Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-44/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Maji Lešnjak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja NN i tuženika Zagrebačke banke d.d. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-580/2022-26 od 8. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-580/2022-26 od 8. prosinca 2023. pod točkama I., II., III., IV. i VII. izreke.

r i j e š i o j e

I. Žalba tužitelja NN i žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. uvažava se kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-580/2022-26 od 8. prosinca 2023. pod točkom VI. izreke presude, te se u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud odlučit će u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredbe ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738500, kreditna partija 7103158755 od 12. lipnja 2006., koji su zaključili tužitelja NN kao korisnik kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., kao kreditor, kojim je tužitelj obvezan tuženiku platiti redovu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjena Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., sadržana u članku 2. tog ugovora.

II. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju NN plati iznos od 88,41 EUR (osamdesetosam eura i četardesetjedan cent)/ 666,13 kn (šestošezdesetšest kuna i trinaeset lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućem na iznos od:

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. studenoga 2007. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. prosinca 2007. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 20. siječnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 17. veljače 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. ožujka 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 27. svibnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 5. lipnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. lipnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 19. kolovoza 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 24. listopada 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 18. studenoga 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 17. travnja 2009. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 3. srpnja 2009. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn2 od 22. rujna 2010. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 22. rujna 2010. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredbe ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738497, kreditna partija 7103158747 od 12. lipnja 2006., koji su zaključili tužitelja NN kao korisnik kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., kao kreditor, kojim je tužitelj obvezan tuženiku platiti redovu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjena Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., sadržana u članku 2. tog ugovora.

IV. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju NN plati iznos od 88,41 EUR (osamdesetosam eura i četardesetjedan cent)/ 666,13 kn (šestošezdesetšest kuna i trinaeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućem na iznos od:

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. studenoga 2007. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. prosinca 2007. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 20. siječnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 17. veljače 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. ožujka 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. svibnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. lipnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 15. srpnja 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 19. kolovoza 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 24. listopada 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 18. studenoga 2008. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 17. travnja 2009. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 3. srpnja 2009. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn3 od 26. studenoga 2010. do isplate,

4,21 EUR/ 31,72 kn od 26. studenoga 2010. do isplate,

V. O d b i j a j u s e preostali dijelovi tužbenog zahtjeva za isplatu i to: a) po ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738500, kreditna partija 7103158755 od 12. lipnja 2006. u iznosu od 153,07 EUR (stopedesettri eura i sedam centi)/ 1.153,32 kn (tisućustopedesettri kuna i tridesetjednu lipu) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te

b) po ugovoru o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738497, kreditna partija 7103158747 od 12. lipnja 2006. u iznosu od 174,17 EUR (stosedamdesetčetiri eura i sedamnaeset lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

VI. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju NN naknadi troškove postupka u iznosu od 746,51 EUR (sedamstočetardesetšest eura i pedesetjedan centi/ 5.624,58 kn (pettisućašestodvadesetčetiri kune i pedesetosam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 915,02 EUR (devetstopetnaeset eura i dva centa)/

6.894,22 kn (šesttisućaosamstodevedesetčetiri kuna i dvadesetdvije lipe).

VII. O d b i j a s e tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti".

2. Protiv naprijed navedene presude u odnosu na točku I., II., III., IV., VI. i VII. pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz dosudu parničnih troškova tuženiku kao i troškova žalbenog postupka, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Također u odnosu na točku VI. izreke presude tj. u dijelu gdje je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom troškova parničnog postupka u visini od 915,02 eura pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se žalba tužitelja uvaži i prvostupanjska presuda u navedenom dijelu preinači te naloži tuženiku naknaditi tužitelju cjelokupne troškove parničnog postupka.

3. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Isti je pogrešno utvrdio da tužitelj ima status potrošača obzirom tužitelj nije dokazao za što je iskoristio sredstva dobivena u ovom kreditu. Nadalje, obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu gdje utvrđuje da je odredba članka 2. Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna jer je nerazumljiva, da uzrokuje neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača, da se o istoj nije pregovaralo, je u cijelosti manjkavo i promašeno. Ovo stoga jer iz dokaznog postupka ne proizlazi da je navedena odredba tužitelju bila nejasna, nerazumljiva ili neuočljiva. Također, povećanje kamatne stope s 9,50% na 9,60% te potom na 10,65% ne može se smatrati značajnim povećanjem koje bi dovelo do značajne neravnoteže. Stoga je navedena odredba tužitelju bila razumljiva, te ista nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, i obrazloženje prvostupanjske presude suprotno je odredbi članka 338. ZPP-a. Također prvostupanjski sud neosnovano je odbio i prigovor tuženika glede zastare i tijeka zateznih kamata obzirom iste ne mogu teći na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih anuiteta jer se tuženik ima smatrati savjesnim stjecateljem pa tužitelju eventualno zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja zahtjeva. Osim toga prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio i vrijednost predmeta spora jer je tužitelj postavio deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev te je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora utvrdio zbrajanjem navedenih zahtjeva te je u navedenom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 40. stavak 2. ZPP-a. Tuženik nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer je trošak odmjerio prema osnovici od 100 bodova pri čemu je za sve radnje vrijednost boda odredio u visini od 2,00 eura te nije uzeo u obzir vrijednost boda koja je bila na snazi za vrijeme poduzimanja pojedinih radnji. Također prvostupanjski sud neosnovano je tužitelju priznao i sudsku pristojbu na presudu čime je postupio suprotno odredbi članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23. – nastavno: ZOSP).

3.1. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužitelju trošak u omjeru od 36%, a što je u suprotnosti s odlukom Suda EU u spojenim predmetima C-224/2019. i C-259/2019. prema kojim odlukama je sud trebao tužitelju priznati naknadu cjelokupnih troškova parničnog postupka u punom iznosu. Ovo stoga jer za tuženika nisu nastali posebni troškovi zastupanja u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, a svojom odlukom prvostupanjski sud je povrijedio tužitelju pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje.

4. Na žalbu tužitelja nije dostavljen odgovor.

4.1. Na žalbu tuženika nije dostavljen odgovor.

5. Žalba tuženika djelomično je neosnovana i djelomično osnovana dok je žalba tužitelja osnovana. Naime, u pogledu glavne stvari te u dijelu gdje je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka, žalba tuženika je neosnovana dok je u odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora žalba tuženika osnovana, a žalba tužitelja je osnovana u dijelu gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u članku 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738500 od 12. lipnja 2006. i Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738497 od 12. lipnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika te zahtjev za isplatu više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope sadržane u navedenim ugovorima o kreditu.

8. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužitelja i tuženika 12. lipnja 2006. zaključen ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738500 na iznos od 20.000,00 eura;

- da je između tužitelja i tuženika 12. lipnja 2006. zaključen ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3206738497 na iznos od 20.000,00 eura;

- da je redovna kamata ugovorena u visini od 9,50% godišnje kao promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.;

- da se kamatna stopa tijekom trajanja otplate kredita mijenjala s početno ugovorenih 9,50% godišnje na 9,60% odnosno od 1. srpnja 2009. na 10,65% godišnje;

- da je sredstva iz kredita tužitelj koristio za adaptaciju svog privatnog prostora;

- da tužitelj ima status potrošača;

- da se o spornom dijelu odredbe članka 2. Ugovora o kreditu nije pregovaralo;

- da ugovor o kreditu predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor na sadržaj kojeg tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja;

- da su sporne odredbe ugovora o kreditu nejasne i nerazumljive, nepoštene te stoga i ništetne;

- da je zbog povećanja kamatne stope tužitelj platio više u ukupnom iznosu od

88,41 eura po svakom zaključenom kreditu;

- da prigovor zastare tuženika nije osnovan obzirom zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora;

- da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku;

- da je tuženik kao ustupitelj s društvom APS Delta s.r.o. kao primateljem te društvom SVEA EKONOMI d.o.o. 9. listopada 1917. sklopio trostrani ugovor o ustupu i prijenosu zadužnica temeljem kojeg je ustupljena i tražbina tuženika prema tužitelju u navedenim ugovorima o kreditu;

- da je vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu do 13.797,89 kuna obzirom je tužitelj podnio zahtjev za utvrđenjem ništetnosti i zahtjev za isplatom;

- da je tuženik nepošteni stjecatelj.

9. U pogledu utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju ispitivao sve okolnosti vezane za ništetnost pojedinih ugovornih odredbi. I u odnosu na pitanje zastare prvostupanjski sud pravilno primjenjuje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, u konkretnom slučaju zastara potraživanja tužitelja nije još ni počela teći, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

10. Prilikom utvrđivanja sporne odredbe ugovora o kreditu pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003. – nastavno ZZP/03), a koji je zakon bio na snazi u vrijeme zaključenja spornih ugovora o kreditu. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba članka 2. Ugovora o kreditu nepoštena te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača obzirom se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, imajući u vidu odredbu članka 81. stavak 1. ZZP/03, te je navedena odredba ništetna sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba ugovora tužitelju kao prosječnom potrošaču bila nejasna i nerazumljiva. Naime, niti u ugovoru niti u Općim uvjetima tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope niti metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, tim više što nije postojala ni mogućnost da tužitelj predloži da određena točka ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu glasi drugačije od onoga što joj je ponuđeno. Tužitelj je bio u situaciji da ugovor koji je formuliran samo od strane tuženika kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati. Da tužitelj nije mogao utjecati na visinu kamatne stope i njene promjene te da tužitelju nije jasno od čega zavisi promjena kamatne stope nedvojbeno proizlazi iz iskaza samog tužitelja kojega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim. Ovo stoga jer su ugovori već unaprijed bili pripremljeni i sastavljeni od strane tuženika, a tužitelju nisu objasnili iz kojih razloga bi se kamatna stopa mijenjala. Tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama ugovora pregovaralo, tim više jer se radilo o unaprijed pripremljenom, standardnom i formuliranom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Tužitelju nisu pojašnjeni parametri o čemu ovisi promjena kamatne stope te je promjena kamatne stope ovisila isključivo o volji jedne strane tj. tuženika. U situaciji kada promjena ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pri tom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti o kojima ovisi promjena stope gdje promjenu stope tužitelj ne može niti previdjeti niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije niti mogao znati zašto se mijenja kamatna stopa niti o čemu ovisi promjena kamatne stope to je tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i instituciju koja se bavi novčarskim poslovanjem, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije dokazao nerazumljivost odredbi o načinu promjene kamatne stope. Također neosnovani su i žalbeni navodi da se povećanje kamatne stope sa 9,50% na 9,60% odnosno 10,65% ne može smatrati značajnim povećanjem koje bi dovelo do neravnoteže jer je do neravnoteže upravo dovela pozicija tuženika koji je u potpunosti diktirao uvijete kredita i gdje tužitelj nije mogao utjecati na odredbe koje se tiču promjene kamatne stope niti je istom pojašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope. Dakle, bit neravnoteže ogleda se u činjenici što je tuženik imao isključivu kontrolu uvjeta pod kojima se mijenja kamatna stopa.

12. Na takav način ugovaranjem spornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na "cijenu" što je suprotno odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. – dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile u bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Takva jednostrana ugovorna odredba suprotna je načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan iznos kojeg tužitelj ima obvezu vratiti tuženiku te je dovela do neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.

12.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom obzirom se radilo o ugovornim uvjetima koji su bili unaprijed određeni i propisani od strane tuženika, a koje činjenice je prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza samog tužitelja te uvidom u sporni ugovor. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

12.2. Sud napominje da je strankama bilo dopušteno ugovaranje kamatne stope kao promjenjive no ono što u konkretnom slučaju nije dopušteno to je da se samo jednoj strani, ovdje tuženiku, dopusti određivanje uvjeta pod kojima će se kamatna stopa mijenjati bez mogućnosti utjecaja druge strane na promjenu te iste kamatne stope.

13. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke razvidno je da je prvostupanjski sud utvrđivao sve elemente u pogledu poštenosti odnosno nepoštenosti ugovornih odredaba odnosno je li ugovorena kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, je li se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, je li odredba nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva, te je li uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Sve ove činjenice prvostupanjski sud je analizirao kada je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima status potrošača te su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika. Naime, sredstva iz kredita tužitelj je koristio za adaptaciju svog privatnog prostora. Tužitelj je navedeni ugovor sklopio kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti te stoga tužitelj ima status potrošača propisan člankom 3. točka 1. ZZP/03. Naime, tužitelj je u to vrijeme bio zaposlen u društvu "Prvomajska" i nije se bavio nikakvom drugom djelatnošću. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

14.1. Imajući u vidu navedeno pravilno je prvostupanjski sud spornu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO, a posljedica ništetnosti sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO je da svaka ugovorna strana vrati drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora. Kako je tuženik na temelju takvog ugovora zaprimio iznos od 88,41 eura po svakom zaključenom ugovoru to je isti u obvezi i vratiti navedeni iznos te platiti zateznu kamatu obzirom je tuženik nesavjestan stjecatelj. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika vezani za tijek zatezne kamate.

15. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljenu u Narodnim novinama broj 138/2023 (nastavno: Tarifa) kada je tužitelju za sve radnje dosudio naknadu u visini od 2,00 eura za jedan bod. Naime, tarifnim brojem 52. stavak 3. Tarife propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troška zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ovakav stav iskazan je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio navedenu Tarifu i vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. navedene Tarife.

15.1. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju priznao i sudsku pristojbu na presudu. Naime, člankom 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. U konkretnom slučaju ne radi se o postupku koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa obzirom tužitelj potražuje utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu zaključenog u eurima, dok su predmet kolektivne zaštite bili ugovori o kreditu zaključeni u CHF.

15.2. Kako tuženik nije uspio u postupku to je pravilno prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni razlozi tuženika.

15.3. Imajući u vidu navedeno sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VII. izreke.

16. Osnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na utvrđenu vrijednost predmeta spora. Naime, iz sadržaja žalbe tuženika razvidno je da tuženik žalbom pobija i ročišno rješenje suda prvog stupanj od 22. prosinca 2022., protiv kojeg rješenja, sukladno odredbi članka 40. stavak 3. ZPP-a nije dopuštena posebna žalba, već se isto može pobijati žalbom podnijetom protiv presude.

16.1. U tom dijelu žalba tuženika je osnovana.

17. Naime, predmet spora u postupku je bio nenovčani zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i novčani zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.819,45 kuna (241,48 eura) i iznosa od 1.978,44 kune (262,58 eura) kao posljedici te djelomične ništetnosti. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.797,89 kuna (što odgovara sada protuvrijednosti 1.831,29 eura) kojoj je vrijednosti spora u odgovoru na tužbu tuženik prigovorio smatrajući da je vrijednost predmeta spora previsoko naznačena, a koji prigovor sadržajno tuženik ponavlja i u podnijetoj žalbi. Sud prvog stupnja je rješenjem na ročištu od 22. prosinca 2022. (list 115 - 117 spisa) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.797,89 kuna (1.831,29 eura), sadržajno odbijajući prigovor tuženika na vrijednost predmeta spora, navodeći u obrazloženju presude da je tužitelj u tužbi istaknuo deklaratorni zahtjev, i kondemnatorni zahtjev odnosno radi se o objektivnoj kumulaciji zahtjeva gdje se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva sukladno odredbi članka 37. stavak 1. ZPP-a. Dakle, prvostupanjski sud je očito zbrojio vrijednost deklaratornog zahtjeva cijeneći isti u visini od 10.000,00 kuna i vrijednost kondemnatornog zahtjeva označenog u iznosu od 3.797,89 kuna te je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.797,89 kuna.

18. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno. Naime, točno je da je tužitelj istaknuo jedan nenovčani (deklaratorni) i jedan novčani (kondemnatorni) zahtjev. Međutim, prihvaćanje deklaratornog tužbenog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva. U slučaju kada je u tužbi istaknut deklaratorni zahtjev kojem je svrha rješavanje prethodnog pitanja vezanog uz zahtjev za činidbu istaknut u istoj tužbi, tada se pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost tužbenog zahtjeva na činidbu, a ne i vrijednost zahtjeva za utvrđenja (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-475/08. od 27. listopada 2008. i dr.). Stoga u konkretnom slučaju pravilno utvrđena vrijednost predmeta spora iznosi 3.797,89 kuna odnosno 504,07 eura, a ne 13.797,89 kuna odnosno 1.831,29 eura kako je to pobijanim rješenjem odredio sud prvog stupnja te su u navedenom dijelu osnovani žalbeni navodi tuženika obzirom je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 1. ZPP-a.

19. U odnosu na žalbu tužitelja: osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je ukupan iznos parničnih troškova umanjio za uspjeh tužitelja u parnici. Naime, u konkretnom slučaju pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, obzirom se radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, mora se uvažiti pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u spojenim predmetima C-224/2019. i C-259/2019. (odluka od 16. srpnja 2020.), prema kojem se članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.

20. Pravna shvaćanja izražena u odlukama Suda EU obvezuju nacionalne sudove država članica EU u primjeni domaćeg nacionalnog prava, slijedom čega je valjalo prihvatiti naprijed navedeno shvaćanje prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka. Naime, budući da je tužitelj u predmetnoj parnici uspio sa svojim tvrdnjama i zahtjevom za utvrđenje nepoštenima te ništetnima odredbi ugovora o kreditu u odnosu na dio tužbenog zahtijeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te sa zahtjevom kojim je tražio isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope to tužitelju u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, pripada i pravo na cjelokupan parnični trošak neovisno o tome što nije u cijelosti uspio sa zahtjevom za isplatu preplaćenih iznosa temeljem promjenjive kamatne stope.

21. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu članka 37. stavak 1. ZPP-a vezanu za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora te odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a u odnosu na naknadu troškova postupka, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a te je, sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda pod točkom VI. izreke tj. u odnosu na troškove postupka.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, te će donijeti novu odluku samo o troškovima postupka vodeći računa da vrijednost predmeta spora iznosi 504,07 eura kao i primjeni odluke Suda EU broj C-224/2019 i C-259/2019, te o troškovima žalbe podnijetim od strane tužitelja i tuženika. Također prvostupanjski sud imat će u vidu, obzirom na vrijednost predmeta spora, i visinu sudskih pristojbi koje su stranke platile.

23. U preostalom nepobijanom dijelu (u odnosu na točku V. izreke) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte