao i kognitivni, afektivni, vegetativni i psihomotorni poremećaji kroničnog su karaktera te iziskuju izvanbolničko psihijatrijsko psihoterapijske liječenje uz pomoć psihotropnih lijekova kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja i teška invalidnost te u konačnici moguće bolničko liječenje, a kako se izrijekom navodi u medicinskoj dokumentaciji. Stoga je neosnovano utvrđenje drugostupanjskog tijela da bi se kod tužitelja radilo o akutnom psihičkom stanju jer je navedeno u suprotnosti sa sadržajem medicinske dokumentacije čime je u konačnici i nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Tužitelj ističe kako je odlukom Odjela sigurnosti kantona Basel-Stadt, Kantonalne prometne policije od dana 16. rujna 2008. g. istom oduzeta vozača dozvola i zabranjeno upravljanje motornim vozilima svih kategorija, podkategorija i posebnih kategorija te istom nije dopušteno niti upravljanje motornim vozilima za koje nije potrebna vozačka dozvola od dana 03. rujna 2008. g. na neodređeno vrijeme. Predmetna odluka donesena je uz obrazloženje da su kod tužitelja tjelesne i psihičke sposobnosti nedostatne odnosno više nisu dovoljne za upravljanje motornim vozilom.

2.3. Imajući u vidu da je tužitelj po zanimanju profesionalni vozač, koji je u vrijeme prometne nezgode 2003. g. radio kao profesionalni vozač u tvrtki Frigotransport AG, nejasno je utvrđenje Vijeća viših vještaka da bi tužitelj bio radno sposoban kad je istom oduzeta vozačka dozvola bez koje uopće ne može obavljati svoj posao. Pritom se ističe da i prema relevantnim odredbama hrvatskog prava tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja te korištenja lijekova (Efexor, Tramadol, Spedifen) ne udovoljava zakonskim uvjetima za obavljanje poslova profesionalnog vozača, pa se utvrđenje vještaka, a koje u konačnici prihvaća i drugostupanjsko tijelo, ukazuje u cijelosti neosnovanim. Nastavno se ističe kako je iz opsežne medicinske dokumentacije priležeće spisu, a koju vještaci uopće ne uzimaju u obzir, razvidno da tužitelj na testovima postiže rezultate koji su znatno ispod graničnih vrijednosti.

2.4. Tako se u medicinskoj dokumentaciji, između ostaloga, navodi da s obzirom na opću kognitivnu slabost je nezamislivo da bi se tužitelj mogao nositi s profesionalnim zahtjevima pri čemu zbog slabe sposobnosti pamćenja tužitelj može obavljati zadane naloge na rudimentaran način, jer i kod najjednostavnijih svakodnevnih aktivnosti, kao npr. kupnje, mora sve zapisivati. Slabo logičko rasuđivanje i još slabije analitičke sposobnosti, kao i slaba sposobnost suzdržavanja i percepcije forme predstavljaju intelektualnu slabost koji tužitelja onemogućava u rješavanju svakog konstruktivnog zadatka odnosno općenito u rješavanju problema. Također, iz medicinske dokumentacije razvidno je da tužitelj ima slabu sposobnost koncentracije što onemogućuje pažljiv i brzi rad, dok postojeća emocionalna oštećenja, njegove promjene raspoloženja, depresivno raspoloženje popraćeno čestim glavoboljama, vrtoglavicama i bolovima u ruci onemogućuje kvalitetan i neprekidan rad. Nastavno se ukazuje da su opisane ozljede koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi ostavile kod tužitelja posljedice, između ostaloga, i u vidu posttraumatske neuralgije živca medijanusa, početnog karpalnog sindroma lijeve šake i ograničenosti pokretljivosti u lijevom ručnom zglobu, kao i povremenih bolova na mjestu prijeloma rebara. S obzirom na stanje njegove ruke tužitelj je bio u više navrata podvrgnut operativnim zahvatima (npr. 19.05.2004. g., 29.11.2004. g., 15.08.2005. g. 26.04.2007. g.) usprkos kojim operativnim zahvatima i provedenom liječenju su kod istog zaostale znatne poteškoće. Tužitelj je po prirodi ljevak pa ograničenja u korištenju lijevom rukom u svakodnevnom životu istome stvaraju značajne probleme s obzirom na zaostalu ograničenost pokretljivosti u lijevom ručnom zglobu, ispade senzibiliteta lijeve šake, pojavi bolova lijeve šake kod imalo jačeg opterećenja, pri čemu ne smije raditi iznad glave. Također, zbog zadobivene povrede lijevog uha kod tužitelja su zaostale posljedice u vidu deformacije uške, šuma i slabijeg sluha lijevo. Međutim, sve gore navedene zaostale posljedice kod tužitelja vještaci uopće nisu ocjenjivali prilikom utvrđivanja njegovog zdravstvenog stanja. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je zdravstveno stanje tužitelja kronično, dakle trajno, koji provodi izvanbolničko psihijatrijsko psihoterapijsko liječenje uz pomoć psihotropnih lijekova kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, da je tužitelju kao profesionalnom vozaču oduzeta vozačka dozvola, kao i da zbog gore opisanih posljedica nije u mogućnosti obavljati radne zadatke na adekvatan i očekivani način to nedvojbeno proizlazi kako je kod tužitelja došlo do gubitka odnosno smanjenja radne sposobnosti iz članka. 39. ZOMO. Pritom se ističe kako je tužitelju temeljem istovjetne medicinske dokumentacije te provodnih neposrednih vještačenja i višekratnih po zakonu obveznih revizija priznato pravo na invalidsku mirovinu u Švicarskoj, što također ukazuje na neosnovanost utvrđenja vještaka u Republici Hrvatskoj odnosno u najmanju ruku takvo utvrđenje dovodi u sumnju.

3. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te da se predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 603851 od 26.05.2021. g. kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

4.1. U povodu žalbe, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO, pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 645171 od 18.09.2021. g. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da Vijeće viših vještaka ne nalazi osnove za promjenom utvrđene ocjene.

4.2. S obzirom na to da prema nalazima i mišljenjima tijela stručnog vještačenja oba stupnja kod tužitelja nije utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO, u žalbenom postupku je utvrđeno da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen zahtjev od 20.12.2019. godine.

5. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je održao usmene i javne rasprave, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uvidom u priloženi spis tuženika utvrđeno je da je postupak ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja pokrenut je 20. prosinca 2019., zahtjevom podnesenim nadležnoj ustanovi u Švicarskoj Konfederaciji.

10. Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016., 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019. – u daljnjem tekstu: ZOMO) propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

10.1. Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.).

10.2. Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.).

10.3. Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.).

11. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelju rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 1217205 od 9. lipnja 2021. nije priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine.

12. Prvostupanjsko rješenje doneseno je temeljem nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nalazom i mišljenjem ev. br. 603851 od 26. svibnja 2021., kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 39. stavka 3. i 4. ZOMO, to ne postoji ni uvjet za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema navršenom mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj.

13. U povodu žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u drugostupanjskom postupku ev. br. 645171 od 18. rujna 2021. koji su nakon ponovnog uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju te navode žalbe, mišljenja da nema osnove za promjenom utvrđene ocjene.

14. Člankom 49. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 3.). Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 4.). Dokazi su isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva (stavak 5.).

15. Budući da tužitelj navodi razloge zbog kojih osporava nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, kao i zbog činjenice da je utvrđenje Vijeća viših vještaka u suprotnosti s utvrđenjem švicarskih vještaka na osnovi kojih je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, a u postupku nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-1175/22-4 od 4. svibnja 2023., sud je usvojio prijedlog tužitelja radi provođenja dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada, te je odredio vještačenje po dr. Damiru Vodopivcu, specijalisti medicine rada.

16. Stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 2. studenog 2024., navodi da je sada u dobi od 66 godine, SSS, obavljao je poslove zaštitara, odnosno vozača –limara kome je inozemni nositelj osiguranja priznao pravo na ¾ rente počev od 23.11.2004. zbog Organskog psihosindroma kod stanja nakon potresa mozga, Organskog poremećaja raspoloženja, Povratnog depresivnog poremećaja. Navedene bolesti tužitelj liječi, prema Liječničkom izvještaju, od dana stradavanja do 31.08.2021., kada je psihijatar utvrdio da su bolesti kroničnog tijeka koji se očituju na poremećaju ponašanja, kognicije, afektima i vegetativnim psihomotornim poremećajima. Navedeni poremećaji nisu psihotičnog tipa, tužitelj nije bolnički liječen, ali zbog dugotrajnosti tih poremećaja isti utječu na smanjenje radne sposobnosti tužitelja, na način da više ne smije raditi kao profesionalni vozač, no može obavljati poslove u okviru svoje spreme – SSS. Temeljem toga smatra da tužitelj ima uvjete za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

17. Tuženik se ne očituje na dostavljeni nalaz i mišljenje, niti pristupa na zakazanu raspravu, iako uredno pozvan.

18. Tužitelj u cijelosti prihvaća doneseni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koji ukazuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

19. Mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Damira Vodopivca od 2. studenog 2024. osporava nalaze i mišljenje Vijeća vještaka i Vijeća viših vještaka budući da navodi tijek liječenja tužitelja i svu priloženu medicinsku dokumentaciju.

20. Također, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da dijagnoze na kojima se temelji ocjena ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom uzrokuju kod tužitelja profesionalnu nesposobnost za rad, detaljno obrazloženo u nalazu.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Damira Vodopivca obzirom je sačinjen detaljno opisujući priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta kao i tijek bolesti, te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, tim više što stranke na isti nisu imale primjedbe.

22. Iz svih navedenih razloga Sud osporavano rješenje nije mogao ocijeniti zakonitima jer je prema ocjeni Suda u provedenom upravnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno iz priložene medicinske dokumentacije izveden je pogrešan zaključak, slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te je u nastavnom postupku tuženo tijelo dužno donijeti novo, zakonito rješenje, s time da je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda iznesenim u ovoj presudi, sukladno članku 151. Zakona o upravnim sporovima.

23. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima uvažio tužbeni zahtjev, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

24. Nadalje, tužitelj postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora, u ukupnom iznosu od 8.077,96 EUR.

25. Odredbom članka 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanom naknadu (stavak 2.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.).

26. Člankom 145. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda (stavak 2.).

27. Člankom 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.).

28. Sukladno citiranim odredbama zakona, imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga je tuženik obvezan i naknaditi trošak istog, sukladno odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući da je prema odredbi članka 144. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, to je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Tbr. 23. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.) kojom je propisana nagrada odvjetniku od 500 bodova u neprocjenjivim upravnim sporovima, odnosno u iznosu od 1.000,00 EUR.

29. Tužitelju je priznat trošak uplaćenog predujma za potrebe provođenja medicinskog vještačenja od 265,46 EUR. Sud smatra da je zatraženi trošak opravdan jer se bez provođenja medicinskog vještačenja ne bi moglo pravilno utvrditi činjenično stanje. Nadalje, tužitelju je priznat zatraženi trošak od po 1.000,00 EUR za svaku radnju, uvećano za pripadajući PDV, i to za sastav tužbe, sastav dva obrazložena podneska i pristup na 2 (dva) održana ročišta, te trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV stoga je tužitelju priznat trošak u sveukupnom iznosu od 8.077,96 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima).

Dna:

1. Vladimir Presečki, [adresa] Zagreb, Zvonarnička 3,

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3

3. U spis