Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1100/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Šimića predsjednika vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Anđele Bošković Rajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB:92963223473, Trg bana J. Jelačića 10., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-384/2019-58 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e  i r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-384/2019-58 od 13. svibnja 2022.

- potvrđuje u pobijanim točkama I., II. i III. izreke presude,

- potvrđuje u pobijanom rješenju kojim je dopuštena preinaka tužbe,

- preinačava u pobijanom dijelu točke IV. izreke presude kojim je tužiteljici dosuđen trošak postupka u iznosu od 6.118,75 kn tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 666,93 EUR-a u roku od 15 dana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja:

p r e s u đ e n o  j e

"I. Utvrđuje se ništetnom čl. 2. toč. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206710815, od 22. svibnja 2006., u dijelu u kojem se određuje da je tijekom postojanja obveze po ugovoru kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d. d., a bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji ugovor je zaključen između pravnog prednika tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] - UV, i tužene Zagrebačke banke d. d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, te u navedenom dijelu predmetna odredba Ugovora nema pravni učinak po ugovorni odnos stranaka.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. toč. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206710815, od 22. svibnja 2006., u dijelu u kojem se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 210,56 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja, koji ugovor je zaključen između pravnoga prednika tužiteljice ŠVL i tužene Zagrebačke banke d. d., te u navedenom dijelu predmetna odredba ugovora nema pravni učinak po ugovorne stranke tijekom trajanja otplate po predmetnome ugovoru o kreditu

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplati novčani iznos od 3.107,87 kn (slovima: tri tisuće stotinu sedam kuna i osamdeset sedam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonskih zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to kako slijedi:

- na iznos od 19,24 kn počev od 1. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 19,42 kn počev od 1. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 19,44 kn počev od 1. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 19,77 kn počev od 1. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 39,09 kn počev od 1. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 39,62 kn počev od 1. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 38,47 kn počev od 1. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 38,08 kn počev od 1. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 38,60 kn počev od 1. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,77 kn počev od 1. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 37,89 kn počev od 1. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 38,45 kn počev od 1. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 41,76 kn počev od 1. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 39,33 kn počev od 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 42,03 kn počev od 1. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 42,40 kn počev od 1. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 42,58 kn počev od 1. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 42,14 kn počev od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 42,08 kn počev od 1. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 51,51 kn počev od 1. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 50,76 kn počev od 1. srpanj 2009. do isplate,

- na iznos od 51,02 kn počev od 1. kolovoz 2009. do isplate,

- na iznos od 51,58 kn počev od 1. rujan 2009. do isplate,

- na iznos od 51,26 kn počev od 1. listopad 2009. do isplate,

- na iznos od 50,95 kn počev od 1. studeni 2009. do isplate,

- na iznos od 51,66 kn počev od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 52,34 kn počev od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 53,05 kn počev od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 52,86 kn počev od 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 54,06 kn počev od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 49,51 kn počev od 1. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 50,06 kn počev od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 53,18 kn počev od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 52,47 kn počev od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 55,13 kn počev od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 53,72 kn počev od 1. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 52,67 kn počev od 1. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 46,98 kn počev od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 48,65 kn počev od 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 47,44 kn počev od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 47,62 kn počev od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 46,75 kn počev od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 47,02 kn počev od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 49,98 kn počev od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,39 kn počev od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,15 kn počev od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 49,04 kn počev od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 47,31 kn počev od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 47,26 kn počev od 1. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 47,07 kn počev od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 47,70 kn počev od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,39 kn počev od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 48,41 kn počev od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 47,98 kn počev od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,15 kn počev od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,41 kn počev od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,13 kn počev od 1. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,16 kn počev od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 47,90 kn počev od 1. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 47,42 kn počev od 1. listopada 2012. do isplate,,

- na iznos od 48,00 kn počev od 1. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 48,22 kn počev od 1. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 48,13 kn počev od 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 47,28 kn počev od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 47,87 kn počev od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 48,01 kn počev od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 47,74 kn počev od 1. svibnja 2013. do isplate, i

- na iznos od 50,31 kn počev od 1. lipnja 2013. do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 6.118,75 kn (slovima: šest tisuća stotinu osamnaest kuna i sedamdeset pet lipa) i to u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 468,75 kn (slovima: četiri stotine šezdeset osam kuna i sedamdeset pet lipa) tužiteljica odbija.

r i j e š e n o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe na način kako je to tužiteljica učinila svojim podneskom od 22. listopada 2014."

2. Navedenu odluku u točki I., II. i III. izreke presude, u dijelu točke IV. izreke presude kojim je tužiteljici dosuđen trošak postupka i u rješenju, pravovremenom žalbom, pobija tuženik, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbiju tužbeni zahtjevi uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka uvećanih za zatezne kamate, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, postupak koji je prethodio, ovaj sud drugog stupnja nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13., 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Suprotno žalbenim razlozima nije se ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka neosnovano ukazuje tuženik u svojoj žalbi, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i može se ispitati.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnim odredbe

- čl. 2. toč. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206710815 od 22. svibnja 2006., (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), u dijelu u kojem se određuje da je tijekom postojanja obveze po ugovoru kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d. d.,

- čl. 7. toč. 1. Ugovora kreditu u dijelu u kojem se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 210,56 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja,

- te zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 3.107,87 kn sa zateznim kamatama, s osnova stjecanja bez osnove.

7. Suprotno žalbenim navodima tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti su jasni i određeni, jasno je na koje odredbe, odnosno dijelove odredaba Ugovora o kreditu se odnose.

7.1. Tužiteljica ne traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu prema kojoj se kredit otplaćuje u anuitetima već odredbe prema kojoj se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja.

7.2. Suprotno žalbenim navodima potrošač, (u ovom predmetu prednik tužiteljice), ima pravni interes i prema odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11; u daljnjem tekstu ZOO/05) koji zakon se primjenjivao u vrijeme podnošenja tužbe, ovlašten je postavljati tužbeni zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica u CHF (točka II. izreke presude), kako bi na temelju toga mogao ostvariti eventualna prava koja mu pripadaju, a uglavnom se odnose na zahtjeve za isplatu.

8. U žalbi tuženik navodi da je izreka (točka III. izreke presude) nerazumljiva jer zbroj pojedinačnih iznosa navedenih u točki III. izreke presude ne odgovara ukupno dosuđenom iznosu. Tužiteljici je dosuđen ukupan iznos od 3.107,87 kn koji je utvrđen vještačenjem po vještaku financijske struke. Zbroj pojedinačnih iznosa koji su navedeni prema nalazu i mišljenju vještaka kojem stranke nisu prigovarale, a na koje su dosuđene zatezne kamate, je za 0,05 lipa manji od dosuđenog ukupnog iznosa. Zbroj pojedinačnih iznosa je 3.107,82 kn. Po zaključku ovoga suda radi se o neznatnoj razlici do koje je došlo zaokruživanjem iznosa prilikom izračuna. Stoga kako tužiteljica potražuje zateznu kamatu na pojedinačne iznose koji su u zbroju manji od ukupno dosuđenog iznosa, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, ovaj sud zaključuje da se ne radi se o bitnoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi ukazuje tuženik.

9. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer time što je prihvatio tužbeni zahtjev koji je tužiteljica uredila u podnesku od 25. siječnja 2022. prekoračio je tuženi zahtjev postavljen u podnesku od 22. listopada 2014.

9.1. Tužiteljica je u podnesku od 22. listopada 2014. postavila tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica u CHF te zahtjev za isplatu iznosa od 582,80 CHF protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB- a na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama. Prema srednjem tečaju HNB-a 1 CHF = 6,347310 kn, na dan 22. listopada 2014., 582,80 CHF iznosi 3.699,21 kn. U podnesku zaprimljenom 18. prosinca 2018. tužiteljica je navela da se iznos od 582,80 CHF odnosi na preplaćeni iznos s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja dopustio je preinaku tužbe na način kako je to tužiteljica učinila u podnesku od 22. listopada 2014. Po stavu ovoga suda time što je tužiteljica u podnesku od 25. siječnja 2022. jasno odredila brojem i točkom članka Ugovora o kreditu odredbe u odnosu na koje zahtjeva utvrđenje ništetnosti i što je zahtijevala isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u kunama i to u iznosu od 3.107,87 kn (što prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 412,49 EUR-a), koji iznos odgovara iznosu od 575,02 CHF kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, i koji iznos je manji od onog zatraženog u podnesku od 22. listopada 2014., nije došlo do preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. Također, promjenom valute ne dolazi do preinake tužbenog zahtjeva, (pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1311/2021-2 od 5. rujna 2023.).

9.2. Time što je sud prvog stupnja u izreci presude naveo OIB stranaka i što je prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) odredio stopu kamate, nije prekoračio tužbeni zahtjev.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1 u svezi čl. 109. st. 4. ZPP-a jer je tužitelj po pozivu sud u podnesku od 22. listopada 2014. odredio tužbeni zahtjev.

11. U točki 3.1. obrazloženja odluke suda prvog stupnja obrazloženo je rješenje kojim je na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a dopuštena preinaka tužbe iz podneska od 22. listopada 2014. i to preinaka koja je učinjena prije izmjena i dopuna te odredbe u čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19). Ovaj sud kao pravilno prihvaća navedeno obrazloženje, a žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost rješenja.

12. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja u postupku ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

- da su prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita (kreditor) 22. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita,

- da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,90% godišnje, time da je čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu određeno da se ista kamatna stopa može mijenjati u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,

- da prednik tužiteljice, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu posebno pregovarali o ugovornoj odredbi o promjenjivoj stopi kamate temeljem odluke kreditora u tom smislu da je tuženik prije sklapanja ugovora objasnio tužitelju kriterije i parametre za promjenu stope redovne kamate, kao ni o odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF i parametnima koji utječu na promjenu tečaja CHF valute,

- da je prednik tužiteljice u cijelosti otplatio navedeni kredit u lipnju 2013.,

- da je tuženik tijekom trajanja otplate kredita svojim odlukama mijenjao visinu stope ugovorne kamate, pa je ona od početnih 4,90% godišnje u jednom razdoblju iznosila čak 6,30% godišnje, da bi se potom od siječnja 2013. na predmetni Ugovor o kreditu, a s obzirom na donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, primjenjivala kamatna stopa od 5,75% godišnje,

- da preplaćeni iznos s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ukupno iznosi 3.107,87 kn,

- da je prednik tužiteljice preminuo **.**.2018., dakle tijekom trajanja ovog postupka, da je nasljednik njegove cjelokupne imovine pa tako i potraživanja iz ovog predmeta njegova supruga ŠV koja je i preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari.

14. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, pozivajući se na presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača - Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. djelomično potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ona presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. koja se odnosi na ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF, sud prvog stupnja zaključuje da su navedene odredbe Ugovora o kreditu prema odredbama čl. 81., čl. 83., čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) važećem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ništetne. Posebno zbog toga što su nerazumljive potrošaču, što se radi o unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru u kojem nisu navedeni parametri koji utječu na promjenu stope kamate i tečaja valute CHF, što potrošač prije sklapanja ugovora nije dobio informacije kako bi mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima, što se o njima nije pregovaralo, a što sve je dovelo potrošača u neravnopravan položaj.

14.1. Slijedom navedenog sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1111. ZOO/05, prihvaća i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 3.107,87 kn s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi kamate, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

15. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužiteljica kao nasljednica korisnika kredita nema aktivnu legitimaciju u ovom sporu jer nije korisnica kredita i jer potrošačka prava nisu prenosiva jer su osobne naravi. Tužiteljica kao nasljednica je univerzalni sukcesor, pa kao takva stupa u pravni položaj svojeg prednika u pogledu svih njegovih prava i obveza, i to u trenutku njegove smrti. Smrću ostavitelja, njegova prava i obveze prenose se na nasljednike, pa je stoga prigovor aktivne legitimacije neosnovan.

15.1. Na žalbeni navod tuženika da tužiteljica nije dokazala da je upravo njezin prednik i vršio sve uplate koje ona potražuje nisu osnovani. Navedeno iz razloga jer iz materijalne dokumentacije priložene spisu proizlazi da je temeljem trajnog naloga prednik tužiteljice plaćao anuitete za otplatu kredita i jer nije od utjecaja da li je te uplate vršio prednik tužiteljice ili neka treća osoba, jer su uplate izvršene na ime obveze otplate kredita iz Ugovora o kreditu, a prednik tužiteljice je svoju ugovornu obvezu ispunio.

16. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio status prednika tužiteljice kao potrošača. U smislu odredbe čl. 3 ZZP/03, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni ugovor prednik tužiteljice je sklopio kao fizička osoba za adaptaciju kuće, a u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti. Tuženik nije predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno. Stoga se na tužiteljicu kao univerzalni sukcesor njezinog pokojnog supruga - potrošača odnose utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, a sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. u svezi čl. 502.c ZPP-a na koje neosnovano u žalbi ukazuje tuženik.

16.1. Osim toga, Sud Europske unije u svojoj presudi od **.**.2015., Š, C-110/14, EU:C:2015/357 protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. toč. (b) Direktive 93/13 navodeći u bitnome: „…pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. točke (b) Direktive 93/13 je objektivan i ne ovisi o možebitnim konkretnim saznanjima predmetne osobe ili informacijama kojima ona stvarno raspolaže“, zatim „…uz prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora ne utječu na procjenu svojstva potrošača.“

17 . Neosnovano tuženik navodi da su počinjene bitne povrede iz odredbe iz čl. 354. st. 1., st. 2. toč. 11. u svezi čl. 502.c i 502.a. ZPP-a. Odredba čl. 502.c ZPP-a koja se primjenjuje od 1. srpnja 2013., (čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP- a - "Narodne novine" br. 57/11), i koja se primjenjivala u vrijeme podnošenja tužbe u predmetu spora, propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćnih presuda kojim su prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga je sud u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19. i 19/22.; u daljnjem tekstu: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14,

17.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji na temelju čl. 502.c ZPP-a, kao i na temelju odredbe čl. 118. ZZP/14 vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

17.2. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

17.3. Polazeći od navedenog, tužiteljičino pravo na pozivanje na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača nikako ne znači apriori automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već da je u njoj na tuženiku (ne na tužiteljici kako se tvrdi u žalbi), kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg su donesene pravomoćne presude u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. U skladu s time na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF, o načinu promjene ugovorne kamatne stope odlukom kreditora nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti je u tom pravcu sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi da su predniku tužiteljice pri sklapanju Ugovora o kreditu kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivim, i to ne samo formalno i gramatički već razumljivima i suštinski kako ih poima i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Na navedenu okolnost tuženik nije predložio izvođenje nekog adekvatnog dokaza kojim bi se te okolnosti utvrdile, a za osobnog bankara nije dostavi podatke iz kojih bi proizlazilo da je upravo on bio prisutan i sudjelovao pri sklapanja Ugovora o kreditu.

18. Polazeći od navedenoga pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva stopa kamate o kojim se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, te je s pravom pobijanom presudom utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka.

19. Suprotno stajalištu tuženika odredba čl. 502.c ZPP-a iako je stupila na snagu danom primitka Republike Hrvatsko u članstvo EU, 1. srpnja 2013., a sukladno čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj 57/11.), odnosno nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, primjenjuje se u ovom postupku, jer se radi o postupovnoj odredbi koja se primjenjuje na sve postupke u kojima je tužba podnesena nakon stupanja na snagu navedenog zakona, a što je i u ovom konkretnom predmetu.

20. U odnosu na presudu suda EU broj C-81/19 od 9. srpnja 2020. SC Banca Transilvania, na koju ukazuje tuženik, za navesti je da navedena presuda niti u jednom dijelu ne ukazuje da bi odredba o valutnoj klauzuli u CHF u Republici Hrvatskoj predstavljala ugovornu odredbu koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti zbog navodne neprimjene Direktive 93/13. Ta se presuda prije svega odnosi na dispozitivne odredbe u Rumunjskoj vezano za monetarni nominalizam, pa je sud EU u navedenoj presudi odlučivao povodom prethodnog pitanja u odnosu na potpuno drugi institut, različit od valutne klauzule te niti u jednom dijelu nije spomenuo odredbe o valutnoj klauzuli u kontekstu dispozitivnih odredbi koje bi bile isključene od ocjene nepoštenosti. U tom pogledu naknadna suprotna stajališta suda EU mogu utjecati samo na buduće postupke i postupke u tijeku u kojem takva ništetnost nije kao prethodno pitanje utvrđena u kolektivnom sporu, slijedom čega navodi žalitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. Isto tako, pozivanje tuženika na stajalište Suda Europske unije zauzetom u presudi broj C-186/16 donesenoj u predmetu UVL i dr. protiv Banca Romanesca, nije primjenjivo na konkretan slučaj jer se ne radi o identičnoj pravnoj stvari. Naime, u navedenoj presudi radi se o ugovoru o kreditu koji je dan u stranoj valuti, te se ne radi o ugovoru o kreditu koji je izrečen u stranoj valuti, ali se isplaćuje i vraća u domaćoj valuti prema tečaju te valute kreditora, kao što je ovaj slučaj.

22. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene kamate, odnosno pripada joj pravo na povrat danog u izvršenju ugovora, sve to kako je i propisano odredbom čl. 323. st. 1. ZOO- a. Taj preplaćeni iznos ugovorne kamate utvrđen vještačenjem po vještaku financijske struke, od 3.107,87 kn, je tužiteljici kao nasljednici korisnika kredita i dosuđen temeljem navedene odredbe i odredbe čl. 1111. ZOO-a, jer iznos stečen temeljem ništetne odredbe ugovora predstavlja imovinu koja je stečena bez pravne osnove.

23. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojeg je sastavio, neosnovano se poziva na svoje poštenje, jer je odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom. Ta je odredba Ugovora ništetna od početka, pa se tuženika ne može smatrati poštenim stjecateljem. STOGA tuženik mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetne odredbe, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja prema čl. 1115. ZOO-a.

24. Sud prvog stupnja je osnovano odbio prigovor zastare. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenjivu stopu kamate (13. lipnja 2014.) do podnošenja restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 20. rujna 2014. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (čl. 225. ZOO-a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan pa je i u tom dijelu odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

25. To što sud prvog stupnja nije zaključio prethodni postupak ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

26. Suprotno stajalištu tuženika navedena odredba čl. 502.c ZPP-a iako je stupila na snagu danom primitka Republike Hrvatsko u članstvo EU, 1. srpnja 2013., a sukladno čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj 57/11.), odnosno nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, primjenjuje se u ovom postupku, jer je tužba u ovom predmetu podnesena nakon primitka Republike Hrvatsko u članstvo EU, 1. srpnja 2013.

27. Neosnovani su žalbeni navodi vezani za tvrdnju da sud prvog stupnja nije trebao uzeti u obzir troškovnik tužiteljice priloženi prilikom zaključenja glavne rasprave obzirom da je prema odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a punomoćnik tužiteljice dužan podneske podnositi u elektroničkom obliku. U tome slučaju je sud sukladno čl. 106.a st. 6. ZPP-a sud je trebao pozvati punomoćnika tužiteljice da u roku od 8 dana dostavi podnesak u elektroničkom obliku jer će se u suprotnom smatrati da je podnesak povučen. Obzirom da sud prvog stupnja nije postupio na opisani način sama činjenica da troškovnik tužiteljice nije dostavljen putem e-komunikacije ne može utjecati na njezino pravo na naplatu troškova parničnog postupka, a ne postupanje suda po navedenoj odredbi ne predstavlja povredu postupka koja bi utjecala na zakonitost pobijane odluke u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

28. Osnovano tuženik osporava da tužiteljici pripada trošak za 5 ročišta je su održana samo tri ročišta i to 25. rujna 2017., 14. listopada 2020. i 31. ožujka 2022, dok je ročište od 25. siječnja 2022. odgođeno prije raspravljanja. Stoga temeljem odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tbr. 7. to. 1., Tbr. 8. točka 1 i toč. 3., Tbr. 9. toč. 1. i toč. 5., Tbr. 42., Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15, 37/22), od troška koji je sud prvog stupnja priznao tužiteljici pripada trošak za sastav tužbe, jedan obrazloženi podnesak – odgovor na navode odgovora na tužbu, jedan neobrazloženi podnesak u kojem je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, tri ročišta, jedno odgođeno ročište prije raspravljanja, što sa PDV-o, troškom vještačenja od 1.500,00 kn i sudskom pristojbom na tužbu i presudu ukupno iznosi 5.025,00 kn odnosno prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 666,93 EUR-a. Stoga je valjalo odluku o trošku dosuđenom tužiteljici preinačiti kao u točki I. izreke ove odluke.

29. Tijekom postupka tužiteljica je restitucijski zahtjev od 582,80 CHF (što je 3.699,21 kn kako je navedeno u točki 9.1. ovoga obrazloženja) smanjila na iznos od 3.107,87 kn. Stoga s obzirom na osnov i visinu tužbenih zahtjeva u sporu nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nije nastao poseban trošak, čl. 154. st. 5. ZPP-a.

30. U dijelu točke IV. izreke presude kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 468,75 kn, odluka suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

31. Slijedom navedenog, na temeljem odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

32. U točki II. izreke ove odluke zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom, (čl. 154. st. 1., čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Šimić