Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1554/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženice PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (pravilno - OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 2069/2023-7 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice, preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2069/2023-7 od 25. listopada 2024. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 3.184,47 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 690,64 EUR od 14. studenog 2020. do isplate, na iznos od 690,77 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 750,44 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 690,77 EUR od 16. veljače 2021. do isplate i na iznos od 361,83 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.184,47 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude.

2. Navedenu presudu pravovremenom, dopuštenom i potpunom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženice i predložio drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica vrati nepripadne isplate primljene s osnova korištenja roditeljskog dopusta za kćer P (rođenu **.**.2020.) za razdoblje od 1. listopada 2020. do 15. veljače 2021. jer ista nije, sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj: 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20.) prijavila promjenu koja je utjecala na korištenje priznatog joj prava.

6. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tuženica u razdoblju od 20. kolovoza 2020. do 15. veljače 2021. koristila pravo na roditeljski dopust za dijete GR, rođenu **.**.2020., temeljem rješenjem tužitelja KLASA: UP/I-502-06/20-02/8825, UR.BROJ: 338-21-02-07-20-2 od 19. kolovoza 2020.;

- da tuženica u smislu odredbi Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama nije prijavila tužitelju prestanak radnog odnosa kod N. & N. KARLIĆ d.o.o., Split, odnosno da je nad istim otvoren i zaključen stečaj, posljedično čemu je N. & N. KARLIĆ d.o.o. Split brisan iz sudskog registra, a tuženica je izgubila pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta;

- da je pravomoćnim rješenjem tužitelja KLASA: UP/I-503-01/21-01/892, UR.BROJ: 338-21-02-02-21-02 od 15. travnja 2021., s danom 1. listopada 2020. tuženici utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao osobe koja je bila u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa];

- da je pravomoćnim rješenjem tužitelja KLASA: UP/I-502-06/21-01/7113, UR.BROJ: 338-21-02-02-21-03 od 7. listopada 2021. pod toč. I. izreke tuženici s danom 1. listopada 2020. obustavljeno pravo na roditeljski dopust za dijete GR, rođenu **.**.2020., pod toč. II. izreke tuženici je s danom 1. listopada 2020. obustavljena isplata naknade plaće za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za dijete GR, dok su pod toč. III. izreke poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 1. listopada 2020. do 15. veljače 2021., obzirom da je tuženici kao osiguranici tužitelja 1. listopada 2020., za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust, prestao radni odnos, postojanje kojeg je bitna zakonska pretpostavka za ostvarivanje prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta i isplate naknade plaće za vrijeme korištenja istog;

- da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati ispravnost i istinitost činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, obzirom da je vezan pravomoćnošću rješenja tužitelja od 7. listopada 2021., protiv kojeg tuženica nije izjavila žalbu, odnosno da je vezan utvrđenjem da tuženica od 1. listopada 2020. nema status obvezno zdravstveno osigurane osobe, te da nije ovlašten raspravljati niti odlučivati o prigovorima tuženice u odnosu na pravilnost predmetnog rješenja, osobito vezano za njezine tvrdnje da joj nije bilo poznato da je nad njezinim poslodavcem otvoren stečajni postupak.

7. Predmetni obvezno-pravni odnos između parničnih stranaka prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na odredbu čl. 137. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19.; dalje u tekstu: ZZO) prema kojem je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima i pozivom na odredbu čl. 138. st. 1. ZZO kojom je propisano da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe: 1. ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, 2. ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad, 3. ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka, 4. ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, time da su osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne su u slučajevima iz st. 1. tog članka same Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci (st. 2.), a za štetu u slučajevima iz st. 1. tog članka pravna i fizička osoba odgovaraju bez obzira na krivnju, a osigurane osobe u slučajevima iz st. 2. tog članka odgovaraju za štetu ako su znale ili morale znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile (st. 3.).

8. Stoga je analizirajući rješenje tužitelja od 7. listopada 2020., prvostupanjski sud utvrdio da je istim poništen nalog za isplatu naknade plaće tuženici za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta (od 1. listopada 2020. do 15. veljače 2021.) za kćer P jer je tužitelj naknadnom provjerom isplata utvrdio da je tuženici isplaćen nepripadajući iznos novčane naknade za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta jer joj je 1. listopada 2020., za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust prestao radni odnos, postojanje kojeg je bitna zakonska pretpostavka za ostvarivanje prava na roditeljski dopust i na naknadu plaće za vrijeme korištenja tog prava. Kako tuženica nije tužitelju prijavila navedenu promjenu to je prvostupanjski sud na temelju gore iznesenog odlučio kao u izreci pobijane presude.

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu tuženica u žalbi u bitnom navodi da u smislu čl. 138. ZZO nije bila u obvezi odjaviti samu sebe kao osiguranicu tužitelja, već je isto bila obveza njezinog poslodavca N. & N. KARLIĆ d.o.o., Split, da je nad njezinim poslodavcem u vrijeme kada je koristila roditeljski dopust rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-433/2019 od 30. srpnja 2020. otvoren i istodobno zaključen stečajni postupak, da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da su svi zaposleni u tom trgovačkom društvu odjavljeni, da ona nije imala saznanja da je nad njezinim poslodavcem otvoren i zatvoren stečaj, niti da je isti nije odjavio kao osiguranicu kod tužitelja, zbog čega smatra da nije pasivno legitimirana u predmetnom postupku. Zbog svega navedenog, smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o ispunjenju pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženice propisanu čl. 57. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama i čl. 138. ZZO, jer ih je prvostupanjski sud odbio utvrđivati (toč. 13. obrazloženja pobijane presude), iako je riječ o činjenicama bitnim za odlučivanje o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, posljedično čemu je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Međutim, kako je sve bitne činjenice odlučne za ocjenu o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i ostalih izvedenih dokaza (iskaza tuženice), to su, neovisno od počinjenja navedene bitne povrede, ispunjene pretpostavke za donošenje drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 373.a ZPP.

12. Prije razmatranja žalbenih navoda tuženice, valja navesti da je točno, kako se to navodi u obrazloženju pobijane presude, da je prvostupanjski sud vezan pravomoćnim rješenjem tužitelja od 15. travnja 2021. kojim je tuženici s danom 1. listopada 2020. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe N. & N. KARLIĆ d.o.o., Split, zbog čega prvostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati pravilnost istog. No, navedeno pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, nije odlučno za odluku o tužbenom zahtjevu obzirom da u upravnom postupku u kojem je doneseno navedeno rješenje nije odlučeno o okolnostima o kojima ovisi odgovornost tuženice kao korisnice novčane naknade plaće za vrijeme roditeljskog dopusta u smislu čl. 57. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, odnosno odgovornost osigurane osobe u smislu članka 138. ZZO, niti pak su te okolnosti u upravnom postupku utvrđivane.

13. Naime, iz obrazloženja rješenja tužitelja od 7. siječnja 2021. kojim su poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 1. listopada 2020. do 15. veljače 2021. proizlazi da je tuženici rješenjem tužitelja od 15. travnja 2021. s danom 1. listopada 2020. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa] N. & N. KARLIĆ d.o.o., Split, koji je započet 16. srpnja 2019., dok iz obrazloženja rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj St-433/2019- 26 od 30. srpnja 2020. kojim je otvoren i zaključen stečajni postupak nad dužnikom N. & N. KARLIĆ d.o.o., Split, proizlazi da je direktor dužnika naveo da dužnik više nema zaposlenih, odnosno da su svi zaposleni odjavljeni, iako tuženica u trenutku brisanja njezinog poslodavca iz sudskog registra 1. listopada 2020. nije bila odjavljena s obveznih osiguranja, zbog čega je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti pokrenuo postupak u vezi statusa tuženice i donio rješenje o prestanku svojstva osiguranice s danom brisanja poslodavca tuženice iz sudskog registra.

14. U konkretnom slučaju, za ocjenu odgovornosti tuženice mjerodavne su odredbe čl. 52. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te čl. 137. i čl. 135. ZZO.

15. Prema odredbi čl. 52. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama korisnik iz tog Zakona dužan je Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koje utječe na korištenje priznatog prava po tom Zakonu (st. 1.), a korisnik koji ne postupi sukladno st. 1. tog članka dužan je Zavodu nadoknaditi nastalu štetu i ostvareni nepripadajući primitak, s pripadajućom kamatom te ga uplatiti na račun državnog proračuna, a sve u roku od 8 dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

16. Odredbom čl. 57. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama propisano je da je korisnik iz tog Zakona dužan državnom proračunu i Zavodu naknaditi štetu zajedno s pripadajućim kamatama, koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate novčane potpore iz tog Zakona ako:

1. na temelju neistinitih i netočnih podataka, za koje je znao ili morao znati da su neistiniti i netočni, ostvari bilo koje pravo koje mu ne pripada,

2. u određenom roku ne prijavi promjene koje utječu na daljnje korištenje ili gubitak prava, a znao je ili morao znati za te promjene,

3. mu je isplaćena naknada na koju nije imao pravo prema rješenju ili je naknada isplaćena u većem iznosu od iznosa određenog u rješenju kojim je utvrđeno pravo i iznos naknade za vrijeme korištenja odnosnog prava.

17. Odredbom čl. 135. ZZO propisano je da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tom Zakonu (st. 1.), time da je osigurana osoba obvezna

Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu:

1. ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa st. 1. tog članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu,

2. ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.

18. Imajući stoga u vidu gore citirane zakonske odredbe, kako bi se odlučilo o tužbenom zahtjevu potrebno je utvrditi da li je tuženica znala ili morala znati da je u vrijeme kada je koristila roditeljski dopust (i kada joj je isplaćivana naknada plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta), izgubila svojstvo osigurane osobe zbog prestanka postojanja njezinog poslodavca, odnosno brisanjem istog iz sudskog registra, odnosno da li je tuženica znala ili je morala znati da je njezin poslodavac nije odjavio kao osiguranicu tužitelja, unatoč tome što je prestao postojati.

19. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženica od 16. srpnja 2019. bila u radnom odnosu kod N. & N. KARLIĆ d.o.o., Split, gdje je radila kao taksistica na način da je pružala usluge preko aplikacija Uber i Bolt, da je samo mjesec dana nakon što se zaposlila kod tog poslodavca otišla na bolovanje zbog visoko rizične trudnoće, da je rodila kćer P **.**.2020., te da do proteka roka prvih 6 mjeseci porodiljnog dopusta nije imala nikakvog kontakta sa svojim poslodavcem, a nakon toga je kontaktirala sa zastupnikom G vezano uz doznake za drugih 6 mjeseci roditeljskog dopusta, da je za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta bolovala od postporođajne depresije, time da je u vrijeme kada je koristila roditeljski dopust Trgovački sud u Splitu rješenjem od 30. srpnja 2020. otvorio i istodobno zaključio stečajni postupak nad njezinim poslodavcem, da je u obrazloženju tog rješenja navedeno da je direktor tuženika naveo kako dužnik više nema zaposlenih te da su svi zaposlenici odjavljeni, da je predmetno rješenje postalo pravomoćno i njezin poslodavac je izbrisan iz sudskog registra 1. listopada 2020., da je saznala da je njezin poslodavac prestao postojati tek nakon isteka roditeljskog dopusta, odnosno nakon što je njezina kćer navršila godinu dana, da je nakon isteka roditeljskog dopusta pokušala zasnovati radni odnos kod drugog poslodavca, ali joj je to bilo onemogućeno jer se kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i dalje vodila kao zaposlena osoba, pa je tek rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. ožujka 2021. tuženici (retroaktivno) prestalo svojstvo osiguranice, da se protivno tvrdnji tužitelja, odazvala njegovom pozivu koji je primila 9. srpnja 2021. i da se u Regionalnom uredu u Zagrebu, Jukićeva 12, osobno očitovala o okolnostima predmetnog slučaja, odnosno da je obavijestila tužitelja da nije imala niti je mogla imati saznanja o promjenama relevantnim za njezino pravo na roditeljski dopust, nakon čega je zaprimila rješenje tužitelja od 7. listopada 2021. kojim je poništen nalog za isplatu novčane naknade za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 1. listopada 2020. do 28. veljače 2021.

20. Tuženica je u odgovoru na tužbu, pozivajući se na odredbu čl. 89. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/15. i 104/17.) navela da se u konkretnom slučaju radi isključivo o propustu stečajnog upravitelja da provjeri tvrdnje direktora poslodavca tuženice da su odjavljeni svi dotadašnji radnici, a zbog kojeg propusta je tuženica ostala i nadalje prijavljena kao osiguranica kod tužitelja i kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nakon što je osnova za isto otpala. S tim u vezi, tuženica je navela da je njezinu prijavu kod tužitelja izvršio njezin tadašnji poslodavac, zbog čega smatra da je odgovornost za obavještavanje o promjenama poslodavca tuženice bila isključivo na stečajnom upravitelju istog.

21. Tužitelj se tijekom prvostupanjskog postupka nije očitovao na odgovor na tužbu tuženice, niti pak je sudu predložio provođenja dokaza na okolnost da je tuženici bilo poznato ili da joj je moglo bilo poznato da je tijekom korištenja roditeljskog dopusta izgubila pravo obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno pravo na korištenje roditeljskog dopusta i naknadu plaću s te osnove zbog prestanka postojanja njezinog poslodavca brisanjem istog iz sudskog registra.

22. Imajući dakle u vidu da tužitelj nije dokazao da je tuženica znala ili morala znati da je njezin poslodavac brisan iz sudskog registra i da u razdoblju od 1. listopada 2020. do 28. veljače 2021. više nije bila osiguranica tužitelja i da zbog toga nije imala pravo na roditeljski dopust i naknadu s te osnove, posebno imajući u vidu stanje tuženice u utuženom razdoblju, kada je ista bolovala od postporođajne depresije, a što tužitelj nije osporio, to je ovaj sud zaključio da nisu ostvarene pretpostavke koje su u smislu čl. 57. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama propisane za odgovornost tuženice kao korisnice novčane naknade prema tom Zakonu, a niti pretpostavke u smislu odredbe čl. 135. st. 2. toč. 1. i 2. ZZO kojom je propisana odgovornost za naknadu štete zbog nepripadno isplaćene naknade plaće za vrijeme trajanja roditeljskog dopusta.

23. Konačno, kako je ovaj sud utvrdio da tuženica nije znala niti je mogla znati da joj je prestalo svojstvo zdravstveno osigurane osobe, to valja navesti da prema odredbi čl. 120. st. 3. ZZO status osigurane osobe utvrđuje Zavod na osnovi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje koju prema odredbama tog Zakona podnosi obveznik plaćanja doprinosa, osigurana osoba kada je ona obveznik plaćanja doprinosa, odnosno pravna ili fizička osoba za osiguranu osobu, a prema čl. 19. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011, 22/2012, 144/2012, 148/2013, 41/2014, 143/2014, 115/2016, 106/2018.) za osiguranika po osnovi radnog odnosa (čl. 9. st. 1. toč. 1.) obveznik doprinosa iz osnovice je osiguranik, a obveznik doprinosa na osnovicu jest poslodavac ili druga osoba koja umjesto poslodavca osiguraniku isplaćuje plaću (st. 1.), a obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja svih doprinosa jest poslodavac ili druga osoba koja umjesto poslodavca osiguraniku isplaćuje plaću. Stoga valja zaključiti da je u konkretnom slučaju poslodavac tuženice kao obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje bio dužan odjaviti tuženicu s obveznog zdravstvenog osiguranja, dok tužitelj nije dokazao da je tuženica znala ili morala znati za promjene koje su utjecale na gubitak njezinog prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad zbog komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom, odnosno naknadu plaće za vrijeme trajanja roditeljskog dopusta.

24. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tuženice i temeljem odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

25. Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP.

26. Tuženici pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu od 2. svibnja 2023. primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.; dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 200,00 EUR uz PDV (ukupno: 250,00 EUR), za zastupanje na pripremnom ročištu 15. veljače 2024. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR uz PDV (ukupno: 250,00 EUR), za zastupanje na ročištu 11. rujna 2024. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR uz PDV (ukupno: 250,00 EUR) i za pristup na ročište za objavu presude primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR uz PDV (ukupno: 125,00 EUR), odnosno sveukupno 875,00 EUR. Obzirom na navedeno, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

U Varaždinu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun