Poslovni broj: P-2635/2023-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnika cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.428,16 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g., po stopi od 14 % godišnje počev od 01. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g. , po stopi od 12 % godišnje počev od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. , po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g. a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana a koje kamate teku:

-na iznos od 1,21 EUR od 02.09.2006. g. -na iznos od 1,32 EUR od 02.10.2006.g.

-na iznos od 0,41 EUR od 03.11.2006. g.

-na iznos od 0,17 EUR od 01.12.2006. g.

-na iznos od 0,79 EUR od 31.03.2008. g.

-na iznos od 0,07 EUR od 31.10.2008. g.

-na iznos od 10,71 EUR od 03.11.2008. g.

-na iznos od 0,37 EUR od 01.12.2008. g.

-na iznos od 12,41 EUR od 31.12.2008. g.

-na iznos od 14,25 EUR od 31.01.2009. g.

-na iznos od 15,05 EUR od 28.02.2009. g.

-na iznos od 12,52 EUR od 31.03.2009. g.

-na iznos od 0,12 EUR od 30.04.2009. g.

-na iznos od 11,91 EUR od 04.05.2009. g.

-na iznos od 9,62 EUR od 31.05.2009. g.

-na iznos od 6,80 EUR od 30.06.2009. g.

-na iznos od 7,43 EUR od 31.07.2009. g.

-na iznos od 9,05 EUR od 31.08.2009. g.

-na iznos od 8,87 EUR od 30.09.2009. g.

-na iznos od 7,32 EUR od 31.10.2009. g.

-na iznos od 10,22 EUR od 30.11.2009. g.

-na iznos od 12,34 EUR od 31.12.2009. g.

-na iznos od 0,55 EUR od 31.01.2010. g.

-na iznos od 15,18 EUR od 01.02.2010. g.

-na iznos od 14,85 EUR od 28.02.2010. g.

-na iznos od 19,25 EUR od 31.03.2010. g.

-na iznos od 18,29 EUR od 30.04.2010. g.

-na iznos od 0,29 EUR od 31.05.2010. g.

-na iznos od 19,63 EUR od 02.06.2010. g.

-na iznos od 0,12 EUR od 18.06.2010. g.

-na iznos od 32,06 EUR od 30.06.2010. g.

-na iznos od 1,37 EUR od 15.07.2010. g.

-na iznos od 29,09 EUR od 31.07.2010. g.

-na iznos od 1,82 EUR od 17.08.2010. g.

-na iznos od 36,15 EUR od 31.08.2010. g.

-na iznos od 2,24 EUR od 17.09.2010. g.

-na iznos od 33,70 EUR od 30.09.2010. g.

-na iznos od 2,25 EUR od 19.10.2010. g.

-na iznos od 28,30 EUR od 31.01.2010. g. -na iznos od 2,88 EUR od 16.11.2010. g.

-na iznos od 4,07 EUR od 30.11.2010. g.

-na iznos od 42,56 EUR od 20.12.2010. g. -na iznos od 53,35 EUR od 31.12.2010. g.

-na iznos od 44,11 EUR od 31.01.2011. g.

-na iznos od 0,61 EUR od 16.02.2011. g.

-na iznos od 47,09 EUR od 28.02.2011. g.

-na iznos od 0,78 EUR od 16.03.2011. g.

-na iznos od 43,06 EUR od 31.03.2011. g.

-na iznos od 44,02 EUR od 02.05.2011. g.

-na iznos od 1,00 EUR od 17.05.2011.g

-na iznos od 59,86 EUR od 31.05.2011.g.

-na iznos od 1,19 EUR od 24.06.2011. g.

-na iznos od 61,20 EUR od 30.06.2011. g.

-na iznos od 1,20 EUR od 26.07.2011. g.

-na iznos od 72,91 EUR od 31.07.2011. g.

-na iznos od 3,38 EUR od 30.08.2011. g.

-na iznos od 66,60 EUR od 31.08.2011. g.

-na iznos od 2,70 EUR od 22.09.2011. g.

-na iznos od 59,16 EUR od 30.09.2011. g.

-na iznos od 61,28 EUR od 08.11.2011. g.

-na iznos od 60,16 EUR od 30.11.2011. g.

-na iznos od 0,19 EUR od 27.12.2011. g.

-na iznos od 63,52 EUR od 31.12.2011.g

-na iznos od 0,16 EUR od 23.01.2012.g.

-na iznos od 67,26 EUR od 31.01.2012. g.

-na iznos od 67,53 EUR od 29.02.2012. g.

-na iznos od 0,04 EUR od 31.03.2012. g.

-na iznos od 64,89 EUR od 04.04.2012. g.

-na iznos od 66,32 EUR od 30.04.2012. g.

-na iznos od 67,44 EUR od 31.05.2012. g.

-na iznos od 65,66 EUR od 30.06.2012. g.

-na iznos od 66,26 EUR od 31.07.2012. g.

-na iznos od 65,25 EUR od 31.08.2012. g.

-na iznos od 62,70 EUR od 30.09.2012. g.

-na iznos od 65,40 EUR od 31.10.2012. g.

-na iznos od 66,88 EUR od 30.11.2012. g.

-na iznos od 66,36 EUR od 31.12.2012. g.

-na iznos od 60,59 EUR od 31.01.2013. g.

-na iznos od 65,51 EUR od 28.02.2013. g.

-na iznos od 65,75 EUR od 31.03.2013. g.

-na iznos od 65,75 EUR od 31.03.2013. g.

-na iznos od 65,75 EUR od 31.03.2013. g.

-na iznos od 65,75 EUR od 31.03.2013. g.

-na iznos od 65,75 EUR od 31.03.2013. g.

kao dana dospijeća pa do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 729,87 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom na taj dio.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 913,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2025. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 21.07.2006.g. kao korisni kredita sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu u svojstvu potrošača kojim joj je odobren kredit u iznosu od 20.088,76 CHF u protuvrijednosti u kunama uz valutnu klauzulu vezanu za navedenu stranu valutu. Odredbom čl .4. Ugovora da je ugovorena kamatna stopa od 4,99 % godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. Navodi da se obvezala vratiti kredit u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018. g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 u dijelu u kojem je između ostalog utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 01.06.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga da su ništave ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10.01.2025. g. Tužiteljica je u navedenom podnesku povukla dio tužbenog zahtjeva za iznos od 729,87 eura kojem povlačenju se tuženik protivio.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i osnov i visinu te ističe prigovor zastare. Sudovi u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava nisu utvrđivali one činjenice koje su važne za donošenje odluke u pojedinačnim sporovima odnosno one činjenice o kojima ovisi utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi. Odredba o valutnoj klauzuli da je jasna ,uočljiva i razumljiva. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika. Navodi da iz odluke Vrhovnog suda slijedi da je treba voditi računa o tome kakvo su saznanje objektivnom mogli imati klijenti pri sklapanju ugovora o kreditu. Tužiteljica da je od ponuđenih opcija odabrala upravo valutnu klauzulu u CHF a bilo joj je poznato da su sve valute podložne promjenama te da će se shodno tome mijenjati i troškovi kredita. Zahtjev tužiteljice za isplatom da počiva na pogrešnoj premisi da je tečaj trebao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje. Tuženik je stoga postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja kada je sa tužiteljicom ugovorio predmetnu odredbu. Predlaže odbiti zahtjev tužiteljice.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tužiteljicu a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović Butković iz Rijeke,

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan .

5. Tužiteljica potražuje ovom tužbom potražuje razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima. Neosnovano tuženik navodi da se učinak kolektivne presude proteže samo na kredita koji su još u otplati.

6. Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

7. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili dana 21.07.2006 g. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 20.088,76 CHF protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno čl. 1. istog ugovora a koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti za 84 mjeseci.

8. U čl.6. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u iznosu od kunske protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora važeće na dan plaćanja dok je u čl. 1. ugovoren iznos kredita od 20.088,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja.

9. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita koji je na dan isplate iznosio 1 CHF= 4,611318 HRK.

10. Sporno je među parničnim strankama da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli iz čl. 6.st.2.predmetnog Ugovora o kreditu ništava slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužiteljici isplaćene iznose primjenom te ugovore odredbe. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ). Sporno je i da li je nastupila zastara.

11. U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO- a). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužiteljice za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina. Uzimajući u obzir primjenu shvaćanja iz navedenih odluka zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. g. i istekla bi 14. lipnja 2023. g. Kako je tužba podnesena 23.01.2023. g. to slijedi da utuženi iznos s osnove preplaćenih tečajnih razlika nije u zastari,.

12.Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. g. izražen je stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To se odnosi na pravomoćnost odluke donesene u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača a ne na pravomoćnost odluke u ovom postupku.

13. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

14. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

15. Što se tiče valutne klauzule treba uzeti u obzir utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapale u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvala i ovdje tužiteljica. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

16. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanja ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se i pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

17. Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužiteljica se pozvala na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.

18. Vezano za osnov tužbenog zahtjeva treba uzeti u obzir utvrđenja iz Presuda Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018, Rev-249/14 i Rev-2245/2017 te Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Pri tome se ističe da niti u jednom postupku potrošača protiv tuženika ili ostalih banaka nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ili o valutnoj klauzuli. Treba reći i da činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu da li su pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljicom o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. To je upravo bila obveza tuženika. Tuženik nije predložio niti jednog svjedoka u prilog svojih navoda a tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetni ugovor bio pripremljen i ona nije mogla utjecati na njegov sadržaj niti ju je bankovni službenik upozorio na rizik podizanja kredita u CHF a radi promjene tečaja.

19. Sud utvrđuje da je ništetna odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka i to one odredba u kojoj je ugovorena ugovorena valutna klauzula u CHF a to je odredba odnosno dijelovi odredbi čl. 6.predmetnog ugovora o kreditu. Ovo stoga što odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. t. 1. ZPP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a a o čemu se radi u ovom slučaju. Već je navedeno da se tužiteljica pozvala na utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a tj. a to je da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502 a st. 1. ZPP-a.

20.Stoga nisu od važnosti navodi tuženika izneseni tijekom postupka kojim se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

21. Konačno i Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je 03. veljače 2021. g. tužbe sedam hrvatskih banaka i potvrdio ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u švicarskim francima.

22.Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) jer je sklopila predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što se konačno vidi iz sadržaja samog ugovora o kreditu. Tužiteljica je podigla predmetni kredit za kupnju vozila kojeg koristi u privatne svrhe. Tuženik je taj koji je u obvezi dokazati da tužiteljica eventualno koristi sredstva kredita u svrhe koje bi joj osporavale svojstvo potrošača.

23. Kako su odredbe o valutnoj klauzuli ništavne to je trebalo tužbeni zahtjev djelomično usvojiti jer je tuženik u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužiteljici ( u odnosu na razliku u tečaju ) temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

24. Vještak financijske struke Dijana Butković Tomljanović utvrdila je pretplatu tečaja odnosno pozitivne tečajne razlike kada je tečaj bio veći od početnog u iznosu od 2.428,16 eura; negativne tečajne razlike u iznosu od 110,91 eura a neto pretplatu tečaja kao razliku pozitivnih i negativnih tečajnih razlika u iznosu od 2.317,25 eura.

25. Na nalaz imenovanog vještaka tužiteljica nije imala primjedbi i uredila je tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka uzimajući u obzir pozitivne tečajne razlike no tuženik se kako je već navedeno protivio povlačenju.

26. Tuženik nije imao primjedbi na matematički obračun vještaka ali je iznio primjedbu navodeći da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku jer da se pošlo od pogrešne premise da su stranke ugovorile fiksni tečaj. Tuženik nije tražio da vještak dođe na ročište obrazložiti nalaz.

27. Sud je dosudio naknadu sukladno nalazu vještaka koji je od strane suda prihvaćen u cijelosti pa su tužiteljici dosuđeni naznačeni iznosi sukladno nalazu vještaka i zahtjevu tužiteljice. U preostalom dijelu za iznos od 729,97 eura zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Ovo stoga što je po nalazu vještaka preplaćeni iznos 2.428,16 eura koliko je i dosuđeno tužiteljici. Tuženik je danom uplate tužiteljice stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja tj. od uplate tužiteljice.

28. Prigovori tuženika na nalaz vještaka nisu osnovani. Vještak je postupio po uputi suda a metodologija kojom se služio je ispravna jer su utvrđene ništavim odredbe o valutnoj klauzuli slijedom čega se ima računati pretplata uzimajući u obzir početni tečaj . Svi ostali prigovor tuženika zapravo su izvan zadatka vještaka određenog od strane suda pa tuženik zapravo ne prigovara matematičkom izračunu već zadatku kojeg mu je dao sud odnosno osnovu tužbenog zahtjeva.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 2.Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je uspjela u sporu u razmjeru od 77 % a tuženik u razmjeru od 23 %. Tužiteljici onda pripada trošak u razmjeru od 54 %. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, sastav podneska od 10.01.2025. g. u visini od 50 bodova ( Tbr.8/3 ),zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 13.01.2025. g. i 03.03.2025. u visini od po 100 bodova a na ročištu 29.01.2024. u visini od 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om iznosi 1.000,00 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na tužbu od 43,77 eura pa je trošak tužiteljice 1043,77 eura odnosno 54 % iznosi 563,54. Tome treba pridodati troškove vještačenja priznate u punom iznosu od 350,00 eura pa je ukupni trošak tužiteljice 913,54 eura.

30. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice trebalo je odbiti. Ovo stoga što joj njie priznat trošak zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 kao niti sastav podneska u kojem prezira tužbeni zahtjev po Tbr.8/1.

U Rijeci, 27. ožujka 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po pun.

Nakon pravomoćnosti pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 30,04 eura

U Rijeci ,27.03.2025.