Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1875/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić iz Bjelovara, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 24. listopada 2024. poslovni broj P- 228/2024-9, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu od 24. listopada 2024. poslovni broj P-228/2024-9:

a) preinačava u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od ukupno 3.072,43 EURA / 23.149,28 kn na ime preplate s osnova nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (omaškom navedeno odredbe o promjenjivosti kamatne stope) i sudi:

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, platiti novčani iznos od ukupno 3.072,43 EURA / 23.149,28 kn na ime preplate s osnova nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose preplate od:

- 0,42 EUR-a/3,13 kuna od 13. ožujka 2007. godine do isplate,

- 3,19 EUR-a/24,07 kuna od 15. ožujka 2008. godine do isplate,

- 2,84 EUR-a/21,38 kuna od 12. travnja 2008. godine do isplate,

- 2,77 EUR-a/20,86 kuna od 16. listopada 2008. godine do isplate,

- 7,30 EUR-a/55,03 kuna od 12. studenoga 2008. godine do isplate,

- 1,50 EUR-a/11,29 kuna od 13. prosinca 2008. godine do isplate,

- 16,95 EUR-a/127,72 kuna od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

- 16,17 EUR-a/121,82 kuna od 16. veljače 2009. godine do isplate,

- 20,56 EUR-a/154,92 kuna od 12. ožujka 2009. godine do isplate,

- 12,80 EUR-a/96,44 kuna od 15. travnja 2009. godine do isplate,

- 13,36 EUR-a/100,66 kuna od 14. svibnja 2009. godine do isplate,

- 10,72 EUR-a/80,76 kuna od 13. lipnja 2009. godine do isplate,

- 12,14 EUR-a/91,44 kuna od 15. srpnja 2009. godine do isplate,

- 9,34 EUR-a/70,37 kuna od 12. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 11,91 EUR-a/89,76 kuna od 15. rujna 2009. godine do isplate,

- 9,42 EUR-a/70,99 kuna od 13. listopada 2009. godine do isplate,

- 11,10 EUR-a/83,67 kuna od 13. studenoga 2009. godine do isplate,

- 11,91 EUR-a/89,72 kuna od 24. prosinca 2009. godine do isplate,

- 15,52 EUR-a/116,92 kuna od 16. siječnja 2010. godine do isplate,

- 18,10 EUR-a7136.36 kuna od 12. veljače 2010. godine do isplate,

- 17,18 EUR-a/129,48 kuna od 12. ožujka 2010. godine do isplate

- 20,98 EUR-a/158,05 kuna od 15. travnja 2010. godine do isplate,

- 25,05 EUR-a/188,71 kuna od 13. svibnja 2010. godine do isplate,

- 26,89 EUR-a/202,59 kuna od 16. lipnja 2010. godine do isplate,

- 33,01 EUR-a/248,69 kuna od 3. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 31,79 EUR-a/239,54 kuna od 14. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 40,01 EUR-a/301,42 kuna od 7. listopada 2010. godine do isplate,

- 46,59 EUR-a/351,05 kuna od 6. studenoga 2010. godine do isplate,

- 41,33 EUR-a/311,41 kuna od 8. prosinca 2010. godine do isplate,

- 49,54 EUR-a/373,27 kuna od 17. prosinca 2010. godine do isplate,

- 56,91 EUR-a/428,79 kuna od 12. siječnja 2011. godine do isplate,

- 48,88 EUR-a/368,27 kuna od 8. veljače 2011. godine do isplate,

- 47,73 EUR-a/359,61 kuna od 9. ožujka 2011. godine do isplate,

- 43,74 EUR-a/329,55 kuna od 8. travnja 2011. godine do isplate,

- 51,78 EUR-a7390,10 kuna od 10. svibnja 2011. godine do isplate,

- 62,48 EUR-a/470,76 kuna od 10. lipnja 2011. godine do isplate,

- 64,18 EUR-a/483,54 kuna od 12. srpnja 2011. godine do isplate,

- 103,82 EUR-a/782,26 kuna od 13. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 68,05 EUR-a/512,73 kuna od 14. rujna 2011. godine do isplate,

- 61,70 EUR-a/464,88 kuna od 12. listopada 2011. godine do isplate,

- 61,67 EUR-a/464,67 kuna od 16. studenoga 2011. godine do isplate,

- 62,36 EUR-a/469,85 kuna od 13. prosinca 2011. godine do isplate,

- 68,04 EUR-a/512,67 kuna od 12. siječnja 2012. godine do isplate,

- 70,12 EUR-a/528,30 kuna od 10. veljače 2012. godine do isplate,

- 70,58 EUR-a/531,80 kuna od 13. ožujka 2012. godine do isplate,

- 68,33 EUR-a/514,87 kuna od 14. travnja 2012. godine do isplate,

- 70,78 EUR-a/533,31 kuna od 3. srpnja 2012. godine do isplate,

- 69,82 EUR-a/526,03 kuna od 3. srpnja 2012. godine do isplate,

- 70,09 EUR-a/528,06 kuna od 4. srpnja 2012. godine do isplate,

- 68,95 EUR-a/519,51 kuna od 19. ožujka 2013. godine do isplate,

- 68,95 EUR-a/519,51 kuna od 19. ožujka 2013. godine do isplate,

- 67,61 EUR-a/509,40 kuna od 23. svibnja 2013. godine do isplate,

- 66,69 EUR-a/502,51 kuna od 11. srpnja 2013. godine do isplate,

- 88,57 EUR-a/667,35 kuna od 14. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 66,93 EUR-a/504,27 kuna od 31. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 68,13 EUR-a/513,29 kuna od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- 70,10 EUR-a/528,14 kuna od 16. studenoga 2013. godine do isplate,

- 72,00 EUR-a/542,48 kuna od 18. prosinca 2013. godine do isplate,

- 70,88 EUR-a/534,03 kuna od 26. veljače 2014. godine do isplate,

- 73,93 EUR-a/557,05 kuna od 25. travnja 2014. godine do isplate,

- 72,40 EUR-a/545,48 kuna od 25. travnja 2014. godine do isplate,

- 72,40 EUR-a/545,48 kuna od 25. travnja 2014. godine do isplate,

- 72,25 EUR-a/544,39 kuna od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

- 71,73 EUR-a/540,44 kuna od 17. lipnja 2014. godine do isplate,

- 72,77 EUR-a/548,30 kuna od 15. srpnja 2014. godine do isplate,

- 73,45 EUR-a/553,40 kuna od 17. srpnja 2014. godine do isplate,

- 73,57 EUR-a/554,35 kuna od 30. srpnja 2014. godine do isplate,

- 19,76 EUR-a/148,33 kuna od 4. rujna 2014. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,

b) preinačava se odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužiteljici ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.284,97 EURA zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak od 03. lipnja 2019. do 23. listopada 2024.,

c) preinačava odluka o trošku pod toč. IV. izreke (omaškom navedena toč. VI.) kojom je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu

1.185,11 EURA tako da sad glasi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužiteljici ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak žalbe u iznosu 312,50 EURA, u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 830,04 EURA / 6.254,92 kn na ime preplate s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, dok se toč. II. izreke tužiteljica odbija sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.072,43 EURA / 23.149,28 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, toč. III. je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.607,05 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 03. lipnja 2019. od dana podnošenja tužbe do isplate, a toč. IV. izreke (omaškom navedena toč. VI.) naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.185,11 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 03 lipnja 2019. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke i u odluci o trošku pod toč. IV. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se usvoji i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija i tuženik u odluci o trošku pod toč. III. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i odbije tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti uz naknadu troška žalbe.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu sklopljenim između tužiteljice i tuženika 25. siječnja 2007. zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak po osnovi stjecanja bez osnove.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su stranke 25. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 3208323194 solemniziran po javnom bilježniku 26. siječnja 2007. (OV-23/2007) kojim je odobren kredit u iznosu 20.526,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF na dan isplate kredita te da je čl. 2. ugovorena kamatna stopa 5,00% godišnje promjenjiva sukladno Odluci tuženika, a čl. 6. ugovorena je obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja,

- da je kredit odobren za kupnju osobnog vozila u privatne svrhe te je tužiteljica kao fizička osoba potrošač,

- da je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu ugovorne kamate jednostranom odlukom banke kao i da je došlo do promjene tečaja ugovorene valute u CHF što je dovelo do povećanja anuiteta,

- da tužiteljica u svom iskazu navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila u Auto kući "Culak" i da se radilo o tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika i da se o odredbama ugovora nije pregovaralo,

- da tuženik nije predložio izvođenje dokaza na okolnosti pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora,

- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je zbog promjenjive kamatne stope ukupno preplaćen iznos od 830,04 EURA / 6.254,92 kn, a zbog promjene tečaja CHF iznos od 3.072,43 EURA / 23.149,28 kn i stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka,

- da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja podneskom od 12. travnja 2023. specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupno preplaćeni iznos po osnovi promjene kamatne stope i valutne klauzule u iznosu 29.403,16 kn umjesto ranijeg iznosa od 26.790,58 kn zahtijevanog u tužbi.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje ZZP/03.) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu čl. 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične i odredbi čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) sve u povezanosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. srpnja 2015. (promjenjiva kamatna stopa), a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. (valutna klauzula) utvrđeno je da su banke u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time banke postupile suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12.1. Gore navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a istog Zakona, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Člankom 81. st. 4. ZZP-a je propisano da je na trgovcu teret dokaza da se o unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

14. Tuženik, na kome je kod standardiziranih ugovora teret dokaza da se o pojedinim odredbama ugovora pregovaralo nije predložio izvođenje dokaza na iste okolnosti.

15. S druge strane tužiteljica je svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja Ugovora izrazila tužbom i iskazom tijekom postupka.

16. Kako tuženik nije dokazao da je korisnika kredita upoznao s rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i tečaja valute u CHF, niti da HNB ne štiti monetarnu politiku promjene tečaja iako je teret dokazivanja na banci, to se u ovom individualnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a potrošač može pozivati na direktni učinak parnice iz čl. 502.a ZPP-a.

17. Stoga je i po ocjeni ovog suda predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor o kojim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik obavijestio tužiteljicu o svim bitnim parametrima koji mogu utjecati na opseg njene obveze. Iz navedenih razloga predmetne ugovorne odredbe suprotne su načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), a tuženik je povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, a koja načela dovode do posljedica ništetnosti.

18. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu jer se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03.

19. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o istaknutom prigovoru zastare restitucijskog zahtjeva jer zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

20. Zastara glede zahtjeva zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ponovno je počela teći 14. lipnja 2014. od presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 pa je zastarni rok istekao 14. lipnja 2019., a glede zahtjeva zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli zastara je počela teći 15. lipnja 2018. od presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 pa bi zastarni rok istekao 15. lipnja 2023., a kako je tužba podnesena 03. lipnja 2019., to zastara nije nastupila.

21. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

22. Nije sporno da je tužiteljica podneskom od 12. travnja 2023. nakon provedenog vještačenja povećala tužbeni zahtjev koju preinaku je prvostupanjski sud pravilno dopustio sukladno zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. (Su-IV-162/2021).

23. Nema niti zastare dijela tražbine za povišeni iznos tužbenog zahtjeva jer je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva određen činjeničnom osnovom. Stoga, kada se iz istog činjeničnog osnova zahtijeva isplata preplaćenih iznosa kredita, nije promijenjena istovjetnost zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica teče te je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva (pravno shvaćanje sa Druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-123/2023-5 od 27. svibnja 2023.).

24. Prvostupanjski sud je usvojio restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope u iznosu 830,04 EURA (toč. I. izreke) dok je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 3.072,43 EURA (toč. II. izreke) budući je tužbenim zahtjevom tužiteljica potraživala isti iznos po osnovi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi umjesto po valutnoj klauzuli.

25. Nije sporno da se tijekom postupka raspravljalo o nišetnosti kako odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kreditu i da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su iste ništetne i da je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnosti istih odredbi u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO.

26. Tužiteljica je u specificiranom tužbenom zahtjevu od 12. travnja 2023. zahtijevala isplatu iznosa od 3.072,43 EURA (toč. II) ali očitom omaškom u pisanju navedeno je po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi umjesto po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

27. No, iz historijata tužbe je razvidno da tužiteljica potražuje isplatu ukupno preplaćenog iznosa po osnovi ništetnosti obje ugovorne odredbe.

28. Stoga, prema shvaćanju ovog suda odbijanje tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju predstavlja pretjerani formalizam kojim se tužiteljici ograničava pravo na pristup sudu koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.).

29. Naime, tužiteljica je tužbom jasno iznijela koju pravnu zaštitu traži, a prema rezultatima provedenog vještačenja specificirala tužbeni zahtjev kojim potražuje ukupno preplaćeni iznos po dva osnova.

30. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke te je odlučeno kao pod I.a) izreke ove odluke.

31. Kako je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinačena, to je valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

32. Kako je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti, to joj pripada pravo na troškove postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

33. Tužiteljici kao opravdani pripadaju troškovi za sastav tužbe 250,00 EURA (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife), za ročišta održana 16. veljače 2023. i 13. rujna 2024. u iznosu 250,00 EURA za svako (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife), za ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima 04. ožujka 2020., 19. siječnja 20222., 06. listopada 2022. i 18. rujna 2023. u iznosu 125,00 EURA za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 46. Tarife), za podnesak 10. ožujka 2020., 13. siječnja 2022. u iznosu 250,00 EURA za svako (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te za podneske od 03. kolovoza 2020. kojim se dostavlja sudska praska, od 11. travnja 2023. koji sadržava samo tekst tužbenog zahtjeva, za podnesak od 27. veljače 2023. kojim se dostavlja uplata za predujam koji ne predstavljaju obrazložene podneske u iznosu 62,50 EURA (Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife) što čini trošak postupka u iznosu 1.937,50 EURA. Tužiteljici pripada i trošak vještačenja u iznosu 265,45 EURA, trošak sudske pristojbe na tužbu 82,02 EURA što čini prouzročeni trošak u iznosu 2.284,97 EURA.

34. Tužiteljici nisu priznati putni troškovi i naknada zbog izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja tužiteljičina punomoćnika u smislu Tbr. 39. Tarife jer se isti ne smatraju potrebnim za vođenje parnice već ti troškovi padaju na teret tužiteljice. Ovo stoga što prema stajalištu sudske prakse stranci pripada pravo na naknadu troškova koje bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda u što ne ulaze troškovi putovanja i izbivanja iz pisarnice.

35. Nadalje, nije priznat niti trošak sudske pristojbe za presudu i žalbu jer isti nije plaćen pa tužiteljici u tom dijelu trošak nije nastao.

36. Stoga je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke te dosuditi tužiteljici ukupno prouzročene troškove u iznosu 2.284,97 UERA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2024. do isplate, a odbiti zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek zatezne kamate na parnični trošak od 03. lipnja 2019. do 23. listopada 2024. kao neosnovan te je odlučeno kao pod I.b) izreke ove odluke.

37. Naime, tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni trošak pripadaju od dana objave prvostupanjske presude do isplate temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ).

38. U prilog takvom stajalištu govori i Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 02. lipnja 2017. u kojem je jasno navedeno da zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

39. Budući tuženik nije uspio u sporu, to je valjalo preinačiti i odluku o trošku pod toč. IV. izreke (omaškom navedena toč. VI.) te odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao pod I.c) izreke ove odluke.

40. Tužiteljici je priznat i trošak žalbe u iznosu 312,50 EURA s pripadajućim PDV-om (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife) a nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer ista nije plaćena te je odlučeno kao pod II. izreke.

41. Tuženik nije uspio sa žalbom te je odbijen zahtjev za naknadu troška žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao pod III. izreke.

42. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

43. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša